Glavna misao: Zlo je najrazornija sila na svijetu. Istodobno je i najzavodljivija. Upravo zato većina ljudi vidi samo privlačnost zla, dok ih ono postupno zarobljava i uvlači u svoj hipnotički zagrljaj.
Jedan od načina na koji su mnogi uništili svoj unutarnji život jest upuštanje u kontakt sa zlom. Nisu željeli biti potpuno uključeni u njega. Smatrali su da je riječ samo o bezazlenom „susretu“ ili „razgovoru“ – kako bi nešto provjerili, ispitali ili čak pokušali „obratiti“ zlo.
Ali svijet ne funkcionira tako.
Pogledajmo što se dogodilo Evi. Sotona ju je uveo u razgovor, a ona je spremno prihvatila dijalog, pokušavajući mu objasniti što je Bog zapravo zapovjedio.
Povijest čovječanstva, kako je zapisana u Bibliji, jasno pokazuje da od zla uvijek treba bježati, a ne raspravljati s njim, bez obzira na razlog.
Pogledajmo Josipa. On nije pokušao uvjeriti svoju zavodnicu da je u krivu, nego je pobjegao.
U Mudrim izrekama 2 čitamo:
„Jer će mudrost ući u tvoje srce i spoznaja će biti mila tvojoj duši. Razboritost će bdjeti nad tobom, razum će te čuvati, izbavljajući te od puta zla, od ljudi koji govore izopačeno, koji ostavljaju staze pravednosti da hode putovima tame.“
(Izreke 2,10–13)
Naglasak Svetoga pisma nije na upuštanju u razgovor, nego na izbavljenju.
To načelo postaje još jasnije nekoliko redaka kasnije:
„Da te izbavi od tuđe žene, od preljubnice koja laskavim riječima zavodi.“
(Izreke 2,16)
Ovdje trebamo posebno primijetiti da mudrost ne štiti samo od same žene, nego i od njezinih zavodljivih riječi.
Zlo gotovo uvijek nastoji uvući čovjeka u razgovor ili neku vrstu odnosa. Upravo tako otvara vrata svojoj zamci.
Primjeri Eve, Samsona, Davida i Bileama to jasno pokazuju. Svaki od njih susreo se sa zlom i, umjesto da pobjegne, upustio se u razgovor s njim – kroz rasuđivanje, maštanje ili poricanje.
Ishod je bio predvidljiv.
Postali su zarobljenici.
Nisu uspjeli pretvoriti zlo u dobro.
Naprotiv, zlo je uvjerilo njih da prijeđu na njegovu stranu.
Na isti način svakoga dana padaju milijuni kršćana. Umjesto da pobjegnu od zla, oni s njim razgovaraju ili raspravljaju.
Zlo na taj način uvijek pobjeđuje.
Uvijek trebamo imati na umu da nam zlo gotovo nikada ne prilazi kao nešto mračno, zastrašujuće ili odbojno.
Naprotiv, ono se predstavlja kao ugodan, privlačan anđeo svjetla, koji samo želi voditi razuman razgovor s nama.
Često dolazi pod krinkom osobe koja traži odgovore, znanje, pomoć, vodstvo ili čak duhovni savjet. Ponekad se predstavlja kao netko tko iskreno želi učiti ili otkriti istinu.
Ali svrha svih tih maski jest jedna – uvući nas u razgovor i uspostaviti odnos sa zlom.
Kada se čovjek jednom upusti u razgovor ili koketiranje sa zlom, ono vješto koristi prikrivena sugestivna pitanja i izjave kako bi posijalo sjeme sumnje, straha i drugih osjećaja koji mogu uzdrmati stabilnost naših duhovnih temelja.
Na to upućuju brojni biblijski tekstovi koji vjernike pozivaju da bježe od određenih stvari:
„Bježite od bluda! Svaki drugi grijeh koji čovjek čini izvan tijela je, a tko bludniči, griješi protiv vlastitoga tijela.“
(1. Korinćanima 6,18)
„Zato, ljubljeni moji, bježite od idolopoklonstva.“
(1. Korinćanima 10,14)
„A ti, čovječe Božji, bježi od toga, a teži za pravednošću, pobožnošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću i blagošću.“
(1. Timoteju 6,11)
„Bježi od mladenačkih požuda, a teži za pravednošću, vjerom, ljubavlju i mirom zajedno s onima koji zazivaju Gospodina iz čista srca.“
(2. Timoteju 2,22)
„Jer usne tuđe žene kaplju medom i njezin je govor glađi od ulja… Drži svoj put daleko od nje i ne približuj se vratima njezine kuće.“
(Izreke 5,3.8)
Iako se zlo predstavlja kao netko tko želi iskren razgovor ili racionalnu raspravu, njegov je stvarni cilj sabotirati čovjeka.
Vanjska maska istraživača ili tražitelja samo je sredstvo prijevare kako bi lakše ostvarilo svoj cilj.
U klasičnom ratovanju postoje pravila sukoba. Zlo ih ne priznaje. Ono vodi gerilski rat, rat bez pravila.
U toj borbi postoji samo jedno pravilo: prevari i uništi.
Tijekom povijesti manja su kraljevstva često pobjeđivala mnogo jače vojske koristeći prijevaru i obmanu. Kada se takvim metodama služi Sotona i njegove sile u duhovnom svijetu, prijevara postaje još suptilnija.
Njihovo najčešće oružje jesu propaganda i manipulacija ljudskim umom.
Kada uspiju zavladati čovjekovim mislima, mogu postupno oblikovati i njegov duhovni život.
Sve što je napisano u ovom poglavlju treba promatrati upravo iz te perspektive.
Zato zapamti:
Od zla treba bježati, a ne ulaziti s njime u dijalog.
Takvi su razgovori već uništili živote mnogih kršćana. Malo-pomalo nagrizli su njihov unutarnji život, zbog čega je svijet pun ljudi koji su nekada vjerno slijedili Krista, a danas su pali.
Zbog toga svoju djecu trebamo iznova upozoravati na opasnost zla, postavljati im jasne granice i u njima razvijati odbojnost prema svemu što je zlo i nečisto.
Svi učimo svoju djecu da se ne približavaju golim električnim žicama, da se ne igraju vatrom i da ne piju otrov.
Upozoravamo ih i na mnoge druge opasnosti koje vrebaju neoprezne ljude.
Nikada ih ne potičemo da eksperimentiraju s takvim stvarima kako bi sami otkrili koliko su opasne.
Ne govorimo im da se malo poigraju vatrom kako bi naučili koliko peče.
Ne savjetujemo im da kušaju otrov kako bi se uvjerili da je doista smrtonosan.
Znamo da takvi eksperimenti mogu ostaviti trajne posljedice – ožiljke, invaliditet, unakaženost ili dugotrajnu patnju.
Zato smatramo da su primjeri ljudi koji su stradali sasvim dovoljno upozorenje da i sami ne krenemo njihovim putem.
Na isti način trebali bismo gledati i na svako poigravanje sa zlom.
Nažalost, zavodljiva moć zla, njegova obećanja zadovoljstva, moći, uspjeha i ugode toliko su snažna da mnogi koji se upuste u razgovor sa zlom ubrzo postanu njegovi zagovornici.
Sjetimo se Eve.
Najprije je nasjela na prijevaru, zatim je pojela plod, a potom ga ponudila i svome mužu.
I danas postoje ljudi koji sebe nazivaju kršćanima, a drugima savjetuju da se malo prepuste zlu kako bi navodno bolje razumjeli što ono zapravo jest i procijenili je li doista toliko opasno.
Može ih se čuti kako govore da bi osobito mladi kršćani trebali malo eksperimentirati s pornografijom, alkoholom, tjelesnom intimnošću prije braka ili drugim oblicima ponašanja koje Sveto pismo naziva grijehom ili ih smatra opasnima.
Možemo sa sigurnošću reći da je svatko tko potiče druge na takvo poigravanje sa zlom već i sam postao njegova žrtva.
Osobno još nisam upoznao nijednu iznimku.
Iskustvo dugogodišnjeg propovjednika
Prije nekoliko godina održao sam niz predavanja u kršćanskim crkvama zemalja Arapskog zaljeva o Bibliji, znanosti, evoluciji i apologetici.
Poruke su bile vrlo dobro prihvaćene.
Međutim, starješine jedne crkve posebno su me zamolile da govorim o dvije teme: poigravanju sa zlom i pornografiji.
Održao sam tri poruke o tim temama.
Mnogi vjernici, mladi i stari, prišli su mi nakon bogoslužja i ispričali kako su bili zarobljeni različitim grijesima, kako su se godinama borili i kako ih je Bog oslobodio upravo kroz biblijske istine koje su toga dana čuli.
No jedna me reakcija posebno iznenadila.
Jedan vjernik po imenu …….. prišao mi je vrlo ljutit.
Rekao mi je da sam licemjeran i legalist jer govorim ljudima da se ne upuštaju u takve stvari.
Tvrdio je da moja riječ nije dovoljna da bi nešto bilo proglašeno zlom.
Kada sam ga podsjetio na biblijske tekstove koje sam citirao, odgovorio je da i sam đavao citira Sveto pismo te da to ništa ne dokazuje.
Postajao je sve uznemireniji i sve agresivniji.
U jednom trenutku učinilo mi se da bi mogao postati i nasilan.
Tada je nekoliko vjernika primijetilo što se događa, prišlo nam i reklo da je već vrijeme da krenem na večeru koja je bila priređena.
Na večeru su sa mnom pošla trojica braće iz te crkve. Tijekom vožnje objasnili su mi da ta osoba već neko vrijeme javno zagovara popuštanje grijehu te da je crkveno vodstvo upravo pripremalo stegovni postupak protiv njega.
Rekli su mi da su namjerno odgađali disciplinski postupak kako bi prikupili dovoljno dokaza. Upravo toga dana nekoliko je ljudi starješinama posvjedočilo da …….. potajno živi u alkoholizmu, pornografiji i izvanbračnoj vezi.
Objasnili su mi da je ……… godinama uspijevao uvjeriti gostujuće propovjednike da ne govore o tim temama, ali da sam ja bio prvi koji ih je otvoreno i snažno iznio pred cijelom crkvom. Mnogi su toga dana bili osvjedočeni i potaknuti na pokajanje.
………. je sada osjećao da mora sam braniti grijeh koji je godinama opravdavao. Upravo zato reagirao je tako burno.
Starješine su mi također rekle da će, budući da je njegovo javno zagovaranje grijeha bilo javno, i crkvena stega morati biti javna.
Iako nemam ništa protiv javne discipline kada netko otvoreno živi u grijehu, uvijek sam zagovarao da se čovjeku najprije pruži prilika za pokajanje, nakon što se suoči s dokazima.
Starješine su željele da budem prisutan kao nepristrana osoba koja bi mogla pomoći u razgovoru i posredovati s milošću, pa sam pristao.
Božjom providnošću, samo nekoliko minuta poslije nazvala me ……., njegova supruga. Nije znala da su starješine već razgovarale sa mnom.
Rekla mi je da vjeruje kako bih mogao pomoći njezinu mužu, koji je već dugo zarobljen različitim tajnim grijesima.
Dodala je da mu želi ostati vjerna i pomoći mu ako bude spreman iskreno se pokajati.
To mi je ulilo nadu.
Sljedećega dana starješine su, u mojoj nazočnosti, razgovarale s ……..
On je odbacio sve optužbe i pokušao se prikazati kao čovjek koji samo razmišlja logično i postavlja pitanja.
Tada sam mu rekao da crkveno vodstvo raspolaže dovoljno čvrstim dokazima, ali da ga ne želi javno poniziti iznoseći ih pred svima.
Rekao sam mu da mu je put pokajanja još uvijek otvoren ako ga želi prihvatiti.
U tom je trenutku zanijemio.
Shvatio je da više nema izlaza ni prostora za poricanje.
Također je shvatio da je ponuda koju su mu starješine dale najbolji način da napusti svoj grijeh bez nepotrebne javne sramote.
Zatim sam ga taktično upitao zna li njegova supruga za njegov dvostruki život.
Duboko potresen priznao je da zna.
Istoga je dana, prema mojem prijedlogu, zajedno sa suprugom došao na privatni razgovor.
Tijekom dugog razgovora postalo je jasno da je u jednom razdoblju njegova profesionalna karijera postala toliko zahtjevna da je potpuno zanemario svoj unutarnji život.
Prvo su nestala njegova osobna vremena s Bogom.
Nakon toga jedan je kompromis vodio drugome, sve dok mu se cijeli život nije raspao.
Na kraju je odlučio ponovno izgraditi temelje svojega odnosa s Bogom.
Njegova supruga obećala mu je biti snažna potpora.
Rastali smo se s nadom.
Danas, mogu s radošću reći da je ………. obnovljen čovjek. Živi radosnim životom s Gospodinom i želi da njegova priča bude ispričana kako drugi ne bi upali u istu zamku.
Naš unutarnji život nije vidljiv ljudima.
Njime upravlja ono što se događa u našem srcu i mislima. Upravo zato lako može postati žrtva vanjskih pritisaka, emocija, požuda i raznih zavodljivih utjecaja.
Nažalost, broj onih koji padnu uvijek je veći od broja onih koji ostanu postojani.
Zato je od presudne važnosti da svatko od nas čuva svoj unutarnji život od propasti.
Nitko drugi to ne može učiniti umjesto mene.
Isto tako, nitko to ne može učiniti umjesto tebe.
Samo ja mogu čuvati svoj unutarnji život, a samo ti možeš čuvati svoj.
Molim, podijelite dalje – neka se istina širi.
