Psalam 127
Glavna misao: Uspjeh svakog pothvata u konačnici ovisi o daru Božjeg blagoslova.
Postoji mnogo sastavnica uspjeha.
Živimo u vremenu koje veliča rad, disciplinu, znanje i upornost. Sve su to vrijedne osobine i Biblija ih nigdje ne omalovažava. Međutim, Psalam 127 podsjeća nas da postoji nešto bez čega ni najveći ljudski trud ne može donijeti pravi uspjeh – Božji blagoslov.
No, prije nego što govorimo o uspjehu, važno je razumjeti što on znači. Uspjeh nije isti za svakoga. Za nekoga je to uspješan posao, za drugoga skladna obitelj, za trećega vjerno služenje Bogu ili odgoj djece. Biblija ne mjeri uspjeh količinom postignuća, nego vjernošću Bogu i ostvarenjem njegove volje u našem životu. Zato pravi uspjeh nije imati više od drugih, nego biti ono na što nas je Bog pozvao.
Psalam 127 ne poziva nas da radimo manje, nego da se manje uzdamo u sebe. Bog očekuje da budemo marljivi, odgovorni i mudri, ali nas istodobno podsjeća da nijedan ljudski trud ne može zamijeniti njegov blagoslov. Čovjek radi, ali Bog daje rast, uspjeh i trajan plod.
„Ako Jahve kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji.“
Gradnja kuće zahtijeva znanje, iskustvo i mnogo rada.
Potrebni su vješti graditelji…Ali sama ljudska sposobnost nije dovoljna.
Dobri graditelji pažljivo planiraju, koriste kvalitetan materijal i ulažu svoj trud. Međutim, psalmist kaže da je sav taj trud uzaludan ako Bog nije uključen u djelo.
To ne znači da ljudski rad nije važan, nego da nijedan uspjeh nije potpun bez Božjeg blagoslova.
Neizostavan sastojak uspjeha je Božje djelovanje.
Prisjetimo se Babilonske kule. Ljudi su imali znanje, organizaciju i zajednički cilj, ali su gradili protiv Božje volje. Zato njihov projekt nije uspio.
Prema Cambridge Commentaryju, riječ „kuća“ može označavati:
Drugim riječima, svako ljudsko stvaranje i izgradnja ovise o Bogu.
„Ako Jahve grada ne čuva, uzalud stražar bdije.“
Druga slika govori o stražaru.
Potrebna je budnost stražara…
Ali ni najveća ljudska opreznost nije dovoljna. Stražar može biti budan cijelu noć, pažljivo promatrati zidine i upozoravati na opasnost.
Ali ako Bog ne čuva grad, sva njegova budnost na kraju je uzaludna.
Neizostavan sastojak uspjeha
Možemo poduzeti sve razumne mjere opreza, ali konačna sigurnost dolazi od Boga.
To nas uči važnoj istini:
Ljudska odgovornost nikada ne može zamijeniti Božju zaštitu.
Možemo učiniti sve što je razumno i odgovorno, ali konačna sigurnost uvijek dolazi od Boga.
„Uzalud rano ustajete i kasno liježete, jedući kruh mukotrpnoga rada, jer on daje svojim ljubljenima i u snu.“
Bez Božjeg blagoslova čak ni najveći trud ostaje bez pravog ploda.
Psalmist navodi dvije stvari koje ljudi često smatraju ključem uspjeha.
„Uzalud rano ustajete i kasno liježete.“
Mnogi vjeruju da će više rada uvijek donijeti više uspjeha.
Ali sama količina rada nije jamstvo Božjeg blagoslova.
„…jedete kruh mukotrpnoga rada.“
Bog cijeni marljivost.
Međutim, upozorava nas da uspjeh nije isključivo rezultat ljudskog napora.
Bez Božjeg djelovanja i najveći trud može ostati bez ploda.
Psalmist ne osuđuje rad. Osuđuje uvjerenje da uspjeh ovisi isključivo o čovjekovim naporima.
Božji dar
„Jer on daje svojim ljubljenima i u snu.“
To je središnja poruka cijelog psalma.
Dok čovjek spava, ne radi ništa. Ipak, upravo tada Bog nastavlja djelovati. Time psalmist jasno pokazuje da uspjeh nije prvenstveno rezultat naše snage, sposobnosti ili marljivosti, nego Božje milosti i blagoslova.
To ne znači da čovjek ne treba raditi. Naprotiv, Bog očekuje da budemo marljivi i odgovorni. No, nakon što učinimo sve što možemo, konačni ishod ostaje u njegovim rukama.
Ova istina ne odnosi se samo na naš rad ili poslovni uspjeh. Vrijedi za cijeli život. Sve što jesmo i sve što imamo dolazi od Boga.
Apostol Pavao postavlja pitanje koje uklanja svaki razlog za ljudsku oholost:
„Što imaš, a da nisi primio? Ako si pak primio, što se hvastaš kao da nisi primio?“ (1. Korinćanima 4,7)
Naše sposobnosti, zdravlje, mudrost, prilike, obitelj, djeca, posao, materijalna dobra pa čak i sama mogućnost da radimo – sve je to dar Božje milosti.
Jakov potvrđuje istu istinu:
„Svaki dobar dar i svaki savršen poklon odozgor je; silazi od Oca svjetlila.“ (Jakovljeva 1,17)
Zato nema mjesta tjeskobnoj zabrinutosti ni ponosnom hvalisanju. Umjesto toga, pozvani smo živjeti u zahvalnosti i poniznom pouzdanju u Boga. Možemo mirno počivati, znajući da Bog djeluje čak i onda kada mi odmaramo.
Cambridge Commentary navodi da se ovaj redak može razumjeti i kao: „Bog daje djecu onima koje ljubi.“ Time psalmist prirodno uvodi sljedeći dio, u kojem upravo djecu predstavlja kao jedan od najvećih Božjih darova.
„Evo, sinovi su dar Jahvin; plod utrobe njegova je nagrada.“
Djeca nisu samo rezultat ljudskog planiranja.
Psalmist ih naziva Božjim darom i nagradom. Djeca nisu samo rezultat ljudskih planova. Ona su Božji dar.
To nas poziva da svako dijete promatramo kao dragocjeni dar koji dolazi od Boga.
„Kao strijele u ruci ratnika, takvi su sinovi mladosti.“
Ratnik bez strijela bio bi nemoćan.
Kao što strijele predstavljaju zaštitu i snagu ratniku, tako djeca predstavljaju snagu, pomoć i budućnost obitelji.
Ona nisu teret nego blagoslov.
„Blago čovjeku koji je njima napunio svoj tobolac.“
U starom Izraelu gradska vrata bila su mjesto gdje su se donosile presude, sklapali poslovi i rješavali sporovi.
Čovjek okružen odraslim sinovima imao je zaštitu i podršku.
Zato psalmist govori o velikoj obitelji kao o posebnom Božjem blagoslovu.
„Psalmist ne govori graditelju da prestane raditi niti stražaru da napusti svoju dužnost. Ne potiče ni lijenost pod izlikom povjerenja u Boga. Pretpostavlja da će čovjek učiniti sve što može, ali upozorava da ne polaže svoje pouzdanje u vlastiti trud. Sav ljudski napor bit će uzaludan ako Bog ne učini da taj trud donese plod. Mudrost je raditi kao da sve ovisi o nama, a vjerovati da sve ovisi o Bogu.“
U društvu gdje su se sudski postupci vodili na gradskim vratima, čovjek okružen odraslim sinovima bio je manje izložen nepravdi nego netko tko je bio sam.
„Djeca su baština od Gospodina. Ona su njegov dar jednako kao što je i uspjeh u gradnji kuće ili obrani grada njegov dar. Sve što cijenimo dolazi od Boga i treba biti primljeno sa zahvalnošću. Glavna misao ovoga psalma jest potpuna ovisnost čovjeka o Bogu.“
Gradska vrata bila su mjesto poslovanja, suđenja i javnog života.
Čovjek koji je imao odrasle sinove imao je uz sebe snažne zaštitnike koji su ga mogli braniti od nepravde i zlouporabe.
Psalam 127 ne umanjuje vrijednost rada.
On nas uči da vrijedan rad bez Božjeg blagoslova ostaje prazan, dok Božji blagoslov daje smisao i plod našem radu.
Gradimo odgovorno.
Radimo marljivo.
Planirajmo mudro.
Ali nikada nemojmo zaboraviti da je Bog izvor svakog istinskog uspjeha.
„Ako Jahve kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji.“ (Psalam 127,1)
Pitanja za osobno razmišljanje:
1. Oslanjam li se više na svoj trud nego na Boga?
Kako stječemo iskustvo i vještine, zaboravljamo li da i dalje potpuno ovisimo o Bogu za uspjeh? Koliko puta vjerujemo da će nas upravo naš rad, sposobnosti ili iskustvo dovesti do uspjeha?
Psalam nas podsjeća da nijedan trud ne može zamijeniti Božji blagoslov.
2. Tražim li Božju volju prije nego započnem novi pothvat?
Jesi li se ikada mnogo trudio oko nečega, a ipak doživio neuspjeh jer to nije bilo u skladu s Božjom voljom? Ponekad ulažemo mnogo vremena i energije u nešto što Bog nikada nije tražio od nas.
Možda nas upravo takva iskustva uče da prije svakog velikog pothvata tražimo Božje vodstvo. Mudrost nije samo raditi marljivo, nego raditi ono što Bog želi.
3. Gledam li svoju djecu kao Božji dar?
Djeca nisu prepreka našim planovima nego dio Božjeg plana za naš život.
Gledamo li svoju djecu kao dragocjen Božji dar? Pokazujemo li im to riječima i djelima? Pokazujemo li im da su dragocjena i voljena? Dijelimo li Božji pogled na obitelj i djecu ili smo više oblikovani suvremenim načinom razmišljanja?
4. Mogu li mirno spavati?
Ako vjerujemo da Bog upravlja našim životom, tada možemo odložiti svoje brige.
Dok mi spavamo, Bog ne prestaje djelovati.
Molim, podijelite dalje – neka se istina širi.
