Približno vrijeme čitanja: 5 min

Naši su dani (život) kratki – zato trebamo perspektivu Boga koji je vječan.

Psalam 90

• 1 Gospodine, ti nam bijaše boravište od koljena do koljena.
• 2 Prije nego što se gore rodiše i prije nego što si sazdao zemlju i svijet, od vijeka do vijeka ti si Bog!
• 3 Čovjeka u prah vraćaš i govoriš: »Vratite se, sinovi ljudski!«
• 4 Jer je tisuću godina u očima tvojim kao jučerašnji dan što prođe i kao straža u noći.
• 5 Odnosiš ih kao potopom; oni su kao san, kao trava što ujutro nikne.
• 6 Ujutro niče i cvjeta, uvečer se pokosi i sasuši.
• 7 Jer ginemo od gnjeva tvojega, i smeteni smo zarad srdžbe tvoje.
• 8 Bezakonja si naša stavio preda se, naše tajne grijehe na svjetlost lica svojega.
• 9 Jer svi naši dani prođoše u tvojemu bijesu, kao uzdah skončasmo godine svoje.
• 10 Danā našega vijeka sedamdeset je godina, a ako je snage, i osamdeset godina; a ponos njihov samo je muka i nevolja; jer brzo prolazi, i mi odlijećemo.
• 11 Tko poznaje snagu tvojega gnjeva i strah ga je bijesa tvojega?
• 12 Nauči nas stoga dane naše brojiti, da steknemo mudro srce!
• 13 Vrati se, GOSPODE, dokle još? I sažali se nad slugama svojim!
• 14 Nasiti nas izjutra milosrđem svojim, da kličemo i radujemo se u sve dane svoje.
• 15 Obraduj nas za dane kad si nas pritiskao, za godine kad smo gledali zlo.
• 16 Nek se na slugama tvojim pokaže djelo tvoje, i krasota tvoja na djeci njihovoj!
• 17 I nek dobrostivost Gospodina, Boga našega, bude nad nama! I učvrsti za nas djelo naših ruku; da, djelo ruku naših učvrsti!

Kako živjeti mudro u svijetu prolaznosti

Uvod: Život između vječnosti i prolaznosti

Psalam 90 napisao je Mojsije – “čovjek Božji“. Imao je jedinstvenu životnu perspektivu: mnogo je vidio, mnogo je prošao i iskusio Božje djelovanje. Ipak, njegov život nije bio lak niti savršen.

Bio je ograničen kao i svaki čovjek i nosio je razočaranja. Najveće među njima bilo je to što nije ušao u Obećanu zemlju, iako je cijeli život vodio narod prema njoj. Posljednjih 40 godina proveo je lutajući pustinjom – u dugom razdoblju čekanja, kušnje i neizvjesnosti.

Zato ovaj psalam nije teorija, nego iskustvo.

Pitanje za nas:
Što je tvoje „pustinjsko iskustvo“?
Gdje u svom životu prolaziš kroz razdoblje čekanja, borbe ili neispunjenih očekivanja?

Gdje se osjećaš zaglavljeno između onoga što Bog obećava i onoga što trenutno živiš?

1. Bog vječnosti – jedino pravo uporište (r. 1–2)

NAŠA REFERENTNA TOČKA MORA UVIJEK BITI BOG VJEČNOSTI

“Gospode, ti si nam bio utočište od koljena do koljena… od vijeka do vijeka ti si Bog.“

Mojsije započinje s pravom perspektivom: Bog je vječan, a mi nismo.

Što to znači za nas?

• Bog nije ograničen vremenom
• Bog nije iznenađen našim okolnostima
• Bog je bio prije svega i bit će nakon svega

On nije samo Stvoritelj – On je naše utočište.

Dok se sve oko nas mijenja, Bog ostaje isti.
Dok se naš život raspada, Bog ostaje čvrst.

Primjena:
Ne gradi svoj identitet na onome što prolazi (posao, uspjeh, ljudi), nego na Onome koji traje zauvijek.

2. Prolaznost čovjeka – stvarnost koju izbjegavamo (r. 3–6)

TREBAMO BOŽJU PERSPEKTIVU ZBOG NAŠE PROLAZNOSTI

“Vraćaš čovjeka u prah… jer tisuću je godina u očima tvojim kao jučerašnji dan…“

Ovdje dolazi šok:
Mi smo prolazni.

Tri ključne istine:

1. Bog određuje granice života
Naš život nije slučajan – ima početak i kraj u Božjim rukama.

2. Božje vrijeme nije naše vrijeme
Ono što je nama dugo, Bogu je trenutak.

3. Život brzo prolazi
Poput trave – ujutro cvjeta, navečer vene.

Problem modernog čovjeka: živimo kao da ćemo živjeti zauvijek.

Primjena:

• Prestani odgađati ono što je važno
• Prestani živjeti površno
• Počni razmišljati vječno

3. Grešnost čovjeka – korijen problema (r. 7–12)

“Jer gnjevom tvojim nestajemo… postavio si bezakonja naša pred sebe…“

Mojsije ide dublje:
Problem nije samo što umiremo – nego zašto umiremo.

Uzrok je grijeh.

TREBAMO BOŽJU PERSPEKTIVU ZBOG NAŠE GREŠNOSTI

Što učimo?

• Bog vidi svaki grijeh i javni i skriveni
• Grijeh ima posljedice
• Život pod Božjim gnjevom je stvarnost bez Njega

Zato dolazi ključni stih:

“Nauči nas brojiti dane naše da steknemo srce mudrosti.“

Ključ: imati Božju perspektivu = “srce mudrosti“

Što znači “srce mudrosti“?

• živjeti s perspektivom vječnosti
• donositi odluke koje imaju trajnu vrijednost
• bojati se Boga i živjeti u poslušnosti

Primjena:
Mudrost nije samo imati znanje – nego način života.

4. Radost i smisao – Božji odgovor na našu prolaznost (r. 13–17)

TREBAMO BOŽJU PERSPEKTIVU DA BISMO DOŽIVJELI RADOST I ISPUNJENJE

“Vrati se, Gospode… nasiti nas milošću svojom… neka bude nad nama milina Gospoda… i utvrdi djelo ruku naših.“

Nakon realnosti smrti i grijeha dolazi nada:

Bog ne želi da samo preživimo – nego da živimo ispunjeno.

Dvije velike istine:

1. Bog daje radost

• razveseli nas
• radujmo se sve dane

Radost nije u okolnostima – nego u odnosu s Bogom.

2. Bog daje smisao

“Utvrdi djelo ruku naših“

Naš rad ima vrijednost kada je predan Bogu.
Naš život ima smisao kada je usklađen s Njegovom voljom.

Božja perspektiva uključuje ispunjenje kroz vjernost našem pozivu.

Primjena:

• Tvoj život nije uzaludan
• Tvoj trud nije nevidljiv
• Tvoja vjernost ima vječnu vrijednost

Zaključak: Kako živjeti Psalam 90 danas?

Psalam 90 nas suočava s tri ključne istine:

1. Bog je vječan
2. Mi smo prolazni
3. Grijeh je stvaran – ali Božja milost je veća

Zato je poziv jasan:

Ne troši život – upravljaj njime mudro
Ne živi površno – živi s vječnošću na umu
Ne traži smisao u prolaznom – nego u Bogu

Završno pitanje za tebe:

Ako su tvoji dani zaista izbrojeni…

Živiš li ih mudro ili ih samo trošiš?

Citati za razmišljanje:

Stedman:
“Došli smo sada do psalma koji uvodi četvrtu knjigu Psalama, devedeseti psalam. Možda će vas zanimati da je ovo najstariji psalam. Prema naslovu, napisao ga je Mojsije i moguće je da je napisao još jedan – Psalam 91. No gotovo nema sumnje da je Mojsije autor ovog psalma.
Ovo je vjerojatno uzorni psalam prema kojem su drugi oblikovani. Povezan je s Knjigom Brojeva u Petoknjižju.

Knjiga Brojeva govori o lutanjima pustinjom, o neuspjehu čovjeka, i prikladno je uvedena ovim psalmom. Vrlo je vjerojatno da ga je Mojsije napisao na kraju lutanja, neposredno prije smrti. Ovo je jedan od najvećih psalama – po širini misli i dubini razumijevanja Božje slave…

Ovdje jasno vidimo veličinu Boga. On je Bog povijesti. On je Bog stvaranja. Ali iznad svega, On je Bog vječnosti. On je iznad svoje tvorevine. Veći je od svemira koji je stvorio, i postojao je prije njega. Hebrejski tekst sugerira izraz: ‘Od točke nestajanja u prošlosti do točke nestajanja u budućnosti’ – Bog postoji od vječnosti do vječnosti. Kako je velik!…

Tri stvari o Bogu određuju granice ljudskog života:
Prvo, živimo pod Božjom suverenošću. Bog upravlja ljudskim životom…
Drugo, Božji gnjev…
Psalam jasno pokazuje da Bog dopušta očitovanje svog gnjeva kako bi omogućio očitovanje svoje ljubavi…

Na kraju, psalmist govori o trećem odnosu – o Božjoj ljubavi prema čovjeku…

Tri su velike istine: Božja suverenost, Božji gnjev i Božja ljubav… Radost, iscjeljenje, ljepota i smislen rad dostupni su onima koji Ga ljube.“

Beisner:
“Središte Psalma 90 je stih 12: ‘Nauči nas brojiti dane naše da steknemo srce mudrosti.’
Srce mudrosti nije samo intelekt, nego moralno razumijevanje i djelovanje. Dolazi onima koji ga traže od Boga.

Što znači ‘brojiti dane’?
To znači razmišljati o prolaznosti života, o Božjoj vječnosti, našoj slabosti i sudu.
To nas vodi ozbiljnom pobožnom životu – poslušnosti Bogu, ljubavi prema drugima i nasljedovanju Krista.“

Stott:
“Kratkoća života treba nas potaknuti da steknemo srce mudrosti – da učinimo Boga svojim utočištem i živimo plodan život pod Njegovim blagoslovom.“

Lucado:
“Psalam 90 je jedini psalam koji se izričito pripisuje Mojsiju.
Iako ga doživljavamo kao snažnog vođu, često zaboravljamo monotoniju njegova života.

Od 40. do 80. godine čuvao je ovce.
Zatim je još 40 godina vodio narod kroz pustinju.
Isto okruženje, isti ljudi, iste pritužbe…

Njegova molitva možda je bila način da sačuva razum!

Kako se nositi s monotonijom?
Usmjeriti pažnju na pravi objekt i pravu perspektivu – na Boga.“

Morris:
“Ovaj redak (r. 4) često se pogrešno koristi za opravdavanje ideje da su dani stvaranja zapravo duga evolucijska razdoblja.
Kontekst to ne podržava.

Mojsije uspoređuje kratkoću ljudskog života – čak i onih koji su živjeli gotovo tisuću godina – s vječnim i nepromjenjivim Stvoriteljem.“

Pitanja za osobno razmišljanje:

1. Kada patiš od dosade i monotonije života, kakve ti se negativne misli stalno vraćaju? Kako je Božja perspektiva drugačija u tim područjima?
2. Koje su koristi razmišljanja o kratkoći života?
3. Kako je Mojsije uspio ostati razuman tijekom dugih godina čekanja da ga Bog upotrijebi u službi? Kako je ostao vjeran Gospodinu u tim godinama?
4. Koliko smo sigurni u Gospodinovu sposobnost i želju da naše dane na zemlji ispuni radošću i blagoslovom?

Molim, podijelite dalje – neka se istina širi.