Psalam 69

• 1 Spasi me, Bože, jer mi vode dođoše do grla!
• 2 Propadoh u glib duboki, a nema oslonca; u duboku tonem vodu i valovi me preplavljuju.
• 3 Iznemogoh od vapaja svojih, promuklo mi grlo; oči mi sahnu Boga moga čekajući.
• 4 Brojniji su od vlasi na glavi mojoj oni koji me mrze nizašto; moćni su oni koji bi me uništili, bezrazložno postavši mojim neprijateljima: što nisam oteo, ipak moram vraćati.
• 5 Bože, ti znaš ludost moju, i krivnje moje od tebe nisu skrivene.
• 6 Nek se ne postide zbog mene koji na te čekaju, Gospodine, GOSPODE Nad Vojskama! Nek se ne posrame zbog mene koji traže tebe, Bože Izraelov.
• 7 Jer radi tebe podnesoh porugu, stid mi pokri lice.
• 8 Tuđinac postadoh braći svojoj, i stranac sinovima majke svoje.
• 9 Jer me izjede revnost za Dom tvoj, i poruge onih koji se tebi rugaju na me padoše.
• 10 Kad plakah mučeći postom dušu svoju, bijaše mi na ruglo.
• 11 Stavih i kostrijet za odjeću, i postadoh im rugalicom.
• 12 Koji sjede na dverima protiv mene govore, a pijanci me u pjesmi spominju.
• 13 A ja molitvu svoju upravljam k tebi, GOSPODE, u vrijeme pogodno; usliši me, Bože, po velikom svojem milosrđu, po istini spasenja svojega!
• 14 Izvadi me iz gliba da ne potonem, da se izbavim od onih koji me mrze i iz voda dubokih.
• 15 Neka me vodeni val ne preplavi i nek me dubina ne proguta, i jama nek usta svoja ne zatvori nada mnom!
• 16 Usliši me, GOSPODE, jer je dobrostivo milosrđe tvoje; po mnoštvu svojih smilovanja okreni se k meni!
• 17 I lica svoga ne skrivaj od sluge svojega; jer sam u stisci, usliši me žurno!
• 18 Približi se duši mojoj i otkupi je; zbog neprijatelja mojih izbavi me!
• 19 Ti poznaješ porugu moju i stid moj i sramotu moju; pred tobom su svi tlačitelji moji.
• 20 Ruganje mi srce slomi te onemoćah. I čekao sam na nekog tko bi se sažalio nada mnom, al’ ga ne bȋ; i tko bi me utješio, al’ ne nađoh.
• 21 I dadoše mi žuč za jelo, i u žeđi me mojoj octom napojiše.
• 22 Stol pred njima nek im bude zamka, i spokojstvo njihovo stupica!
• 23 Nek im potamne oči da ne vide, i bokove njihove rasklimaj zasvagda!
• 24 Izlij na njih gnjev svoj, i žestina srdžbe tvoje neka ih dostigne!
• 25 Pust im bio tabor njihov, u šatorima njihovim nitko ne stanovao!
• 26 Jer su progonili koga ti udari i umnažali bol onih koje ti rani.
• 27 Pridometni bezakonje bezakonju njihovu pa nek ne uđu u pravednost tvoju!
• 28 Nek budu izbrisani iz knjige života, i s pravednicima nek ne budu upisani!
• 29 A ja sam jadan i bolan; spasenje će me tvoje, Bože, podići.
• 30 Ime ću Božje hvaliti pjesmom i veličat ću njega zahvalnicom.
• 31 I bit će to GOSPODU milije nego vol ili junac s rogovima i papcima.
• 32 Gledajte, krotki, i radujte se! I koji Boga tražite, nek vam oživi srce!
• 33 Jer GOSPOD čuje potrebite i ne prezire sužanja svojih.
• 34 Neka ga hvale nebesa i zemlja, mora i sve što se u njima miče!
• 35 Jer Bog će spasiti Sion i sagraditi gradove Judine; tamo će oni stanovati i posjedovati ga.
• 36 I potomstvo slugu njegovih baštinit će ga, i oni što ljube ime njegovo boravit će u njem’.

Bol poruge može slomiti srce pravednika, ali Bog još uvijek može izbaviti.

UVOD

David je zasigurno iskusio bol mnogih neopravdanih progona. Ipak, ovaj psalam kroz cijeli tekst ima jasne mesijanske naznake i značenja — s iznimkom 5. stiha, koji priznaje određeno pogrešno postupanje s Davidove strane. Međutim, iako David priznaje svoju krivnju, ta krivnja ipak ne opravdava napade kojima je izložen.

I. (1–4) ČEKANJE DA BOG IZBAVI MOŽE IZGLEDATI BEZNADNO

A. (1–2) Utapanje se čini neizbježnim

“Vode su zaprijetile mome životu“

“Utonuo sam u duboko blato i nema čvrsta uporišta“

“Dospio sam u duboke vode i bujica me preplavljuje“

B. (3) Vapaji za pomoć ostali su bez odgovora

“Umorio sam se od svoga vapaja”

“Grlo mi je presušilo”

“Oči mi malakšu dok čekam svoga Boga“

C. (4) Moji napadači su brojni, snažni i ničim izazvani

1. Moji napadači su brojni

“Više ih je nego vlasi na mojoj glavi“

2. Moji napadači su snažni

3. Moji napadači su ničim izazvani

“Oni koji me mrze bez razloga“

“Ono što nisam ukrao…”

II. (5–12) PORUGA I OTUĐENOST NUSPROIZVODI SU REVNOSTI ZA BOŽJU SLAVU

A. (5–6) Ponizna želja da se ne osramoti Boga

1. Priznanje osobnog pogrešnog postupanja

Bog je svjestan moje ludosti.

Ali moje pogrešno postupanje ne opravdava ovaj progon.

2. Molba da ne budem kamen spoticanja pobožnima

B. (7–9) Poruga i otuđenost dolaze iz gorljivog slijeđenja Boga

1. Gorljivo slijeđenje Boga

a. Traženje Božje slave

“Jer sam radi Tebe podnio porugu“

b. Strastvena služba

Ovdje nema mlakog pristupa.

“Revnost za Tvoj dom izjela me”

Ali budimo sigurni da je to doista revnost za Božju slavu, a ne poruga koju trpimo zbog revnosti za same sebe.

2. Poruga i otuđenost

a. Poruga i sramota

b. Otuđenost od moje braće

C. (10–12) Primjeri poruge i otuđenosti

1. Poruga i otuđenost zbog mojih nastojanja da se ponizim pred Bogom

“Plakao sam u svojoj duši posteći”

“Učinio sam kostrijet svojom odjećom“

2. Poruga i otuđenost od starješina i poštovanih vođa

To su oni “koji sjede na vratima”.

3. Poruga i otuđenost od pijanih propalica

“Postao sam pjesma pijanaca“

III. (13–19) MOLITVA ZA IZBAVLJENJE

A. Podložnost Božjem vremenu

“U prihvatljivo vrijeme“ (13)

B. Pozivanje na Božju dobrotu, milost i suosjećanje

13b, 16

C. Ton očaja — čovjek koji se upravo utapa

14–15

D. Ton hitnosti

“Brzo mi odgovori” (17)

E. Pozivanje na Božju čast

18–19

Moja sramota i moja poruga moraju biti preokrenute, inače će moji neprijatelji obeščastiti Boga.

IV. (20–21) BOL PORUGE MOŽE SLOMITI SRCE PRAVEDNIKA TAKO DA NIJEDAN ČOVJEK NE MOŽE PRUŽITI UTJEHU

Nema suosjećanja ni utjehe.

Samo žuč za moju hranu i ocat za moju žeđ.

V. (22–28) MOLBA ZA BOŽJI GNJEV

A. (22) Okreni njihovo blagostanje protiv njih

“Neka njihov stol pred njima postane zamka”

“Dok su u miru, neka im to postane klopka”

B. (23) Udari ih tjelesno

“Neka im oči potamne da ne mogu vidjeti”

“I neka im slabine neprestano drhte”

C. (24) Izlij svoj gnjev

„Tvoje negodovanje“

„Tvoj žarki gnjev“

D. (25) Izbriši ih s lica zemlje

“Neka njihov tabor bude pust”

“Neka nitko ne prebiva u njihovim šatorima”

E. (26) Pokušali su iskoristiti Božju disciplinu nad Njegovom djecom

“Jer su progonili onoga koga si Ti sam udario”

“I govore o boli onih koje si Ti ranio”

F. (27–28) Izbriši ih iz knjige života

“Neka ne uđu u Tvoju pravednost”

“Neka budu izbrisani iz knjige života”

VI. (29–36) SLAVLJENJE ZBOG IZBAVLJENJA

29. stih ponavlja molitvu za izbavljenje.

A. Slavljenje ima veću sposobnost od žrtve da oživi srca potrebitih

B. Sveopće slavljenje pristaje konačnoj obnovi Siona

Citati za razmišljanje:

“Kada David kaže: ‘Veličat ću Boga zahvaljivanjem’, on ne misli: ‘Učinit ću da mali Bog izgleda veći nego što jest.’ On misli: ‘Učinit ću da veliki Bog počne izgledati onoliko velik koliko doista jest.’ Mi nismo pozvani biti mikroskopi, nego teleskopi…

Ali ne možeš veličati ono što nisi vidio ili ono što brzo zaboravljaš. Zato je naša prva zadaća vidjeti i sjećati se veličine i dobrote Božje. Zato molimo Boga: ‘Otvori oči moga srca’, i propovijedamo vlastitoj duši: ‘Dušo, ne zaboravi nijedno od Njegovih dobročinstava!’

Što ljudski teleskop mora činiti kako bi Bog izgledao velik onoliko koliko On doista jest? Naš tekst u Psalmu 69,30 odgovara: ‘Veličat ću Boga zahvaljivanjem.’ Kada Mu zahvaljujemo iz srca, Bog se veliča. Zahvalnost proslavlja Boga…”

Kidner

“Ovaj psalam otkriva ranjivog čovjeka: čovjeka koji nije mogao jednostavno odbaciti klevetu, izdaju ili samooptuživanje, stih 5, kao što bi to možda učinila tvrda ili samodostatna osoba, i čovjeka čiji osjećaj za pravdu nije otupio.

Njegove molitve i njegove kletve jednako izviru iz te osobne i moralne osjetljivosti, a Novi zavjet vidi Krista predočena u pjevačevoj revnosti za Božji dom i u njegovim patnjama, stih 9; usporedi stih 21.

Ali upravo suprotstavljanje Davida, koji proklinje svoje mučitelje, i Isusa, koji moli za svoje, pokazuje jaz između tipa i protutipa, pa čak i između prihvaćenih stavova među svetima Staroga zavjeta i Novoga zavjeta.”

Tate

“Djela moliteljevih neprijatelja opisana su vrlo slikovitim pojedinostima, a molbe za kaznu neprijatelja u stihovima 23–29 jednako su snažne.

Neprijatelji su ona vrsta ljudi koja bi stavila otrov u hranu obroka koji je trebao donijeti utjehu, ili ponudila kiseli i gorki ocat osobi oslabljenoj žeđu, stih 22.

Ravnodušni prema Božjim djelima koja ostavljaju neke pogođene i ranjene radi Njegovih vlastitih svrha, stih 27; usporedi Izaiju 53, oni pričaju okrutne priče o nevoljama Božjih ‘ranjenih’.

Oni su okrutni ondje gdje bi trebali biti milosrdni. Kada nekoga zadesi udarac u Božjoj providnosti, prijatelji unesrećenoga obično se okupljaju oko njega i tješe ga, ali ovi jadnici love ranjene i muče bolesne.

‘Oni razotkrivaju rane svojim grubim jezicima. Rugaju se ožalošćenomu, ismijavaju njegove tuge i izruguju se njegovim jadima’ — C. H. Spurgeon, II, 183.

Nije iznenađujuće pronaći molbe za strogu kaznu neprijatelja — oni zaslužuju ono što se traži…”

Perowne

“Ovaj se psalam obično smatra mesijanskim psalmom. Nijedan dio starozavjetnih Pisama, osim Psalma 22, nije češće citiran u Novom zavjetu.

Kada Isus istjeruje prodavače i kupce iz Hrama, Ivan 2,17, Njegovi se učenici prisjećaju riječi iz stiha 9a.

Kada se u Ivanu 15,25 kaže da su Isusovi neprijatelji mrzili Njega bez razloga, i kada se to promatra kao ispunjenje Pisma, vjerojatno se misli na stih 4, iako se možda misli i na Psalam 35,19.

Na Njega, i na porugu koju je podnio radi Boga, sveti Pavao u Rimljanima 15,3 primjenjuje riječi ovoga psalma, stih 9b: ‘Poruge onih koji se rugaju Tebi pale su na Mene.’

U 12. stihu imamo nagovještaj ruganja našemu Gospodinu od strane vojnika u pretoriju, Matej 27,27–30.

U 21. stihu davanje octa i žuči nalazi svoj pandan u prizorima raspeća, Matej 27,34.

U Ivanu 19,28 vjerojatno postoji aluzija na 21. stih ovoga psalma, kao i na Psalam 22,15.

Prokletstvo u 25. stihu, prema Djelima 1,20, ispunilo se u slučaju Jude Iškariotskoga, iako su riječi psalma u množini, pa je citat očito dan s određenom slobodom.

Prema Rimljanima 11,9–10, odbacivanje Izraela najbolje se može opisati riječima stihova 22–23.

Treba primijetiti da su mnogi od ovih navoda dani općenito, kao ilustracija i primjena, više nego kao proročanstva koja su primila izravno ispunjenje.

Ipak, dovoljno toga ostaje da opravda mesijansko značenje psalma, pod uvjetom da naše tumačenje bude pošteno i trijezno.

Široko načelo izneseno u uvodu u Psalam 22 primjenjuje se i ovdje. Povijest proroka i svetih ljudi starine jest tipska povijest. Moglo bi se reći da su oni bili predstavnički ljudi, koji su trpjeli i nadali se ne samo za sebe, nego i za narod koji su predstavljali.

U svojim patnjama bili su slabe i prolazne slike Velikoga Patnika, koji je svojim patnjama ostvario čovjekovo otkupljenje; njihove nade nikada nisu mogle biti potpuno ostvarene osim u ishodu Njegova djela, niti su njihove čežnje mogle biti istinski izrečene osim Njegovim ustima.

Ali priznanja grešnosti i zazivanja osvete, pomiješana s tim boljim nadama i čežnjama, svjetionik su koji nas vodi u našem tumačenju.

Ona nas uče da psalam nije predviđanje; da psalmist ne stavlja sebe na mjesto Mesije koji ima doći.

Ona nam pokazuju da ovdje, kao doista i u cijelom Pismu, dvije struje — ljudska i božanska — teku istim koritom.

Čini se da su osmišljena kako bi nas podsjetila da su proroci i pjesnici starine, ako su i bili tipovi Velikoga Učitelja Crkve, ipak to bili samo u nekim vidovima, a ne u potpunosti.

Ona svjedoče o nesavršenosti onih po kojima je Bog nekoć govorio ocima, u mnogim dijelovima i na mnogo načina, čak i dok upućuju na Njega koji je Živa Riječ, savršena Objava Oca.”

Pitanja za osobno razmišljanje:

1) Kako možemo izbjeći paniku povezanu s utapanjem?

Pogledajte sve reference na vodu i na utapanje. Kako postojanost u takvim vremenima može drugima pokazati da vas ne izbacuje iz ravnoteže „strah od ljudi“?

2) Razmišljajte o mesijanskim poveznicama, usporedite osobito 9. stih.

Koliko je silna morala biti bol poruge koju je On podnio za nas, usporedite stihove 20–21?

Kako nas poruga i kleveta povezuju s Kristovim patnjama?

Proučite stihove o progonstvu u Novom zavjetu.

3) Prisjetite se vremena kada smo okusili veličinu, stih 13, i dobrotu, stih 16, Gospodnje milosti i suosjećanja.

Kako možemo crpiti snagu i utjehu iz tih iskustava?

4) Koje vrste slavljenja i žrtve na poseban način ugađaju Gospodinu?

Usporedite stihove 30–34.

Molim, podijelite dalje – neka se istina širi.