Približno vrijeme čitanja: 6 min

• 105 NUN Tvoja je riječ nozi mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi.
• 106 Prisegnuh se, i riječ ću održati, da ću čuvati pravedne sudove tvoje.
• 107 Pritisnut sam veoma: oživi me, GOSPODE, po riječi svojoj!
• 108 Prihvati, molim te, prinose usta mojih, GOSPODE, i pouči me svojim sudovima.
• 109 Život je moj svagda mi u ruci, ali Zakona tvojega ne zaboravljam.
• 110 Opaki mi postaviše zamku, ali ja ne skrenuh od tvojih odredaba.
• 111 Svjedočanstva tvoja baština su mi dovijeka, ta ona su radost srcu mojemu.
• 112 Priklonio sam srce svoje da tvoje vrši propise — uvijek i do kraja.

“Tvoja je riječ nozi mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi.” (Psalam 119,105)

Uvod

Psalam 119 najveći je psalam u Bibliji i veliča vrijednost Božje riječi u životu vjernika. U odlomku 119,105–112, koji odgovara hebrejskom slovu Nun, psalmist opisuje Božju riječ kao svjetlo koje vodi čovjeka kroz tamu ovoga svijeta.

Glavna poruka ovog odlomka može se sažeti u jednu rečenicu:

Božja riječ osvjetljava naše putove na putu pravednosti.

Dok prolazimo kroz život pun izazova, kušnji i neizvjesnosti, upravo nam Božja riječ daje sigurnost, smjer i nadu.

1. Božja riječ pokazuje pravi put (r. 105)

“Tvoja je riječ nozi mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi.”

Ovo je jedan od najpoznatijih stihova cijelog Svetoga pisma.

Svjetiljka ne osvjetljava cijeli put odjednom, nego dovoljno da možemo učiniti sljedeći korak. Tako i Bog najčešće ne otkriva cijelu budućnost, nego nam daje dovoljno svjetla za poslušan hod u sadašnjosti.

Kroz cijelu Bibliju susrećemo snažan kontrast između svjetla i tame:

• Bog je svjetlost.
• Grijeh pripada tami.
• Božja riječ vodi, dok čovjek bez nje lako zaluta.

Kada se udaljimo od Božje riječi, gubimo orijentaciju. Kada joj ostanemo vjerni, ona postaje naš svakodnevni vodič.

2. Poslušnost je odgovor na Božju pravednost (r. 106)

“Prisegnuh se, i riječ ću održati, da ću čuvati pravedne sudove tvoje.”

Psalmist ne izražava prolazni osjećaj, nego donosi čvrstu odluku.

Njegova predanost vidi se u tri koraka:

• zakleo se,
• potvrđuje svoju odluku,
• ustrajno će izvršavati Božje zapovijedi.

Poslušnost nije rezultat prisile nego priznanja da su Božje odredbe pravedne i dobre.

3. Nevolje iskušavaju našu vjernost (r. 107–110)

Vjernost Bogu ne oslobađa čovjeka patnje.

Psalmist opisuje svoje stanje vrlo iskreno:

• teško je pogođen,
• život mu je neprestano ugrožen,
• neprijatelji mu postavljaju zamke.

Unatoč tome, on ne odustaje od Boga.

Božja riječ daje novu snagu

Njegova molitva glasi:

“Oživi me, GOSPODE, po riječi svojoj.”

On ne traži lakši život nego novu snagu za vjernost.

Božja riječ ne samo da pokazuje put nego i obnavlja čovjeka kada je iscrpljen.

Božja riječ poučava

Psalmist moli:

“Pouči me svojim sudovima.”

Čak i usred patnje ostaje učenik Božje škole.

Zahvalnost usred kušnje

Iako prolazi kroz teškoće, ne prestaje zahvaljivati Bogu.

Njegova hvala nije posljedica lagodnog života nego dubokog povjerenja.

Ustrajnost do kraja

Dvije njegove izjave sažimaju njegovu postojanost:

• Tvoga Zakona ne zaboravljam.
• Nisam odstupio od tvojih naredaba.

Vanjske okolnosti nisu promijenile njegov odnos prema Božjoj riječi.

4. Božja riječ naša je vječna baština (r. 111–112)

“Svjedočanstva tvoja baština su mi dovijeka, ta ona su radost srcu mojemu.”

Većina ljudi svoju sigurnost traži u materijalnim dobrima.

Psalmist najveće bogatstvo vidi u Božjoj riječi.

Njegova je baština trajna, neprolazna i vječna.

Zbog toga može reći:

“Priklonio sam srce svoje da tvoje vrši propise — uvijek i do kraja.”

Njegova poslušnost nije kratkotrajan entuzijazam nego cjeloživotna odluka.

Što možemo naučiti?

Ovaj odlomak podsjeća nas na nekoliko važnih istina:

• Božja riječ daje smjer našem životu.
• Poslušnost proizlazi iz povjerenja u Božju pravednost.
• Nevolje ne moraju ugasiti našu vjeru.
• Božja riječ daje novu snagu i donosi utjehu.
• Prava baština vjernika nije prolazno bogatstvo nego Božja istina.
• Vjernost Bogu traje cijeli život.

Zaključak

Put kojim kršćanin hoda nije uvijek lagan. Ponekad je mračan, neizvjestan i pun prepreka. Upravo zato Bog nije ostavio svoj narod bez vodstva.

Njegova riječ ostaje svjetiljka našim nogama i svjetlo našoj stazi.

Dok joj vjerujemo, proučavamo je i živimo prema njoj, možemo sigurno koračati putem pravednosti koji vodi u vječni život.

“Tvoja je riječ nozi mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi.” (Psalam 119,105)

Citati za razmišljanje

Charles C. Ryrie:
“Psalmist se zavjetuje da će uvijek slijediti Božju riječ.”

H. C. Leupold:
“Psalmist se zavjetuje na vjernost prosvjetljujućoj Božjoj riječi u svim okolnostima, bez obzira na cijenu (rr. 105–112)…

(U vezi s retkom 107) Ovaj redak može značiti da su ljudi učinili da trpi upravo zato što je vjerno izvršavao Božju volju. No on pribjegava molitvi da ga Bog oživi, odnosno da mu dâ tjelesnu snagu kako bi mogao podnijeti ono što mora podnijeti. Ne dopušta da ga potpuno slomi ono što ga teško pritišće. I dalje može prinositi hvalu Bogu za mnoga dobra koja još uvijek uživa. U dubokoj poniznosti smatra da njegove slabe hvale nisu prihvatljive Bogu ako ih sam Bog ne udostoji primiti. Posebno želi slaviti Boga za pomoć koju mu je pružila Njegova riječ. Gotovo u istom dahu, dok zahvaljuje za ono što je Božja riječ učinila za njega, moli da još više upozna to neprocjenjivo blago.”

Charles H. Spurgeon (uz redak 105):
“Mi smo putnici kroz grad ovoga svijeta i često smo pozvani hodati njegovom tamom. Nikada ne bismo trebali krenuti bez svjetla Božje riječi kako ne bismo posrnuli. Svaki čovjek treba osobno, praktično i redovito koristiti Božju riječ kako bi znao kojim putem ide i što ga na tom putu očekuje.

Kad se tama spusti oko mene, riječ Gospodnja poput goruće baklje osvjetljava moj put. U starim istočnim gradovima nije bilo ulične rasvjete pa je svaki prolaznik nosio vlastitu svjetiljku kako ne bi pao u otvoreni odvod ili se spotaknuo o nečistoću na putu. To je vjerna slika našeg puta kroz ovaj mračni svijet. Bez Svetoga pisma ne bismo znali ni kojim putem ići ni kako njime hodati.

Jedna od najpraktičnijih koristi Svetoga pisma jest vodstvo u svakodnevnom životu. Ono nam nije dano da nas zadivi svojim sjajem, nego da nas vodi svojim poukama. Istina je da um treba prosvjetljenje, ali još više noge trebaju usmjerenje, jer inače i glava i noge mogu završiti u jarku.

Blago čovjeku koji Božju riječ prisvaja kao svoju i koristi je kao svoju utjehu i savjetnicu – kao svjetiljku svojim nogama i svjetlo svojoj stazi. Ona je svjetiljka noću, svjetlo danju i radost u svako doba. David je njome upravljao svoje korake i njezinom svjetlošću uočavao prepreke na svome putu. Tko hoda u tami, prije ili kasnije će se spotaknuti, ali onaj tko hoda u svjetlu ostaje postojan.”

Charles H. Spurgeon (uz redak 112):
“Nije bio napola sklon kreposti, nego joj je bio predan svim srcem. Cijelo njegovo biće bilo je usmjereno prema ustrajnoj i praktičnoj pobožnosti. Bio je odlučan držati Gospodnje odredbe svim svojim srcem tijekom cijelog života, bez odstupanja i bez odustajanja.

Molitvom, razmišljanjem i čvrstom odlukom usmjerio je cijelo svoje biće prema Božjim zapovijedima; ili drugim riječima, Božja ga je milost nagnula da svoje srce usmjeri prema svetosti.

Mnogi su skloni propovijedati, ali psalmist je bio sklon živjeti ono što propovijeda. Mnogi su skloni obredima, ali on je bio sklon vršiti Božje odredbe. Mnogi slušaju samo povremeno, ali David je želio slušati uvijek. Mnogi se zadovoljavaju privremenom religioznošću, ali ovaj je pobožni čovjek gledao u vječnost i bio odlučan vršiti odredbe svoga Gospodina i Kralja do samoga kraja.”

John C. Zemek (uz r. 111–112):
“Pozitivan stav zadovoljstva temelj je ove odluke na poslušnost.

1. (r. 111) Zadovoljstvo čovjeka Božjega snažan je poticaj.

• Zadovoljan je jer je Božja riječ njegova vječna baština.
• Zadovoljan je jer mu Božja riječ pruža sadašnje ispunjenje.

2. (r. 112) Zadovoljstvo čovjeka Božjega vodi ga vjernoj primjeni Božje riječi.

Snažna svjedočanstva zadovoljstva u retku 111 i sveobuhvatna potvrda ustrajnosti u retku 112 zaključuju razmišljanja pod slovom Nun.

Teško je pravilno razumjeti težinu psalmistove izjave da je Božja riječ njegova baština ako ne znamo koliko je obećanje zemlje bilo važno Izraelcima. Hebrejska riječ koja se ovdje koristi nosi savezničko značenje i povezana je s Božjim obećanjem da će Izraelu dati Obećanu zemlju (usp. Izl 32,13).

Stoga, kada kaže: „Uzeo sam tvoja svjedočanstva za svoju baštinu zauvijek”, on pokazuje da mu je Božji zakon vredniji od bilo kakvog zemaljskog posjeda. Ne umanjuje važnost obećane zemlje, nego uzdiže vrijednost Božje riječi, osobito ako je u vrijeme pisanja bio u progonstvu.

Kao što je ranije priznao da je sam Gospodin njegov „udio” (r. 57), tako sada svjedoči da je Božja riječ njegova vječna baština.”

G. Campbell Morgan:
“Psalmist sebe vidi kao hodočasnika koji prolazi svijetom tame u kojem bi lako mogao zalutati. Na takvom putovanju objavljena volja njegova Boga postaje mu svjetiljka i svjetlo. Tako istodobno prepoznaje svetost Božje zapovijedi i vrijednost duhovnog prosvjetljenja koje kroz nju sjaji.”

Pitanja za osobno razmišljanje:

1. Usporedite koliko je teško kretati se po mraku čak i u vlastitoj kući koja nam je dobro poznata. Koliko je tek nerazumno krenuti u nepoznato bez svjetla koje nam Gospodin besplatno pruža!
2. Jesmo li odlučni držati se Božje riječi čak i kada nas to boli? Jesmo li spremni podnositi nevolje radi vjernosti svojim biblijskim uvjerenjima?
3. Na koje vas je načine Zli ili njegovi sluge pokušao saplesti na vašem životnom putu? Što vas je upozorilo na zamke i opasnosti? Kako ste se uspjeli zaštititi?
4. Razmišljamo li o Božjim svjedočanstvima kao o svojoj trajnoj i dragocjenoj baštini?

Molim, podijelite dalje neka se istina širi.