Psalam 35
Postoje trenuci u životu kada bol ne dolazi iz okolnosti – nego od ljudi.
Nepravda.
Kleveta.
Iskrivljene riječi.
Napadi bez razloga.
Možda si i sam doživio nešto slično – da si činio dobro, a dobio zlo zauzvrat.
Da si bio iskren, a drugi su to iskoristili protiv tebe.
Da si ostao sam dok su drugi govorili protiv tebe.
Psalam 35 ulazi upravo u takvu stvarnost.
David ne pokušava sam riješiti situaciju.
On ne uzvraća napadom.
On čini nešto potpuno drugačije – poziva Boga da se uključi.
To je slika snažna poput bojnog polja:
To nije slika slabog Boga, nego Boga koji aktivno brani svoje.
Kada si napadnut nepravedno, ne moraš se braniti sam. Postoji netko tko vidi sve – i djeluje.
Jedna od najvećih boli nije samo napad – nego osjećaj da nitko ne vidi istinu.
Ali ovaj psalam jasno pokazuje: Bog vidi. Bog zna. Bog pamti.
Ljudi mogu:
Ali Bog:
Niti jedna nepravda ne prolazi nezapaženo pred Bogom.
Jedan od najdubljih dijelova psalma otkriva srce boli:
David kaže da je:
A zauzvrat?
To je rana koju mnogi poznaju.
Bol izdaje često boli više nego napad neprijatelja.
Ali upravo tu dolazi ključna istina:
Bog vidi ne samo tvoju bol – nego i tvoju vjernost.
Psalam donosi snažnu sliku: oni koji su postavili zamke – sami u njih upadaju.
To znači: zlo nema zadnju riječ, nepravda nema posljednju presudu.
Bog može:
Ne uvijek odmah.
Ne uvijek kako mi očekujemo.
Ali sigurno – u pravo vrijeme.
David ne završava psalam gorčinom.
On ga završava slavljenjem.
Zašto?
Jer zna da:
To oslobađa srce od potrebe za osvetom.
Ako si danas pod napadom – ovaj psalam je za tebe.
Ne moraš voditi ovu borbu sam.
Jer istina je snažna: Bog se bori za one koji Mu pripadaju.
Kad si nepravedno napadnut – Bog se bori za tebe!
VanGemeren
“Ovaj psalam daje glas onome što osjećamo kada nas pogodi nepravda. Njegove slike – pravne, vojne i životne – pokazuju da Bog nije dalek od naših stvarnih borbi, nego uključen u njih.”
Leupold
“Molitva psalmista nije vapaj za osobnom osvetom, nego zaziv da Bog ustane i obrani pravdu ondje gdje je ona pogažena.”
Kidner
“Jedna od najdubljih rana nije napad neprijatelja, nego nezahvalnost onih kojima smo činili dobro. Upravo takva bol otkriva koliko je teško ostati pravedan bez Božje pomoći.”
Perowne
“Ove riječi ne proizlaze iz želje za osobnom osvetom, nego iz revnosti za Božju pravdu. Psalmist vidi da napad na pravednika u konačnici znači napad na ono što je Božje.”
Pitanja za osobno razmišljanje:
Kome se obraćam kada sam napadnut?
Pokušavam li sam voditi borbu ili pozivam Boga da se uključi?
“Optuži, GOSPODE, tužitelje moje, napadni one koji mene napadaju!
Lati se štita i oklopa i ustani meni u pomoć!
Zamahni i kopljem, i zatvori put pred onima koji me progone.
Reci mojoj duši: ‘Ja sam tvoje spasenje.’”
Kako reagiram kada netko kuje planove protiv mene?
Vjerujem li da Bog može preokrenuti situaciju i zaštititi me?
“Nek se postide i smetu koji traže život moj,
nek se vrnu natrag i nek se posrame koji mi snuju nesreću!
Neka budu kao pljeva pred vjetrom,
i anđeo GOSPODNJI neka ih otjera!
Neka im put bude taman i klizav,
i anđeo GOSPODNJI neka ih progoni!”
Jesam li doživio nepravdu bez razloga?
Mogu li prepustiti Bogu da donese pravdu umjesto da je sam tražim?
“Jer mi bez razloga postaviše zamku svoju,
bez razloga duši mojoj jamu iskopaše.
Neka ga stigne propast koju i ne sluti,
i nek se u mrežu koju je postavio sȃm uhvati;
u tu istu propast sȃm neka padne!”
Znam li slaviti Boga i za izbavljenje koje tek dolazi?
Vjerujem li da Bog spašava i onda kada su okolnosti protiv mene?
“A moja će duša klicati u GOSPODU,
radovat će se u spasenju njegovu.
Sve će kosti moje govoriti:
‘Gospode, tko je kao ti,
koji izbavljaš uboga od onoga koji je prejak za njega,
i uboga i potrebita od onoga koji ga pljačka?’”
Kako se odnosim prema ljudima koji su u potrebi?
Jesam li iskreno suosjećajan ili očekujem nešto zauzvrat?
“Ustadoše svjedoci opaki;
pitaju me za ono što ne znam.
Uzvraćaju mi zlim za dobro,
na žalost duši mojoj.
A meni je, kad se razbolješe, kostrijet odjeća moja bila;
dušu sam svoju postom morio
i molitva moja u grudi mi se vraćala.”
Kako reagiram kada me povrijede oni kojima sam činio dobro?
Dopuštam li da gorčina preuzme moje srce?
„Ko za prijatelja, ko za brata hodio sam uokolo;
pognuh se turobno kao onaj što za majkom žali.
A nad mojim posrnućem oni se raduju i okupljaju se;
nasrtnici se okupiše protiv mene a da nisam ni znao;
razdiru me i ne prestaju.
S bezbožnim podrugljivcima na gozbi
škrguću na me zubima svojim.”
Što činim kada imam osjećaj da Bog šuti?
Ustrajem li u molitvi ili odustajem?
“Gospodine, dokle ćeš gledati?
Izbavi mi dušu od nasrtaja njihovih,
od lavova jedini mi život!
Hvalit ću te u velikom zboru,
slavit ću te među pukom brojnim.”
Kako podnosim lažne optužbe i nepravdu?
Vjerujem li da Bog vidi istinu čak i kada je drugi ne vide?
“Nek se oni koji su mi bezrazložno neprijatelji
ne raduju nada mnom,
nek okom ne namiguju oni koji me mrze nizašto!
Jer oni ne govore o miru,
već smišljaju lažne riječi protiv mirnih u zemlji.
Razvaljuju na me usta svoja i govore:
‘Ha, ha, vidjesmo očima svojim!’”
Vjerujem li da Bog nije nijem pred mojom situacijom?
Mogu li Mu povjeriti svoj slučaj kao pravednom sucu?
“Ti si vidio, GOSPODE, nemoj šutjeti!
Gospodine, od mene se ne udaljuj!
Preni se i ustani na sud moj,
Bože moj i Gospodine moj, na parbu moju!
Po svojoj mi pravednosti sudi, GOSPODE, Bože moj,
i neka se ne raduju nada mnom!”
Kako gledam na one koji mi žele zlo?
Prepuštam li Bogu da se obračuna s nepravdom?
“Ne daj im da govore u srcu svojemu:
‘Ha! To nam je bila želja!’
Ne daj im da govore: ‘Progutali smo ga!’
Nek se postide i smetu svi zajedno
koji se nesreći mojoj raduju!
Nek se odjenu stidom i sramotom
koji se nada mnom uzvisuju!”
Mogu li slaviti Boga i prije nego vidim rješenje?
Je li moje srce spremno zahvaljivati čak i usred borbe?
“Neka kliču i neka se raduju
koji se zaželješe pravednosti moje;
i nek svagda govore:
‘Velik je GOSPOD,
koji zaželje mira sluzi svojemu!’
A moj će jezik kazivati pravednost tvoju
i hvalu tvoju povazdan.”
Molim, podijelite dalje – neka se istina širi.
