Psalam 66
U vremenu u kojem se riječ “strahopoštovanje” koristi za gotovo sve – od dobre kave do lijepog zalaska sunca, sportskih rezultata… – izgubili smo dubinu njezina značenja. Ako nas već ljudska postignuća mogu dovesti do takvog osjećaja – koliko bi nas više trebao zahvatiti Bog?
Psalam 66 vraća nas na pravo razumijevanje: Bog je doista strahopoštovanja dostojan – ne zbog površnog dojma, nego zbog svoje moći, svoje providnosti, svoje svetosti i svoje vjernosti u odgovaranju na molitve.
Psalam 66 nas poziva da ponovno otkrijemo to izgubljeno strahopoštovanje. Ne prema prolaznim stvarima, nego prema Bogu koji:
Danas kažemo da je nešto „nevjerojatno“ ili „brutalno dobro“ već nakon nekoliko sekundi doživljaja. No pravo strahopoštovanje nije površni osjećaj oduševljenja – ono je duboko poštovanje koje nas mijenja iznutra. Pravo strahopoštovanje ne završava na emociji – ono vodi prema promjeni.
Ovaj psalam nas vodi kroz četiri snažne istine o Bogu – i poziva nas da na njih odgovorimo istinskim štovanjem.
“Klikni Bogu, zemljo sva!“
Psalam započinje pozivom na univerzalno slavljenje. Ne samo pojedinci, ne samo narod – nego cijela zemlja pozvana je slaviti Boga.
Zašto?
Jer je Bog moćan.
Njegova djela nisu mala. Ona izazivaju strahopoštovanje. Njegova sila je tolika da čak i Njegovi neprijatelji – iako Mu ne žele biti poslušni – na kraju glume poslušnost jer se boje Njegove moći.
To nas vodi do važnog pitanja:
Jesmo li mi iskreno poslušni Bogu – ili samo izvana izgledamo kao da jesmo?
Pravo štovanje ne dolazi iz straha od kazne, nego iz divljenja prema Bogu.
“Dođite i vidite djela Božja.”
Psalmist nas poziva da pogledamo unatrag – na Božje djelovanje kroz povijest.
Posebno se prisjeća Izlaska:
Ovdje vidimo dvije važne istine:
“On vlada zauvijek svojom silom.”
Bog danas nije slabiji nego što je bio tada. Njegova moć nije umanjena.
“Njegove oči bdiju nad narodima.”
Ništa Mu ne promiče. Ni tvoja situacija. Ni tvoja borba.
I zato dolazimo do ključnog izazova:
Ako Bog vodi povijest – zašto sumnjamo da vodi naš život?
Jedan od najdubljih dijelova ovog psalma govori o nečemu što često ne razumijemo:
Bog koristi teškoće kako bi pročistio našu vjeru.
“Jer ti si nas iskušao, Bože…”
Psalmist opisuje:
Ali onda dolazi ključna rečenica: “Izveo si nas na mjesto obilja.”
Bog ne dopušta kušnje bez svrhe.
On ne vodi kroz vatru da bi nas uništio – nego da bi nas pročistio.
Priča o Squantu savršeno oslikava ovu istinu.
Otmica. Ropstvo. Izgnanstvo. Gubitak cijele obitelji.
Sve izgleda kao tragedija bez smisla.
Ali Bog je kroz sve to pripremao Squanta da postane ključna osoba u spašavanju hodočasnika u Americi.
Ono što je izgledalo kao kraj – bilo je priprema.
“Većina nas zna priču o prvom Danu zahvalnosti – barem verziju hodočasnika.
Ali koliko nas poznaje pogled Indijanaca?
Ne govorim o nekakvoj modernoj, politički korektnoj verziji povijesti. Govorim o nevjerojatnoj priči kako je Bog upotrijebio Indijanca po imenu Squanto kao posebno oruđe svoje providnosti.
Povijesni zapisi variraju, ali se vjeruje da je oko 1608. godine – više od desetljeća prije dolaska hodočasnika u Novi svijet – skupina engleskih trgovaca, predvođena kapetanom Huntom, stigla na područje današnjeg Plymoutha u Massachusettsu. Kada su povjerljivi Wampanoag Indijanci došli trgovati, Hunt ih je zarobio, odveo u Španjolsku i prodao u ropstvo. No Bog je imao poseban plan za jednog dječaka – Squanta.
Kupio ga je dobronamjerni španjolski redovnik koji ga je dobro tretirao i poučio kršćanskoj vjeri. Squanto je kasnije stigao u Englesku i radio u staji čovjeka po imenu John Slaney. Slaney je suosjećao s njegovom željom da se vrati kući i obećao mu je mjesto na prvom brodu za Ameriku.
Tek 1619. godine – deset godina nakon otmice – pronađen je brod. Nakon desetljeća izgnanstva i boli, Squanto se vraćao kući.
No ondje ga je čekala nova tragedija. Epidemija je uništila cijelo njegovo selo.
Možemo samo zamisliti što je prolazilo kroz njegov um. Zašto mu je Bog dopustio da se vrati kući, protiv svih izgleda, samo da bi našao svoje najmilije mrtve?
Godinu dana kasnije stigao je odgovor. Brod s engleskim obiteljima naselio se upravo na zemlji njegovog naroda. Squanto ih je dočekao – i obratio im se na engleskom jeziku.
Prema dnevniku guvernera Williama Bradforda, Squanto je „postao posebno oruđe koje je Bog poslao za naše dobro… Pokazao nam je kako saditi kukuruz, gdje loviti ribu i kako pribaviti druge potrepštine… bio je naš vodič na nepoznatim mjestima i nije nas napustio do smrti.“
Na samrti, Squanto je zamolio guvernera da moli za njega, „da ode k Bogu Engleza na nebo“. Svoju imovinu ostavio je svojim engleskim prijateljima kao znak ljubavi.
Tko osim Boga može tako čudesno ispreplesti živote jednog usamljenog Indijanca i skupine borbenih doseljenika? Teško je ne vidjeti sličnost s Josipom iz Biblije, koji je također bio prodan u ropstvo – i kojega je Bog upotrijebio kao sredstvo dobra.“
(Izvor: Prison Fellowship Ministries)
Koliko puta i u našem životu Bog radi isto?
Ne razumijemo sada.
Ali kasnije vidimo: Bog je znao što radi.
Psalam završava osobnim svjedočanstvom:
“Dođite i čujte… reći ću što je učinio za moju dušu. K njemu zavapih ustima svojim, i jezikom ga svojim uzvisivah. Da sam u srcu svojemu gajio bezakonje, ne bi me saslušao Gospodin. Ali Bog me saslušao: obazro se na glas molitve moje. Blagoslovljen Bog koji mi molitvu ne odbi i ne odvrati od mene milosrđa svojega!”
Ovo više nije samo zajedničko slavljenje – ovo je osobna priča.
Bog nije samo Bog naroda. On je Bog koji djeluje u životu pojedinca.
Ali postoji upozorenje:
“Da sam u srcu svojemu gajio bezakonje, ne bi me saslušao Gospodin.“
Ovo je ključ:
Grijeh u srcu blokira naš odnos s Bogom.
Ne zato što Bog ne želi čuti – nego zato što mi nismo spremni slušati Njega.
Psalam 66 nas ne ostavlja samo s informacijom – nego s pozivom.
Ne samo kad ti je dobro – nego zato što je On dostojan.
Njegova providnost je veća od tvoje perspektive.
Teškoće nisu kazna – često su priprema.
Istinska molitva dolazi iz iskrenog srca.
Bog Ps 66 nije daleki Bog.
On je:
Zato je jedini ispravan odgovor: Slaviti Ga – cijelim srcem, iskreno i u svakoj situaciji.
Naš Bog:
Ishod: obilno oslobođenje
Naša zahvalnost:
“Ovo je psalam zahvalnosti koji prelazi od zajedničkog slavljenja – na koje je pozvana cijela zemlja – prema osobnoj zahvalnosti pojedinca koji svjedoči: ‘Objavit ću što je učinio za mene’ (r. 16).”
A. Univerzalno slavljenje Božje vladavine (1–7)
B. Zajedničko slavljenje (8–12)
C. Osobna zahvalnost (13–20)
“Tema je slavljenje, a razlozi su velika Božja djela, Njegova milost, izbavljenje i osobno svjedočanstvo o Njegovoj dobroti.”
Molim, podijelite dalje – neka se istina širi.
