Psalam 121
Postoje trenuci kada ne znamo kamo se okrenuti. Okolnosti nas nadilaze, budućnost izgleda nesigurno, a vlastita snaga nije dovoljna. Upravo takvim ljudima govori Psalam 121.
To je pjesma pouzdanja, ali ne površnog optimizma. Psalmist dobro poznaje opasnosti puta, ljudsku slabost i osjećaj nesigurnosti. Ipak, njegov pogled ne ostaje usmjeren na probleme. On ga podiže prema Bogu.
Glavna poruka ovog psalma jednostavna je i snažna:
Gospodin je naš budni pomoćnik, čuvar i zaštitnik.
Psalmist započinje pitanjem:
„Podižem oči svoje k gorama: odakle će mi doći pomoć?“
Planine pred njim mogu predstavljati ljepotu i veličanstvenost prirode, ali i opasnost. Hodočasnika su ondje mogli čekati razbojnici, divlje životinje, velika vrućina i nesigurni prolazi. Pogled prema planinama zato nije samo divljenje krajoliku, nego i suočavanje s vlastitom ranjivošću.
Odgovor ubrzo slijedi:
„Pomoć je moja od Gospodina koji stvori nebo i zemlju.“
Psalmist ne očekuje konačnu pomoć od planina, ljudi, vlastite snage ili povoljnih okolnosti. Njegova pomoć dolazi od Stvoritelja svega što postoji.
Ako je Bog stvorio nebo i zemlju, tada nijedna naša okolnost nije izvan njegove moći. Ono što nama izgleda nepremostivo, njemu nije prepreka. On vidi cijeli put, uključujući i ono što mi još ne možemo vidjeti.
Kada se pojave problemi, prirodno je tražiti sigurnost. Oslanjamo se na vlastito iskustvo, novac, poznanstva, planove, institucije ili sposobne ljude.
Sve to može biti korisno. Bog se često služi upravo ljudima, savjetima, liječnicima, prijateljima i konkretnim sredstvima kako bi nam pomogao. Ipak, problem nastaje kada prolazna sredstva pretvorimo u svoj konačni izvor sigurnosti.
Ljudi nas mogu razočarati. Planovi se mogu promijeniti. Novac se može potrošiti. Snaga nas može napustiti.
Psalam nas ne poziva da zanemarimo praktičnu pomoć, nego da prepoznamo njezin pravi izvor. Naša konačna sigurnost nije u sredstvima, nego u Gospodinu koji ih može upotrijebiti.
Psalam ne opisuje Boga samo kao velikog i moćnog Stvoritelja. Prikazuje ga i kao Boga koji se približava čovjeku i brine se za njegove svakodnevne korake.
„Neće dati da posrne noga tvoja.“
Ova slika govori o nesigurnom putu na kojem jedan pogrešan korak može imati ozbiljne posljedice. Bog nije zainteresiran samo za velike događaje našega života. Njemu su važni i naši mali koraci, svakodnevne odluke, unutarnje borbe, slabosti i strahovi.
Božja veličina ne udaljava ga od čovjeka. Upravo suprotno, njegova moć jamči da se može potpuno brinuti za nas.
On nije samo Bog dalekih galaksija. On je i Bog našega sljedećeg koraka.
Jedna od najutješnijih poruka Psalma 121 jest tvrdnja da Bog nikada ne prestaje bdjeti.
„Ne drijema čuvar tvoj.“
„Gle, ne drijema i ne spava čuvar Izraelov.“
Ljudi se umaraju. Naša pažnja slabi. Ponekad ne primijetimo tuđe potrebe, zaboravimo obećanja ili jednostavno nemamo snage pomoći.
Bog nije takav.
On nikada nije nedostupan. Ne postoji trenutak u kojem je zaokupljen nečim važnijim. Ne postoji noć tijekom koje ne vidi našu borbu. Ne postoji situacija u kojoj ga možemo zateći nespremnog.
Kada mi spavamo, Bog bdije. Kada ne razumijemo što se događa, on i dalje vidi cijelu sliku. Kada više ne znamo što učiniti, on nije izgubio nadzor.
Drugi dio psalma još snažnije govori o Božjoj zaštiti:
„Gospodin je čuvar tvoj, Gospodin je zasjen tvoj s desne tvoje.“
U vrućim i suhim krajevima sjena nije bila samo mjesto ugode, nego i zaštita od iscrpljenosti i opasnosti. Kada psalmist kaže da je Gospodin naša sjena, govori o njegovoj blizini.
Sjena je uz osobu. Tako ni Bog nije dalek ili nezainteresiran promatrač. On je blizu, prisutan i uključen u život onih koji se u njega uzdaju.
Izraz „s desne strane“ dodatno naglašava osobnu blizinu. Bog nije negdje daleko iza nas. On stoji uz nas upravo ondje gdje je pomoć potrebna.
Psalmist nastavlja:
„Neće ti sunce nauditi danju ni mjesec noću.“
Dan i noć zajedno predstavljaju cjelinu života. Riječ je o opasnostima koje vidimo, ali i o onima kojih nismo svjesni. O teškoćama koje dolaze pod jasnim svjetlom dana i strahovima koji nas obuzimaju u tišini noći.
Božja zaštita nije povremena. Ona nije ograničena na određeno vrijeme, mjesto ili vrstu problema.
Bog je prisutan u javnim borbama koje svi vide, ali i u tihim noćnim brigama koje ne možemo objasniti nikome drugome.
Psalam kaže:
„Čuvao te Gospodin od zla svakoga, čuvao dušu tvoju.“
Ovo obećanje ne znači da vjernici nikada neće doživjeti bol, nepravdu, bolest, gubitak ili progonstvo. Biblija ne obećava život bez poteškoća.
I sam psalam pretpostavlja da je život putovanje na kojem postoje stvarne opasnosti.
Božja zaštita znači da zlo nema posljednju riječ. Čak i kada prolazimo kroz tamnu dolinu, nismo napušteni. Bog čuva našu dušu, našu vjeru, naš odnos s njim i našu konačnu budućnost.
Vjera nam ne jamči život bez borbe. Ona nam daje sigurnost da kroz borbu ne prolazimo sami.
Ponekad nas Bog čuva tako što ukloni opasnost. Ponekad nas čuva tako što nam daje snagu da kroz nju prođemo. A ponekad tek kasnije razumijemo koliko nas je puta sačuvao od onoga što nismo ni primijetili.
Psalam završava riječima:
„Čuvao Gospodin tvoj izlazak i povratak odsada dovijeka.“
Izlazak i povratak predstavljaju cjelinu svakodnevnog života: naše putove, obveze, poslove, odnose, odluke, početke i završetke.
Bog ne čuva samo posebno važne trenutke. On je prisutan u svemu što činimo.
Čuva nas kada odlazimo na posao, donosimo tešku odluku, započinjemo novo životno razdoblje, selimo se, putujemo, suočavamo se s promjenama ili se vraćamo kući umorni i opterećeni.
Njegova briga nije privremena.
Psalmist kaže da ona počinje „odsada“ i traje „dovijeka“. Božja vjernost ne završava kada se promijene okolnosti, kada se iscrpe naše mogućnosti ili kada završi jedno životno razdoblje.
Bog Psalma 121 jest Bog stvaranja.
On nije samo pomoćnik koji ima dobre namjere, ali nema dovoljno snage. On je stvorio nebo i zemlju. Njegova moć nije ograničena okolnostima koje nas plaše.
Kada gledamo veličanstvenost planina, prostranstvo neba ili snagu prirode, podsjećamo se da je Bog veći od svega što je stvorio.
Pitanje zato nije može li Bog pomoći, nego vjerujemo li mu dovoljno da mu predamo svoju situaciju.
Neki ljudi vjeruju da je Bog dovoljno velik da stvori svemir, ali sumnjaju da se brine za njihove male i osobne probleme.
Psalam 121 odbacuje takvo razmišljanje.
Bog je dovoljno velik da upravlja nebom i zemljom, ali i dovoljno blizak da pazi na naš korak. On vidi i ono što se drugima čini nevažnim. Poznaje naše potrebe, strahove, pitanja i neizgovorene molitve.
Njegova briga nije hladna kontrola.
Bog nas ne promatra samo kako bi pronašao pogrešku, nego da bi nas vodio, zaštitio, ispravio i sačuvao.
Iako vjerujemo da je Bog naš pomoćnik, često mu se obraćamo tek kada iscrpimo sve druge mogućnosti. Molitva tada postaje posljednje sredstvo, umjesto prvog odgovora srca.
Možda mislimo da svoje probleme trebamo riješiti sami. Možda se bojimo priznati vlastitu nemoć. Ponekad se jednostavno toliko zaokupimo problemom da zaboravimo podići pogled.
Psalam 121 poziva nas da ne čekamo očaj.
Pomoć možemo tražiti već na početku puta, prije nego što posrnemo. Boga ne trebamo zazvati samo u velikim krizama. Možemo mu povjeravati i obične dane, male odluke i svakodnevne terete.
Psalmist nije zatvorio oči pred opasnostima. On ih je vidio, ali je zatim pogledao iznad njih.
U tome je važna lekcija vjere.
Pouzdanje u Boga ne znači poricanje problema. Ono znači promatrati probleme iz perspektive Božje prisutnosti, moći i vjernosti.
Planina je i dalje velika, ali Stvoritelj je veći.
Put je i dalje nesiguran, ali Čuvar ne spava.
Noć je i dalje tamna, ali nismo sami.
Budućnost je i dalje nepoznata, ali poznajemo Onoga koji nas vodi.
Kada osjetimo pritisak, možemo se prisjetiti da je Gospodin naša sjena s desne strane.
Kada se osjećamo usamljeno, možemo se sjetiti da naš Čuvar ne spava.
Kada ne vidimo izlaz, možemo podići oči prema Onome koji je stvorio nebo i zemlju.
Kada se bojimo budućnosti, možemo se osloniti na obećanje da Bog čuva naš izlazak i povratak, sada i dovijeka.
A kada smo mirni i kada nam sve dobro ide, također se možemo sjećati Boga. On nije samo pomoć u nevolji, nego izvor svakoga dobra, snage i sigurnosti.
Psalam 121 pjesma je pouzdanja za svakoga tko prolazi kroz neizvjesnost. Ne obećava da će put uvijek biti lak, ali nas uvjerava da nikada ne putujemo sami.
Naša pomoć ne dolazi iz prolaznih i nepouzdanih izvora, nego od Gospodina, Stvoritelja neba i zemlje.
On je dovoljno velik da upravlja svemirom i dovoljno blizak da čuva svaki naš korak.
On je naš pomoćnik, naš čuvar i naš zaštitnik.
Ne drijema i ne spava.
Čuva nas danas, sutra i dovijeka.
Ova verzija dobro funkcionira kao glavni članak za crkvenu ili kršćansku web stranicu, a molitva i pitanja mogu se vizualno izdvojiti u posebne okvire.
„U Psalmu 121 psalmist se suočava s opasnošću. Bio je na hodočašću ili na putovanju. Pred njim se uzdizao lanac brda ili planina. U njima su vrebali razbojnici, vukovi i opasni prolazi na kojima je mogao posrnuti i pasti. U dolini je znao da drugoga puta do odredišta nema osim kroz ta brda. Kako će uspjeti? To ga je pitanje potaknulo na razgovor sa samim sobom. Učinio je četiri pogleda koja sam ranije spomenuo. Primijetite njihov slijed.
„Podižem oči svoje k gorama…“ – planine su bile moguće mjesto pomoći, ali su odbačene kao pravi izvor snage u opasnosti.
Psalmist se tada pita:
„Odakle će mi doći pomoć?“
„Moja pomoć dolazi od Gospodina.“
a) Božja providonosna briga
b) Božja zaštitnička briga
c) Božje očuvanje
Uvod: Naslov ovog psalma kaže da je to „Pjesma uspona“ (ili „Pjesma hodočasnika“). To je psalam koji su vjernici pjevali dok su putovali u Jeruzalem kako bi sudjelovali na trima velikim godišnjim blagdanima: Pashi, Pedesetnici i Blagdanu sjenica. Zato je jasno da je ovo pjesma hodočasnika. Govori o opasnostima puta i o pomoći koju Bog pruža tijekom putovanja.
Prvi redak nije izjava nade, nego vapaj tjeskobe. Psalmist kaže da opasnost vreba u planinama i čeka priliku da napadne umornog putnika. Kada se to dogodi, kome se hodočasnik može obratiti za pomoć? Psalmist odgovara vlastitim pitanjem podsjećajući nas da je Gospodin naša pomoć.
A. r. 2 – On je naš Stvoritelj.
B. r. 3 – On je naš Održavatelj.
C. rr. 3b–4 – On je naš stalni Pomoćnik.
A. r. 5 – Štiti nas od neprijatelja.
B. r. 6 – Štiti nas od prirodnih nepogoda.
A. r. 7 – Čuva nas od zla.
B. r. 8 – Čuva nas za vječnost.
A. Strašan je osjećaj biti sasvim sam i misliti da nikome nije stalo.
B. Ljudi traže pomoć, ali nitko ne odgovara.
A. Bog Psalma 121 jest Bog stvaranja.
B. On je Bog svih naroda.
a) Treba biti priznat po cijelome svijetu.
b) Poziva narode na odgovornost.
a) Kada se Boga zaboravi, zaboravljaju se i ljudska prava.
A. Brine li se tvoj Bog za TEBE?
a) Poslao je Isusa da umre upravo za tebe.
B. Bog bdije.
a) „Pazi što rade tvoje male ruke…“
b) Obično nešto skrivamo.
a) Promatra nas da bi nas zaštitio, a ne da bi nas uhvatio u pogrešci.
b) Neprestano bdije – nikada ne spava.
c) To je naglašeno čak pet puta u ovom psalmu.
C. Bogu su važni i najsitniji detalji.
a) Usporedi Luka 21,18 – govori o svakoj vlasi na glavi, a ipak spominje smrt.
b) U konačnici, ništa ne može trajno nauditi kršćaninu.
A. Bog nas čuva „odsada pa dovijeka“.
B. Ako je tako, trebamo li se sada bojati?
C. Pouzdanje u Boga daje sasvim novu perspektivu.
A. Planine – jesu li utočište ili prijetnja?
B. Kako god bilo, Bog je bolji: On je živa pomoć, prvi, osoban, mudar i neizmjeran.
A. Bog je bliži od planina.
B. Ono što je vrijedilo za Izrael sada se primjenjuje na svakog pojedinca.
A. „Izlazak i ulazak“ ne znači samo „sve“, nego posebno naglašava naše pothvate, putovanja i životne zadatke (usp. Psalam 126,6), uključujući hodočašće i povratak.
B. Božja zaštita počinje „odsada“ i traje bez kraja, ne samo do kraja zemaljskog života, nego u vječnosti – kao i sam Bog.
Molim, podijelite dalje – neka se istina širi.
