PSALAM 78 – Pouke iz povijesti Izraela

Približno vrijeme čitanja: 7 min

Psalam 78

• 1 Poslušaj, puče moj, zakon moj, prikloni uho svoje riječima usta mojih!
• 2 Otvorit ću u prispodobi usta svoja, iznijet ću zagonetke odvijeka,
• 3 koje čusmo i doznasmo, i oci nam ih naši kazivahu.
• 4 Nećemo ih skrivati od sinova njihovih; kazivat ćemo budućemu naraštaju hvale GOSPODU i snagu njegovu i čudesa njegova koja učini.
• 5 Jer podiže svjedočanstvo u Jakovu i postavi Zakon u Izraelu — Zakon koji zapovjedi ocima našim da ga obznane djeci svojoj,
• 6 da bi znao budući naraštaj, da i djeca što će se tek roditi ustanu i navijeste djeci svojoj,
• 7 da u Boga stave pouzdanje svoje i ne zaborave djela Božjih, već da drže zapovijedi njegove;
• 8 i da ne budu kao očevi njihovi, naraštaj tvrdoglav i buntovan, naraštaj srcem nepostojan, a duhom svojim Bogu nevjeran.
• 9 Sinovi Efraimovi, što naoružani strijeljaju lukom, uzmakoše u dan boja.
• 10 Saveza Božjega ne održaše i ne htjedoše hoditi po Zakonu njegovu.
• 11 I zaboraviše djela njegova i čudesa koja im pokaza.
• 12 Pred ocima njihovim činio je čuda, u zemlji egipatskoj, u Coanskom polju.
• 13 Razdijelio je more i proveo ih, i uspravio vode kao zid.
• 14 I vodio ih danju oblakom, a svu noć svjetlom ognjenim.
• 15 Raskolio je stijene u pustinji i napojio ih izobilno kao iz povodnja.
• 16 I izvede potoke iz hridi, i ispusti vode kao rijeke.
• 17 A oni su i dalje još više griješili protiv njega, pobunili se u pustinji protiv Svevišnjega.
• 18 I iskušavali su Boga u srcima svojim išćući jelo po svojoj želji.
• 19 I govorahu protiv Boga. Rekoše: »Može li Bog prostrti stol u pustinji?
• 20 Evo, on udari stijenu te vode potekoše i bujice se razliše; a može li dati i kruha, može li pribaviti mesa puku svojemu?«
• 21 Tada GOSPOD ču i razgnjevi se: i oganj planu protiv Jakova, i gnjev se diže protiv Izraela;
• 22 jer ne povjerovaše Bogu i ne pouzdaše se u spasenje njegovo.
• 23 Ipak odozgo zapovjedi oblacima i otvori vrata nebeska.
• 24 I podaždi na njih mȁnu da jedu, i dade im žito nebesko.
• 25 Čovjek jeđaše kruh anđeoski, posla im hrane do sitosti.
• 26 Spusti s nebesa istočni vjetar i svojom moću južnjak dovede.
• 27 I podaždi na njih meso poput prašine, i ptice krilate kao pijesak morski.
• 28 I pusti da padnu usred njihova tabora, oko nastana njihovih.
• 29 I jeli su, i dobro se nasitili; ta ispuni im želju njihovu.
• 30 Još ne bijahu želju svoju utažili, jelo im još bijaše u ustima njihovim,
• 31 kad se gnjev Božji diže na njih i pobi najtustije među njima te obori izabranike Izraelove.
• 32 Uza sve to i dalje su griješili i nisu vjerovali u čudesa njegova.
• 33 Stoga u dahu skonča dane njihove, i u užasu iznenadnu godine njihove.
• 34 Kad ih je ubijao, tada bi ga tražili, i vraćali se, i zarana tragali za Bogom.
• 35 I spominjahu se da je Bog stijena njihova, i Bog Svevišnji njihov otkupitelj.
• 36 Ali su mu laskali ustima svojim, i lagali mu svojim jezikom.
• 37 Jer srce njihovo ne bijaše postojano uza nj i ne bijahu vjerni savezu njegovu.
• 38 A on, milosrdan, oprosti bezakonje i ne uništi ih. I često bi gnjev svoj odvraćao da ne plane svom jarošću svojom.
• 39 Jer spominjao se da su tek tijelo, oni su dašak što prolazi i više se ne vraća.
• 40 Koliko su mu prkosili u pustinji, koliko ga žalostili u pustari!
• 41 Sve nanovo iskušavali su Boga, i vrijeđali Sveca Izraelova.
• 42 Nisu se spominjali ruke njegove ni dana kad ih od neprijatelja izbavi.
• 43 Kad učini znake svoje u Egiptu, i čuda svoja u Coanskom polju.
• 44 I u krv im pretvori rijeke, i potoke, da ne mogu piti.
• 45 Posla na njih rojeve muha da ih izjedaju, i žabe da ih pomore.
• 46 I ljetinu njihovu dade gusjenici, i muku njihovu skakavcu.
• 47 Lozu njihovu grȁdom pobi, a smȍkvike njihove solikom.
• 48 Predade grȁdu i stoku njihovu, i stada njihova munjama.
• 49 Obori na njih svu žestinu gnjeva svojega, bijes i srdžbu i nevolju, šaljući na njih anđele zle.
• 50 Dade maha gnjevu svojemu; od smrti im dušu ne poštedje, već kugi preda život njihov.
• 51 I pobi u Egiptu sve prvorođeno, prvine muškosti u šatorima Hamovim.
• 52 I povede puk svoj kao ovce, i vođaše ih kao stado kroz pustinju.
• 53 I odvede ih na sigurno te se nisu bojali, a neprijatelje njihove prekrilo je more.
• 54 I dovede ih do međe svojega svetišta, na ovu goru što je zadobi desnica njegova.
• 55 I protjera pred njima narode, i užetom im razdijeli baštinu; i nastani plemena Izraelova u šatorima njihovim.
• 56 A oni su iskušavali i bunili se protiv Boga Svevišnjega, i nisu čuvali svjedočanstava njegovih,
• 57 već otpadoše i iznevjeriše se kao očevi njihovi; podbaciše kao varljiv lȗk.
• 58 Jer ga razjariše svojim uzvišicama, i na ljubomoru ga izazvaše svojim kumirima.
• 59 Bog je to čuo i razgnjevio se, i posve odbacio Izraela.
• 60 I napusti nastan svoj u Šilu, šator kojega postavi među ljudima.
• 61 I preda u sužanjstvo snagu svoju, i slavu svoju u ruku protivnikovu.
• 62 I prepusti maču puk svoj, i razgnjevi se nad svojom baštinom.
• 63 Mladiće njihove oganj proždrije, a djevicama njihovim svadbena se pjesma ne zapjeva.
• 64 Svećenici njihovi padoše od mača, a udovice im ne zaplakaše.
• 65 Tad se kao oda sna prenu Gospodin, kao junak vinom svladan.
• 66 I udari odostrag protivnike svoje, sramotu im vječnu zadade.
• 67 I odbaci šator Josipov, i pleme Efraimovo ne izabra.
• 68 Već izabra pleme Judino, goru Sion koju uzljubi.
• 69 I sagradi Svetište svoje kao mjesta visoka, kao zemlju utemelji ga dovijeka.
• 70 I izabra Davida, slugu svojega, i uze ga od torova ovčjih;
• 71 odvede ga od ovaca dojilica da napasa Jakova, puk njegov, i Izraela, baštinu njegovu.
• 72 I pasao ih je u čestitosti srca svojega, i umješnošću ruku svojih vodio ih.

Kako izbjeći začarani krug neposlušnosti i discipline

Glavna poruka

Povijest nije samo zapis prošlih događaja – ona je učitelj.
Psalam 78 nas uči da pouke iz prošlosti mogu pomoći da izbjegnemo uzaludne cikluse neposlušnosti i Božje discipline.

Zašto moramo prenositi pouke sljedećoj generaciji (Ps 78,1-8)

Na samom početku psalma naglašava se jedna ključna odgovornost:
ono što znamo o Bogu ne smije stati na nama.

Pouke iz povijesti treba:

• pažljivo slušati
• ispravno razumjeti
• i vjerno prenositi dalje

Psalmist govori o „poukama“, „riječima mojih usta“, ali i o „prispodobama“ i „tamnim izrekama“. To znači da Božja istina nije uvijek površna – zahtijeva razmišljanje, traženje i duhovno razumijevanje.

No još važnije, ono što smo primili od „otaca“, moramo prenijeti svojoj djeci. Bog je zapovjedio da to činimo.

Zašto?

Zato što:

• sljedeća generacija neće znati ako joj ne kažemo
• vjera se ne nasljeđuje automatski
• Bog zapovijeda da poučavamo

Cilj toga prijenosa nije samo znanje, nego:

• pouzdanje u Boga
• sjećanje na Njegova djela
• poslušnost Njegovim zapovijedima

Problem koji se stalno ponavlja

Psalam 78 otkriva obrazac koji se ponavlja kroz povijest Izraela:

1. Bog čini čudo
2. narod vidi Božju moć
3. narod zaboravlja
4. dolazi neposlušnost
5. slijedi disciplina

To je ciklus neposlušnosti i discipline.

A prepreke poslušnosti su uvijek iste:

• tvrdoglavost
• pobuna
• nepripremljeno srce
• nevjernost

Dobra vijest?
Poslušnost prekida taj ciklus.

Prva pouka: Bog izbavlja, ali ljudi zaboravljaju (Ps 78,9-22)

Bog je učinio nevjerojatna čuda:

• izbavio narod iz Egipta
• razdvojio Crveno more
• vodio ih oblakom i ognjem
• dao vodu iz stijene

Ali unatoč svemu tome, narod:

• odustaje u bitci
• ne drži savez
• odbija slušati
• zaboravlja Božja djela

Pitanje: Jesmo li spremni boriti se u borbi za koju nas je Bog opremio?
Sinovi Efrajimovi nisu bili spremni unatoč tome što su bili opremljeni lukovima.

Recept za poraz:

1. okrenuli su se u danu bitke
2. nisu držali saveza Božjega
3. odbili su hoditi u njegovu zakonu
4. zaboravili su njegova djela i njegova čudesa

Umjesto povjerenja, dolazi sumnja:

“Je li nas Bog izbavio samo da umremo u pustinji?”

To vodi do kušnje Boga – traženja da On služi našim željama.

Rezultat?
Božja srdžba se rasplamsava.

Druga pouka: Božji blagoslov može postati disciplina (Ps 78,23-33)

Bog nije prestao davati:

• manu – kruh anđeoski
• meso s neba – perad

Ali postoji ozbiljno upozorenje:
Bog im je dao ono što su htjeli, sve dok im se nije zgadilo.

To otkriva duboku istinu:
ponekad Božji odgovor na naše želje nije blagoslov – nego sud.

Unatoč obilju:

• i dalje su griješili
• nisu vjerovali

Rezultat?
Božja disciplina – čak i gubitak života.

Božja disciplina nikada nije bez milosti (Ps 78,34-39)

U ovom trenutku psalam staje i daje važan uvid:

• patnja dovodi do pokajanja
• ali to pokajanje često nije iskreno ni trajno

Ipak – Bog pokazuje milost.

Zašto?

“Sjetio se da su samo tijelo.“

Bog zna našu slabost.
Njegova disciplina nije uništenje – nego poziv na povratak.

Treća pouka: Nevjerojatna nevjernost usred Božje vjernosti (Ps 78,54-64)

Bog je:

• doveo narod u obećanu zemlju
• istjerao neprijatelje
• dao im baštinu

Ali narod uzvraća:

• neposlušnošću
• nevjernošću
• idolopoklonstvom

To je možda najteže pitanje psalma: Kako netko može odbaciti Boga koji je učinio toliko?

I opet – odgovor je isti: zaborav, srce koje nije promijenjeno, i sklonost idolima.

Zaključak: Nada nije u narodu – nego u Kralju (Ps 78,65-72)

Psalam završava pogledom prema budućnosti.

Nada nije u:

• ljudskoj dosljednosti
• boljem sustavu
• većoj disciplini

Nada je u pastiru kojeg Bog podiže, u kralju Davidu.

To nas vodi još dalje, prema Kristu, savršenom Pastiru, koji:

• ne zaboravlja Boga
• ne pada u neposlušnost
• i vodi svoj narod vjerno

Primjena za danas

Psalam 78 nije samo priča o Izraelu — to je ogledalo našeg srca.

Zato se zapitaj:

• Jesam li zaboravio što je Bog učinio u mom životu?
• Jesam li ušao u ciklus neposlušnosti i discipline?
• Prenosim li vjeru sljedećoj generaciji?

I najvažnije: Učim li iz povijesti ili je ponavljam?

Završna poruka

Bog djeluje.
Čovjek zaboravlja.
Bog opominje.
Bog pokazuje milost.

Ali postoji izlaz iz tog kruga.

Sjećaj se. Vjeruj. I budi poslušan.

Citati za razmišljanje:

Leupold: u vezi stihova 32-39 – “Pisac sažima Božje sudove i reakcije Izraela na njih pokazujući posebno kako je čak i pokajanje Izraela bilo plitko i nezadovoljavajuće te stoga nije izliječilo njihov uobičajeni stav. Posljedično, isti se postupak ponavljao iznova i iznova.“

MacDonald: “Moramo se podsjetiti da je povijest Izraela samo naše vlastito ogledalo. I ako išta, mi smo krivlji od njih jer su naše povlastice mnogo veće. Živeći u punom svjetlu ljubavi Kalvarije, zašto bismo se ikada žalili, bunili, ograničavali Gospodina ili propuštali biti zahvalni? Ipak, stojimo osuđeni. Bezbroj puta smo izazvali Svetca Izraelova. Ožalostili smo ga tisućama padova. Mrmljali smo i gunđali unatoč bezbrojnim blagoslovima.

Božja strpljivost nije neiscrpna. Dolazi vrijeme kada nam dopušta okusiti gorčinu našeg otpadništva. Ako preziremo njegovu milost, iskusit ćemo njegovu vlast. Ako odbijemo služiti mu vjerno i odano, naći će druge koji će to učiniti. Mi ćemo propustiti blagoslov i nikada nećemo naći boljeg gospodara kojem bismo služili.“

VanGemeren: “Motiv mudrosti u stihovima 1-4 uvodi didaktički psalam. Psalmist želi pokazati kako je Efrajim izgubio svoj poseban status blagoslova i istaknutosti (usp. Post 48:15-20; 49:22-26; Pnz 33:13-17) u korist Jude. Iz Jude je izabran kralj David da pase Božji narod, a u Judi je Bog izabrao prebivati (stihovi 68-72). S jedne strane, didaktički element psalma ima roditeljske naglaske, jer pokazuje ludost pobune i neposlušnosti. S druge strane, ima propovjednu svrhu, pokazujući blaženstvo Davidova kraljevstva.“

Spurgeon: “Analogije se ne trebaju samo zamišljati, nego ih Bog namjerava da se prate između priče Izraela i života vjernika. Izrael je bio određen da bude tip; plemena i njihova putovanja su žive alegorije iscrtane rukom sveznajuće providnosti. Neduševni ljudi mogu se rugati maštanjima i mistici, ali Pavao je dobro govorio kada je rekao ‘što su to alegorije’, a Asaf u ovom slučaju govori točno kada svoju pripovijest naziva ‘prispodobom’.

Pitanja za osobno razmišljanje:

1. Smatraš li povijesne dijelove Božje objave suhima i teškima za razumjeti? Znaš li tražiti analogije između iskustava svetih iz Starog zavjeta i kušnji i poteškoća s kojima se mi danas suočavamo?
2. Prisjeti se važnosti usmene predaje za narod koji nije imao pristup knjigama kakav mi imamo. Jesmo li vjerno prenosili zapis o Božjem djelovanju u povijesti našoj djeci (sljedećoj generaciji)? Svakako je vrijedno čitati priče naglas; ali je također vrijedno prepričavati ih vlastitim riječima što živopisnije – primjenjujući ih i naglašavajući točke za koje smatramo da su najkorisnije.
3. Koja je razlika, ako postoji, između tvrdoglavosti koju je pokazao faraon odbijajući pokoriti se Bogu unatoč sili pošasti i naše vlastite tvrdoglavosti u stalnom upadanju u cikluse neposlušnosti i potrebe za disciplinom?
4. Koje Božje osobine su istaknute u ovom psalmu? Uoči intenzitet kojim su te osobine prikazane.

Molim, podijelite dalje – neka se istina širi.