Približno vrijeme čitanja: 4 min

Psalam 42

• 1 Kao što jelen čezne za vodom izvorskom, tako duša moja čezne za tobom, Bože.
• 2 Žedna mi je duša Boga, Boga živoga; kada ću doći i pred Bogom se pojaviti?
• 3 Suze su mi kruh moj danju i noću dok mi danomice govore: »Gdje je Bog tvoj?«
• 4 Duša se moja razlijeva u meni kad se sjetim ovoga: kako sam prolazio s mnoštvom, koračao s njima prema Domu Božjemu uz glase klicanja i zahvalnosti, s mnoštvom što je hodočastilo.
• 5 Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga hvaliti zbog spasenja lica njegova.
• 6 O Bože moj, duša je moja klonula u meni, stoga se tebe spominjem iz zemlje Jordanske i s visova Hermonskih, s brda Micara.
• 7 Bezdan bezdana dozivlje hukom slapova tvojih: svi tvoji vali i valovlje tvoje preko mene prijeđoše.
• 8 Danju će GOSPOD zapovjediti milosrđe svoje, a noću će pjesma njegova biti uza me — molitva Bogu života mojega.
• 9 Reći ću Bogu, hridini svojoj: »Zašto si me zaboravio? Zašto hodim žalostan, pritisnut od neprijatelja?«
• 10 Ko da mi se kosti lome dok mi se rugaju tlačitelji moji, kad mi danomice govore: »Gdje je Bog tvoj?«
• 11 Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga hvaliti, spasenje lica svojega i Boga svog.

Uvod

Psalam 42 treba čitati zajedno s Psalmom 43 jer zajedno čine jedinstvenu cjelinu. Ovaj psalam nosi oznaku Mashil sinova Korahovih, što znači da je njegova svrha poučna – želi nas nečemu naučiti. A ono čemu nas uči jest kako se nositi s duhovnim padovima, trenucima obeshrabrenja i unutarnje tame.

Glavna poruka ovog psalma jest jasna:
Ustrajna nada u Boga jedini je pravi odgovor na duboka i bolna pitanja duše koja se osjeća izolirano i napušteno.

Ovdje ne susrećemo nevjernika, nego vjernika koji prolazi kroz razdoblje duhovne suše, osjećaja Božje udaljenosti i unutarnje borbe.

I. Pitanje izvana: “Gdje je tvoj Bog?” (Ps 42,1–4)

Pisac psalma nalazi se u stanju izolacije. Odvojen je od hrama u Jeruzalemu i od zajedništva s Božjim narodom, što mu dodatno pojačava osjećaj duhovne praznine.

Žeđ izolacije (r. 1–2)

Psalam započinje snažnom slikom:

“Kao što jelen čezne za vodom izvorskom, tako duša moja čezne za tobom, Bože.”

Ovdje nije riječ o običnoj želji, nego o dubokoj egzistencijalnoj žeđi. Poput jelena koji u suši očajnički traži vodu kako bi preživio, tako i psalmist osjeća da bez Božje prisutnosti ne može živjeti.

Njegovo pitanje odražava tu čežnju:
“Kada ću doći i lice Božje gledati?“

Suze izolacije (r. 3)

Njegova bol nije samo unutarnja, nego i trajna:

“Suze su mi kruh danju i noću.”

Ovo opisuje stanje u kojem tuga postaje svakodnevna stvarnost. No dodatni teret dolazi izvana, kroz podsmijeh i izazov:

“Gdje je tvoj Bog?”

Kontrast između njegove patnje i njegove vjere postaje povod za ismijavanje. Njegova slabost postaje argument protiv Boga kojeg ispovijeda.

Sjećanja na prošlost (r. 4)

U tom stanju, psalmist se prisjeća prošlih trenutaka:

• zajedništva s Božjim narodom
• radosnog slavljenja
• odlazaka u hram

Ta sjećanja su snažna, ali i bolna, jer naglašavaju razliku između prošle radosti i sadašnje praznine.

II. Pitanje iznutra: “Zašto si klonula, dušo moja?” (Ps 42,5–8)

U drugom dijelu psalma dolazi do unutarnjeg dijaloga. Psalmist više ne sluša samo svoje emocije, nego počinje govoriti svojoj duši.

Očaj suprotstavljen nadi (r. 5)

“Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga hvaliti zbog spasenja lica njegova.”

Ovdje vidimo svjestan čin volje. On ne dopušta da ga emocije vode, nego ih suočava s istinom.

Nada u Boga nije pasivna, nego aktivna odluka.

Borba s udaljenošću (r. 6)

Psalmist priznaje:

“Duša mi je klonula u meni.”

Nalazi se daleko od Jeruzalema, u području Hermona i Jordana, daleko od mjesta gdje je navikao susretati Boga.

Ipak, unatoč toj udaljenosti, donosi važnu odluku:

“Sjećam se Boga.”

Ne samo prošlih događaja, nego samoga Boga koji je bio prisutan u tim događajima.

Valovi tuge i Božja vjernost (r. 7–8)

“Bezdan bezdana dozivlje hukom slapova tvojih: svi tvoji vali i valovlje tvoje preko mene prijeđoše.”

Ovdje psalmist opisuje svoju patnju kao niz snažnih valova koji ga preplavljuju. Ono što ne smijemo zaboraviti jest da su to Božji valovi – i usred oluje Bog još uvijek ima kontrolu.

Unatoč svemu, on ispovijeda:

“Danju će GOSPOD zapovjediti milosrđe svoje, a noću će pjesma njegova biti uza me — molitva Bogu života mojega.”

Čak i u tami postoji svjetlo – Božja postojana ljubav i prisutnost.

III. Pitanje prema Bogu: “Zašto si me zaboravio?” (Ps 42,9)

U najdubljem trenutku svoje borbe, psalmist se obraća Bogu:

“Zašto si me zaboravio?”

Osjeća se napušteno, kao da njegove molitve nisu uslišane i kao da Bog ne djeluje.

Ovo nije izraz nevjere, nego iskreni vapaj vjere koja traži razumijevanje.

Sažetak pitanja i odgovor

U psalmu se pojavljuju tri ključna pitanja:

1. Pitanje svijeta: “Gdje je tvoj Bog?”
2. Pitanje duše: “Zašto si klonula?”
3. Pitanje Bogu: “Zašto si me zaboravio?”

Odgovor na sva ta pitanja dolazi u završnom retku:

“U Boga se uzdaj, jer opet ću ga hvaliti, spasenje lica svojega i Boga svog.“

Rješenje nije u nama – nego izvan nas

Ne: analiza sebe, kopanje po emocijama – nego: pogled prema Bogu.

Duhovne pouke psalma

Ovaj psalam nas uči nekoliko važnih istina:

• Vjernici mogu doživjeti duhovnu depresiju i osjećaj Božje udaljenosti. To nije znak slabosti vjere nego dio stvarnog života
• Osjećaj Božje odsutnosti ne znači da je Bog stvarno odsutan. Bog može biti najbliže, kad ga najmanje osjećamo
• Nada u Boga zahtijeva svjesnu odluku i djelovanje volje. Ne pasivno čekanje nego svjesna zapovijed duši
• Pravi lijek za obeshrabrenje nije usmjerenost na sebe, nego pogled prema Bogu.

Ključ nije u promjeni okolnosti, nego u odluci: NADATI SE U BOGA.

Krist i Psalam 42

Isus Krist u potpunosti razumije ovaj psalam. I On je iskusio:

• duboku čežnju za Ocem
• patnju i izolaciju
• ruganje i nerazumijevanje
• vapaj: “Bože moj, zašto si me ostavio?”

Ipak, ostao je vjeran do kraja, dajući nam savršen primjer nade usred tame.

Praktična primjena

• Prisjećaj se Božjih djela u svom životu. Ne nostalgija, nego podsjetnik na vjernost
• Ne slušaj samo svoje emocije, nego govori, propovijedaj svojoj duši istinu.
• Slavi Boga čak i kada to ne osjećaš. Često se emocije ne mijenjaju odmah – dolaze tek nakon što učinimo ono što je ispravno
• Očekuj da će Bog djelovati u svoje vrijeme. “Još ću ga slaviti” nada uvijek gleda unaprijed
• Usmjeri pogled s problema na Boga. Ne: unutra, natrag, oko sebe nego: prema Bogu

Zaključak

Psalam 42 je pjesma duše koja pati, ali ne odustaje. To je put od očaja do nade, od pitanja do povjerenja.

Kada se suočiš s tišinom, patnjom i nesigurnošću, sjeti se ove istine:

“U Boga se uzdaj.“

Jer On ostaje:

• tvoja nada
• tvoja snaga
• i tvoj Bog

I doći će dan kada ćeš ga ponovno slaviti.

Pitanja za osobno razmišljanje:

1. Imaš li sjećanja na Božju vjernost koja te mogu ohrabriti danas?
2. Govoriš li svojoj duši – ili samo slušaš svoje osjećaje?
3. Vjeruješ li da će Bog djelovati – iako sada ne vidiš kako?
4. Gledaš li više na problem ili na Boga?

Molim, podijelite dalje – neka se istina širi.