PSALAM 119 (129-136) – Učvrsti moje korake u svojoj riječi

Približno vrijeme čitanja: 5 min

Psalam 119

• 129 PE Tvoja su svjedočanstva čudesna, stoga ih čuva duša moja.
• 130 Otvaranje riječi tvojih prosvjetljuje, daje razbor priprostima.
• 131 Razjapih usta svoja i dahćem, jer za tvojim čeznem zapovijedima.
• 132 Okreni se k meni i smiluj mi se, kao što je tvoj običaj s onima koji ljube ime tvoje.
• 133 Po riječi svojoj učvrsti moje korake i ne daj da ikakvo bezakonje ovlada mnome.
• 134 Izbavi me od nasilja čovjekova, da bih tvoje držao odredbe.
• 135 Licem svojim obasjaj slugu svojega i nauči me svojim propisima.
• 136 Rijeke voda potekoše mi s očiju, jer ljudi ne drže Zakon tvoj.

Psalam 119,129–136 govori o čovjeku koji ne želi samo poznavati Božju riječ, nego hodati u njezinu svjetlu. Za psalmista Božja riječ nije običan tekst, nego izvor mudrosti, slobode, sigurnosti i duboke čežnje za Bogom.

Zato započinje riječima:

„Tvoja su svjedočanstva čudesna, stoga ih čuva duša moja.“
(Psalam 119,129)

Božja riječ za njega je čudesna jer otkriva Božji karakter, Božju volju i Božje putove. Ona nije samo skup zapovijedi koje treba izvršavati, nego svjetlo koje pokazuje kako živjeti pred Bogom. Čovjek koji se divi Božjoj riječi neće je doživljavati kao teret, nego kao blago koje želi čuvati.

Božja riječ donosi svjetlo

Psalmist zatim kaže:

„Objava tvojih riječi prosvjetljuje i daje razboritost neiskusnima.“
(Psalam 119,130)

Jedna od najvećih potreba čovjeka jest svjetlo. Bez Božje riječi čovjek može imati mnogo informacija, a ipak ne znati kojim putem treba ići. Može biti obrazovan, iskusan i uspješan, a ipak živjeti u duhovnoj tami.

Božja riječ donosi drukčiju vrstu svjetla. Ona ne prosvjetljuje samo um, nego i srce. Daje razboritost onima koji su jednostavni, nesigurni i neiskusni. Ona pokazuje što je istina, što je dobro i što vodi u život.

Zato Božja riječ nije namijenjena samo učenima ili duhovno zrelima. Ona daje mudrost svima koji joj pristupaju ponizno i otvorena srca.

Čežnja za Božjim zapovijedima

Psalmist svoju želju opisuje vrlo snažnom slikom:

„Širom otvaram usta i uzdišem jer čeznem za tvojim zapovijedima.“
(Psalam 119,131)

To je slika žeđi. Kao što tijelo čezne za vodom, tako njegova duša čezne za Božjom riječju.

Ovdje vidimo da poslušnost Bogu nije samo pitanje dužnosti. Psalmist ne govori: „Moram držati tvoje zapovijedi“, nego: „Čeznem za njima.“ Božja riječ postala je izvor njegova zadovoljstva, snage i života.

To je veliko pitanje za svakoga od nas: je li Božja riječ za nas samo obveza ili stvarna potreba duše? Čeznemo li za njom zato što znamo da nas vodi bliže Bogu?

Sloboda počinje Božjom milošću

Nakon što govori o ljepoti Božje riječi, psalmist moli:

„Obrati se k meni i smiluj mi se, kao što činiš onima koji ljube tvoje ime.“
(Psalam 119,132)

On zna da mu nije dovoljno samo poznavati Božju riječ. Potrebna mu je Božja milost. Bez Božje naklonosti čovjek ne može hodati putem poslušnosti.

Zato prava sloboda ne započinje ljudskom snagom, nego Božjom milošću. Bog se okreće prema čovjeku, smiluje mu se i daje mu snagu da živi u skladu s Njegovom voljom.

Učvrsti moje korake

Središnja molitva ovoga odlomka glasi:

„Učvrsti moje korake u svojoj riječi.“
(Psalam 119,133)

Psalmist ne traži samo nadahnuće za trenutak. On traži stabilan hod. Želi da njegovi koraci budu usmjereni, učvršćeni i vođeni Božjom riječju.

To je molitva svakoga tko zna koliko je lako skrenuti s pravoga puta. Naše misli, želje, okolnosti i pritisci drugih ljudi često nas vuku u različitim smjerovima. Zato trebamo Božju riječ da učvrsti naš hod.

Nije dovoljno imati dobre namjere. Potrebni su nam koraci oblikovani Božjom istinom.

Sloboda od vlasti grijeha

Psalmist nastavlja:

„Ne daj da ikakav grijeh zavlada nada mnom.“
(Psalam 119,133)

Ovo je jedna od najvažnijih molitvi u kršćanskom životu. Psalmist ne želi samo izbjeći pojedini grijeh. On moli da grijeh ne zavlada njegovim životom.

Prava sloboda nije mogućnost da činimo što želimo. Prava sloboda je oslobođenje od vlasti grijeha kako bismo mogli živjeti za Boga. Grijeh uvijek obećava slobodu, ali na kraju zarobljava. Božja riječ vodi putem koji donosi život.

Zato čovjek koji moli: „Učvrsti moje korake u svojoj riječi“ istodobno moli: „Ne dopusti da grijeh vlada nada mnom.“

Sloboda od ljudskoga tlačenja

Psalmist zatim moli:

„Izbavi me od ljudskoga tlačenja da mogu vršiti tvoje odredbe.“
(Psalam 119,134)

On ne traži izbavljenje samo radi osobne sigurnosti. Traži ga kako bi mogao ostati vjeran Bogu. Ljudsko tlačenje može pritisnuti čovjeka, obeshrabriti ga i navesti na kompromise. Zato psalmist moli Boga da ga oslobodi svega što ga sprječava u poslušnosti.

Bog ne oslobađa čovjeka kako bi živio neovisno o Njemu, nego kako bi mogao slobodno hodati Njegovim putem.

Neka tvoje lice zasja

U nastavku psalmist moli:

„Neka lice tvoje zasja nad tvojim slugom i pouči me svojim odredbama.“
(Psalam 119,135)

Ovo je molitva za Božju blizinu, naklonost i pouku. Najveći blagoslov nije samo promjena okolnosti, nego Božje lice koje sjaji nad Njegovim slugom.

Kada Bog obasja čovjekov život svojom prisutnošću, srce dobiva mir, snagu i jasnoću. Tada Božja riječ više nije samo zapovijed izvana, nego svjetlo koje vodi iznutra.

Suze zbog onih koji odbacuju Božju riječ

Odlomak završava potresnim riječima:

„Potoci suza teku iz mojih očiju jer ljudi ne drže tvoga Zakona.“
(Psalam 119,136)

Psalmist ne plače prvenstveno zbog sebe. Plače zbog ljudi koji odbacuju Božju riječ. Njegovo srce boli jer vidi što se događa kada ljudi žive daleko od Boga.

To je znak srca koje ljubi Boga. Čovjek koji ljubi Božju riječ ne može ostati ravnodušan prema grijehu, pobuni i duhovnoj izgubljenosti drugih ljudi. Ne gleda ih s prezirom, nego s tugom i suosjećanjem.

Takva tuga nije beznađe. Ona postaje poticaj na molitvu, svjedočenje i vjernost.

Zaključak

Psalam 119,129–136 pokazuje da je Božja riječ svjetlo koje vodi, hrana koja zadovoljava, istina koja oslobađa i temelj sigurnog hoda s Bogom.

Psalmist nas uči da Božju riječ ne trebamo samo čitati, nego je trebamo ljubiti. Ne trebamo je samo poznavati, nego u njoj hodati. Ne trebamo je samo čuvati za sebe, nego dopustiti da nas oblikuje tako da postanemo svjedoci njezina svjetla drugima.

Zato molitva ovoga odlomka može postati i naša molitva:

Gospodine, učvrsti moje korake u svojoj riječi. Ne dopusti da grijeh zavlada nada mnom. Neka tvoje lice zasja nada mnom i pouči me svojim putovima.

U Božjoj riječi nalazimo svjetlo za put, slobodu za srce i milost za svaki korak vjere.

Citati za razmišljanje

Yates: Najveće čudo nije samo postojanje Božje riječi, nego svjetlo koje ona unosi u ljudsko srce. Ona daje razumijevanje i onima koji nemaju veliko znanje, dok psalmist iskreno tuguje zbog onih koji odbacuju Božji zakon.

VanGemeren: Božja riječ otkriva veličinu Božjih djela i njegov karakter. Ona prosvjetljuje, daje mudrost jednostavnima i ispunja srce onih koji za njom iskreno čeznu. Zato je psalmistu Božja riječ izvor najvećega zadovoljstva i duhovne snage.

Zemek: Psalmistove suze nisu posljedica osobne povrijeđenosti, nego duboke boli zbog ljudi koji svjesno odbacuju Božju volju. Srce koje ljubi Boga ne može ostati ravnodušno prema grijehu koji udaljava ljude od Njega.

Spurgeon: Ljudsko tlačenje može nanijeti veliku patnju i lako navesti čovjeka na grijeh. Zato psalmist ne traži samo oslobođenje od neprijatelja, nego Božju pomoć kako bi ostao vjeran Njegovoj riječi i usred nevolja.

Pitanja za osobno razmišljanje:

1. Smatram li Božju riječ najvećim blagom i izvorom istinske mudrosti?
2. Čeznem li za Božjom riječju jednako kao što čovjek žeđa za vodom?
3. Dopuštam li Božjoj riječi da usmjerava moje svakodnevne odluke i korake?
4. Tugujem li zbog ljudi koji odbacuju Boga i njegovo spasenje te molim li za njih?

Molim, podijelite dalje – neka se istina širi.