Psalam 148
Psalam 148 veličanstven je poziv cijelom stvorenju da slavi svoga Stvoritelja. Nebesa i zemlja, anđeli i ljudi, sunce i mjesec, planine i mora, životinje i ptice — sve je pozvano pridružiti se jednoj velikoj pjesmi hvale.
Središnja poruka psalma jednostavna je i snažna: neka sva nebesa i sva zemlja hvale Gospodina.
Psalam započinje riječima: „Hvalite Gospoda!“ Zatim se pogled usmjerava prema nebesima:
„Hvalite Gospoda s nebesa; hvalite ga u visinama!“
Na hvalu su pozvani anđeli, nebeske vojske, sunce, mjesec, sjajne zvijezde, najviša nebesa i vode nad nebesima.
Zašto ga trebaju hvaliti?
Zato što postoje njegovom voljom.
Bog je zapovjedio i oni su bili stvoreni. Njihovo postojanje nije slučajnost. Cijeli nebeski poredak svjedoči o Božjoj stvaralačkoj moći.
Psalam zatim naglašava da Bog nije samo Stvoritelj nego i Onaj koji održava ono što je stvorio:
„On ih je postavio zauvijek i dovijeka; dao je odredbu koja neće proći.“
Svijet ne postoji neovisno o Bogu. Onaj koji ga je stvorio također ga održava.
Nakon neba, poziv na hvalu spušta se na zemlju:
„Hvalite Gospoda sa zemlje.“
Na popisu se nalazi gotovo sve što možemo zamisliti: morske dubine, vatra i tuča, snijeg i oblaci, olujni vjetar, gore i brežuljci, voćke i cedrovi, divlje životinje i stoka, gmazovi i ptice.
Psalmist time pokazuje da cijelo stvorenje na svoj način svjedoči o svome Stvoritelju.
Čak i prirodne sile koje čovjek ne može kontrolirati prikazane su kao one koje izvršavaju Božju riječ.
To mijenja način na koji promatramo prirodu. Ona nije samo lijepa ili korisna. Ona je pozornica Božje slave.
Poziv na hvalu zatim prelazi iz prirode na čovjeka:
„Kraljevi zemlje i svi narodi; knezovi i svi suci zemlje; mladići i djevojke; starci i djeca.“
Pred Bogom nema društvene skupine koja je izuzeta od poziva na štovanje.
Kralj i običan čovjek, starac i dijete, muškarac i žena — svi imaju nešto zajedničko: svi su stvorenja pred svojim Stvoriteljem.
Ljudski položaj, moć, dob ili ugled ne mijenjaju temeljnu činjenicu da život dolazi od Boga i da njemu pripada hvala.
U tome postoji i snažna poniznost. Čovjek može zauzimati visoko mjesto među ljudima, ali pred Bogom ostaje stvorenje.
Psalam daje jasan odgovor:
„Jer je samo njegovo ime uzvišeno; njegova je slava iznad zemlje i neba.“
Bog nije samo jedan od mnogih vrijednih divljenja. Njegovo ime stoji iznad svega stvorenoga.
Njegova slava nadilazi zemlju i nebesa.
Zato je hvala odgovarajući odgovor stvorenja na veličinu Stvoritelja.
Kada čovjek izgubi iz vida razliku između Stvoritelja i stvorenja, vrlo lako počinje davati stvorenome ono što pripada Bogu. Upravo na tu opasnost upozorava i Rimljanima 1, gdje ljudi zamjenjuju slavu Stvoritelja štovanjem stvorenja.
Psalam 148 vraća stvari na pravo mjesto: stvorenje ne treba biti predmet konačnog štovanja, nego glas koji upućuje prema Stvoritelju.
Na samom kraju psalma pojavljuje se posebno važna slika:
„I podigao je rog svome narodu.“
U biblijskom jeziku rog često označava snagu, moć i pobjedu.
Kada Bog „podiže rog“ svome narodu, poruka je da mu daje snagu i izbavljenje. Ne ostavlja svoj narod trajno poniženim, nego djeluje u njegovu korist.
Ova slika ima i snažan mesijanski prizvuk. U drugim biblijskim tekstovima „rog spasenja“ povezuje se s Božjim izbaviteljem. Zato se u ovim riječima može vidjeti i šira nada u Božje konačno spasenje.
Psalam tako završava ne samo pogledom na Božju vlast nad cijelim svemirom nego i na njegovu posebnu blizinu vlastitom narodu:
„Narodu koji mu je blizak.“
Bog koji upravlja zvijezdama nije dalek svome narodu.
Jedna od najljepših slika Psalma 148 jest slika svemira kao velikog zbora.
Anđeli, zvijezde, mora, planine, životinje, kraljevi, djeca i starci — svi su pozvani pridružiti se istoj pjesmi.
Charles Spurgeon opisao je ovaj psalam kao svojevrsni „sveopći zbor“ u kojem svaki dio stvorenja ima svoju ulogu.
Ta nas slika vodi i prema vječnosti. Hvala Bogu nije samo prolazna aktivnost vjernika nego odgovor stvorenja na Boga koji će trajati.
Zato pitanje nije samo: Trebamo li hvaliti Boga?
Pitanje je: Kako se naš život već danas pridružuje toj velikoj pjesmi njegova stvorenja?
Ovaj psalam podsjeća nas na nekoliko važnih istina.
Prvo, Bog je Stvoritelj svega što postoji. Zato mu pripada najviša čast.
Drugo, cijelo stvorenje ovisi o njemu. Bog ne samo da stvara nego i održava.
Treće, svaki je čovjek pozvan hvaliti Boga, bez obzira na položaj, dob ili društveni status.
Četvrto, Božja veličina ne poništava njegovu blizinu. Onaj čija je slava iznad zemlje i neba istodobno podiže i izbavlja svoj narod.
I konačno, pravo štovanje vraća naš pogled s nas samih na Boga.
Naše sposobnosti, položaj i postignuća nisu središte stvarnosti. Bog jest.
Kada promatram stvorenje, vodi li me njegova ljepota prema hvali Stvoritelja ili se zaustavljam samo na onome što je stvoreno?
Jesam li svjestan da pred Bogom dijelim isti temeljni položaj sa svim ljudima — od najmoćnijih do najslabijih?
Postoje li stvari, ljudi ili vrijednosti kojima u praksi dajem mjesto koje pripada samo Bogu?
Kako razumijem sliku Boga koji „podiže rog“ svome narodu? Pouzdajem li se u njegovu snagu kada se osjećam slabim ili poniženim?
Psalam 148 podiže naš pogled iznad granica osobnoga života.
Poziva nas da vidimo cijeli svemir kao djelo jednoga Stvoritelja i da se pridružimo hvali koja mu pripada.
Nebesa ga slave. Zemlja ga slavi. Njegova djela govore o njegovoj veličini, a njegov narod poznaje njegovu posebnu blizinu i izbavljenje.
Zato psalam završava upravo onako kako je i započeo:
Hvalite Gospoda!
Cambridge:
„Redci 1–6 odgovaraju Postanku 1,1–19, stvaranju nebeskih tijela, dok redci 7–14 odgovaraju Postanku 1,20–2,4a. […] Ne bi bilo nepravedno opisati ovaj psalam kao verziju Postanka 1 prikladnu za uporabu u obliku himne.“
Cambridge, o 11. i sljedećim redcima:
„Detaljno navođenje različitih položaja i spolova podrazumijeva da je te razlike odredio Bog i da su one dio njegova stvorenog poretka. Ljudsko je društvo zamišljeno tako da bude uređeno ništa manje od prirodnoga svijeta, a perspektiva nije ograničena samo na Izrael, nego obuhvaća čovjeka kao završni čin stvaranja (Post 1,26).“
Barnes:
„O, kakva je ovo pjesma hvale! To je sveopći zbor! Sve stvorenje ima svoj udio i svatko izvršava svoju ulogu. Sva razumna bića osobito su pozvana hvaliti onoga koji ih je stvorio u svojoj ljubavi i održava ih svojom dobrotom. Osobito čovjek, u svim razdobljima svojega života — u djetinjstvu, mladosti, zreloj dobi i starosti: sva ljudska bića imaju svoj poseban odnos prema velikom Ocu duhova svega tijela.“
Leupold:
„Psalam odražava jedinstven pogled na čitavo područje prirode. Sve što postoji u tom području potječe od svemogućega Stvoritelja i toliko mu duguje da bi se sve trebalo sjediniti u pjevanju njegove hvale. […] Osnovna je misao sljedeća: sudbina Izraela toliko je važna, a ono što je Bog nedavno učinio za svoj narod u njegovoj obnovi od tako je presudne važnosti za sve narode i sva stvorenja da bi, kada bi razumjeli što to znači, radosno pridružili svoju hvalu Izraelovoj hvali.“
Spurgeon:
„Njegova dobrota prema svim njegovim stvorenjima ne sprječava ga da iskazuje posebnu naklonost svome izabranom narodu: dobar je prema svima, ali svome je narodu Bog. On podiže potlačene, ali na osobit način podiže svoj narod.
Kada su poniženi, podiže im rog šaljući im izbavitelja; kada su u sukobu, daje im hrabrost i snagu tako da usred borbe podižu svoj rog; a kada je oko njih sve mirno, puni njihov rog obiljem te ga oni s radošću podižu.“
1) Razmišljajte o tome kako pjevate hvale Bogu u istom zboru s njegovim svetim anđelima i svim njegovim stvorenjem. Kakav ćemo prekrasan sklad stvarati kroz svu vječnost!
2) Ne bi li Stvoritelj trebao neprestano primati hvalu od svojih stvorenja? Što se događa kada izgubimo iz vida tu razliku između Stvoritelja i stvorenja? Što svijet čini kako bi pokušao izbrisati tu razliku? Usporedite to s drugim religijama koje čine grijeh štujući stvorenje više nego Stvoritelja, koji je blagoslovljen zauvijek. (Proučite Rimljanima 1.)
3) Razmislite koliko je Gospodin dostojan naše hvale. Svi ljudi — od kraljeva i knezova do najponiznijih, od najmlađih do najstarijih — imaju nešto zajedničko: svi stoje na istoj razini pred Bogom kao njegova stvorenja, stvorena da mu prinose hvalu.
4) Proučite pojam „roga za njegov narod“ (r. 14). Obratite pozornost na to kako rog simbolizira snagu. Koje su mesijanske implikacije ovoga izraza?
Molim, podijelite dalje – neka se istina širi!
