PSALAM 82 – Istina o pravdi koju ne možemo izbjeći

Približno vrijeme čitanja: 4 min

Psalam 82

• 1 Bog ustaje na božanskom zboru, usred „bogova” sud održava:
• 2 »Dokle ćete sudit’ nepravedno i opakima razvedravati lica?« Sela
• 3 »Pribavite pravo ubogu i sirotu, opravdajte potlačena i potrebita!
• 4 Izbavite uboga i potrebita, istrgnite ga iz ruke opakih!«
• 5 Ne shvaćaju i ne razumiju, hode u tmini; poljuljani su svi temelji zemlje.
• 6 Ja rekoh: »Bogovi vi ste, i svi ste sinovi Svevišnjega.
• 7 Ali ćete kao ljudi pomrijeti i past ćete kao jedan od glavara!«
• 8 Ustani, Bože, sudi zemlju, jer ti ćeš baštiniti sve narode!

U svijetu u kojem se pravda često čini sporom, selektivnom ili čak nedostižnom, Psalam 82 donosi snažnu i uznemirujuću poruku: postoji Sudac koji vidi sve, zna sve i koji će na kraju sve dovesti na pravo mjesto.

Ovaj psalam nije samo pjesma – to je sudnica. I ne bilo kakva sudnica. Ovo je Božji sud.

Bog kao Vrhovni Sudac

Psalam započinje slikom koja oduzima dah: Bog stoji usred svoje skupštine i sudi onima koji su postavljeni da sude drugima.

To znači da nijedna ljudska vlast nije konačna. Nijedan sud nije posljednji. Iznad svakog autoriteta stoji Bog.

To daje novu perspektivu na sve oblike vlasti – od državnih sudova do roditeljskih odluka i poslovnih odgovornosti. Svi smo mi, na neki način, pozvani donositi odluke. Svi ćemo odgovarati za ono što činimo.

Optužnica: Nepravda prema slabima

Bog ne optužuje vođe bez razloga. Njegova optužba je jasna i konkretna:

• Sude nepravedno
• Pokazuju pristranost
• Zanemaruju slabe i potrebite

Ono što posebno pogađa jest činjenica da su oni koji bi trebali štititi najranjivije – upravo oni koji ih zanemaruju.

Bog jasno kaže što je trebala biti njihova uloga:

• braniti slaboga
• štititi siročad
• pomagati potlačenima
• izbavljati potrebite iz ruku zlih

Drugim riječima, prava vlast nije u kontroli – nego u odgovornosti.

Problem nije neznanje – nego tama

Jedna od najoštrijih izjava u psalmu glasi:
“Ne shvaćaju i ne razumiju, hode u tmini.“

Ovo nije samo intelektualni problem. Ovo je duhovni problem.

Čovjek može imati položaj, obrazovanje i moć – a ipak biti slijep za istinu. Kada oni koji vode ne vide jasno, cijelo društvo pati. Temelji se tresu. Povjerenje nestaje.

Lažna sigurnost položaja

Bog ide još dalje i razotkriva jednu duboku iluziju:

Iako su nazvani “bogovima” (jer imaju autoritet), oni nisu nedodirljivi.

Njihov položaj ih neće spasiti. Njihova titula ih neće zaštititi.

Na kraju – svi će umrijeti kao i svi drugi ljudi.

Ovo je snažan podsjetnik da autoritet nije vlasništvo – nego posuđena odgovornost.

U Poslanica Rimljanima 13 vidimo da svaka vlast dolazi od Boga. Ali upravo zato – svaka vlast i odgovara Bogu.

Nada: Bog će uspostaviti pravdu

Psalam završava molitvom:
„Ustani, Bože, sudi zemlji!“

To nije očaj – to je nada.

To je vapaj za Božjom intervencijom u svijetu punom nepravde. I to je vapaj koji neće ostati neuslišan.

Kršćanska nada ne počiva u savršenim sustavima, nego u savršenom Sucu.

Ovaj psalam pokazuje da će nepravedni suci na kraju čuti Božju presudu i da će se Njegova pravda proširiti na cijelu zemlju.

Što to znači za nas danas?

Ovaj psalam nije samo za političare ili suce. On govori svakome od nas.

1. Odgovornost u malim stvarima

Gdje god donosimo odluke – u obitelji, na poslu, u crkvi – pozvani smo biti pravedni, nepristrani i milosrdni.

2. Srce za slabe

Bog posebno obraća pažnju na one koje društvo zaboravlja. Ako želimo biti poput Njega, ne možemo ignorirati potrebite.

3. Poniznost pred Bogom

Bez obzira na naš položaj, svi ćemo jednog dana stati pred Boga. To mijenja način na koji živimo danas.

4. Nada usred nepravde

Kada vidimo nepravdu oko sebe, ne moramo očajavati. Bog vidi. Bog djeluje. I Bog će suditi.

Zaključak: Sud koji mijenja sve

Psalam 82 nas podsjeća na jednu duboku istinu:

Nepravda možda traje neko vrijeme – ali nikada nema posljednju riječ.

Jer Sudac dolazi.

I kada On ustane, sve će biti dovedeno na svoje mjesto.

Citati za razmišljanje:

Charles Ryrie:
“Poput Psalma 58, i ovaj se odnosi na nepravedne suce koji stoje pred Božjim sudskim prijestoljem (r.1), optuženi za nepravdu (rr.2-5), i koji čuju božansku presudu smrti (rr. 6-7). Psalmist moli Boga da proširi svoju pravednu presudu po cijeloj zemlji (r. 8).“

Derek Kidner:
“Ključni problem za tumača je ponavljano upućivanje na ‘bogove’, koji su ukoreni zbog nepravde. Naše Gospodinovo upućivanje na redak 6 u Evanđelje po Ivanu 10:34 nadalje ostavlja njihov identitet otvorenim pitanjem. Prema jednom stajalištu (npr. Delitzsch, Perowne, Briggs), oni su ljudski suci, kojima je dan ovaj naslov kao Božjim zastupnicima. To se prvenstveno temelji na Izlasku 21:6; 22:8 nadalje…
Drugo stajalište je da su ti ‘bogovi’ ‘poglavarstva i vlasti’, svjetski vladari ove sadašnje tame (usp. Ef 6:12). Postoji nekoliko starozavjetnih referenci na takve moćnike, dobre i zle (Iz 24:21; Dn 10:13, 20 nadalje; 12:1), za koje Novi zavjet koristi izraz ‘anđeli’ (Otk 12:7).“

William MacDonald:
“Ali unatoč svim Gospodinovim upozorenjima, čini se da nema nade za poboljšanje. Kao da usputno u retku 5 uzdiše da ne djeluju s znanjem i razumijevanjem. Budući da sami tumaraju u tami, malo je nade da će pomoći drugima kojima je potrebno vodstvo. I kao rezultat njihova neuspjeha da djeluju pravedno i mudro, temelji društva su uzdrmani. Zakon i red gotovo su nestali…
To je Asaf koji poziva Gospodina da intervenira u ljudske poslove, donoseći pravednost i pravdu umjesto pokvarenosti i nejednakosti. Molitva će biti uslišana kada se Gospodin Isus vrati vladati zemljom. Tada će, kako su proroci navijestili, pravda prebivati u pustinji, a pravednost u plodnom polju (Izaija 32:16). Zemlja će uživati vrijeme društvene pravde i slobode od korupcije i prijevare.“

Charles Spurgeon (o r. 5):
“Kada djelitelji zakona odbace pravdu, poredak postaje nepouzdan, društvo se raspada, cijela struktura naroda se potresa. Kada se nepravda čini kroz zakon, svijet je doista izvan reda. Kada ‘pravda sudaca’ postane poštapalica, vrijeme je da pravda obračuna sa sucima.
Doista bi bilo dobro da se neki od ‘velikih neplaćenih’ razriješe, kada iz dana u dan njihove presude pokazuju da nemaju razboritosti. Kada seljaci mogu biti bičevani od strane zemljoposjednika nekažnjeno, a lijepa ptica smatra se vrednijom od siromašnih ljudi, temelji zemlje doista tonu poput trulih stupova nesposobnih nositi građevine podignute na njima.“

Pitanja za osobno razmišljanje:

1. Kako ovaj psalam daje novi značaj pojmu „Vrhovni sud“ za tebe? Razmisli kako neki suci mogu biti oholi, a ipak će na kraju odgovarati pred Najvišim Autoritetom.
2. U situacijama gdje smo odgovorni donositi sudove (naša obitelj, naš posao itd.), jesmo li objektivni u slušanju svih dokaza i vaganju obje strane ili pokazujemo pristranost na temelju nekih drugih razloga?
3. Gdje leži naša nada da se isprave nepravde u društvu i da se zauzmemo za slabe, potlačene, bespomoćne, siročad i udovice?
4. U kojem smislu se vladajuće vlasti ovoga svijeta mogu nazvati „bogovima“?
   (vidi Poslanica Rimljanima 13 i koncept izvedene vlasti pod kojom takvi suci djeluju)

Molim, podijelite dalje – neka se istina širi.