Približno vrijeme čitanja: 5 min

Psalam 114

• 1 Kad Izrael iziđe iz Egipta, dom Jakovljev iz puka tuđa jezika,
• 2 Juda posta svetište njegovo, Izrael vladarstvo njegovo.
• 3 More vidje i uzmače, Jordan nazad okrenu.
• 4 Gore poskakivahu kao ovnovi, brežuljci kao jaganjci.
• 5 Što ti je, more, te uzmičeš? Jordane, zašto nazad okrećeš?
• 6 Gore, što poskakujete kao ovnovi, i vi, brežuljci, kao jaganjci?
• 7 Dršći, zemljo, pred licem Gospodara, pred licem Boga Jakovljeva,
• 8 koji pretvori stijenu u jezero vodeno, kremen u izvor vode!

“Dršći, zemljo, pred licem Gospodara, pred licem Boga Jakovljeva.”
Psalam 114,7

Psalam 114 jedan je od najljepših biblijskih pjesničkih tekstova koji opisuje Božju silu u izbavljenju njegova naroda. Kratak je, ali izuzetno snažan. U samo nekoliko stihova psalmist nas vodi od izlaska Izraela iz Egipta, preko prolaska kroz more i Jordan, sve do slike cijele zemlje koja drhti pred Gospodinom.

Glavna poruka psalma može se sažeti ovako: zemlja drhti pred silom Otkupitelja. Bog nije nemoćni promatrač ljudske povijesti. On je Gospodar naroda, prirode, mora, rijeka, planina i pustinja. Kada Bog odluči izbaviti svoj narod, ništa ga ne može zaustaviti.

Bog izbavlja svoj narod

Psalam započinje riječima:

“Kad Izrael iziđe iz Egipta, dom Jakovljev iz puka tuđa jezika…”

Egipat je za Izrael bio mjesto ropstva, tlačenja i nemoći. Božji narod nije mogao sam sebe osloboditi. Trebao je Otkupitelja. I upravo se tu očituje Božja moć: Bog silazi u povijest, čuje vapaj svoga naroda i izbavlja ga snažnom rukom.

Izbavljenje iz Egipta nije bilo samo političko oslobođenje. Ono je bilo duhovna poruka. Bog pokazuje da njegov narod ne pripada faraonu, nego njemu. Ropstvo nema zadnju riječ. Strah nema zadnju riječ. Tlačitelji nemaju zadnju riječ. Gospodin je onaj koji oslobađa.

Bog prebiva među svojim narodom

Psalmist nastavlja:

“Juda posta svetište njegovo, Izrael vladarstvo njegovo.”

Oslobođenje nije bilo samo bijeg iz Egipta. Bog nije izveo Izrael iz ropstva da bi lutao bez smisla. Izveo ga je kako bi prebivao među njim. Narod koji je bio rob sada postaje Božje svetište. Narod koji je bio pod vlašću faraona sada postaje Božje kraljevstvo.

To nas podsjeća da Božje izbavljenje uvijek ima svrhu. Bog nas ne oslobađa samo od nečega, nego i za nešto. Oslobađa nas od grijeha, straha i ropstva kako bismo živjeli u njegovoj prisutnosti, pod njegovom vlašću i za njegovu slavu.

Danas Božje svetište nije vezano uz jednu zemlju ili građevinu. Po Kristu, Bog prebiva u svome narodu. Crkva je zajednica otkupljenih ljudi u kojima Bog želi očitovati svoju prisutnost, svetost i vlast.

Priroda odgovara na Božju silu

Psalam zatim prelazi na zadivljujuće slike prirode:

“More vidje i uzmače, Jordan nazad okrenu. Gore poskakivahu kao ovnovi, brežuljci kao jaganjci.”

Ovdje se priroda prikazuje kao živo biće koje prepoznaje Božju prisutnost. More bježi. Jordan se okreće. Planine skaču. Brežuljci poskakuju.

Psalmist nas podsjeća na dva velika događaja iz povijesti Izraela: razdvajanje Crvenog mora i prelazak preko Jordana. Ono što je ljudima izgledalo kao nepremostiva prepreka, pred Bogom se moralo povući.

Za Božji narod more je postalo put izbavljenja. Za Božje neprijatelje isto more postalo je put suda. To je ozbiljna duhovna istina: ista Božja sila koja spašava one koji mu vjeruju, donosi sud onima koji mu se protive.

Planine i brežuljci također nisu prepreka Božjem planu. Pred Gospodinom se i najveće sile stvorenja ponašaju poput malih životinja pod vlašću Pastira. Ono što se nama čini nepomično, čvrsto i zastrašujuće, pred Bogom je podložno njegovoj riječi.

Drhtanje pred Gospodinom

Vrhunac psalma nalazi se u pozivu:

“Dršći, zemljo, pred licem Gospodara, pred licem Boga Jakovljeva.”

Ovo nije poziv na paničan strah, nego na sveto strahopoštovanje. Drhtati pred Bogom znači prepoznati tko je On. On nije mali dodatak našem životu. On nije samo pomoć u nevolji. On je Gospodin nad svime stvorenim.

Naša kultura često želi Boga koji ne smeta, Boga koji se ne miješa, Boga koji nikoga ne uznemirava. Ali Psalam 114 prikazuje Boga pred kojim se trese zemlja. On je Bog koji može zaustaviti more, okrenuti rijeku, pomaknuti planine i izvesti vodu iz stijene.

Pravo pitanje nije samo: vjerujemo li da Bog može činiti čuda? Pravo pitanje jest: jesmo li spremni živjeti pred njim u poniznosti, poslušnosti i strahopoštovanju?

Bog koji potresa također i opskrbljuje

Psalam završava slikom Boga:

“Koji pretvori stijenu u jezero vodeno, kremen u izvor vode.”

Bog nije samo moćan Otkupitelj. On je i milostiv Opskrbitelj. On ne samo da izvodi narod iz Egipta, nego ga hrani i napaja u pustinji. On ne samo da ruši prepreke, nego zadovoljava potrebe.

Pustinja je mjesto nemoći, suhoće i ovisnosti. Ondje narod uči da ne živi samo od vlastite snage, sposobnosti i planova, nego od Božje vjernosti. Bog može izvesti vodu i iz najtvrđe stijene. Može otvoriti izvor ondje gdje čovjek vidi samo suhoću.

To je poruka nade za svakoga tko prolazi kroz duhovnu pustinju. Bog nije ograničen tvojim okolnostima. Tamo gdje ti vidiš zatvoren put, On može otvoriti prolaz. Tamo gdje vidiš suhoću, On može dati izvor. Tamo gdje vidiš stijenu, On može dati vodu.

Zaključak

Psalam 114 poziva nas da ponovno vidimo veličinu Boga. On je Otkupitelj koji oslobađa, Kralj koji prebiva među svojim narodom, Gospodar prirode pred kojim se zemlja trese i Opskrbitelj koji daje vodu iz stijene.

Zato Božji narod ne treba živjeti u očaju. Okolnosti mogu biti teške, prepreke velike, a put nejasan. Ali Bog koji je izveo Izrael iz Egipta i proveo ga kroz more ostaje isti.

Pred takvim Bogom zemlja drhti.
Pred takvim Bogom njegov narod se klanja.
Pred takvim Bogom vjera ponovno pronalazi snagu.

Jer Otkupitelj je dovoljno moćan da spasi, dovoljno svet da ga se bojimo i dovoljno vjeran da nas nikada ne napusti.

Citati za razmišljanje

Barnes

“Ovaj psalam, dio Halela, posvećen je slavljenju Boga zbog onoga što je učinio izbavljajući svoj narod iz egipatskog ropstva i vodeći ga u Obećanu zemlju. To je jezik radosti, ushićenja i pobjede zbog Božjih milostivih zahvata u njihovu korist. Psalmist prikazuje planine i brežuljke kako su obuzeti strahom te skaču poput ovaca; sve je personificirano. Sve je puno života; sve prepoznaje prisutnost i moć Svevišnjega.”

Clarke

MOĆ BOŽJE PRISUTNOSTI

I. POČETAK NARODA (rr. 1–2)

Rođendan Izraela

II. POTRESI U PRIRODI (rr. 3–4)

Psalmist govori kao pripovjedač.

1. Vode (r. 3)
2. Zemlja (r. 4)

III. IZAZOVI PRIRODI (rr. 5–6)

Psalmist govori kao promatrač.

1. Vode (r. 5)
2. Zemlja (r. 6)

IV. BRIGA ZA NAROD (rr. 7–8)

Blagoslov Izraela

Spurgeon

Citirajući Isaaca Wattsa iz časopisa The Spectator (1712.):

Kad Izrael iz faraonove ruke oslobođen, napusti oholog tiranina i njegovu zemlju,

plemena s radošću priznaju svoga Kralja, a Juda postade njegovo prijestolje.

Preko dubina vodio ih je put, i more se razdijeli da im načini prolaz;

Jordan ugleda i uzmaknu, vraćajući svoje vode prema izvoru.

Planine se tresoše poput preplašenih ovaca, a brežuljci poskakivahu poput janjaca;

ni Sinaj nije mogao ostati nepomičan, svjestan vrhovne sile koja bijaše blizu.

Koja je to moć razdvojila more? Koja je učinila da Jordan teče unatrag?

Zašto skačete, vi mali brežuljci? Odakle strah koji obuzima Sinaj?

Neka se svaka planina i svaka rijeka povuku pred dolaskom Boga,

Kralja Izraelova! Evo ga ovdje. Dršći, zemljo, klanjaj se i boj ga se!

On grmi — i sva priroda tuguje; stijene pretvara u jezera,

iz kremena izvire voda na njegovu riječ, a vatra i mora priznaju svoga Gospodina.

Allen

“Svojim kratkim, snažnim ritmom i živopisnim slikama ovaj je psalam uzbudljiv poput zvuka bubnja ili činela. Ispunjen je blistavom sigurnošću: Izrael sudjeluje u pobjedi svoga Boga i kreće se pod njegovom zaštitom. Njegova djela spasenja i očuvanja iz prošlosti stvarna su i relevantna i danas. Jahvino savezno obećanje, u kojem Juda sada živi (r. 2), uvijek je poduprto njegovom moći (usp. Kološanima 1,11–14).”

Pitanja za osobno razmišljanje:

1. Što je danas Božje sveto prebivalište? Kako možemo drhtati pred Gospodinom na način koji je koristan i izgrađujući, a ne paralizirajući?
2. Bog želi da iskusiš slobodu u Njemu i oslobođenje od ropstva. Zašto onda ponekad dopušta da neko vrijeme ostaneš u ropstvu? Koje lekcije možda želiš naučiti dok si pod pritiskom teških okolnosti?
3. Izraelci su vidjeli mnoga Božja čuda, a ipak su ostali tvrdokorna srca. Kad bi Bog danas učinio da planine plešu, a mora uzmiču, bi li ta čuda promijenila ljudska srca i navela ljude da Mu vjeruju?
4. Naša kultura nije sklona prihvatiti ideju Svemogućeg Boga koje može nadjačati zakone prirode (koje je samo uspostavilo) kad god to želi i radi svojih ciljeva. Gledaš li na sebe kao na stvorenje koje je jednako podložno Božjim zahvatima kao i ostatak stvorenja, te koje On može voditi prema svojoj volji?

Molim, podijelite dalje – neka se istina širi.