Psalam 44
Psalam 44 vodi nas u jednu od najtežih duhovnih stvarnosti – iskustvo poraza koji dolazi iako ostajemo vjerni Bogu. To nije psalam o osobnom grijehu, nego o zbunjenosti vjernika koji ne razumije zašto Bog dopušta patnju.
Pred nama je slika naroda koji je ponižen, poražen i izložen ruganju. Još teže od samog poraza jest osjećaj da ih je Bog ostavio. Ipak, ovaj psalam ne završava u očaju. On nas uči jednoj dubokoj istini: Bog ponekad dopušta privremeni poraz kako bi kroz izbavljenje proslavio svoju slavu.
Psalmist započinje prisjećanjem na prošlost. To nije bijeg od stvarnosti, nego ključ za razumijevanje sadašnjosti. Božji narod je kroz povijest vidio kako Bog daje pobjede, ali ne zbog njihove snage.
To je važna lekcija i za nas. Lako je živjeti samo u sadašnjem trenutku, ograničen vlastitim pogledom, poput čovjeka s “tunelskim vidom”. No prava mudrost vidi širu sliku. Ona razumije da Božje djelovanje nadilazi trenutne okolnosti.
Povijest nas uči tri ključne istine. Prvo, problem nije uvijek u našoj slabosti, jer pobjede u prošlosti nisu bile rezultat ljudske snage. Drugo, problem nikada nije u Božjoj slabosti, jer Bog ostaje isti – vjeran i moćan. I treće, tajna pobjede nije u sposobnostima, nego u Božjoj naklonosti – u svjetlu Njegove prisutnosti.
Unatoč trenutnom porazu, psalmist ne gubi vjeru. On priznaje Boga kao svog Kralja i Zapovjednika – onoga koji može donijeti pobjedu u bilo kojem trenutku.
Njegovo pouzdanje ne temelji se na ljudskim resursima. On jasno kaže da se ne uzda u vlastitu snagu, nego se “hvali Bogom”. To znači svjesno odlučiti da Bog bude središte našeg povjerenja, bez obzira na okolnosti.
Ipak, psalmist ne ignorira stvarnost. On iskreno priznaje poraz. Ne pokušava ga uljepšati niti duhovno prikriti. On vidi kako narod prolazi kroz niz bolnih iskustava – poraz, povlačenje, zlostavljanje, pljačku i ruganje. Sve to vodi u duboku sramotu i izolaciju.
Najdublje pitanje koje proizlazi iz svega toga jest: kako Bog može dopustiti takvu patnju svom narodu?
Ono što ovaj psalam čini posebno izazovnim jest činjenica da poraz nije posljedica grijeha. Psalmist jasno svjedoči da narod nije zaboravio Boga niti Mu okrenuo leđa.
To razbija jednostavnu teologiju u kojoj svaka patnja ima neposredan uzrok u grijehu. Ponekad Bog vodi svoj narod kroz teške i nerazumljive situacije – ne kao kaznu, nego kao dio svog većeg plana.
Psalmist dolazi do važnog zaključka: njihova patnja ima smisao “zbog Boga”. Drugim riječima, ona služi Njegovoj slavi, iako to trenutno ne razumiju.
U završnom dijelu psalma dolazimo do snažnog vapaja. Psalmist se obraća Bogu gotovo šokantnim riječima: kao da pita zašto Bog “spava”. No to nije izraz nevjere, nego duboke potrebe za Božjom pažnjom.
U dugim razdobljima pritiska vjernik često ne razumije zašto Bog odgađa svoju pomoć. I to je dio kušnje vjere.
Ipak, psalmist se drži jedne istine: Bog ga neće zauvijek odbaciti. Poraz je privremen, čak i kada tako ne izgleda.
On također priznaje da je Bog jedini izvor izbavljenja. Ne traži rješenje u ljudima, strategijama ili snazi. Njegov jedini argument u molitvi jest Božji karakter – Njegova vjernost, ljubav i obećanja.
Psalam 44 nas uči da poraz nije uvijek znak Božje odsutnosti. Ponekad je upravo suprotno – znak da Bog djeluje na način koji još ne razumijemo.
Uči nas i da vjera nije slijepa optimističnost. Ona vidi stvarnost, priznaje bol, ali se ne zaustavlja na tome. Ona se drži Boga i kada odgovori kasne.
Najvažnije, ovaj psalam nas poziva da redefiniramo pobjedu. Pobjeda nije uvijek izbjegavanje patnje. Ponekad je pobjeda ostati vjeran Bogu usred patnje, znajući da On vodi sve prema svojoj slavi.
Kada prolazimo kroz razdoblja poraza, lako je pomisliti da je Bog daleko ili da nas je zaboravio. Psalam 44 nas podsjeća da to nije istina.
Bog nikada ne gubi kontrolu. Čak i kada dopušta poraz, On to čini s ciljem – da na kraju pokaže svoju slavu kroz izbavljenje.
Zato, i kada ne razumiješ što Bog čini, možeš Mu vjerovati.
Jer iza svakog privremenog poraza stoji Bog koji priprema veću pobjedu.
Wever
Ovaj psalam nas uči o Božjem položaju – On suvereno vlada nad svojim narodom i o Božjoj osobi, Njegovim atributima. Ispravno je reći: “Gospodine, ne razumijem, ali ti vjerujem.” Još je bolje reći: “Hvala ti, Gospodine, za ovu patnju, jer znam da me kroz nju oblikuješ na sliku svoga Sina i činiš me korisnijim slugom.” Patnju trebamo primati s radošću i zahvalnošću.
Phillips
Psalam prikazuje kako moliti za svoj narod: prisjećajući se Božje vjernosti u prošlosti, priznajući sadašnju nemoć i vapijući Bogu za obnovu. Povijest jača vjeru, sadašnjost traži poniznost, a nada gleda prema Bogu.
VanGemeren
Pitanja vjere izražavaju napetost između Božjih obećanja i stvarnosti. Kada psalmist pita: “Zašto spavaš?”, on ne misli da Bog doslovno spava, nego izražava duboku potrebu za Božjom hitnom intervencijom. To je vapaj da Bog ustane kao ratnik i djeluje.
Clarke
Promjene u životu nisu nužno posljedica grijeha, nego dio Božje discipline. Prošlost donosi radost, sadašnjost snagu, a budućnost nadu. Božja milost, a ne naša dobrota, daje pobjedu. Na nama je koristiti sredstva, ali pobjeda pripada Bogu.
1. Često se kaže: “Bolje je imati sreće nego biti dobar.” Biblijski odgovor bio bi: “Bolje je imati Božju naklonost nego ljudske izglede.” Kako je Izrael to naučio kroz svoju povijest (st. 3)?
2. Jesmo li ovaj tjedan svjedočili drugima o Bogu i “hvalili se” Njime (st. 8), dok se svijet tako glasno hvali prolaznim stvarima?
3. Na koje si načine iskusio slomljenost i poniženje?
4. Koliko je snažno tvoje uvjerenje o vlastitoj čistoći i integritetu? Možeš li, poput psalmista, reći da nisi “zaboravio ime svoga Boga”?
Molim, podijelite dalje – neka se istina širi.
