Članak pregledan: 18

Približno vrijeme čitanja: 8 min

Psalam 116

1 Ljubim GOSPODA, jer čuje moj glas i vapaje moje.
2 Jer prignu k meni uho svoje, zazivat ću ga stoga dok je dana mojih.
3 Obujmiše me konopci smrtni i muke me Šeola snađoše; naiđoh na tjeskobu i žalost.
4 Tada zazvah ime GOSPODNJE: »O GOSPODE, spasi dušu moju!«
5 Milostiv je GOSPOD i pravedan; da, milosrdan je Bog naš!
6 GOSPOD čuva priproste; padoh nisko, i on me spasi.
7 Vrati se, dušo moja, u svoj počinak, jer ti GOSPOD dobro učini.
8 Jer ti si dušu moju od smrti izbavio, oči moje od suza, noge moje od spoticanja.
9 Hodit ću pred licem GOSPODNJIM u zemlji živih.
10 Uzvjerovah, zato progovorih: »Ja pritiješnjen sam silno!«
11 Ja rekoh u hitnji svojoj: »Svaki je čovjek lažac.«
12 Što da uzvratim GOSPODU za sva njegova dobročinstva prema meni?
13 Podignut ću čašu spasenja i zazvati ime GOSPODNJE.
14 Izvršit ću GOSPODU zavjete svoje; jest, pred svim pukom njegovim.
15 Dragocjena je u očima GOSPODNJIM smrt pobožnika njegovih.
16 O GOSPODE, ta ja sam sluga tvoj! Sluga tvoj ja sam, sin sluškinje tvoje; ti si razdriješio sveze moje.
17 Tebi ću prinijeti žrtvu zahvalnicu, i ime ću GOSPODNJE zazvati.
18 Izvršit ću GOSPODU zavjete svoje; jest, pred svim pukom njegovim,
19 u predvorjima Doma GOSPODNJEGA, posred tebe, Jeruzaleme. Slava GOSPODU!

Uvod

Život svakoga čovjeka obilježen je trenucima radosti, ali i razdobljima duboke boli, straha i neizvjesnosti. Ponekad se suočimo s okolnostima koje nadilaze naše sposobnosti, mudrost i snagu. Upravo u takvim trenucima učimo koliko smo ovisni o Bogu.

Psalam 116 jedan je od najosobnijih psalama u cijeloj Bibliji. To je svjedočanstvo čovjeka koji je bio na rubu smrti, koji je vapio Bogu za pomoć i koji je iskusio Božje izbavljenje. Njegova priča nije samo povijesni zapis; ona je iskustvo mnogih vjernika kroz sva vremena.

Psalmist nas vodi kroz put od očaja do nade, od straha do mira, od vapaja do slavljenja. U središtu svega nalazi se pitanje koje bi svaki vjernik trebao postaviti:

“Što da uzvratim GOSPODU za sva njegova dobročinstva prema meni?“

Glavna poruka Psalma 116 glasi:

Dok god živimo, trebamo najbolje iskoristiti prilike koje nam Bog daje da ga ljubimo, hodamo s njime i zahvaljujemo mu za njegovu dobrotu.

1. Izbavljenje nas potiče da još više ljubimo Gospodina

Psalam započinje riječima:

“Ljubim GOSPODA, jer čuje moj glas i vapaje moje.“ (Ps 116,1)

Ovo je jedna od najljepših izjava ljubavi prema Bogu u cijelom Svetom pismu.

Psalmist ne govori o apstraktnoj ljubavi. Njegova ljubav proizlazi iz iskustva. Bog je čuo njegov vapaj. Bog je odgovorio na njegovu molitvu. Bog je djelovao u njegovoj nevolji.

To ne znači da Boga ljubimo samo zato što odgovara na naše molitve. Ljubimo ga prvenstveno zbog toga tko on jest. No iskustvo njegove vjernosti produbljuje našu ljubav prema njemu.

Svaki odgovor na molitvu podsjeća nas da nismo sami.

Svaki dokaz njegove prisutnosti učvršćuje naš odnos s njime.

Zato psalmist nastavlja:

“Jer prignu k meni uho svoje, zazivat ću ga stoga dok je dana mojih.“ (Ps 116,2)

Mnogi ljudi traže Boga samo kada imaju problem. Kada problem nestane, nestane i molitva.

Psalmist čini upravo suprotno.

Budući da je Bog bio vjeran u prošlosti, on odlučuje ostati vjeran Bogu u budućnosti.

Uslišane molitve ne smiju smanjiti našu ovisnost o Bogu; trebaju je povećati.

2. Bog djeluje kada dođemo do kraja svojih mogućnosti

Psalmist opisuje svoje stanje:

“Obujmiše me konopci smrtni i muke me Šeola snađoše; naiđoh na tjeskobu i žalost.“ (Ps 116,3)

Ovdje ne vidimo malu neugodnost nego ozbiljnu životnu krizu.

Osjećao se zarobljeno.

Osjećao se bespomoćno.

Osjećao se kao čovjek koji više nema izlaza.

Koliko se puta i mi nalazimo u sličnim okolnostima?

Pokušavamo riješiti problem vlastitom snagom.

Tražimo ljudska rješenja.

Tražimo kontrolu.

Ali dolazi trenutak kada shvatimo da sami ne možemo.

Upravo tada psalmist čini ono što svaki vjernik treba učiniti:

“Tada zazvah ime GOSPODNJE: O GOSPODE, spasi dušu moju!“ (Ps 116,4)

Njegova molitva nije duga.

Nije komplicirana.

Nije teološki sofisticirana.

Ali je iskrena.

Bog ne traži savršeno oblikovane rečenice.

On traži srce koje ga traži.

3. Božji karakter temelj je naše nade

Nakon izbavljenja psalmist opisuje Boga:

“Milostiv je GOSPOD i pravedan; da, milosrdan je Bog naš!“ (Ps 116,5)

Tri osobine posebno dolaze do izražaja.

Bog je milostiv

Daje nam ono što ne zaslužujemo.

Njegova dobrota nije rezultat naših zasluga nego njegove ljubavi.

Bog je pravedan

Nikada ne griješi.

Nikada ne donosi pogrešne odluke.

Njegovi putovi uvijek su savršeni.

Bog je pun samilosti

On nije udaljeni promatrač naših patnji.

On vidi.

On zna.

On suosjeća.

Psalmist dodaje:

“Gospodin čuva priproste; bio sam ponižen, a on me spasio.“ (Ps 116,6)

Biblijska jednostavnost nije naivnost.

Ona označava iskreno pouzdanje u Boga.

Bog ne traži složene strategije.

Traži srce koje mu vjeruje.

4. Bog vraća mir uznemirenoj duši

Jedan od najpoznatijih stihova ovog psalma glasi:

“Vrati se, dušo moja, u svoj počinak, jer ti GOSPOD dobro učini.“ (Ps 116,7)

Psalmist doslovno razgovara sa svojom dušom.

Podsjeća samoga sebe na Božju vjernost.

To je važna duhovna lekcija.

Često slušamo svoje osjećaje više nego Božju riječ.

Kada dođu strah, tjeskoba ili obeshrabrenost, dopuštamo da oni oblikuju naše razmišljanje.

Psalmist čini suprotno.

On propovijeda svojoj duši.

Podsjeća je na ono što je Bog učinio.

Podsjeća je na Božju dobrotu.

Podsjeća je na Božju vjernost.

Pravi mir ne dolazi iz promjene okolnosti.

Pravi mir dolazi iz povjerenja u Boga koji upravlja okolnostima.

5. Izbavljenje nas vodi u novi način života

Bog nije izbavio psalmista samo da bi preživio.

Izbavio ga je da bi živio drukčije.

Zato psalmist izjavljuje:

“Hodit ću pred licem GOSPODNJIM u zemlji živih.“ (Ps 116,9)

To je odluka poslušnosti.

To je odluka predanosti.

To je odluka svetosti.

Spasenje nije samo oslobođenje od nečega.

Spasenje je poziv u nešto novo.

Bog nas ne oslobađa od grijeha kako bismo nastavili živjeti za sebe.

On nas oslobađa kako bismo živjeli za njega.

6. Bol nije neprijatelj vjere

Jedna od najdubljih poruka Psalma 116 nalazi se u njegovoj iskrenosti.

Psalmist priznaje:

“Ja pritiješnjen sam silno!“ (Ps 116,10)

I još:

“Ja rekoh u hitnji svojoj: Svaki je čovjek lažac.“ (Ps 116,11)

On ne skriva svoju bol.

Ne skriva svoj strah.

Ne skriva svoje razočaranje.

Mnogi vjernici misle da moraju izgledati snažno kako bi dokazali svoju vjeru.

Psalam 116 pokazuje nešto drugačije.

Prava vjera nije odsutnost boli.

Prava vjera donosi bol pred Boga.

Osjećati se slomljeno nije dokaz da je vjera umrla.

Naprotiv, često je dokaz da se još uvijek obraćamo Bogu.

Kao što je bol znak da je tijelo živo, tako je vapaj Bogu znak da je vjera još živa.

Bog ne traži ljude koji glume snagu.

Traži ljude koji mu iskreno dolaze sa svojim teretima.

7. Kako mogu uzvratiti Gospodinu?

Ovo pitanje predstavlja vrhunac cijelog psalma:

“Što da uzvratim GOSPODU za sva njegova dobročinstva prema meni?“ (Ps 116,12)

Psalmist zna da ne može vratiti Bogu ono što je primio.

Božja milost ne može se platiti.

Božje spasenje ne može se zaslužiti.

Pa ipak, on odgovara na nekoliko načina.

Slavit ću Boga

“Uzet ću čašu spasenja.“

Zazivat ću Boga

“Zazvat ću ime Gospodnje.“

Održat ću svoja obećanja

“Izvršit ću svoje zavjete Gospodinu.“

Služit ću Bogu

“Ja sam sluga tvoj.“

Zahvaljivat ću Bogu

“Prinijet ću ti žrtvu zahvalnicu.“

Drugim riječima, najbolji odgovor na Božju dobrotu nije nešto što mu možemo dati.

Najbolji odgovor je život potpuno predan njemu.

Zahvalnost kao žrtva ugodna Bogu

Psalmist kaže:

“Tebi ću prinijeti žrtvu zahvalnicu, i ime ću GOSPODNJE zazvati.“ (Ps 116,17)

Zašto je zahvalnost žrtva?

Zato što nije uvijek laka.

Lako je zahvaljivati kada je život ugodan.

Lako je slaviti Boga kada sve ide prema planu.

Ali zahvaljivati usred kušnje, bolesti, neizvjesnosti ili gubitka postaje prava duhovna žrtva.

Pisac Poslanice Hebrejima piše:

“Po njemu dakle neprestano prinosimo Bogu žrtvu hvale.“ (Heb 13,15)

Takva zahvalnost pokazuje da vjerujemo Božjem karakteru čak i onda kada ne razumijemo njegove putove.

To je zahvalnost koja proslavlja Boga.

Dragocjena je u Božjim očima smrt njegovih svetih

Jedan od najpoznatijih stihova ovog psalma glasi:

“Dragocjena je u očima GOSPODNJIM smrt pobožnika njegovih.“ (Ps 116,15)

Bog nije ravnodušan prema smrti svoje djece.

Svaki život mu je dragocjen.

Svaka suza mu je poznata.

Svaki odlazak vjernika u vječnost nalazi se pod njegovom suverenom rukom.

Smrt nije slučajnost.

Nije izmakla Božjoj kontroli.

Za kršćanina smrt nije kraj priče.

Ona je ulazak u puninu zajedništva s Kristom.

Zato i u trenucima žalosti vjernik može imati nadu.

Zaključak

Psalam 116 svjedočanstvo je čovjeka koji je bio blizu smrti, ali je iskusio Božju milost, pomoć i izbavljenje.

Njegova priča postaje i naša priča.

Kada nas Bog izbavi, pozvani smo:

više ljubiti Gospodina,
dublje mu vjerovati,
vjernije hodati s njime,
iskrenije mu zahvaljivati.

Na kraju ostaje isto pitanje:

“Što ću uzvratiti Gospodinu za sva njegova dobročinstva prema meni?“

Odgovor nije u novcu.

Nije u uspjehu.

Nije u velikim postignućima.

Odgovor je u životu potpuno predanom Bogu.

Najveći dar koji možemo prinijeti Gospodinu nije nešto što posjedujemo.

Najveći dar smo mi sami.

I zato psalam završava na jedini ispravan način:

“Aleluja! Hvalite Gospodina!“

Citati za razmišljanje

Cambridge

O retku 15:

“Smisao može biti da Bog ne dopušta da oni koji su mu vjerni umru prije vremena. No jasno je da takvi ljudi ipak jednom moraju umrijeti, jedan prijevod sugerira da Bog posebno primjećuje takve smrti.“

Barnes

O izrazu „priprosti“ u retku 6:

“Otvoren, iskren, povjerljiv, pošten i pouzdan. To opisuje jednu od karakteristika istinske pobožnosti – bezazleno pouzdanje u Boga. Takva osoba spremno prihvaća istinu i dužnost, ima jednostavnost cilja u želji da proslavi Boga i nema prijevare, lukavstva ili podmuklosti.“

Ogilvie

“Koji je to poseban dar koji nam Gospodin želi dati? Zahvalnost za ono što je učinio u prošlosti daje nam hrabrost da ga tražimo i dalje. Većina nas traži premalo jer nam je pogled premalen. Kada dopustimo Gospodinu da nas blagoslovi, raste naša spremnost da tražimo još. Gospodin želi da duboko pijemo iz čaše spasenja jer jedino ona može zadovoljiti naše najdublje potrebe. Kada nas njegov Duh iscijeli, poželjet ćemo svoje molitve usmjeriti prema potrebama drugih ljudi i situacija koje trebaju njegovu milost. Tko redovito pije iz čaše spasenja, razvija želju da je ponudi svijetu koji žeđa za jedinim koji može utažiti žeđ ljudske duše.”

Clarke

POVRATAK U POČINAK

I. IZRAZ HVALE (r. 1–2)

1. Ljubav i naklonost (r. 1a)

Psalmist započinje ispovijedanjem svoje ljubavi prema Gospodinu.

2. Razlozi za ljubav (r. 1b–2a)

Bog čuje molitve svoga naroda i odgovara na njihove vapaje.

3. Odluka (r. 2b)

„Zazivat ću ga.“

Prava zahvalnost uvijek vodi prema novoj predanosti.

II. ISKUSTVO OPASNOSTI (r. 3–6)

1. Nevolja (r. 3)

Psalmist se suočava sa smrtnom opasnošću.

2. Vapaj (r. 4)

„Molim te, Gospodine.“

U najtežim trenucima obraća se Bogu.

3. Odgovor (r. 5–6)

Bog odgovara u skladu sa svojim karakterom.

Božja svojstva vode Božjim djelima.

III. IZRAZ HVALE (r. 7–9)

1. Počinak (r. 7a)

„Vrati se svom počinku, dušo moja.“

2. Razlog za počinak (r. 7b–8)

Bog je djelovao u korist svoga sluge.

3. Odluka (r. 9)

„Hodat ću.“

Prava zahvalnost ne završava riječima nego životom poslušnosti.

IV. ISKUSTVO OPASNOSTI (r. 10–11)

1. Pouzdanje (r. 10a)

Vjera ostaje prisutna usprkos okolnostima.

2. Patnja (r. 10b)

Psalmist otvoreno priznaje svoju bol.

3. Uznemirenost (r. 11)

U trenucima panike izgovara riječi koje odražavaju njegovu slabost.

V. IZRAZ HVALE (r. 12–14)

1. Razmišljanje (r. 12a)

„Što ću uzvratiti Gospodinu?“

2. Razlog (r. 12b)

Bog je obilno blagoslovio svoga slugu.

3. Odluka (r. 13–14)

„Uzet ću…“

Trostruka odluka pokazuje ozbiljnost njegove zahvalnosti.

VI. ISKUSTVO OPASNOSTI (r. 15–16)

1. Patnja (podrazumijevana) (r. 15)

Pozadina teksta ostaje iskustvo blizine smrti.

2. Vapaj (r. 16a–b)

„Molim te, Gospodine.“

3. Odgovor (r. 16c)

Bog raskida okove svoga sluge.

VII. IZRAZ HVALE (r. 17–19)

1. Odluka (r. 17–19b)

„Prinijet ću…“

Još jedna trostruka odluka koja pokazuje dubinu zahvalnosti.

2. Odgovor (r. 19c)

„Aleluja!“

Sve završava slavljenjem Boga.

Maddux

JEZIK LJUBAVI

I. Ljubav je uzajamna

A. Ljubav odgovara na ljubav

Božja ljubav pobuđuje naš odgovor ljubavi.

B. Bog sluša u ljubavi

Njegova pažnja prema nama izraz je njegove ljubavi.

II. Ljubav je postojana

A. Traje dok traje život

B. Nevolje je ne mogu ugasiti

C. Izbavljenje dolazi kroz ljubav

D. Milost potvrđuje ljubav

E. Ljubav ima moć spasiti

F. Ljubav podiže klonule

Božja ljubav ne samo da spašava nego i obnavlja.

III. Ljubav učvršćuje sigurnost

A. Ljubav ispravno vodi

B. Ljubav prepoznaje djela ljubavi

C. Ljubav mudro prosuđuje

IV. Ljubav gleda prema unutra

A. Ljubav donosi ispravne odluke

B. Ljubav dragovoljno daje zavjete

C. Ljubav ne poznaje smrt

D. Ljubav briše ropstvo

E. Ljubav je pozitivna i pobjedonosna

V. Ljubav je uzajamna

Kao što Bog ljubi svoj narod, tako i njegov narod odgovara ljubavlju i zahvalnošću.

Kidner

O recima 10–11

“Pisac iznosi misao koju drugi psalmisti često ilustriraju: osjećati se slomljeno (r. 10) ili razočarano (r. 11), te to iskreno priznati, čak i u gotovo paničnim riječima, nije dokaz da je vjera umrla. Naprotiv, to može biti dokaz da je vjera još uvijek živa, baš kao što je bol znak života. Kao što bol vapi za iscjeljenjem, tako i nevolja koja se iskreno prizna vapi za Bogom.“

Ovo je jedna od najvažnijih poruka Psalma 116.

Vjernik ne mora skrivati svoje osjećaje.

Ne mora glumiti snagu.

Ne mora se pretvarati da je sve u redu.