Psalam 126
Glavna misao: Božja obnova briše suze sužanjstva i ispunjava život radosnim poklicima hvale.
Psalam 126 jedan je od najradosnijih psalama u Bibliji. Nastao je u kontekstu povratka Izraelaca iz babilonskog sužanjstva, kada je Bog ispunio svoje obećanje i doveo svoj narod natrag u domovinu. No njegova poruka nadilazi povijesni događaj – govori svakome tko je iskusio Božju obnovu nakon razdoblja boli, gubitka ili duhovne pustoši.
„Kad Jahve vraćaše sužnjeve sionske, bilo nam je kao da snivamo.“
Povratak iz sužanjstva bio je toliko nevjerojatan da je izgledao poput sna. Nakon godina beznađa, Bog je učinio ono što je ljudima bilo nezamislivo.
Koliko puta i mi doživimo trenutke kada možemo samo reći: „Ovo može učiniti jedino Bog.“
Narod koji je plakao u progonstvu sada se smije.
„Tada su nam usta bila puna smijeha, a jezik poklika.“
Božja obnova ne donosi samo promjenu okolnosti nego mijenja i ljudsko srce. Tuga ustupa mjesto radosti, a očaj zahvalnosti.
Zanimljivo je da prvi o Božjem djelovanju govore okolni narodi:
„Velika im je djela učinio Jahve.“
Tek nakon toga i sam Izrael potvrđuje:
„Velika nam je djela učinio Jahve i radosni smo.“
Autentično Božje djelovanje uvijek postaje vidljivo ljudima oko nas. Naš život može biti svjedočanstvo prije nego što izgovorimo ijednu riječ.
Iako su se vratili u svoju zemlju, obnova još nije bila potpuna.
Zato psalmist moli:
„Vrati, Jahve, sužnjeve naše.“
To nas podsjeća da i nakon velikih Božjih pobjeda često ostaju područja života koja još čekaju Njegovo iscjeljenje.
Negeb je južni, sušni dio Izraela. Veći dio godine njegova su korita potpuno prazna. Međutim, kada dođu kiše, ista ta suha korita u nekoliko sati postaju snažne bujice.
Takvu naglu i potpunu promjenu psalmist zaziva od Boga.
Bog može u kratkom vremenu promijeniti ono što nam se godinama činilo beznadnim.
„Oni koji siju u suzama, žanju u pjesmi.“
Vjera ne znači da nema suza. Naprotiv, ponekad upravo kroz suze nastaje najveća žetva.
Sijač izlazi na njivu noseći dragocjeno sjeme, iako ne vidi konačni rezultat. Tako i vjernik ostaje vjeran Bogu, čak i kada još ne vidi plodove svoje poslušnosti.
Psalam završava snažnim obećanjem:
„Vraćat će se s pjesmom noseći svoje snopove.“
Bog ne zaboravlja nijednu suzu, nijednu molitvu ni nijedno djelo učinjeno u vjeri. On obećava da će doći vrijeme žetve.
O svjedočanstvu poganskih naroda koji su čuli za obnovu Izraela:
„Ti su stranci govorili: ‘Jahve (Bog za kojega se znalo da je Bog Izraelov) učinio je velika djela za njih.’ Te su riječi bile izrečene s očitim čuđenjem i divljenjem. Nijedan bog drevnoga svijeta nije bio poznat po tome da je nakon progonstva obnovio svoj narod (usp. Iz 52,10). Ono što su pogani morali priznati s nevoljkim divljenjem, Izrael je mogao izgovoriti s dubokim uvjerenjem, koristeći iste riječi…“
O „potocima u Negebu“:
„U južnom kraju nalaze se mnoge suhe riječne doline (vadiji) koje su jedanaest mjeseci u godini potpuno suhe i čini se da ne mogu dati ni kap vode. No kada dođe kišno razdoblje, brzo se napune i često postanu silovite bujice. Tako Gospod može potpuno promijeniti stanje svoga naroda. Za takvu potpunu promjenu psalmist moli u ime Izraela.“
O „potocima u Negebu“:
„Kao što se ti potoci, isušeni ljetnom žegom, ponovno pune jesenskim i zimskim kišama, tako neka se i rijeke naroda koji se vraća, a koje sada izgledaju malobrojne, povećaju sve većim brojem povratnika u njihovu zemlju. Neka se skupine povratnika neprestano povećavaju poput nabujalih potoka, sve dok se svi ne vrate.“
O blaženstvu obnove:
„Pogledajmo tamnice iz kojih smo oslobođeni. Ah, kakvi smo zarobljenici bili! Pri našem prvom obraćenju doživjeli smo pravo oslobođenje iz sužanjstva. Taj se trenutak nikada neće zaboraviti. Radost! Radost! Radost! Od tada smo više puta bili oslobođeni mnogih nevolja, duhovne potištenosti, jadnog nazadovanja i teških sumnji. Ne možemo opisati blaženstvo koje je pratilo svako takvo oslobođenje.“
Sloboda u Kristu omogućuje nam da postanemo ono što Bog želi da budemo. Dok mu se predajemo i slušamo ga, Krist oblikuje svoj život u nama i osposobljava nas da budemo ono što doista jesmo. To je paradoks – ali blagoslovljeni paradoks! Prava osobnost rađa se iz predanja Kristu. Vođe sekti stvaraju svoje kopije u sljedbenicima koji postupno gube slobodu i osobnost. Isus Krist, naprotiv, oblikuje sebe u svojim učenicima koji uživaju slobodu i jedinstvenost unutar radosne Božje volje.
Nije Božja volja da ljudi žive praznim životom ili da se hrane prolaznim nadomjescima ovoga svijeta. U Isusu Kristu dostupna je duhovna punina. Bog može ispuniti tvoj prazni život kao što kiša ispuni suha riječna korita u pustinji, ali s jednom razlikom: ta će korita ponovno presušiti, dok ti možeš ići „od blagoslova do blagoslova“ crpeći iz punine Isusa Krista.
Zašto je plodonosan život sretan život? Zato što plodonosan kršćanin doživljava Božju silu u svome životu i ostvaruje svoj najveći potencijal. Osim toga, služi drugima, a to je stalan izvor radosti. Što je vjerniji Gospodinu, to više doživljava blagoslova (ali i kušnji), a upravo ga to priprema da bude još korisniji Gospodinu.
„Radost nije zahtjev kršćanskog učeništva; ona je njegova posljedica. Nije nešto što moramo steći da bismo iskusili život u Kristu, nego ono što nam dolazi dok hodamo putem vjere i poslušnosti.
Dolazimo Bogu (i objavi njegovih putova) jer nitko od nas nema u sebi sposobnost trajne radosti. Radost je plod obilja; ona je prelijevanje životne snage. Ona je život koji skladno djeluje. Ona je zanos. Budući da smo nedostatni grešnici, nitko od nas ne može to sam održavati kroz dulje vrijeme.“
Psalam 126 podsjeća nas da Bog piše završetke koje ljudi ne mogu zamisliti.
On pretvara suze u pjesmu, beznađe u nadu i pustinju u rijeke života.
Možda danas još uvijek siješ u suzama. Možda se čini da se ništa ne mijenja.
Božje obećanje ostaje nepromijenjeno:
„Oni koji siju u suzama, žanju u pjesmi.“ (Psalam 126,5)
Bog je vjeran dovršiti djelo koje je započeo.
Sjećaš li se oduševljenja kada si upoznao Krista?
Jesi li nakon toga doživio razdoblja u kojima te Bog ponovno podigao i obnovio?
Odvoji vrijeme i zapiši što je Bog učinio u tvome životu.
Jesu li ljudi oko tebe upoznati s tim svjedočanstvima?
Ponekad Bog djeluje poput bujične kiše u pustinji – brzo, snažno i neočekivano.
Ne odustaj od molitve samo zato što još ne vidiš promjenu.
Na kraju života neće biti najvažnije koliko smo imali, nego koliko je naš život donio ploda za Božje kraljevstvo.
Molim, podijelite dalje – neka se istina širi.
