Psalam 125
Često kažemo da vjera može premještati planine. Psalam 125 pokazuje još jednu snažnu istinu: vjera čovjeka može učiniti postojanim poput planine.
Ovaj kratki psalam govori o sigurnosti Božjega naroda. Oni koji se uzdaju u Gospodina nisu oslobođeni svake nevolje, ali imaju čvrst temelj. Njihova sigurnost ne počiva na okolnostima, vlastitoj snazi ili ljudskoj zaštiti, nego na Bogu koji ostaje vjeran.
Psalam započinje riječima:
„Oni što se uzdaju u Gospodina nalik su gori Sion: ona se ne pomiče, ostaje dovijeka.“
Gora Sion bila je simbol čvrstoće, trajnosti i Božje prisutnosti. Poput nje, ljudi koji se uzdaju u Gospodina mogu ostati postojani i onda kada se sve oko njih mijenja.
To ne znači da vjernik nikada neće osjetiti strah, tugu ili nesigurnost. Postojanost ne znači odsutnost slabosti, nego pouzdanje u Boga usred slabosti.
Ključno pitanje nije koliko je snažna naša vjera, nego u koga je ona položena. Snaga vjere proizlazi iz pouzdanosti Onoga kojem vjerujemo.
Kada je naše pouzdanje u Gospodinu, život dobiva temelj koji se ne može lako uzdrmati.
Psalmist zatim opisuje Jeruzalem okružen gorama:
„Bregovi okružuju Jeruzalem: Gospodin okružuje narod svoj odsada i dovijeka.“
Jeruzalem je bio smješten među uzvisinama koje su gradu pružale prirodnu zaštitu. Psalmist tu sliku koristi kako bi opisao Božju brigu za njegov narod.
Biti okružen neprijateljima izaziva strah. Biti okružen Gospodinom donosi mir.
Božja zaštita ne znači da se nećemo suočiti s teškoćama. Ona znači da nijedna teškoća nije izvan granica njegove prisutnosti. Bog nas ne napušta u nevolji, nego nas okružuje svojom vjernošću.
Njegova zaštita nije privremena. Psalmist kaže da Gospodin okružuje svoj narod „odsada i dovijeka“.
To je obećanje trajne Božje prisutnosti.
Psalam također govori o vlasti zla:
„Jer neće ostati žezlo bezbožničko nad udesom pravednih, da ne bi pravedni pružili ruke za bezakonjem.“
Žezlo predstavlja vlast i utjecaj. Psalmist priznaje da bezbožnost može određeno vrijeme pritiskati pravednike, ali ona neće vladati zauvijek.
Bog poznaje granice ljudske izdržljivosti. On neće dopustiti da zlo ima konačnu pobjedu nad njegovim narodom.
Dugotrajan pritisak može dovesti čovjeka u napast da i sam počne postupati pogrešno. Zato je Božja zaštita također zaštita od toga da pravednici izgube svoj put i postanu slični onima koji čine nepravdu.
Psalam nas podsjeća da zlo može izgledati moćno, ali njegova vlast nije trajna. Posljednja riječ pripada Bogu.
U završnom dijelu psalma nalazimo molitvu:
„Učini, Gospodine, dobro dobrima i čestitima u srcu.“
Bog se raduje činiti dobro svome narodu. Njegova dobrota nije samo povremeni čin, nego dio njegova karaktera.
Poput roditelja koji želi zaštititi, usmjeriti i blagosloviti svoju djecu, Bog se brine za one koji mu pripadaju. On daje sigurnost, snagu, mudrost i sve što je potrebno za život u vjernosti.
Važno je primijetiti da psalmist govori o onima koji su „čestiti u srcu“. Bog ne gleda samo vanjsko ponašanje, nego nutrinu čovjeka.
Ispravnost pred Bogom nije samo stvar dojma koji ostavljamo pred ljudima. Ona počinje u srcu koje želi hoditi njegovim putem.
Nasuprot čestitima, psalam govori o onima koji skreću na krive putove:
„A koji na krive skreću putove, nek ih istrijebi Gospodin sa zločincima!“
Krivi putovi nisu uvijek očito udaljavanje od Boga. Ponekad počinju malim kompromisima, prikrivenim odlukama i postupnim napuštanjem istine.
Čovjek može naizgled ostati blizu pravoga puta, a ipak se u srcu sve više udaljavati od Boga.
Zato je važno redovito preispitivati smjer svoga života. Nije dovoljno pitati idemo li brzo ili uspješno. Potrebno je pitati idemo li pravim putem.
Bog poziva svoj narod na iskrenost, vjernost i postojanost.
Psalam završava blagoslovom:
„Mir nad Izraelom!“
Ovdje mir ne označava samo odsutnost rata ili sukoba. Biblijski mir obuhvaća cjelovitost, sigurnost, blagostanje i život u skladu s Božjom voljom.
To je želja da Božji narod napreduje u svakom području života i ostane čvrsto povezan s Gospodinom.
Mir se ne rađa iz uvjerenja da se ništa loše neće dogoditi. On dolazi iz sigurnosti da je Bog prisutan, da upravlja i da neće napustiti svoj narod.
Kao što je napisao Eugene Peterson, poruka ovoga psalma mogla bi se izraziti jednom jednostavnom riječju: „Opusti se.“
Ne zato što problemi nisu stvarni, nego zato što Bog jest.
Naši osjećaji, patnje i nesigurnosti nisu dokaz da nas je Bog napustio. Njegova vjernost veća je od naših promjenjivih okolnosti.
Psalam 125 poziva nas da svoje povjerenje ponovno položimo u Gospodina.
Kada vjerujemo Bogu, postajemo poput gore Sion: ne zato što smo sami po sebi nepobjedivi, nego zato što nas On učvršćuje.
Kada smo uplašeni, možemo se sjetiti da nas Gospodin okružuje.
Kada se zlo čini snažnim, možemo vjerovati da ono neće imati posljednju riječ.
Kada ne znamo što nas čeka, možemo se osloniti na Boga koji ostaje isti odsada i dovijeka.
Vjera možda neće odmah ukloniti svaku prepreku, ali će nam dati snagu da ostanemo postojani usred nje.
Gospodine, učvrsti naše srce da se potpuno uzda u Tebe. Kada se okolnosti mijenjaju, pomozi nam da ostanemo postojani. Okruži nas svojom zaštitom, sačuvaj nas od zla i vodi nas pravim putem. Čini dobro svome narodu i ispuni nas mirom koji dolazi iz Tvoje prisutnosti. Amen.
Barnes:
„Jeruzalem je, osim sa sjeverne strane, okružen brežuljcima i planinama. Iako je grad bio izgrađen na brežuljcima – Sionu, Moriji, Bezeti i Akri – bio je okružen još višim uzvisinama te se, u određenom smislu, nalazio u dolini.“
Barnes (o izrazu „krivi putovi“):
„To su rijetko korištene staze ili putovi; uski i krivudavi putovi, udaljeni od glavnih cesta kojima ljudi uobičajeno prolaze. Zato ta riječ označava i putove grijeha – skretanja sa ravnoga puta kojim čovjek treba hoditi.“
Spurgeon:
„Kao što Gospodin kraljuje dovijeka, tako i njegov narod prebiva u savršenom miru kada je njegovo pouzdanje u Njega čvrsto. To jest i bit će naš dio: bili smo, jesmo i bit ćemo postojani poput Božje gore. Sion se ne može pomaknuti niti se pomiče; tako ni Božji narod ne može biti pokoleban – ni silom izvana ni nestalnošću iznutra. Vjera u Boga učvršćuje i utvrđuje čovjeka. Onaj koji svojom snagom učvršćuje planine, tom istom snagom učvršćuje srca onih koji se u Njega uzdaju. Ta će postojanost trajati dovijeka, pa možemo biti sigurni da nijedan vjernik neće propasti ni u životu ni u smrti, ni u vremenu ni u vječnosti. Mi se uzdamo u vječnoga Boga i zato će i naša sigurnost biti vječna.“
Peterson:
„Biti kršćanin slično je sjediti usred Jeruzalema, utvrđen i siguran. Najprije bivamo učvršćeni, a zatim zaštićeni; najprije ukorijenjeni, a zatim čuvani; postajemo poput gore, a potom smo zaštićeni planinama. Zato posljednja rečenica glasi: ‘Mir nad Izraelom!’ Mogli bismo to razgovornim jezikom prevesti ovako: ‘Opusti se.’ Sigurni smo. Bog upravlja svime. Ni naši osjećaji potištenosti, ni činjenica patnje, ni mogućnost otpada nisu dokaz da nas je Bog napustio. Ništa nije sigurnije od toga da će On dovršiti svoje djelo spasenja u našim životima i ostvariti svoju volju u našoj povijesti.”
Molim, podijelite dalje – neka se istina širi.
