Ogovaranje je prenošenje negativnih, štetnih ili povjerljivih informacija o drugoj osobi iza njezinih leđa, bez opravdanog razloga i bez želje da joj se pomogne. Iako ono što se govori može biti istinito, način i namjera govora često služe narušavanju nečijeg ugleda, stvaranju nepovjerenja ili zadovoljavanju znatiželje.
Ogovaranje nije isto što i odgovorno upozorenje, traženje savjeta ili rješavanje sukoba. Razlika je u motivu. Dok je cilj biblijskog razgovora pomoći, zaštititi ili pomiriti, cilj ogovaranja najčešće je kritizirati, širiti priče ili umanjivati vrijednost druge osobe.
Biblija vrlo ozbiljno govori o grijehu jezika. Ogovaranje nije samo loša navika, nego grijeh koji razara zajedništvo, uništava povjerenje i protivi se Božjoj zapovijedi ljubavi prema bližnjemu.
Mudre izreke upozoravaju:
„Opak čovjek širi razdor, i klevetnik rastavlja prisne prijatelje.“ (Izr 16,28)
Apostol Pavao potiče vjernike:
„Nikakva ružna riječ neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo dobra, koja je potrebna za izgradnju, da donese milost onima koji slušaju.“ (Ef 4,29)
Isus pak otkriva pravi izvor naših riječi:
„Jer usta govore onim čega je srce prepuno.“ (Mt 12,34)
Naše riječi nisu slučajne. One odražavaju ono što se nalazi u srcu. Zato Bog poziva svoj narod da govori istinu u ljubavi, da čuva ugled bližnjih i da riječima gradi, a ne razara.
Poznata izreka kaže:
„Ljudi koji ogovaraju s tobom, ogovarat će i protiv tebe.“
Ova misao odražava životnu mudrost. Osoba koja bez ustručavanja govori loše o drugima u njihovoj odsutnosti, vrlo će vjerojatno jednako govoriti i o nama kada nas ne bude.
Takvi razgovori mogu djelovati bezazleno ili čak zanimljivo, ali dugoročno razaraju povjerenje. Ako netko nije vjeran tuđem ugledu, teško će biti vjeran i našem.
Zato nije pitanje samo što netko govori, nego i kakav karakter pokazuje svojim riječima.
Bog želi da riječi njegovog naroda budu odraz njegova karaktera. Kršćanin je pozvan biti glas pomirenja, ohrabrenja i istine, a ne razdora i osuđivanja.
Ogovaranje je suprotnost ljubavi jer umjesto da štiti bližnjega, ono ga izlaže, ponižava ili umanjuje njegov ugled. Ljubav ne uživa u tuđim slabostima niti ih koristi za vlastitu korist.
Isusovi učenici pozvani su govoriti tako da njihove riječi donose milost, liječe odnose i svjedoče Kristovu ljubav. Tamo gdje drugi šire glasine, vjernik širi istinu. Tamo gdje drugi osuđuju, on traži pomirenje. Tamo gdje drugi razaraju povjerenje, on ga gradi.
Prije nego što nešto kažemo o drugoj osobi, dobro je postaviti nekoliko jednostavnih pitanja:
Ako netko pred nama počne ogovarati drugoga, ne moramo sudjelovati u razgovoru. Možemo promijeniti temu, zaustaviti razgovor ili potaknuti osobu da problem riješi izravno s onim o kome govori.
Naše riječi trebaju biti sredstvo izgradnje, a ne razaranja. Bog nas poziva da budemo ljudi kojima se može vjerovati – ljudi koji čuvaju povjerenje, štite ugled bližnjih i svojim govorom odražavaju Kristovu ljubav.
Ogovaranje možda traje nekoliko minuta, ali njegove posljedice mogu trajati godinama. Ono ruši prijateljstva, dijeli obitelji, razara crkve i uništava povjerenje.
Zato mudrost kaže:
“Ljudi koji ogovaraju s tobom, ogovarat će i protiv tebe.”
Božja riječ poziva nas na bolji put – put istine, ljubavi i odgovornog govora. Neka naše riječi budu izvor mira, ohrabrenja i blagoslova, kako bi ljudi u njima prepoznali Krista kojemu pripadamo.
Molim, podijelite dalje – neka se istina širi.
