Članak pregledan: 14

Približno vrijeme čitanja: 5 min

Psalam 74

1 Zašto si nas, Bože, zauvijek odbacio? Zašto plamti gnjev tvoj na ovce paše tvoje?
2 Spomeni se zajednice svoje koju si stekao od iskona, plemena svoje baštine koje si otkupio i ove gore Siona na kojoj si se nastanio.
3 Upravi noge svoje k vječnim ruševinama. Neprijatelj razori sve u Svetištu.
4 Protivnici tvoji vikahu usred skupštine tvoje, za znakovlje postaviše svoje znakove.
5 Činjahu se kao oni koji podignu sjekire u šumskom gustišu
6 i onda sve rezano porazbijaju sjekirama i maljevima.
7 Ognju predadoše Svetište tvoje, do zemlje oskvrnuše nastan imena tvojega.
8 Rekoše u srcu svojemu: »Uništimo ih sve zajedno!« Spališe sva okupljališta Božja u zemlji.
9 Znakovlje svoje ne vidimo, proroka više nema, i nikog među nama da zna dokle.
10 Dokle će se, Bože, protivnik rugati? Hoće li neprijatelj zauvijek prezirati ime tvoje?
11 Zašto povlačiš ruku svoju, zašto i desnicu svoju? Izvadi je iz svojih njedara i uništi ih!
12 No Bog je moj kralj odvijeka, onaj koji daje spasenje posred zemlje.
13 Ti si snagom svojom razdijelio more, smrskao glave morskim nemanima u vodama.
14 Ti si razbio glave Levijatanu, dao ga za hranu puku što nastava pustinju.
15 Ti si učinio da provre izvor i potok, ti si isušio rijeke nepresušne.
16 Tvoj je dan i noć je tvoja, ti si namjestio svjetlost i sunce.
17 Ti si postavio sve međe zemaljske, ti si stvorio ljeto i zimu.
18 Spomeni se ovoga: neprijatelj ti se rugao, GOSPODE, i bezumni puk prezreo je ime tvoje.
19 Ne daj zvjeradi dušu grlice svoje, život ubogih svojih ne zaboravi zauvijek!
20 Pogledaj na Savez svoj! Jer mračni zakutci zemaljski puni su staništa nasilja.
21 Ne daj da se potlačeni vrati posramljen: neka ubogi i potrebiti hvale ime tvoje!
22 Ustani, Bože, povedi parbu svoju, spomeni se poruge koju od bezumnika trpiš povazdan.
23 Ne zaboravi glasa protivnika svojih: buka onih što se dižu na te uzdiže se povazdan.

ULOZI SU PREVISOKI DA BI BOG NAPUSTIO SVOJ NAROD PORAZU I ODBACIVANJU

Psalam 74 vodi nas u trenutke duboke krize Božjeg naroda – trenutke kada sve izgleda izgubljeno. Hram je razoren, narod ponižen, a Bog kao da šuti. Ipak, psalmist ne prestaje vjerovati. On se hvata za nešto dublje od okolnosti – za Božji savez.

I. (:1-11) BOŽJI NAROD IZGLEDA PORAŽENO I ODBAČENO

A. Slike poraza i odbacivanja

Odbačeni (1)
Narod se osjeća kao da ih je Bog odbacio zauvijek. Ovo je jedna od najtežih duhovnih borbi – osjećaj Božje udaljenosti.

Zadimljeni Božjim gnjevom (1)
Božji gnjev opisan je kao dim koji se diže – slika stalne i teške discipline.

Uništeni (3)
Grad i svetište su razoreni. Ono što je bilo sveto sada je ruševina.

Oštećeni (3)
Nije riječ samo o fizičkom razaranju, nego o dubokoj unutarnjoj rani naroda.

Razbijeni (6)
Neprijatelji razbijaju sve što je vrijedno – simbol potpunog poniženja.

Spaljeni (7;8)
Mjesta susreta s Bogom su uništena vatrom. Duhovni život naroda je pogođen.

Oskvrnjeni (7)
Ono što je bilo posvećeno Bogu sada je obeščašćeno.

Pokoreni (8)
Neprijatelji su preuzeli kontrolu – narod je pod njihovom vlašću.

Odsječeni od Boga (9-11)
Nema znakova, nema proroka, nema odgovora. Osjećaj potpune duhovne praznine.

B. Pitanja u traženju razloga poraza i odbacivanja

1. Pitanja „zašto“

Zašto si nas zauvijek odbacio? (1)
Zašto se tvoj gnjev dimi protiv ovaca tvoje paše?“ (1)
Zašto povlačiš svoju ruku, svoju desnicu?“ (11)

Ova pitanja nisu znak nevjere, nego vapaj slomljenog srca. Vjera koja pati postavlja pitanja – ali ih donosi Bogu.

2. Pitanje “koliko dugo“

Dokle, o Bože, hoće li protivnik vrijeđati, i neprijatelj zauvijek prezirati tvoje ime? (10)

Ovo je pitanje nade. Tko pita “dokle”, vjeruje da postoji kraj patnje.

C. Očekivanje izbavljenja temeljeno na saveznom odnosu

“Ovce tvoje paše“ (1)
Narod pripada Bogu – to je temelj njihove nade.

“Tvoja zajednica koju si od davnina stekao“
“Koju si otkupio da bude pleme tvoje baštine“
“I gora Sion gdje si prebivao“ (2)

Bog je djelovao u prošlosti – izabrao, otkupio i nastanio svoj narod.

“Svetište” (3; 7)
“Mjesto sastajanja“ (4; 8)
“Prebivalište tvoga imena“ (7)

Ovo nije samo prostor – ovo je mjesto Božje prisutnosti. Zato razaranje ima duboko duhovno značenje.

II. (:12-17) BOG IMA POVIJEST DRAMATIČNIH IZBAVLJENJA I POKAZIVANJA SILE

a) Moj odnos prema tom Bogu (12)

“Bog je moj Kralj od davnine”

U trenucima krize, psalmist se vraća temeljnoj istini: Bog nije samo Bog – On je moj Kralj.

b) Božja povijest dramatičnih izbavljenja (13-14)

Slike podsjećaju na Izlazak:
Bog razdvaja more i pobjeđuje neprijatelje.

To pokazuje da Bog nije pasivan – On djeluje snažno i odlučno.

c) Božja povijest pokazivanja sile (15-17)

Bog upravlja prirodom:
vodama, rijekama, danom i noći, zemljom i granicama.

Zaključak je jasan:
Bog koji upravlja svime može promijeniti svaku situaciju.

III. (:18-23) BOŽJE IME JE U PITANJU

a) Božji neprijatelji ga ismijavaju

“Neprijatelj je vrijeđao“
“Bezumni narod prezreo je tvoje ime“

Napad na Božji narod zapravo je napad na Boga.

b) Božji narod je potlačen i u opasnosti

“Ne predaj dušu svoje grlice divljoj zvijeri”
Slika nježnosti i slabosti – narod je ranjiv.

“Ne zaboravi život svojih potlačenih zauvijek”
Vapaj da Bog ne okrene pogled.

c) Bog treba ustati i obraniti svoje ime i svoj narod

1. Sjeti se… Ne zaboravi

a) Božji neprijatelji ga ismijavaju (18)
Božji narod je potlačen i u opasnosti (19)

b) Božji neprijatelji ga ismijavaju (22,23)

Podsjećanje Boga nije zbog zaborava – nego izraz pouzdanja u Njegovu vjernost.

2. “Razmotri savez” (20)

Ovo je srce psalma.
Nada nije u ljudskoj snazi – nego u Božjoj vjernosti savezu.

3. “Ustani i vodi svoju parnicu“ (22)

Poziv Bogu da djeluje kao sudac i branitelj.
Da obrani svoje ime i svoj narod.

ZAKLJUČAK

Psalam 74 nas uči kako vjerovati kada sve izgleda izgubljeno.

Kada nema odgovora – sjeti se prošlosti
Kada boli – postavljaj pitanja Bogu
Kada si slab – drži se saveza

Jer na kraju:

Bog ne napušta svoj narod.
Bog ne zaboravlja svoj savez.
Bog ne dopušta da Njegovo ime bude zauvijek obeščašćeno.

Citati za razmišljanje:

Beisner:
„Psalam 74, napisan u vrijeme vrhunca poniženja Jude, bilo pod Babiloncima ili pod Antiohom IV., predstavlja hitan vapaj Bogu da poštuje odredbe svoga Saveza, da vidi kako njegov narod pati suprotno tim odredbama i da odgovori tako što će ih izbaviti. Ishod svega za što psalmist moli ovisi o Božjoj vjernosti njegovim obećanjima.“

Ellison:
„Žalba ovog psalma nije da je Bog predao svoj narod, zajedno s Hramom i svojom čašću, neprijatelju. Oni su znali da je kazna zaslužena. Ali kada su se preživjeli pokajali, mislili su da će Bog odmah promijeniti stanje. Zanemarili su i Božju riječ i mogućnost da postoji Božja svrha u odgodi. Zapravo, dugotrajno progonstvo bilo je duhovna nužnost za Judu, kao što razdoblja slabosti imaju svoju ulogu u povijesti Crkve.“

Spurgeon:
„‘Podigni svoje noge prema trajnim razvalinama.’ Pustoš koja je nastala već je dugo bila bolna za onoga koji moli, i činilo se da nema nade za obnovu. Razaranje je vladalo ne samo dan ili godinu, nego trajno. To je još jedan argument pred Bogom. Hoće li Gospodin mirno gledati kako njegova zemlja postaje pustinja, a njegov dom razvalina? Dok On ne ustane i ne dođe, pustoš će ostati. Samo njegova prisutnost može izliječiti zlo, stoga ga se moli da požuri izbaviti svoj narod…
Vjera pronalazi razloge i u najtežim okolnostima; koristi čak i srušeno kamenje svojih razorenih palača i njima udara na vrata neba, izbacujući ih velikom snagom molitve.“

Pitanja za osobno razmišljanje:

Ako je Krist svojom žrtvom u potpunosti zadovoljio Božju pravednost, na koji način možemo razumjeti Božji gnjev prema njegovu narodu?
Kakve smo posljedice svojih grijeha morali podnositi dugo nakon što smo se pokajali?
Kako možemo pronaći ohrabrenje u kušnjama i nevoljama Božjeg naroda kroz povijest? Što znamo o borbama vjernika u posljednjih nekoliko stoljeća?
Kakvu vrstu argumenata psalmist koristi kako bi potaknuo Božju milost i naklonost? Na čemu temelji svoju molbu za obnovu i blagoslov?

Molim, podijelite dalje – neka se istina širi.

Psalam 74: Kada se čini da je Bog daleko – sjeti se Saveza