Psalam 144
„Blago narodu kojemu je Gospod Bog!“
(Psalam 144,15)
Neke životne bitke biramo sami, a neke nas dočekaju bez pitanja. Pritisci, neizvjesnost, nepravda, sukobi i strah mogu nas zateći nespremne. Psalam 144 pokazuje gdje David traži snagu kada se nađe upravo u takvim okolnostima.
David Boga opisuje kao svoju stijenu, tvrđavu, izbavitelja i štit. To nije slika Boga koji izdaleka promatra čovjekovu borbu, nego Boga koji se za njega brine, osposobljava ga, štiti i izbavlja.
Psalam 144 ne prikazuje život bez borbi, nego Boga koji je usred njih naša stijena, zaštita, snaga i izbavitelj.
David započinje riječima:
„Blagoslovljen GOSPOD, stijena moja, koji ruke moje nauči ratu, a prste moje boju!“
David ne govori o Bogu koji uklanja svaku bitku. Govori o Bogu koji ga priprema za ono s čime se mora suočiti.
Isto vrijedi i za nas. Ponekad molimo Boga da ukloni teškoću, dok nas On upravo kroz nju može učiti strpljenju, mudrosti, ustrajnosti i vjeri.
Bog nam ne obećava uvijek lakši put. Ponekad mijenja okolnosti, a ponekad kroz okolnosti mijenja nas — pripremajući nas da kroz njih prođemo s više vjere, mudrosti i ustrajnosti.
David Boga naziva svojom dobrotom, tvrđavom, visokim zaklonom, izbaviteljem i štitom.
To nisu samo pjesnički izrazi. Svaka od tih slika govori nešto važno o našem odnosu s Bogom.
Kada smo nesigurni, On je stijena.
Kada smo napadnuti, On je tvrđava.
Kada smo slabi, On je zaklon.
Kada ne vidimo izlaz, On je izbavitelj.
Kada smo izloženi udarcima, On je štit.
Vjera ne znači da se pretvaramo kako opasnost ne postoji. Vjera znači da znamo gdje tražiti sigurnost kada opasnost dođe.
David se zatim zaustavlja pred jednom zapanjujućom mišlju:
- 3 GOSPODE, što je čovjek da ga poznaješ, sin čovječji da misliš na njega!
- 4 Čovjek je poput daška, dani su njegovi kao sjena što prolazi.
Čovjekov život je kratak. Naše vrijeme brzo prolazi. U usporedbi s Božjom veličinom, čovjek se može činiti neznatnim.
Pa ipak, Bog ga poznaje i misli na njega.
David se tome čudi. Bog koji je neizmjerno iznad čovjeka nije ravnodušan prema njegovu životu.
To je jedna od najdubljih istina ovoga psalma: Božja veličina ne znači da je On udaljen od nas. Upravo suprotno — veliki Bog osobno se zanima za malog i prolaznog čovjeka.
U drugom dijelu psalma David moli Boga da „nagne nebesa i siđe“, da dotakne gore, pošalje munje i rasprši neprijatelje.
Slika je snažna. Bog koji vlada prirodom nije nemoćan pred okolnostima našega života.
Ponekad nam je lako vjerovati da je Bog stvorio svemir, a mnogo teže vjerovati da može djelovati u konkretnoj situaciji kroz koju upravo prolazimo.
David se obraća Bogu upravo zato što vjeruje da Njegova moć nije samo nešto o čemu se govori. Ona je razlog zbog kojeg Mu se može obratiti kada mu je potrebna pomoć.
To ne znači da će svaka situacija završiti onako kako mi želimo. Ali znači da se vjernik nikada ne nalazi izvan dosega Božje snage i skrbi.
David posebno govori o neprijateljima „čija usta govore prijevaru“.
Nije svaka prijetnja fizička. Neke od najtežih životnih borbi povezane su s lažima, manipulacijom, klevetom, nepravdom i izdajom.
U takvim trenucima čovjek lako poželi uzvratiti istim sredstvima.
David, međutim, traži izbavljenje od Boga.
U tome se nalazi važna duhovna lekcija: nepravda drugih ne mora postati opravdanje za našu nepravdu.
Ne moramo postati poput svojih neprijatelja da bismo odgovorili na ono što nam čine. Bog nas može provesti kroz nepravdu, a da pritom ne izgubimo vlastiti karakter.
David kaže:
„Pjevat ću Ti novu pjesmu, Bože.“
Zanimljivo je da David ne čeka da svi njegovi problemi nestanu kako bi počeo slaviti Boga. Usred molitve za izbavljenje govori o novoj pjesmi.
To nam pokazuje nešto važno o vjeri.
Vjera ne slavi Boga samo kada je bitka završena. Ona Mu se može pouzdano obraćati i dok bitka još traje.
Kada nas Bog provodi kroz teško razdoblje, molitva može dobiti novu dubinu, zahvalnost postati osobnija, a ono što smo prije samo znali o Bogu može postati nešto što smo iskusili u vlastitom životu.
„Nova pjesma“ tako postaje više od pjesme. Ona postaje novo svjedočanstvo o Božjoj vjernosti.
Završni dio psalma govori o sinovima koji napreduju, kćerima poput ukrašenih stupova, punim žitnicama, brojnim stadima i miru na ulicama.
To su slike sigurnosti, plodnosti i blagostanja.
Biblija ne smatra materijalne blagoslove nevažnima. Hrana, obitelj, sigurnost, mir i ono što nam je potrebno za život jesu darovi za koje možemo biti zahvalni.
Ali psalam završava nečim većim:
„15 Blažen je puk kojemu je tako, blažen je puk kojemu je GOSPOD Bog!“
Tu dolazimo do središta cijelog psalma.
Najveći blagoslov nije ono što imamo. Najveći blagoslov jest komu pripadamo.
Čovjek može imati mnogo, a ipak iznutra ostati prazan. Može imati materijalnu sigurnost, a nemati mir.
Zato David ne završava riječima: „Blago narodu koji ima mnogo“, nego:
„Blago narodu kojemu je Gospod Bog!“
Vrijedi zato zastati i pogledati ono što već imamo. Prepoznajemo li svoje materijalno blagostanje kao Božji blagoslov ili ga uzimamo zdravo za gotovo? Dom, hrana, posao, obitelj, sigurnost i svakodnevne potrebe koje su nam podmirene nisu bezvrijedne stvari. Za njih možemo i trebamo biti zahvalni.
Ali Psalam 144 vodi nas još dalje. Naša nada ne smije počivati na onome što se može promijeniti, izgubiti ili nestati. Materijalne okolnosti danas mogu biti dobre, a sutra drukčije. Zato svoju najveću sigurnost polažemo u duhovne blagoslove i, iznad svega, u Boga koji se ne mijenja.
Možemo biti zahvalni za ono što nam Bog daje, a da svoju sigurnost ne gradimo na darovima, nego na Darivatelju.
Psalam 144 ne govori o životu bez borbi. Govori o Bogu koji nas u njima osposobljava, štiti i izbavlja.
David zna koliko je čovjek slab i koliko je život prolazan. Upravo zato svoju sigurnost ne traži prvenstveno u sebi.
Traži je u Bogu.
Na kraju psalma ne kaže da je blažen onaj koji nema problema, niti samo onaj koji živi u obilju. Njegov je zaključak mnogo dublji:
„Blago narodu kojemu je Gospod Bog!“
Vrijedi se zato zapitati: kada život postane borba, gdje ja tražim svoju sigurnost?
Jer najveći blagoslov nije život u kojem nam ništa ne nedostaje, nego život u kojem znamo komu pripadamo.
„Ovaj izraz može uključivati lijep izgled, kraljevsko držanje ili oboje.“
„Gospodin svojim svetima ne daje samo snagu — On je njihova snaga. Snaga postaje njihova zato što je Bog njihov.
Bog je pun sile i postaje sila onih koji se u Njega uzdaju…
Onaj tko vjeruje Bogu može, bez drskosti, očekivati da će svemogući Gospodin u njegovu korist upotrijebiti sva bogatstva svoje mudrosti i sile. Čak će i strašne sile oluje biti postrojene za bitku kako bi branile Gospodinove izabrane.
Kada jednom shvatimo onu veću i zadivljujuću istinu — da se Gospodin uopće osobno zanima za nas — tada je mnogo lakše vjerovati da će svoju veliku silu upotrijebiti u našu korist.“
„U ovom psalmu David svoju vlast nad narodom i blagostanje koje je pratilo njegovu vladavinu pripisuje samome Gospodinu.
Sretan je bio narod kojim je vladao: sretan zbog svojega kralja, svojih obitelji, svojega blagostanja i mira.
Ali još je veći blagoslov bio u tome što su imali istinsku vjeru i štovali Jahvu, jedinoga živog i istinitog Boga.“
Molim, podijelite dalje – neka se istina širi.
