Približno vrijeme čitanja: 12 min

„Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši.“ (Iv 14,27)

Svake godine 21. rujna obilježava se Međunarodni dan mira. Taj dan pred čovječanstvo ponovno stavlja jednu od njegovih najstarijih i najdubljih čežnji: da utihne oružje, da prestane nasilje, da se sukobi ne rješavaju smrću drugoga, da djeca ne odrastaju pod sirenama i granatama, da prognani pronađu dom, da narodi ne žive u trajnom strahu jedni od drugih.

Kršćanin tu čežnju ne smije promatrati s visine.

Bilo bi pogrešno reći: „Svijet govori o miru, ali samo Krist daje pravi mir, pa su ljudski pokušaji nevažni.“

Nisu nevažni.

Svaki rat koji je spriječen znači spašene ljudske živote. Svako primirje koje se poštuje znači manje mrtvih. Svaki ozbiljan dijalog koji zamijeni oružje riječima predstavlja dobro. Svako pomirenje koje prekine krug osvete zaslužuje poštovanje.

Ako vjerujemo da je čovjek stvoren na sliku Božju, tada nam ne može biti nevažno hoće li taj čovjek živjeti ili poginuti.

Ako vjerujemo u Krista koji kaže: „Blago mirotvorcima“ (Mt 5,9), tada svaki iskreni napor usmjeren protiv rata, nasilja i mržnje moramo uzeti ozbiljno.

Ali Evanđelje istodobno postavlja pitanje koje ide još dublje:

Je li odsutnost rata već punina mira?

Može li oružje utihnuti, a mržnja ostati?

Može li između dviju država vladati primirje, a u srcima njihovih naroda još desetljećima trajati rat?

Može li čovjek živjeti u sigurnoj zemlji, imati dom, posao i materijalnu sigurnost, a ipak u sebi ne imati mira?

I postoji li mir koji čovjek ne može proizvesti samo vlastitim snagama, nego ga može jedino – primiti?

Upravo nas tu susreću Kristove riječi:

„Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem.“

1. ŠALOM – MIR JE VIŠE OD ODSUTNOSTI RATA

Da bismo razumjeli Isusove riječi o miru, potrebno je vratiti se biblijskom razumijevanju mira.

U Novom zavjetu susrećemo grčku riječ eirēnē, ali iza nje stoji bogata starozavjetna stvarnost hebrejskoga pojma šalom.

Šalom ne znači samo: „nema rata“.

Biblijski mir označava cjelovitost, dobrobit, sigurnost, sklad, pravednost, pomirenost i ispravnost odnosa.

To je stanje u kojemu je čovjek u pravom odnosu s Bogom, sa samim sobom, s drugim čovjekom i sa stvorenim svijetom.

Zato se biblijski mir ne može svesti samo na političku kategoriju.

Čovjek može živjeti u zemlji u kojoj nema rata, a ipak ne poznavati šalom.

Može imati sigurnu kuću, a nemirno srce.

Može biti okružen ljudima, a živjeti u dubokoj samoći.

Može imati materijalno blagostanje, a biti razoren strahom, krivnjom, zavišću ili nepomirenošću.

Biblija zato mir povezuje s pravednošću.

Prorok Izaija kaže: „Mir će biti djelo pravde.“ (usp. Iz 32,17)

To je jedna od ključnih rečenica za biblijsku teologiju mira.

Mir nije prisiliti slabijega da šuti.

Mir nije kada žrtva mora prihvatiti nepravdu samo zato da bi se sačuvao privid reda.

Mir nije odsutnost otvorenoga sukoba dok ispod površine ostaju poniženje, nepravda i mržnja.

Zato prorok Jeremija kritizira one koji govore: „Mir! Mir! A mira nema.“ (Jer 6,14)

Postoji, dakle, i privid mira.

Možemo imati tišinu koja nije mir.

Možemo imati šutnju koja nije pomirenje.

Možemo imati red koji počiva na strahu.

Biblijski šalom traži nešto dublje: istinu, pravdu, pomirenje i obnovljene odnose.

2. BIBLIJSKI SAN: MAČEVE PREKOVATI U PLUGOVE

Čežnja za mirom nije nešto strano biblijskoj vjeri.

Naprotiv, ona pripada samome srcu proročke nade.

Prorok Izaija opisuje vrijeme kada će narodi: „mačeve prekovati u plugove, a koplja u srpove. Neće više narod dizati mača protiv naroda niti će se više učiti ratovanju.“ (usp. Iz 2,4)

To je veličanstvena slika. Oruđe smrti postaje oruđe života.

Mač, napravljen da oduzima život, pretvara se u plug koji priprema zemlju da rodi kruhom.

Biblijska nada zato nije bijeg iz svijeta.

Bog ne govori: „Nije važno što ljudi ratuju, važno je samo imati mir u duši.“

Naprotiv.

Biblijska vizija mira uključuje stvarni svijet, stvarne narode, stvarne odnose i stvarni prestanak nasilja.

Zato kršćanin može s dubokim poštovanjem gledati na svaki ozbiljan pokušaj da se spriječi rat.

Čežnja Međunarodnog dana mira – da narodi ne rješavaju svoje sporove ubijanjem – nije strana biblijskoj čežnji.

Ali Biblija ide dalje.

Ona pita: Što mora biti promijenjeno da bi čovjek prestao proizvoditi nove mačeve nakon što je stare prekovao u plugove?

Tu dolazimo do ljudskoga srca.

3. „MIR VAM OSTAVLJAM“ – IVAN 14,27

Središnji tekst za razumijevanje Kristova mira nalazimo u Isusovu oproštajnom govoru:

„Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši.“ (Iv 14,27)

Grčki tekst započinje riječima:

Eirēnēn aphíēmi hymin, eirēnēn tēn emēn dídōmi hymin.

Doslovno:

„Mir vam ostavljam; mir svoj dajem vam.“

Dva su glagola posebno važna.

Prvi je aphiēmi – ostavljam.

Isus govori poput onoga koji odlazi i svojima ostavlja nešto dragocjeno.

Ali ono što ostavlja nije imovina, politička moć ni zemaljska sigurnost.

Ostavlja im mir.

Zatim upotrebljava drugi glagol: didōmi – dajem.

Kristov mir je, dakle, dar.

To je presudno za kršćansko razumijevanje mira.

Postoji mir koji čovjek mora graditi.

Ali postoji i mir koji čovjek najprije mora primiti.

Još je važniji izraz: tēn emēn – „svoj“, „moj mir“.

Isus ne kaže samo: „Dajem vam mir.“

Kaže: „Dajem vam SVOJ mir.“

To nije samo odsutnost tjeskobe niti tehnika smirivanja.

Učenicima se daruje sudioništvo u miru koji proizlazi iz Kristova odnosa s Ocem.

Krist ne daje samo nešto što posjeduje.

Dajući svoj mir, on daje nešto od vlastite stvarnosti.

4. PRESUDAN JE KONTEKST: ISUS GOVORI O MIRU DOK SE PRIBLIŽAVA KRIŽ

Te riječi dobivaju punu snagu tek kada pogledamo trenutak u kojemu su izgovorene.

Isus ih ne govori nakon što su svi problemi riješeni.

Ne govori ih nakon pobjede nad neprijateljima.

Ne govori ih u politički sigurnom trenutku.

Govori ih tijekom Posljednje večere.

Juda je krenuo putem izdaje. Petar će ga zatajiti. Učenici će se raspršiti.

Isus zna da dolaze Getsemani, uhićenje, suđenje, poniženje i križ.

I upravo tada govori: „Mir vam svoj dajem.“

To znači da Kristov mir ne može jednostavno značiti odsutnost nevolje.

Da je tako, njegove bi riječi u tom trenutku bile gotovo nerazumljive.

Krist učenicima ne obećava: „Ništa vam se teško neće dogoditi.“

Naprotiv, teško će se dogoditi.

Ali kaže: „Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši.“

Postoji, dakle, mir koji može opstati čak i onda kada okolnosti nisu mirne.

To je jedna od najdubljih razlika između sigurnosti koju čovjek pokušava stvoriti oko sebe i mira koji Krist može stvoriti u njemu.

5. ŠTO ZNAČI: „NE KAO ŠTO SVIJET DAJE“?

Ovdje je potrebna velika egzegetska pažnja.

Isus kaže: „Ne kao što svijet daje, ja vam dajem.“

Grčki: ou kathōs ho kosmos didōsin.

Ali što Ivan misli pod riječju kosmos – svijet?

Ne smijemo taj pojam automatski poistovjetiti s današnjim sekularnim društvom, politikom, diplomacijom, međunarodnim institucijama ili ljudima koji nisu kršćani.

U Ivanovu Evanđelju pojam „svijet“ ima više značenja.

To je isti svijet za koji čitamo: „Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca.“ (Iv 3,16)

Dakle, svijet nije nešto što Bog jednostavno prezire.

Bog ga ljubi.

Ali kod Ivana „svijet“ može označavati i ljudsku stvarnost koja pokušava živjeti zatvorena prema Bogu, oslanjajući se samo na vlastite kriterije, moć i sigurnost.

Zato rečenica „ne kao što svijet daje“ ne znači: „Sve što ljudi rade za mir bezvrijedno je.“

Nego: Krist daje mir druge dubine i drugoga izvora.

Svijet može stvoriti uvjete mira.

Krist želi dotaknuti i izvor iz kojega nastaju sukobi.

6. ŠTO SVIJET MOŽE UČINITI – I ZAŠTO TO NE SMIJEMO PODCIJENITI

Svijet može učiniti mnogo dobra.

Diplomacija može zaustaviti rat.

Pregovori mogu spasiti tisuće života.

Zakoni mogu zaštititi slaboga.

Mirovni sporazumi mogu omogućiti prognanima povratak kući.

Humanitarna pomoć može spasiti gladne.

Obrazovanje može smanjivati predrasude.

Međunarodna suradnja može spriječiti sukobe.

Psihologija može pomoći čovjeku razumjeti traume, strahove i unutarnje konflikte.

Sve je to stvarno dobro.

Kršćanin to nema razloga podcjenjivati.

Primirje možda još nije potpuno pomirenje, ali čovjek koji zahvaljujući njemu danas nije poginuo ima još jednu priliku živjeti, ljubiti, oprostiti i biti pomiren.

To nije malo.

Zato politički i društveni mir nisu suparnici Kristovu miru.

Problem nastaje tek kada pomislimo da je čovjek riješio cijelo pitanje mira time što je utišao oružje.

Jer oružje može utihnuti, a mržnja preživjeti.

7. RAT KOJI SE NASTAVLJA U ČOVJEKU

Poslanica Jakovljeva postavlja vrlo neugodno pitanje: „Odakle ratovi, odakle borbe među vama?“ (Jak 4,1)

Odgovor traži i u požudama koje ratuju u čovjeku.

Time Biblija ne tvrdi da su složeni politički i povijesni sukobi samo rezultat privatnih mana pojedinaca.

Ratovi imaju političke, gospodarske, teritorijalne, ideološke i povijesne uzroke.

Ali biblijska antropologija upozorava na nešto dublje: strukture nasilja grade ljudi, a ljudi nose srce sposobno za pohlepu, strah, oholost, osvetu i mržnju.

Zato se može završiti jedan rat, a nakon nekoliko desetljeća započeti drugi.

Promijene se granice.

Promijene se vlasti.

Promijene se savezi.

Ali ako se ne mijenja čovjek, ponovno se može roditi isto neprijateljstvo.

Zato Krist ide prema korijenu.

8. KRIST NE DONOSI MIR PO CIJENU ISTINE

Ovdje susrećemo jednu naizgled zbunjujuću Isusovu izjavu: „Nisam došao donijeti mir, nego mač.“ (usp. Mt 10,34)

Kako to pomiriti s riječima: „Blago mirotvorcima“

i: „Mir vam svoj dajem“?

Isus ovdje ne poziva na fizičko nasilje.

„Mač“ označava podjelu koju može izazvati odluka za njega i njegovo Kraljevstvo.

Drugim riječima:

Kristov mir nije mir po svaku cijenu.

Nije mir koji zahtijeva da istinu nazovemo laži samo da ne bismo izazvali sukob.

Nije mir koji prešućuje nepravdu.

Nije mir koji kaže žrtvi: „Šuti, samo da bude mir.“

Takav „mir“ Biblija već poznaje:

„Mir! Mir! A mira nema.“

Krist donosi pomirenje, ali pomirenje koje prolazi kroz istinu, obraćenje, pravdu i oproštenje.

9. KRIŽ – MJESTO NA KOJEMU SE RAĐA KRISTOV MIR

Ovdje dolazimo do središta kršćanske teologije mira.

Krist ne uspostavlja mir tako da izbjegne križ.

On uspostavlja mir kroz križ.

Pavao o Kristu kaže: „On je mir naš.“ (Ef 2,14)

Primijetimo koliko je ta tvrdnja snažna.

Ne kaže samo: Krist govori o miru.

Ne kaže samo: Krist donosi mir.

Nego: On jest naš mir.

U Poslanici Kološanima nalazimo još snažniju tvrdnju o Bogu koji po Kristu želi sve pomiriti sa sobom:

„uspostavivši mir krvlju križa njegova.“ (usp. Kol 1,20)

Tu se nalazi paradoks kršćanskoga mira.

Krist pobjeđuje neprijateljstvo ne tako da uništi neprijatelja, nego tako da daruje samoga sebe.

Na mržnju ne odgovara mržnjom.

Na nasilje ne odgovara osvetom.

Na grijeh ne odgovara konačnim odbacivanjem čovjeka.

Križ zato pokazuje da pravo pomirenje nije jeftino.

Mir ima cijenu.

Ali prema kršćanskoj vjeri tu cijenu prvi plaća Bog u Kristu.

10. USKRS: „MIR VAMA!“

Nakon križa dolazi prizor koji možda najljepše objašnjava što Krist podrazumijeva pod mirom.

Učenici su zatvoreni iza vrata. U strahu su.

To su ljudi koji su u času Isusove muke zakazali. I tada među njih dolazi Uskrsli.

Njegove prve riječi nisu: „Gdje ste bili?“

Nisu: „Kako ste me mogli napustiti?“

Nisu: „Sada ćete platiti svoju nevjernost.“

Njegove riječi glase: „Mir vama!“ (Iv 20,19)

U tome se otkriva srce kršćanskoga mira. Kristov mir nije samo osjećaj smirenosti.

To je mir pomirenja. Mir ponuđen čovjeku koji nije bio vjeran.

Mir koji grijehu ne dopušta da ima posljednju riječ.

Mir koji ponovno otvara odnos.

Mir koji omogućuje novi početak.

11. TRI DIMENZIJE KRISTOVA MIRA

Kršćanska teologija zato može govoriti o najmanje tri međusobno povezane dimenzije mira.

Prva je mir s Bogom.

Pavao piše: „Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu.“ (Rim 5,1)

To je temelj.

Druga je mir u čovjeku.

Čovjek koji svoju konačnu sigurnost više ne temelji samo na okolnostima dobiva novu unutarnju slobodu.

Treća je mir s drugim čovjekom.

Te tri dimenzije ne smiju se razdvajati.

Ne mogu uvjerljivo govoriti:

„Imam mir s Bogom“ ako svjesno hranim mržnju prema čovjeku.

Vertikalno pomirenje s Bogom treba postati horizontalno pomirenje s bližnjim.

Kristov mir nije privatna duhovna udobnost. On čovjeka šalje drugome.

12. MIR SVIJETA I KRISTOV MIR – RAZLIKA BEZ SUPROTSTAVLJANJA

Sada možemo preciznije postaviti odnos između mira za kojim teži čovječanstvo i mira koji daje Krist.

Politički mir nastoji zaustaviti oružani sukob.

To je veliko dobro.

Društveni mir nastoji omogućiti ljudima različitih uvjerenja, kultura i interesa da žive zajedno bez nasilja.

I to je veliko dobro.

Psihološki mir uključuje unutarnju stabilnost, sposobnost nošenja sa strahovima i zdrav odnos prema sebi.

I to je dragocjeno.

Ali kršćanska vjera govori još o miru s Bogom, o pomirenju čovjeka s njegovim Stvoriteljem, iz kojega treba izrastati novi odnos prema sebi, bližnjemu i svijetu.

A iznad svega toga postoji i eshatološki mir – konačna Božja obnova stvorenja, ona punina kojoj čovječanstvo svojim snagama ne može samo sebe dovesti.

Zato ne treba birati: ili ljudski mir ili Kristov mir.

Bolje je reći: svaki autentični ljudski mir treba cijeniti, a Kristov mir otkriva njegovu konačnu dubinu i puninu.

13. MEĐUNARODNI DAN MIRA – ZAŠTO BI KRŠĆANINU TREBAO BITI VAŽAN

Zbog svega navedenoga kršćanin 21. rujna ne bi trebao stajati sa strane i govoriti:

„Sve je to uzalud. Pravi mir dat će tek Krist.“

To bi bilo prejednostavno.

Ako vjerujemo u Krista kao Kneza mira, trebali bismo biti među onima koji najdublje čeznu da prestane ubijanje.

Ako vjerujemo da je svaki čovjek slika Božja, civilna žrtva rata ne može nam biti samo broj.

Ako vjerujemo u pomirenje, ne možemo hraniti mržnju.

Ako vjerujemo u oproštenje, od osvete ne možemo napraviti životni program.

Ako vjerujemo da je Krist „mir naš“, onda mir ne može ostati samo lijepa riječ u propovijedi.

Mora postati način života.

U tom smislu Međunarodni dan mira može postati i ispit savjesti za kršćane.

Jesmo li mi doista ljudi mira?

14. „BLAGO MIROTVORCIMA“

Isus ne kaže samo: „Blago onima koji vole mir.“

Kaže: „Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati.“ (Mt 5,9)

Grčki izraz eirēnopoioi upućuje na one koji mir čine, koji ga stvaraju.

To znači da kršćanin nije pozvan samo imati unutarnji mir.

Pozvan je postati graditelj mira.

Možda ne možemo zaustaviti rat između država.

Ali možemo zaustaviti jedan rat među ljudima oko nas.

Možda ne možemo potpisati međunarodni mirovni sporazum.

Ali možemo pružiti ruku čovjeku s kojim mjesecima ne razgovaramo.

Možda ne možemo razoružati vojsku.

Ali možemo razoružati vlastiti jezik.

Možemo prestati širiti mržnju.

Možemo odbiti ponižavati čovjeka s kojim se ne slažemo.

Možemo braniti slaboga.

Možemo govoriti istinu bez mržnje.

Možemo oprostiti.

Možemo zatražiti oproštenje.

To su mala mjesta na kojima počinje veliki mir.

15. NAJTEŽI RAT PONEKAD SE NE VODI NA BOJIŠTU

Dok govorimo o ratovima među narodima, postoji opasnost da previdimo ratove koje vodimo svakoga dana.

Rat između supružnika. Šutnju između roditelja i djeteta.

Braću koja godinama ne razgovaraju. Obitelji podijeljene nasljedstvom.

Susjede koji više ne pozdravljaju jedni druge. Podjele u zajednicama.

Riječi koje godinama nismo oprostili. Uvredu koju čuvamo kao dokaz da imamo pravo mrziti.

Čovjek može moliti za mir u svijetu, a istodobno odbijati pružiti ruku čovjeku koji sjedi nekoliko metara od njega.

Zato pitanje Međunarodnog dana mira nije samo: „Gdje je rat u svijetu?“

Za kršćanina ono postaje: „Gdje je rat u meni?“

Kome nisam oprostio?

Od koga trebam zatražiti oproštenje?

Koga sam u svojoj nutrini već osudio?

Čiju sam bol umanjio?

Koga više ne promatram kao čovjeka nego samo kao neprijatelja?

Jer jedan od prvih koraka prema nasilju događa se kada u drugome prestanemo gledati čovjeka.

Evanđelje čini upravo suprotno: u drugome ponovno otkriva bližnjega.

16. MIR KOJI SVIJET TREBA I MIR KOJI SVIJET NE MOŽE SAM SEBI DATI

Tu konačno možemo razumjeti odnos Međunarodnog dana mira i Kristovih riječi.

Svijet s pravom govori: „Moramo graditi mir.“

Kršćanin tome ne treba odgovoriti protivljenjem.

Treba reći: Da. Moramo.

Moramo pregovarati umjesto pucati.

Moramo štititi nedužne.

Moramo liječiti posljedice rata.

Moramo odgajati generacije koje neće učiti mrziti.

Moramo graditi pravednije odnose.

Moramo učiniti sve što možemo da čovjek čovjeku ne postane neprijatelj.

Ali nakon svega toga Evanđelje postavlja još jedno pitanje:

Tko će izliječiti čovjekovo srce?

Tko će prekinuti rat koji se vodi u nama?

Tko će čovjeku dati snagu da oprosti kada bi se najradije osvetio?

Tko će mu dati sigurnost koja ne nestaje čim se promijene okolnosti?

Tu Krist govori: „Mir vam svoj dajem.“

Svijet pokušava graditi mir među ljudima.

Krist želi započeti mir i u čovjeku.

I upravo čovjek pomiren s Bogom i preobražen Kristovim mirom treba ponovno biti poslan u svijet – da gradi onaj konkretni ljudski mir koji smo možda prebrzo nazvali „samo svjetskim“.

ZAKLJUČAK

Primi mir – i postani mirotvorac

Međunarodni dan mira vrijedan je jer čovječanstvu ne dopušta da se navikne na rat.

Podsjeća nas da rat nije nešto što smijemo prihvatiti kao normalno stanje čovjeka.

Da smrt nedužnih nije samo statistika.

Da prognanik nije broj.

Da dijete koje se boji bombardiranja nije „kolateralna posljedica“, nego ljudska osoba.

Da dijalog vrijedi više od nasilja.

Da pomirenje vrijedi više od osvete.

Da mir treba graditi.

Kršćanska vjera tu čežnju ne poništava. Ona je produbljuje.

Govori da čovjeku nije potreban samo mir oko njega, nego i mir u njemu.

Nije mu potrebno samo primirje s neprijateljem nego pomirenje.

Nije mu potrebna samo sigurnost od oružja nego oslobođenje od mržnje.

Nije mu potreban samo svijet bez rata nego srce sposobno za ljubav.

Zato mir za kojim čezne čovječanstvo i mir koji daruje Krist ne treba predstavljati kao dva potpuno suprotna mira.

Svaki autentični napor da prestanu rat, nasilje i nepravda odgovara dubokoj ljudskoj čežnji za mirom.

Ali Evanđelje tvrdi da punina mira ne nastaje samo uklanjanjem sukoba.

Ona zahtijeva pomirenje čovjeka s Bogom, preobrazbu njegova srca, obnovu odnosa s bližnjim i, konačno, obnovu svega stvorenja u Kristu.

Zato možemo reći: Svijet govori: „Gradimo mir.“

Krist govori: „Mir vam svoj dajem.“

A kršćanski život spaja te dvije rečenice: Primi mir koji ti Krist daje i idi ga graditi ondje gdje ga nema.

Jer Kristov mir nije bijeg od svijeta.

On nas vraća u svijet drukčijima.

Ne da budemo ljudi koji samo govore o miru.

Nego ljudi uz koje se drugi ne moraju bojati.

Ljudi koji ne hrane mržnju.

Ljudi koji se ne raduju tuđoj nesreći.

Ljudi koji govore istinu, ali bez mržnje.

Ljudi koji se usuđuju oprostiti.

Ljudi koji znaju zatražiti oproštenje.

Ljudi koji štite dostojanstvo drugoga.

Ljudi koji se ne mire s nepravdom, ali ni sami ne postaju ono protiv čega se bore.

I možda upravo tu 21. rujna – Međunarodni dan mira dobiva svoju najdublju kršćansku poruku:

nije dovoljno željeti mir u svijetu ako nismo spremni dopustiti Bogu da započne mir u nama.

Jer svijet neće postati mirniji samo zato što smo jedan dan posvetili miru.

Postat će mirniji kada ljudi koji govore o miru počnu biti mirotvorci.

A za kršćanina taj put počinje pred Kristom koji ne govori samo:

„Budite mirni.“

Niti samo: „Gradite mir.“

On najprije govori: „Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem.“

A čovjek koji je taj mir primio više ga ne može zadržati samo za sebe.

Mora ga odnijeti u svoju obitelj.

U svoje odnose.

U svoju zajednicu.

Među one s kojima se slaže i među one s kojima se ne slaže.

Ondje gdje postoji rana.

Ondje gdje postoji podjela.

Ondje gdje postoji strah.

Ondje gdje postoji neprijateljstvo.

Jer Kristov mir postaje vidljiv upravo onda kada od dara postane poslanje.

Zato na Međunarodni dan mira kršćanska molitva ne bi trebala završiti samo riječima:

„Gospodine, podari mir svijetu.“

Trebala bi imati i drugi dio:

„Gospodine, započni taj mir u meni.
Razoružaj moje srce.
Oslobodi me mržnje.
Nauči me govoriti istinu bez nasilja,
opraštati bez poricanja pravde,
tražiti pomirenje bez prikrivanja istine
i biti mirotvorac ondje gdje si me postavio.“

Tada Međunarodni dan mira prestaje biti samo datum u kalendaru.

Postaje pitanje upućeno svakome od nas:

Ako želim mir u svijetu – kakav mir drugi čovjek susreće u meni?

I nad tim pitanjem ostaje Kristovo obećanje:

„Mir vam ostavljam,
mir vam svoj dajem.
Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje.
Neka se ne uznemiruje vaše srce
i neka se ne straši.“

(Iv 14,27)

Hvala što čitaš Početni dizajn.

Ovaj je tekst javno dostupan, pa ga slobodno proslijedi nekome kome bi mogao biti koristan.

dr. Mihael Bermanec

Podržite ovaj rad

Ako vam je ovaj sadržaj bio koristan i želite podržati vrijeme, istraživanje i trud uložen u njegovu izradu, svoj doprinos možete dati dobrovoljnom donacijom.

Hvala na podršci.

Podržite rad – https://pocetnidizajn.com/donacije/