Psalam 39
Kako iz ogorčenog očaja doći do poniznog oslanjanja, pouzdanja na Boga?
Jedan od testova dobrog oca jest: koliko dobro disciplinira svoju djecu?
Jedan od najtežih, ali i najvažnijih dijelova duhovnog života jest – Božja disciplina.
Kao što dobar otac ne prepušta svoje dijete samovolji, nego ga odgaja, ispravlja i usmjerava, tako i Bog djeluje prema svojoj djeci. No za razliku od ljudskih očeva, čija je disciplina često nesavršena i nedosljedna, Božja je disciplina uvijek savršena, pravedna i vođena ljubavlju.
Ipak, problem nije u Bogu – nego u našem odgovoru.
Božja disciplina često:
Zašto je ne cijenimo kako bismo trebali? Zato je često doživljavamo kao nepravdu, a ne kao milost. Jedna od poteškoća je ta što se Božja disciplina često odvija kroz vrijeme, a ne dolazi u brzim i jasnim “paketima”… često ne možemo razumjeti Njegove svrhe dok smo usred procesa.
Definicija discipline: Disciplina je Božji način da kroz bol, pouku i milost ispravi naš grijeh, slabost ili nezrelost. Disciplina obuhvaća cijeli proces odgajanja, ispravljanja i usmjeravanja u ispravno ponašanje.
Bog koristi različita sredstva:
Pitanje koje Psalam 39 postavlja nije:
Hoće li Bog djelovati u našem životu?
nego:
Kako ćemo mi odgovoriti kada to učini?
Moramo naučiti kako ispravno odgovoriti na Gospodinovu disciplinu.
Povijesni kontekst Davida: Psalam 39 započinje u dubini mrzovoljnog očaja.
David započinje ovaj psalam u stanju unutarnje napetosti, razočaranja i potisnute boli. Njegovo stanje nije strano ni nama.
Prva reakcija srca često je: “Ovo nije pošteno.”
U patnji lako zaključujemo:
Posebno kada vidimo da oni koji ne mare za Boga – napreduju.
Ali duhovni rast počinje tek kada priznamo:
Bog djeluje – i to s razlogom.
Prvi korak prema oporavku je priznati da je Božja disciplina na djelu – i da je tu jer je zaslužujemo.
David odlučuje kontrolirati sebe:
Na prvi pogled to izgleda pobožno, ali u stvarnosti otkriva dublji problem –
pokušaj promjene bez Božje milosti.
Biblija nas podsjeća: čovjek ne može sam sebe promijeniti.
Čak ni svoj jezik ne može ukrotiti (Jakov 3). Usp. novogodišnje odluke – dobre, ali često neuspješne.
David šuti – ali to nije zdrava šutnja.
Posljedice su dvostruke:
Potisnuta bol ne nestaje – ona raste.
Sve to vodi u duboku unutarnju prazninu.
To nije put koji bismo svjesno izabrali – ali često ga živimo.
Ipak, Bog je strpljiv s nama.
Ono što je počelo kao pokušaj kontrole, završava kao emocionalni i duhovni slom.
Ali tu Bog počinje djelovati dublje.
Kako se psalmist mijenja?
Promjena dolazi kada David prestaje gledati okolnosti – i počinje gledati istinu.
Razmišljanje o kratkoći života i ispraznosti čovjeka vodi nas u očajničku potrebu za Bogom
David koristi snažne slike:
Slike kratkoće života:
Ispraznost čovječanstva:
Čovjek:
ali ne zna što će ostati iza njega.
“Skuplja bogatstvo, a ne zna tko će ga naslijediti”
Toliki trud za nešto prolazno i nezadovoljavajuće.
Bez Boga – sve je prolazno i nedostatno.
Ako je život kratak i isprazan – jedina nada je u Gospodinu
Ključni redak psalma donosi promjenu:
“Moja nada je u Tebi.”
Ako je život kratak i nesiguran, tada postoji samo jedna stabilna točka – Bog.
Zašto Ga često tražimo kao posljednju opciju tek kada sve drugo propadne?
Istina je jednostavna:
Bog rado pomaže onima koji su svjesni svoje nemoći.
David dolazi do dubokog razumijevanja:
Ovo nije optužba – nego priznanje.
Da, boli.
Ali iza toga stoji ljubavna svrha – i postoji kraj patnje.
Bog je suveren čak i u boli.
To ne uklanja patnju, ali joj daje smisao:
Ista ruka koja disciplinira – donosi i izbavljenje.
Na kraju psalma vidimo promijenjeno srce.
Više nema optužbi.
David sada razumije: Disciplina je utemeljena na Božjoj pravednosti
Više nema: “Nije pošteno!”
Srce prestaje se opirati i prihvaća Božju istinu.
Umjesto samopouzdanja – dolazi molitva:
Poniznost otvara vrata milosti.
Iako je discipliniran – David zna da pripada Bogu, nije odbačen, nego oblikovan.
Kao građani Njegova kraljevstva, pod Njegovom smo brigom.
David ne ostaje u tami.
On očekuje:
Bog ne disciplinira da uništi – nego da obnovi. Nada ne samo za vječnost – nego i za ovaj život.
Ellison:
Prolaznost čovjeka nas uči da se oslonimo na Boga, jer samo u Njegovim rukama kratak život ima smisla.
Spurgeon:
Oslobodi me od mojih prijestupa – to je znak duhovnog napretka. Grijeh je veći problem od patnje.
Perowne:
Usred tame i boli, psalmist ipak podiže pogled i kaže: ‘Moja nada je u Tebi.’
Phillips:
David više nije ogorčen – postaje promišljen i sposoban sagledati svoju situaciju u svjetlu istine.
Psalam 39 nas vodi kroz dubok unutarnji proces:
od:
prema:
Prava molitva nije samo: “Ukloni bol”, nego: “Promijeni moje srce – jer znam da me kroz to oblikuješ.”
Molim, podijelite dalje – neka se istina širi.
