Psalam 119,169–176

• 169 TAV Vapaj moj neka dođe preda te, GOSPODE, po riječi svojoj razbora mi daj.
• 170 Nek molba moja dospije preda te, po riječi me svojoj izbavi.
• 171 Moje će usne izlijevati hvalu kad me naučiš svojim propisima.
• 172 Jezik moj govorit će o riječi tvojoj, jer sve su zapovijedi tvoje pravične.
• 173 Neka mi ruka tvoja bude na pomoć, jer sam odredbe tvoje izabrao.
• 174 Čeznem, GOSPODE, za tvojim spasenjem, i Zakon tvoj moja je naslada.
• 175 Nek živi duša moja da tebe hvali, i sudovi tvoji neka mi pomognu!
• 176 Zalutah kao ovca izgubljena; potraži slugu svojega, jer zapovijedi tvojih ne zaboravih!

Psalam 119 završava molitvom čovjeka koji je duboko upoznao vrijednost Božje riječi, ali je istodobno svjestan vlastite slabosti i potpune ovisnosti o Bogu.

Nakon 176 redaka o Božjim zapovijedima, uredbama, svjedočanstvima i obećanjima, mogli bismo očekivati završetak ispunjen osjećajem duhovne sigurnosti i osobne snage. Međutim, psalmist ne završava hvaleći vlastitu vjernost. Završava vapajem:

„Zalutah kao ovca izgubljena; potraži slugu svojega.“

To je iznenađujući, ali prikladan završetak.

Čovjek koji istinski poznaje Božju riječ ne postaje ohol. Što dublje upoznaje Boga, to jasnije vidi koliko mu je potrebna Božja milost, vodstvo i pomoć.

Posljednja strofa Psalma 119 zato sažima jednu od glavnih poruka cijeloga psalma:

Blizak odnos s Bogom, izgrađen molitvom i njegovom riječju, vodi nas prema pouzdanom očekivanju njegove pomoći.

Molitva koja dolazi pred Boga

Psalmist započinje riječima:

„Neka vapaj moj dođe pred lice tvoje, Gospodine; po riječi svojoj urazumi me!“

On ne skriva svoju potrebu. Ne pokušava ostaviti dojam da ima sve pod kontrolom. Pred Boga dolazi s vapajem.

Vapaj je više od izgovorene molitve. To je molitva koja dolazi iz dubine srca. Nastaje kada čovjek osjeti da vlastita snaga, mudrost i sposobnosti nisu dovoljne.

Psalmist zatim moli:

„Neka molitva moja dođe pred lice tvoje; po riječi svojoj izbavi me!“

Primijetimo povezanost molitve i Božje riječi.

Psalmist ne traži samo izbavljenje iz teških okolnosti. Najprije traži razumijevanje. Želi da mu Bog pomogne vidjeti stvari iz ispravne perspektive.

Često želimo da Bog odmah promijeni okolnosti. Međutim, Bog ponekad prije okolnosti želi promijeniti naše razumijevanje, način razmišljanja i pogled na njega.

Zato je psalmistu potrebno dvoje:

• razumijevanje prema Božjoj riječi
• izbavljenje prema Božjem obećanju

Božja pomoć nije samo u tome da nas izvede iz problema. Njegova pomoć vidi se i u tome što nas kroz problem uči, ispravlja i oblikuje.

Božja riječ pretvara molitvu u hvalu

Nakon vapaja psalmist govori:

„Neka usne moje izliju hvalu, jer me učiš uredbama svojim!“

Molitva se postupno pretvara u slavljenje.

To se često događa kada vjernik ostane dovoljno dugo pred Bogom. Možda u molitvu ulazi opterećen, zabrinut ili zbunjen, ali dok razmišlja o Božjoj riječi, ponovno se prisjeća tko je Bog.

Okolnosti se možda još nisu promijenile, ali srce počinje gledati prema Božjoj vjernosti.

Psalmist nastavlja:

„Neka jezik moj pjeva o riječi tvojoj, jer sve su zapovijedi tvoje pravedne.“

On ne slavi Boga samo zato što očekuje pomoć. Slavi ga zato što zna da je sve što Bog govori pravedno.

U svijetu u kojem ljudi često određuju dobro i zlo prema vlastitim osjećajima, željama i interesima, psalmist čvrsto stoji na istini da je Božja riječ pravedna.

Božje zapovijedi nisu samovoljne. One proizlaze iz njegova svetoga, pravednoga i dobroga karaktera.

Kada nas Bog poučava svojom riječju, ne oduzima nam život. On nas vodi putem života.

Ruka spremna pomoći

Psalmist zatim izravno moli:

„Neka mi ruka tvoja bude na pomoć, jer izabrah naredbe tvoje.“

Božja ruka u Bibliji često označava njegovu snagu, djelovanje, zaštitu i izbavljenje.

Psalmist ne traži samo savjet ili ohrabrenje. Potrebna mu je Božja ruka. Potrebno mu je da Bog stvarno djeluje.

No njegova molitva nije odvojena od njegove životne odluke:

„Jer izabrah naredbe tvoje.“

On je donio odluku da će slijediti Božji put.

To ne znači da je savršen. Ne znači da nikada neće pogriješiti. Znači da je usmjerenje njegova života jasno. Odabrao je Božju istinu kao temelj svojih odluka.

Božju pomoć ne zaslužujemo poslušnošću. Ipak, poslušnost pokazuje da ozbiljno vjerujemo Bogu i da smo spremni slijediti put kojim nas vodi.

Ne možemo svjesno birati neposlušnost, a zatim očekivati da će Bog potvrditi svaki naš plan.

Psalmist ne traži Božju ruku kako bi nastavio živjeti po svome. Traži je jer je odabrao Božje putove.

Čeznuti za Božjim spasenjem

Psalmist kaže:

„Čeznem za spasenjem tvojim, Gospodine, i Zakon tvoj moja je naslada.“

Čeznuti znači snažno željeti, čekati i nadati se.

Božja pomoć ponekad ne dolazi onda kada bismo je mi željeli. Vjera zato nije samo sposobnost vjerovanja da Bog može djelovati. Vjera uključuje i spremnost čekanja da Bog djeluje u svoje vrijeme.

Psalmist čezne za Božjim spasenjem, ali se u čekanju ne udaljava od Božje riječi.

Naprotiv, Božji Zakon postaje njegova naslada.

To je važno jer čekanje može srce odvesti u dva smjera.

Može nas odvesti prema ogorčenosti, sumnji i nepovjerenju. Ali može nas odvesti i prema dubljem oslanjanju na Boga.

Psalmist je odlučio da će tijekom čekanja ostati uz Božju riječ.

Kada odgovori kasne, obećanja izgledaju daleko, a okolnosti ostaju teške, Božja riječ čuva srce da ne potone u očaj.

Život koji postoji radi Božje slave

Psalmist moli:

„Neka živi duša moja i neka te hvali, a tvoji sudovi neka mi pomognu!“

On ne želi živjeti samo radi sebe.

Ne moli jednostavno: „Sačuvaj me kako bih mogao nastaviti ostvarivati svoje planove.“

Njegova molitva glasi:

„Neka živi duša moja i neka te hvali.“

To je ispravno razumijevanje svrhe života.

Život nije prvenstveno prilika da postanemo poznati, uspješni, sigurni ili zadovoljni sobom. Život je dar koji treba biti usmjeren prema Božjoj slavi.

Psalmist želi živjeti kako bi mogao hvaliti Boga.

To ne znači da se hvala svodi samo na riječi ili pjesmu. Cijeli život može postati hvala Bogu kada se njegove odluke, odnosi, prioriteti i postupci oblikuju prema Božjoj volji.

Najdublji smisao Božje pomoći nije samo da nam bude lakše. Bog nam pomaže kako bismo svojim životom pokazivali njegovu dobrotu i vjernost.

Izgubljena ovca kojoj je potreban Pastir

Posljednji redak Psalma 119 glasi:

„Zalutah kao ovca izgubljena; potraži slugu svojega, jer zapovijedi tvojih ne zaboravih.“

Ove riječi pokazuju iznimnu poniznost.

Psalmist je toliko puta govorio o svojoj ljubavi prema Božjoj riječi. Govorio je da je pamti, ljubi, čuva i izvršava. Ipak, na kraju priznaje:

„Zalutao sam.“

To nije proturječnost.

Čovjek može ljubiti Boga i ipak se osjećati izgubljeno. Može željeti poslušnost, a ipak postati slab, iscrpljen, zbunjen ili preplavljen teškoćama.

Ovca se može udaljiti ne zato što mrzi pastira, nego zato što je slaba, kratkovidna i ranjiva.

Psalmist zato ne govori: „Pokazat ću ti kako se mogu sam vratiti.“

On moli:

„Potraži slugu svojega.“

U tome se vidi srce evanđelja.

Naša nada nije u tome da nikada nećemo zalutati. Naša nada nalazi se u Pastiru koji traži izgubljene.

Isus je rekao da dobri pastir ostavlja devedeset i devet ovaca i ide za izgubljenom dok je ne pronađe.

Psalmist se ne uzda u vlastitu savršenost, nego u Božje suosjećanje.

Božja riječ i Božja ruka

Posljednja strofa Psalma 119 povezuje dvije stvarnosti koje se ne smiju razdvajati:

• Božju riječ
• Božju ruku

Božja riječ otkriva tko je Bog, što želi i kako trebamo živjeti.

Božja ruka označava njegovo stvarno djelovanje u našem životu.

Psalmist čita, sluša, pamti i ljubi Božju riječ. Ali istodobno moli da mu Bog pomogne.

On zna da poznavanje istine ne uklanja potrebu za Božjom snagom.

Potrebna nam je Božja riječ da bismo znali put.

Potrebna nam je Božja ruka da bismo njime mogli hodati.

Potrebna nam je njegova riječ da razumijemo.

Potrebna nam je njegova ruka da budemo izbavljeni.

Potrebna nam je njegova riječ da sačuvamo vjeru.

Potrebna nam je njegova ruka kada se osjećamo kao izgubljena ovca.

Kada ne vidiš izlaz, ostani blizu Boga

Možda se danas nalaziš u okolnostima koje ne razumiješ.

Možda dugo čekaš odgovor.

Možda si umoran od borbe, razočaran zbog neispunjenih očekivanja ili zabrinut zbog budućnosti.

Možda znaš što Božja riječ govori, ali ti se čini da nemaš snage nastaviti.

Tada molitva psalmista može postati i tvoja molitva:

„Gospodine, čuj moj vapaj.“

„Daj mi razumijevanje prema svojoj riječi.“

„Izbavi me prema svojem obećanju.“

„Neka tvoja ruka bude spremna pomoći mi.“

„Potraži me kada zalutam.“

Bog nije dalek od onih koji mu dolaze ponizna srca.

Njegova riječ još uvijek daje svjetlo.

Njegova obećanja još uvijek ostaju čvrsta.

Njegova ruka nije prekratka da spasi.

Njegovo srce nije ravnodušno prema izgubljenim ovcama.

Zato nemoj dopustiti da te čekanje udalji od Boga.

Nastavi moliti.

Nastavi slušati njegovu riječ.

Nastavi birati njegove putove.

Nastavi čeznuti za njegovom pomoći.

A kada se osjećaš izgubljeno, nemoj glumiti da si snažan.

Zavapi Dobrom Pastiru.

Božja ruka najjasnije se vidi onda kada prestanemo vjerovati vlastitoj snazi i potpuno se oslonimo na njega.

Mogu ga dodatno prilagoditi kraćem formatu za crkvenu web-stranicu ili oblikovati snažan izvadak za naslovnicu i društvene mreže.

Citati za razmišljanje

William Yates

„Odlučnost u ustrajnosti.“

„Moje će usne izgovarati hvalu.“

Psalmist završava svoju poruku moleći Boga za novu duhovnu pomoć, ali istodobno jasno izražava svoju odluku da će ostati čvrsto ukorijenjen na temelju Božjih pouka.

Peter C. Craigie

U završnoj strofi, obilježenoj hebrejskim slovom Taw, ponovno se pojavljuju gotovo sve glavne teme Psalma 119: dvostruka molitva, ispovijed pobožnosti i vapaj iz nevolje.

Posebno je značajan redak 175, koji pokazuje da je slavljenje Boga pravi cilj ljudskoga života (usp. Ps 115,18), dok redak 176 dirljivo prikazuje vapaj Dobrom Pastiru da potraži svoju izgubljenu ovcu.

Dvostruka molitva u recima 169–170 te pozivanje na Božje sudove pokazuju dva pola cijeloga psalma.

S jedne strane stoji Božja objavljena riječ (Tora). Psalmist moli za razumijevanje kako bi mogao živjeti u skladu s Božjom voljom.

S druge strane stoji nada u Božju providnosnu intervenciju, pa i za nju moli usred svoje nevolje.

Između ta dva pola nalazi se sam psalmist. Molitvom održava zajedništvo s Bogom, pogledom vjere promatra Božju riječ, a pogledom nade očekuje Božje djelovanje.

Na taj način isti živi Bog objavljuje se kroz svoju pisanu riječ, ali i kroz svoju providnost, vodeći i izbavljajući svoj narod u životnim kušnjama.

Willem VanGemeren

Govoreći o posljednjem retku psalma (r. 176), VanGemeren piše:

Posljednji ton Psalma 119 nije priznanje otpadništva, nego vapaj slomljenoga srca.

Psalmist se osjeća bespomoćno poput izgubljene ovce (usp. Jr 50,6; Ez 34,4–6.16) te moli svoga Dobroga Pastira da ga potraži (usp. Lk 15,4).

Njegov osjećaj izgubljenosti nije posljedica zanemarivanja Boga ili njegove riječi, nego mnogih nevolja i pritisaka koje je tijekom cijeloga psalma opisivao.

H. C. Leupold

Psalam završava nizom molitava za razumijevanje, pomoć i milost zahvalnoga srca prema Božjoj riječi.

Gotovo svaki redak završne strofe sadrži neku molbu.

Zanimljivo je koliko se često tijekom cijelog Psalma 119 ponavlja molitva za razumijevanje.

Tada, kao i danas, veličina Božjih misli poticala je vjernike da mole za dublje razumijevanje njegove objave.

Jednako tako, tada kao i danas, ljudi su bili potpuno ovisni o Božjoj pomoći usred mnogobrojnih nevolja.

Kada psalmist moli: „Neka moja molitva dođe pred tebe“, priznaje Božju potpunu suverenost.

Bog nije dužan uslišati naše molitve.

Svaki njegov odgovor proizlazi isključivo iz njegove milosti i dobre volje.

Robert L. Zemek

Zemek završnu strofu Psalma 119 opisuje kao dva vala molitve koji sažimaju potpunu ovisnost učenika o Bogu i njegovoj riječi.

Prvi val (r. 169–172) uzdiže se prema nebu u iščekivanju zajedništva s Bogom.

• Psalmist iznosi svoje potrebe.
• Moli za razumijevanje Božje riječi.
• Moli za Božju nadnaravnu intervenciju.
• Zahvaljuje Bogu za poučavanje.
• Slavi pravednost njegovih zapovijedi.

Drugi val (r. 173–176) vraća se prema zemlji u iščekivanju Božjega suosjećanja.

• Psalmist izražava svoju želju za Božjom zaštitom.
• Podsjeća da je izabrao Božje putove.
• Čezne za Božjim spasenjem.
• Na kraju priznaje vlastitu slabost poput izgubljene ovce, ali istodobno potvrđuje da nije zaboravio Božje zapovijedi.

Na taj način završna strofa cijeloga psalma spaja dvije istine koje se međusobno nadopunjuju: potpunu odanost Božjoj riječi i potpunu ovisnost o Božjoj milosti.

Pitanja za osobno razmišljanje:

1. Ako zadobijemo Božje uho, zadobili smo sve. (usp. r. 169)
   Što u našem životu može predstavljati prepreku da Bog usliši naše molitve?
2. Vjerujemo li da do duhovnoga razumijevanja možemo doći samo vlastitim razmišljanjem i proučavanjem ili iskreno tražimo da nam sam Bog po svojoj milosti podari razumijevanje svoje riječi?
3. Razmislite o različitim nazivima koji se u ovom odlomku koriste za Božju riječ.
   Otkrivaju li oni bogatstvo i dubinu Božje objave? Imamo li doista srce koje želi slušati i vršiti Božje zapovijedi?
4. Na koji način ova posljednja strofa služi kao dostojan završetak i sažetak cijeloga Psalma 119?

Molim, podijelite dalje – neka se istina širi.

Objava PSALAM 119 (169-176) – Božja ruka koja pomaže pojavila se prvi puta na Početni dizajn.

Psalam 119

• 161 ŠIN Glavari me progone nizašto, al’ srce moje od riječi tvojih strepi.
• 162 Ja se radujem riječi tvojoj kao onaj što se domogao velika plijena.
• 163 Laž mrzim i gadi mi se, a ljubim Zakon tvoj.
• 164 Sedam puta na dan hvalim te zbog pravednih sudova tvojih.
• 165 Velik mir imaju koji ljube Zakon tvoj i ni o što se ne spotiču.
• 166 Čekam spasenje tvoje, GOSPODE, i zapovijedi tvoje izvršavam.
• 167 Duša mi čuva tvoja svjedočanstva, i ja ih ljubim veoma.
• 168 Čuvam tvoje odredbe i svjedočanstva tvoja, ta svi moji puti pred tobom su.

Postoje trenuci kada vjernik ne može promijeniti okolnosti, ali može odlučiti čemu će njegovo srce dati najveću težinu. Psalmist se nalazi pod pritiskom moćnih ljudi. Kaže: „Knezovi me progone bez razloga.“ Ipak, njegovo srce nije zarobljeno strahom od ljudi. Ono dršće pred Božjom riječju.

To je početak duhovne postojanosti. Kada Božja riječ ima najveći autoritet u našem srcu, ljudski pritisci ne mogu lako srušiti našu vjeru.

Psalmist zatim kaže da se raduje Božjoj riječi kao onaj koji nalazi velik plijen. Za njega Božja riječ nije teret, nego blago. Ona nije samo zapovijed koju treba poslušati, nego izvor radosti, sigurnosti i nade.

Ljubav prema Božjoj riječi uvijek mijenja odnos prema istini. Psalmist ne može istodobno ljubiti Božji zakon i ravnodušno gledati na laž. Zato kaže: „Mrzim i prezirem laž, a ljubim tvoj Zakon.“ Srce koje ljubi Božju riječ ne može ostati neutralno prema onome što je protivno Bogu.

Ta ljubav vodi i u slavljenje. „Sedam puta na dan hvalim te zbog tvojih pravednih odredaba.“ To ne znači nužno matematički broj, nego životni ritam u kojem se srce stalno vraća Bogu. Tko vidi vrijednost Božje riječi, uvijek iznova nalazi razlog za zahvalnost.

Ali ljubav prema Božjoj riječi ne ostaje samo osjećaj. Ona vodi u poslušnost. Psalmist kaže: „Duša moja čuva tvoja svjedočanstva i silno ih ljubim.“ Prava poslušnost ne proizlazi samo iz dužnosti, nego iz ljubavi. Kada srce ljubi Božju riječ, ono želi hodati putem koji Bog pokazuje.

Takav život donosi veliki mir. „Velik mir imaju oni koji ljube tvoj Zakon i ništa ih ne može pokolebati.“ To nije mir bez problema, nego mir usred problema. Nije mir koji ovisi o okolnostima, nego mir koji proizlazi iz sigurnosti da Bog govori istinu i da su njegovi putovi dobri.

Psalmist završava nadom: „U tvoje se spasenje uzdam, Gospodine, i vršim tvoje zapovijedi.“ Ljubav prema Božjoj riječi vodi u poslušan život, a poslušan život donosi mir u sadašnjosti i nadu za budućnost.

Zato je pitanje za nas jednostavno, ali duboko: ljubimo li Božju riječ samo riječima ili joj dopuštamo da oblikuje naše strahove, radosti, odluke i svakodnevni hod s Bogom?

Božja riječ nije samo tekst koji čitamo.

Ona je glas Boga koji nas vodi, čuva, tješi, ispravlja i uči živjeti u miru koji svijet ne može dati.

Citati za razmišljanje

Leupold

Komentirajući redak 164, Leupold ističe da je Božji zakon toliko dragocjen da prirodno potiče obilno slavljenje Boga. Izraz „sedam puta na dan“ ne treba shvatiti doslovno, nego kao slikovit način izražavanja trajne i obilne hvale. Broj sedam u hebrejskoj književnosti označava puninu. Psalmist time opisuje naviku života u kojem je zahvaljivanje Bogu redoviti odgovor na vrijednost njegove riječi.

Zemek

U ovoj strofi psalmist pred Boga donosi šest obilježja iskrena i pobožna života:

1. Bogobojaznost koja nadvladava pritisak ljudi (r. 161).
2. Zadovoljstvo u Bogu koje nadilazi materijalno bogatstvo (r. 162).
3. Ljubav prema istini koja daje ispravan pogled na zlo i nepravdu (r. 163).
4. Slavljenje Boga koje proizlazi iz njegove pravednosti (r. 164).
5. Mir koji proizlazi iz pripadnosti Božjem narodu (r. 165).
6. Poslušnost koja proizlazi iz:
   • pouzdane nade (r. 166),
   • duboke ljubavi prema Bogu (r. 167),
   • svijesti da je cijeli život otvoren pred Bogom (r. 168).

Spurgeon

Komentirajući riječi: „Moje srce dršće pred tvojom riječju“, Spurgeon piše da psalmist nije dopustio da ga zastraše zemaljski vladari jer je imao veće strahopoštovanje prema Božjoj riječi. Strah od Boga istiskuje strah od ljudi. Onaj tko je očaran Božjim autoritetom neće lako pokleknuti pred ljudskim pritiscima niti će zbog progona odustati od poslušnosti.

VanGemeren

Iako se psalmist i dalje nalazi usred progona, njegovo srce ispunjavaju radost, odanost i mir. Dok ga moćnici progone bez razloga, on se raduje Božjim obećanjima poput ratnika koji se vraća iz bitke s velikim plijenom. Njegova radost ne proizlazi prvenstveno iz okolnosti, nego iz duboke ljubavi prema Božjoj riječi i odlučnoga odbacivanja zla.

Maddux – obilježja života koji ljubi Božju riječ

• Poštovanje pravoga autoriteta.
• Radost zbog pravoga blaga.
• Izbjegavanje zla.
• Ljubav prema Božjem zakonu.
• Ustrajno slavljenje Boga.
• Mir koji čuva od posrtanja.
• Nada u Božje spasenje.
• Svjedočanstvo ljubavi prema Bogu.
• Život u trajnoj svijesti o Božjoj prisutnosti.

Pitanja za osobno razmišljanje:

1. Imam li strahopoštovanje prema Bogu i njegovoj riječi koje je veće od straha pred utjecajnim ili moćnim ljudima? Potiče li me ta svijest na poslušnost, znajući da Bog vidi sve moje putove?
2. Radujem li se Božjoj riječi kao čovjek koji je pronašao skriveno blago?
3. Je li slavljenje Boga tijekom dana postalo dio moga svakodnevnog života?
4. Iskusujem li mir koji Bog daje onima koji ljube njegovu riječ?

Molim, podijelite dalje – neka se istina širi.

Objava PSALAM 119 (161–168) – Ljubav prema Božjoj riječi pojavila se prvi puta na Početni dizajn.

Psalam 119

• 153 REŠ Pogledaj nevolju moju i izbavi me, jer Zakona tvojega ne zaboravih.
• 154 Povedi parbu moju i iskupi me, po riječi me svojoj oživi!
• 155 Daleko je spasenje od opakih, jer oni ne traže propisa tvojih.
• 156 Velika su smilovanja tvoja, GOSPODE, po prosudbi me svojoj poživi.
• 157 Mnogo je mojih progonitelja i protivnika mojih, ali od svjedočanstava tvojih ne odstupam.
• 158 Gledam one koji se iznevjeriše i gnušam se, jer riječ tvoju ne drže.
• 159 Pogledaj kako ljubim odredbe tvoje, GOSPODE, po milosrđu svojemu oživi me.
• 160 Srž je riječi tvoje istina i svaki tvoj pravedni sud ostaje dovijeka.

Božje milosrđe – naša nada usred patnje

Psalam 119,153–160

Patnja često postavlja teška pitanja. Zašto Bog dopušta nevolje? Gdje je kada prolazimo kroz bol? Zašto pomoć ponekad kasni? U takvim trenucima lako je izgubiti nadu ili posumnjati da nas je Bog zaboravio.

Psalmist iz 119. psalma poznavao je takve osjećaje. Okružen neprijateljima, izložen nepravdi i pritiscima, ne skriva svoju bol. Međutim, umjesto da se prepusti očaju, svoju patnju pretvara u molitvu. Njegov pogled nije usmjeren na veličinu problema, nego na veličinu Božjega milosrđa.

U ovih osam redaka nalazimo važnu pouku za svakoga tko prolazi kroz kušnje: put izbavljenja započinje onda kada svoje pouzdanje stavimo u Boga i njegovo milosrđe.

Bog vidi našu nevolju

Psalmist započinje riječima:

„Pogledaj moju nevolju i izbavi me.“ (Ps 119,153)

To nije vapaj čovjeka koji misli da ga Bog ne vidi. Naprotiv, on zna da Bog vidi svaku njegovu suzu, ali moli da se Božje suosjećanje očituje u djelovanju.

To je važna razlika.

Bog nije ravnodušan promatrač naše patnje. On je Otac koji vidi, razumije i djeluje u pravo vrijeme.

Istodobno, psalmist dodaje:

„Jer tvoga Zakona ne zaboravljam.“

Ne tvrdi da je savršen. Ne poziva se na vlastitu pravednost, nego pokazuje da ni u patnji nije napustio Božju riječ. Vjernost Bogu ne oslobađa uvijek od nevolja, ali daje sigurnost da nismo sami.

Naša najveća nada nalazi se u Božjoj milosti

Zatim psalmist moli:

„Zauzmi se za moju parnicu i otkupi me.“

Ovdje Boga vidi kao svoga Branitelja.

Koliko je ohrabrujuće znati da se ne moramo sami braniti pred nepravdom ovoga svijeta. Bog nije samo Sudac. On je i Zastupnik svoga naroda.

Ova molitva posebno dobiva dubinu kada pogledamo Novi zavjet. Isus Krist postao je naš savršeni Zastupnik pred Ocem. On ne zastupa našu pravednost, nego svoju.

Zato psalmist ne traži pomoć zbog svojih zasluga, nego ponovno moli:

„Oživi me po svojoj riječi.“

Njegova nada nije u njemu samome. Njegova nada nalazi se u Božjim obećanjima.

Bez Boga nema pravoga izbavljenja

Usred molitve psalmist kratko skreće pogled prema bezbožnicima:

„Daleko je spasenje od bezbožnika, jer oni ne traže tvoje odredbe.“

Ove riječi ne izražavaju oholost, nego opisuju duhovnu stvarnost.

Bog uvijek pruža milost grešnicima koji mu dolaze u pokajanju. Ali čovjek koji uporno odbacuje Božju riječ nema čvrst temelj na kojem bi gradio svoju nadu.

Pravo izbavljenje nikada nije odvojeno od odnosa s Bogom.

Velika su Božja milosrđa

Središte ovoga odlomka nalazimo u riječima:

„Velika su tvoja milosrđa, Gospodine.“

To je srce cijeloga psalma.

Psalmist ne govori o veličini svojih problema, nego o veličini Božjega milosrđa.

To je razlog njegove sigurnosti.

Božje milosrđe nije prolazan osjećaj. Ono proizlazi iz Božjega karaktera. Bog ostaje vjeran čak i onda kada su naše okolnosti teške.

Zato psalmist ponovno moli:

„Oživi me po svojim uredbama.“

Tri puta u ovome odlomku ponavlja isti vapaj:

„Oživi me.“

Time pokazuje koliko mu je potrebna Božja obnova.

Ponekad nam nije potrebno da se odmah promijene okolnosti. Najprije nam je potrebno da Bog obnovi naše srce, vrati mir i učvrsti našu vjeru.

Vjernost usred protivljenja

Psalmist ne skriva stvarnost:

„Mnogi su moji progonitelji i protivnici.“

Ne umanjuje težinu svojih problema.

Ali odmah dodaje:

„Ja ne odstupam od tvojih svjedočanstava.“

To je prava duhovna zrelost.

Vjernost Bogu ne ovisi o tome koliko je život lagan. Ona se posebno pokazuje onda kada je najteže ostati vjeran.

Upravo tada postaje jasno na čemu počiva naše pouzdanje.

Ljubav prema Božjoj riječi

Psalmist promatra ljude koji odbacuju Boga i osjeća duboku žalost zbog njihova neposluha.

Nasuprot tome govori:

„Pogledaj kako ljubim tvoje zapovijedi.“

Ne radi se o hladnoj religioznosti.

Radi se o srcu koje je naučilo voljeti ono što Bog govori.

Istinska ljubav prema Bogu uvijek se očituje ljubavlju prema njegovoj riječi.

Zato ponovno moli:

„Oživi me, Gospodine, po svojoj dobroti.“

Njegova sigurnost ne proizlazi iz vlastite snage, nego iz Božje vjerne ljubavi.

Božja riječ ostaje istina zauvijek

Psalam završava jednom od najljepših izjava o Svetom pismu:

„Zbroj tvoje riječi jest istina i svaka tvoja pravedna uredba traje dovijeka.“ (Ps 119,160)

U svijetu koji se neprestano mijenja, Božja riječ ostaje nepromjenjiva.

Ne mijenja se s kulturom.

Ne prilagođava se ljudskim mišljenjima.

Ne zastarijeva.

Ona ostaje istina od početka do kraja.

Upravo zato možemo na njoj graditi svoj život.

Zaključak

Psalam 119,153–160 podsjeća nas da patnja nije kraj priče. Bog vidi naše nevolje, sluša naše molitve i ostaje vjeran svojim obećanjima.

Možda danas prolazite kroz razdoblje koje ne razumijete. Možda već dugo molite za izbavljenje. Ovaj psalam poziva nas da ne izgubimo pouzdanje.

Naša najveća sigurnost nije u tome da će se okolnosti odmah promijeniti.

Naša najveća sigurnost nalazi se u Bogu čija su milosrđa velika, čija je riječ istinita i čija pravednost traje dovijeka.

On ostaje vjeran i onda kada mi prolazimo kroz najteže životne dane. Zato i danas možemo zajedno s psalmistom moliti:

„Velika su tvoja milosrđa, Gospodine. Oživi me po svojoj riječi.“

Citati za razmišljanje

Yates

Svijest o vlastitoj potrebi. „Pogledaj moju nevolju i izbavi me.“ Ozbiljnost psalmistove patnje i njegova duboka svijest o vlastitoj potrebi jasno se vide u trostrukom vapaju: „Oživi me“ (rr. 154, 156 i 159). Trajna pravednost Božjih sudova daje mu nadu i sigurnost.

Leupold

Temeljna misao ovoga odlomka jest da psalmist, okružen bezbožnim neprijateljima, moli Boga da ga „oživi“. Taj se vapaj ponavlja tri puta. Ovdje glagol „oživjeti“ ne označava prvenstveno duhovno obraćenje, nego molitvu da Bog ukloni teške terete koji pritišću čovjeka kako bi život ponovno postao slobodan, lakši i ispunjen radošću.

Spurgeon (o retku 160)

Psalmist završava ovaj odlomak kao i prethodni – naglašavajući potpunu sigurnost Božje istine. Vrijedi primijetiti sličnost između redaka 144, 152 i 160. „Tvoja je riječ istina.“ Što god bezbožnici govorili, Bog je istinit i njegova je riječ istinita. Ljudi mogu biti lažni, ali Božja riječ ostaje vjerna. Čak i kada nas optužuju, utjehu nalazimo u tome da će nas Božja istinita riječ opravdati. Ona je bila istinita od trenutka kada je prvi put izgovorena, ostala je istinita kroz cijelu povijest i ostaje istinita svakome tko joj vjeruje.

Zemek

Posebnu hitnost ovoga odlomka naglašava osam imperativa kojima se slabi, ali vjerni Božji sluga obraća svome Gospodinu. Unatoč teškim okolnostima, on ne očajava. Božjim suverenim milosrđem podiže pogled iznad svoje patnje i usmjerava ga na savršenstvo, obećanja i zaštitu svoga velikog i dobrog Boga. Budući da je njegova vjera čvrsto utemeljena na Bogu i njegovoj riječi, ona se ne ruši ni usred najvećih kušnji.

Pitanja za osobno razmišljanje:

1. Sjećamo li se da je Gospodin Isus Krist naš Zastupnik koji se zauzima za nas pred Ocem, baš kao što psalmist moli Boga da „zastupa njegovu parnicu“?
2. Primijetite kako psalmist tri puta moli Boga da ga „oživi“:
   • prema svojoj riječi,
   • prema svojim uredbama,
   • prema svojoj dobroti (milosrđu).
   Što u našem životu treba ukloniti ili promijeniti kako bismo ponovno iskusili puninu radosti spasenja?
3. Što psalmistu daje snagu da ostane vjeran usred tolikih progonitelja i protivnika?
4. Primijetite kako su i cjelina Božje riječi i svaki njezin pojedini dio istiniti i vječni (r. 160). Što nam to govori o pouzdanosti Svetoga pisma?

Molim, podijelite dalje – neka se istina širi.

Objava PSALAM 119 (153-160) – Velika su tvoja milosrđa, Gospodine pojavila se prvi puta na Početni dizajn.

Psalam 119

• 145 KOF Svim srcem vapim, usliši me, GOSPODE; tvoje ću držati propise.
• 146 K tebi vapim: spasi me, i čuvat ću svjedočanstva tvoja.
• 147 Pretječem zoru i vapijem, u tvoju se riječ pouzdajem.
• 148 Oči moje straže noćne pretječu, da bih o tvojoj razmišljao riječi.
• 149 Po milosrđu svojemu glas mi poslušaj, GOSPODE, po svojoj me pravdi oživi.
• 150 Primiču se koji idu za opačinom, koji su daleko od Zakona tvojega.
• 151 Ti si blizu, GOSPODE, i sve su zapovijedi tvoje istina.
• 152 Odavna znam za svjedočanstva tvoja, da si ih uspostavio dovijeka.

Molitva je često prvi odgovor vjernika kada se suoči s nevoljom, nesigurnošću ili pritiscima života. No što kada odgovor ne dolazi odmah? Što kada se okolnosti ne mijenjaju, a neprijatelji kao da su sve bliže?

Psalam 119,145–152 pokazuje da prava snaga molitve nije samo u tome što od Boga tražimo pomoć, nego što nas ona dovodi u njegovu prisutnost. Psalmist otkriva da je Bog bliži od svake prijetnje i da su njegova obećanja sigurnija od svih životnih okolnosti.

Molitva koja dolazi iz cijeloga srca

Psalmist započinje riječima:

„Svim srcem vapim, usliši me, GOSPODE; tvoje ću držati propise.“

Njegova molitva nije formalnost ni navika. Ona izvire iz srca koje potpuno ovisi o Bogu. On ne moli zato što nema drugo rješenje, nego zato što zna komu pripada i u koga može imati potpuno povjerenje.

Prava molitva nije određena brojem riječi, nego iskrenošću srca koje traži Boga.

Molitva vodi prema poslušnosti

Zanimljivo je da psalmist ne moli samo za izbavljenje. On više puta naglašava da želi živjeti u poslušnosti Božjoj riječi.

Njegov cilj nije samo da problemi nestanu, nego da ostane vjeran Gospodinu.

To nas podsjeća da svrha molitve nije promijeniti Božju volju, nego oblikovati naše srce kako bismo živjeli u skladu s njom.

Dan započinje i završava s Bogom

Psalmist kaže:

„Ustajem prije zore…“

i

„Moje oči bdiju u noćnim stražama…“

Njegov odnos s Bogom ne ograničava se na određeni trenutak dana. Jutro započinje molitvom, a večer završava razmišljanjem o Božjoj riječi.

To ne znači da Bog traži određeno vrijeme za molitvu. Pokazuje da je zajedništvo s njim postalo način života.

Božja riječ daje snagu molitvi

Psalmist ne odvaja molitvu od Božje riječi. Dok moli, razmišlja o Božjim obećanjima i upravo iz njih crpi nadu.

Božja riječ daje sadržaj našim molitvama, a molitva otvara srce da Božja riječ djeluje u nama. Zato se te dvije duhovne stvarnosti ne mogu odvojiti.

Što bolje poznajemo Božju riječ, to ćemo s većim pouzdanjem moliti.

Neprijatelji su blizu, ali Bog je još bliže

Jedan od najljepših stihova ovoga odlomka glasi:

„Ti si blizu, Gospodine.“

Psalmist ne poriče da su neprijatelji stvarni. Oni se približavaju i predstavljaju ozbiljnu prijetnju. Ipak, njegova sigurnost ne počiva na tome koliko su neprijatelji daleko, nego na činjenici da je Bog još bliže.

To je velika utjeha za svakoga tko prolazi kroz teško razdoblje. Naši problemi mogu biti veliki, ali Božja prisutnost uvijek je veća.

Božja obećanja ostaju zauvijek

Na kraju psalmist izjavljuje:

„Odavno znam iz tvojih svjedočanstava da si ih utemeljio zauvijek.“

Njegova vjera ne temelji se na osjećajima ni na trenutačnim okolnostima. Ona počiva na Božjoj riječi koja se ne mijenja.

Ljudi se mijenjaju. Okolnosti se mijenjaju. Naši planovi često se mijenjaju. Ali Božja obećanja ostaju čvrsta jer dolaze od Boga koji je vjeran.

Zaključak

Psalam 119,145–152 pokazuje da molitva nije posljednje utočište očajnog čovjeka, nego povlašteni susret s Bogom koji je uvijek blizu svojoj djeci.

Dok mu iskreno vapimo, učimo se oslanjati na njegovu riječ, počivati u njegovoj prisutnosti i vjerovati njegovim obećanjima. Čak i kada odgovori ne dolaze odmah, možemo biti sigurni da nas Bog nije napustio.

Najveća sigurnost vjernika nije u tome što su njegovi problemi mali, nego u tome što je Gospodin uvijek blizu onima koji ga traže cijelim srcem.

Citati za razmišljanje

Charles Spurgeon

Ovaj odlomak prožet je uspomenama na molitvu. Psalmist opisuje kada se molio, kako se molio i za što se molio, dok od Boga traži izbavljenje iz svojih nevolja.

Onaj tko je naučio tražiti Boga u tišini svoje molitve pronaći će njegovu prisutnost i usred najvećih životnih kušnji. Ako iskreno vapimo Bogu, možemo biti sigurni da će nas čuti. Iako odgovor ponekad kasni, Božja obećanja ostaju sigurna jer su zauvijek utemeljena.

Spurgeon sažima ovaj odlomak kroz nekoliko pitanja:

• Kako se psalmist molio? (r. 145)
• Za što se molio? (r. 146)
• Kada se molio? (r. 147)
• Koliko je ustrajao u molitvi? (r. 148)
• Na što se pozivao u molitvi? (r. 149)
• Što se dogodilo? (r. 150)
• Kako ga je Bog izbavio? (r. 151)
• Kakvo je svjedočanstvo ostalo nakon svega? (r. 152)

Zemek

Dva psalmistova vapaja postupno se smiruju dok promatra Božju dostatnost.

1. (r. 145–148) Vapaj za Božjom zaštitom vodi ga sve dublje u Božju riječ.

• Njegova molitva izražava potpunu ovisnost o Bogu.
• Moli da ga Bog usliši kako bi mogao živjeti u poslušnosti.
• Već u rano jutro očekuje Božji odgovor kroz njegovu riječ.
• I u noćnim satima pronalazi snagu razmišljajući o Božjim obećanjima.

2. (r. 149–152) Vapaj za Božjom blizinom vodi ga samome Bogu.

• Moli za odnos koji ga održava.
• U Božjoj prisutnosti ponovno otkriva da je Bog dovoljan.
• Oštar kontrast između zlih ljudi i Božje blizine učvršćuje njegovo pouzdanje.
• Na kraju nalazi mir jer zna da su Božja obećanja zauvijek sigurna.

Pitanja za osobno razmišljanje:

1. Koliko su moje molitve iskrene i usrdne? Molim li Boga cijelim srcem ili samo iz navike?
2. Koristim li vrijeme ranoga jutra ili večernje tišine za molitvu i razmišljanje o Božjoj riječi?
3. Doživljavam li Boga bližim od svojih problema i protivnika ili mi okolnosti često zaklanjaju njegovu prisutnost?
4. Počiva li moja vjera na sigurnosti Božjih obećanja? Vjerujem li da će njegova riječ ostati vjerna i postojana u svim okolnostima života?

Molim, podijelite dalje – neka se istina širi.

Objava PSALAM 119 (145-152) – Bog je uvijek blizu onima koji mu se mole pojavila se prvi puta na Početni dizajn.

Psalam 119

• 137 CADE Pravedan ti si, GOSPODE, i prȁvi su sudovi tvoji.
• 138 Svjedočanstva tvoja, koja si zapovjedio, pravedna su i vjerna veoma.
• 139 Revnost me moja izjede, jer protivnici moji zaboraviše riječi tvoje.
• 140 Tvoja je riječ prokušana veoma, zato je ljubi sluga tvoj.
• 141 Ja sam malen i prezren, ali odredaba tvojih ne zaboravljam.
• 142 Pravednost je tvoja pravednost vječna, i Zakon je tvoj istina.
• 143 Tjeskoba me i nevolja snađe, al’ tvoje su zapovijedi naslada moja.
• 144 Tvoja su svjedočanstva pravedna dovijeka: daj mi razbora, i živjet ću.

Psalam 119,137–144 usmjerava naš pogled na jednu od najčvršćih istina vjere: Bog je pravedan u svome biću i u svome djelovanju. Psalmist započinje jasnom ispoviješću:

„Pravedan ti si, GOSPODE, i prȁvi su sudovi tvoji.“

Bog nije pravedan samo povremeno. On nije pravedan samo kada razumijemo njegove putove. Pravednost pripada samoj Božjoj naravi. Sve što Bog jest i sve što Bog čini potpuno je pravedno, istinito i dobro.

Božja riječ odražava Božju pravednost

Psalmist nastavlja govoriti o Božjoj riječi:

„Svoja si svjedočanstva dao u pravednosti i u najvećoj vjernosti.“

Božja riječ nije promjenjivo ljudsko mišljenje. Ona dolazi od pravednoga Boga i zato nosi njegov karakter. Pravedna je, vjerna i potpuno pouzdana.

Zato psalmist može reći:

„Tvoja je riječ posve čista; zato je tvoj sluga ljubi.“

Čistoća Božje riječi budi ljubav prema njoj. Ona ne vara, ne zavodi i ne mijenja se prema okolnostima. U svijetu punom poluistina, pritisaka i promjenjivih vrijednosti, Božja riječ ostaje čista i sigurna.

Vjernost usred ravnodušnosti svijeta

Psalmist priznaje svoju bol:

„Revnost me izjeda jer moji protivnici zaboravljaju tvoje riječi.“

Njegova tuga ne proizlazi samo iz osobne povrijeđenosti. On pati jer ljudi oko njega odbacuju Božju riječ. Svijet ima drukčiji sustav vrijednosti, a zaboravljanje Božjih riječi uvijek vodi u duhovnu ravnodušnost i pobunu.

Ipak, psalmist ne dopušta da ga nevjernost drugih udalji od Boga. Tuđa ravnodušnost ne smije ugasiti našu vjernost. Kada ljudi oko nas zaboravljaju Božju riječ, pozvani smo još čvršće prionuti uz nju.

Kada se osjećamo maleni i prezreni

Psalmist iskreno kaže:

„Malen sam i prezren, ali tvojih naredaba ne zaboravljam.“

Vjernost Bogu ne donosi uvijek ljudsko priznanje. Ponekad upravo zbog vjernosti Božjoj riječi čovjek može biti prezren, neshvaćen ili zanemaren.

Ali njegova vrijednost ne ovisi o tome kako ga ljudi vide. Ona počiva u Bogu. Psalmist možda izgleda malen u očima ljudi, ali ostaje velik u svojoj vjernosti Gospodinu.

To je važna lekcija za svakoga tko se osjeća nevažnim. Bog ne mjeri čovjeka mjerilima svijeta. On vidi srce koje mu ostaje vjerno i onda kada ga drugi ne cijene.

Božja riječ kao radost u nevolji

Psalmist ne skriva svoju stvarnost:

„Nevolja i tjeskoba snašle su me, ali tvoje su mi zapovijedi radost.“

Nevolja i tjeskoba nisu ga udaljile od Božje riječi. Naprotiv, upravo u njima Božje zapovijedi postaju njegova radost, utjeha i oslonac.

To ne znači da vjernik ne osjeća bol. Psalmist osjeća pritisak, ali ne gubi temelj. Njegova radost nije u okolnostima, nego u Božjoj istini koja ostaje postojana i kada se sve drugo trese.

Pravednost koja traje zauvijek

Središnja istina ovoga odlomka izražena je riječima:

„Tvoja je pravednost vječna pravednost i tvoj je Zakon istina.“

Ljudska pravednost često je promjenjiva, djelomična i nesavršena. Božja pravednost je vječna. Ona ne ovisi o vremenu, kulturi, okolnostima ni ljudskom mišljenju.

Zato je i Božja riječ istina. Ne samo korisna. Ne samo nadahnjujuća. Ne samo mudra. Ona je istina jer dolazi od Boga koji je istinit i pravedan.

Molitva za razumijevanje

Odlomak završava molitvom:

„Tvoja su svjedočanstva pravedna dovijeka; daj mi razbor da živim.“

Psalmist zna da nije dovoljno samo imati Božju riječ. Potrebno ju je razumjeti. Zato moli za razbor, ne radi znatiželje, nego radi života.

Pravo razumijevanje Božje riječi uvijek vodi u život. Ono oblikuje srce, usmjerava odluke, čuva vjeru i daje snagu za ustrajnost.

Zaključak

Psalam 119,137–144 podsjeća nas da je Bog pravedan u svome biću, pravedan u svojim djelima i pravedan u svojoj riječi. Njegova pravednost nije privremena. Ona je vječna.

Zato se možemo pouzdati u njega kada ne razumijemo okolnosti. Možemo se držati njegove riječi kada nas drugi odbacuju. Možemo nalaziti radost u njegovim zapovijedima čak i usred nevolje i tjeskobe.

Božja riječ ostaje čista, vjerna i istinita.

A srce koje to razumije može moliti zajedno s psalmistom:

Gospodine, daj mi razbor da živim.

Citati za razmišljanje

Zemek

Psalmist ponovno opisuje svoju životnu borbu govoreći kako se osjeća, kako ga drugi doživljavaju i kako ga životne okolnosti pritiskuju. Unatoč svemu tome, nije odustao od Boga niti od njegove riječi. Naprotiv, upravo je u Božjoj riječi nalazio radost i snagu.

Ovaj odlomak prikazuje tri teške životne okolnosti u kojima Božje dijete veliča Božju vjernost i pouzdanost njegove riječi:

1. (r. 137–139) Okružen je ljudima koji odbacuju Boga.
   • Božja vjernost ostaje njegov oslonac.
   • Ljudska nevjernost ne može poništiti Božju vjernost.
2. (r. 140–141) Drugi ga odbacuju i preziru.
   • Božja čista riječ postaje njegova utjeha.
   • Odbacivanje ljudi ne mijenja njegovu poslušnost Bogu.
3. (r. 142–144) Opterećen je pritiscima, nevoljama i tjeskobom.
   • Božja pravednost daje mu snagu da izdrži.
   • Božja riječ ostaje njegovo oružje u svim životnim borbama.

Charles Spurgeon

Bog je uvijek pravedan i uvijek djeluje pravedno. Pravednost nije samo jedno od njegovih svojstava, nego dio same njegove naravi. Nemoguće je zamisliti Boga koji nije pravedan.

Isto vrijedi i za njegovu riječ. Budući da dolazi od savršeno pravednoga Boga, i ona je potpuno pravedna i istinita.

Willem VanGemeren

Usred svoje tjeskobe psalmist se čvrsto oslanja na Gospodina. Iako još ne vidi kraj svojih nevolja, zna da je Bog pravedan, da je njegova riječ vjerna i da su se njegova obećanja uvijek pokazala pouzdanima tijekom povijesti spasenja.

Zato ne dovodi u pitanje Božju pravednost, nego ponizno moli da mu Bog podari razumijevanje kako bi ostao duhovno živ i postojan.

H. C. Leupold

U 143. retku psalmist se ponovno vraća temi koja se provlači kroz cijeli Psalam 119 – nevoljama koje ga prate zbog njegove vjernosti Bogu.

No te ga nevolje ne udaljuju od Božjih zapovijedi. Upravo suprotno, one ga još više privlače Božjoj riječi, koja mu u trenucima pritiska, boli i tjeskobe postaje istinska utjeha i izvor snage.

Pitanja za osobno razmišljanje:

1. Ako vjerujem da je Bog u svojoj biti potpuno pravedan i da uvijek čini ono što je ispravno, zašto ponekad ipak sumnjam u njegovu pravednost kada prolazim kroz teške okolnosti?
2. Čuvam li Božju riječ čistom ili joj dodajem vlastite tradicije, osobne sklonosti, pretpostavke ili legalistička pravila? Potiče li me njezina čistoća na još veću ljubav prema njoj?
3. Kako mogu ostati vjeran Božjoj riječi kada živim u društvu koje je prema njoj ravnodušno ili joj se otvoreno protivi?
4. Borim li se s osjećajem da sam nevažan ili odbačen? Gledam li svoju vrijednost očima svijeta ili onako kako me vidi Bog?

Molim, podijelite dalje – neka se istina širi.

Objava PSALAM 119 (137-144) – Vječna pravednost Božje riječi pojavila se prvi puta na Početni dizajn.

Psalam 119

• 129 PE Tvoja su svjedočanstva čudesna, stoga ih čuva duša moja.
• 130 Otvaranje riječi tvojih prosvjetljuje, daje razbor priprostima.
• 131 Razjapih usta svoja i dahćem, jer za tvojim čeznem zapovijedima.
• 132 Okreni se k meni i smiluj mi se, kao što je tvoj običaj s onima koji ljube ime tvoje.
• 133 Po riječi svojoj učvrsti moje korake i ne daj da ikakvo bezakonje ovlada mnome.
• 134 Izbavi me od nasilja čovjekova, da bih tvoje držao odredbe.
• 135 Licem svojim obasjaj slugu svojega i nauči me svojim propisima.
• 136 Rijeke voda potekoše mi s očiju, jer ljudi ne drže Zakon tvoj.

Psalam 119,129–136 govori o čovjeku koji ne želi samo poznavati Božju riječ, nego hodati u njezinu svjetlu. Za psalmista Božja riječ nije običan tekst, nego izvor mudrosti, slobode, sigurnosti i duboke čežnje za Bogom.

Zato započinje riječima:

„Tvoja su svjedočanstva čudesna, stoga ih čuva duša moja.“
(Psalam 119,129)

Božja riječ za njega je čudesna jer otkriva Božji karakter, Božju volju i Božje putove. Ona nije samo skup zapovijedi koje treba izvršavati, nego svjetlo koje pokazuje kako živjeti pred Bogom. Čovjek koji se divi Božjoj riječi neće je doživljavati kao teret, nego kao blago koje želi čuvati.

Božja riječ donosi svjetlo

Psalmist zatim kaže:

„Objava tvojih riječi prosvjetljuje i daje razboritost neiskusnima.“
(Psalam 119,130)

Jedna od najvećih potreba čovjeka jest svjetlo. Bez Božje riječi čovjek može imati mnogo informacija, a ipak ne znati kojim putem treba ići. Može biti obrazovan, iskusan i uspješan, a ipak živjeti u duhovnoj tami.

Božja riječ donosi drukčiju vrstu svjetla. Ona ne prosvjetljuje samo um, nego i srce. Daje razboritost onima koji su jednostavni, nesigurni i neiskusni. Ona pokazuje što je istina, što je dobro i što vodi u život.

Zato Božja riječ nije namijenjena samo učenima ili duhovno zrelima. Ona daje mudrost svima koji joj pristupaju ponizno i otvorena srca.

Čežnja za Božjim zapovijedima

Psalmist svoju želju opisuje vrlo snažnom slikom:

„Širom otvaram usta i uzdišem jer čeznem za tvojim zapovijedima.“
(Psalam 119,131)

To je slika žeđi. Kao što tijelo čezne za vodom, tako njegova duša čezne za Božjom riječju.

Ovdje vidimo da poslušnost Bogu nije samo pitanje dužnosti. Psalmist ne govori: „Moram držati tvoje zapovijedi“, nego: „Čeznem za njima.“ Božja riječ postala je izvor njegova zadovoljstva, snage i života.

To je veliko pitanje za svakoga od nas: je li Božja riječ za nas samo obveza ili stvarna potreba duše? Čeznemo li za njom zato što znamo da nas vodi bliže Bogu?

Sloboda počinje Božjom milošću

Nakon što govori o ljepoti Božje riječi, psalmist moli:

„Obrati se k meni i smiluj mi se, kao što činiš onima koji ljube tvoje ime.“
(Psalam 119,132)

On zna da mu nije dovoljno samo poznavati Božju riječ. Potrebna mu je Božja milost. Bez Božje naklonosti čovjek ne može hodati putem poslušnosti.

Zato prava sloboda ne započinje ljudskom snagom, nego Božjom milošću. Bog se okreće prema čovjeku, smiluje mu se i daje mu snagu da živi u skladu s Njegovom voljom.

Učvrsti moje korake

Središnja molitva ovoga odlomka glasi:

„Učvrsti moje korake u svojoj riječi.“
(Psalam 119,133)

Psalmist ne traži samo nadahnuće za trenutak. On traži stabilan hod. Želi da njegovi koraci budu usmjereni, učvršćeni i vođeni Božjom riječju.

To je molitva svakoga tko zna koliko je lako skrenuti s pravoga puta. Naše misli, želje, okolnosti i pritisci drugih ljudi često nas vuku u različitim smjerovima. Zato trebamo Božju riječ da učvrsti naš hod.

Nije dovoljno imati dobre namjere. Potrebni su nam koraci oblikovani Božjom istinom.

Sloboda od vlasti grijeha

Psalmist nastavlja:

„Ne daj da ikakav grijeh zavlada nada mnom.“
(Psalam 119,133)

Ovo je jedna od najvažnijih molitvi u kršćanskom životu. Psalmist ne želi samo izbjeći pojedini grijeh. On moli da grijeh ne zavlada njegovim životom.

Prava sloboda nije mogućnost da činimo što želimo. Prava sloboda je oslobođenje od vlasti grijeha kako bismo mogli živjeti za Boga. Grijeh uvijek obećava slobodu, ali na kraju zarobljava. Božja riječ vodi putem koji donosi život.

Zato čovjek koji moli: „Učvrsti moje korake u svojoj riječi“ istodobno moli: „Ne dopusti da grijeh vlada nada mnom.“

Sloboda od ljudskoga tlačenja

Psalmist zatim moli:

„Izbavi me od ljudskoga tlačenja da mogu vršiti tvoje odredbe.“
(Psalam 119,134)

On ne traži izbavljenje samo radi osobne sigurnosti. Traži ga kako bi mogao ostati vjeran Bogu. Ljudsko tlačenje može pritisnuti čovjeka, obeshrabriti ga i navesti na kompromise. Zato psalmist moli Boga da ga oslobodi svega što ga sprječava u poslušnosti.

Bog ne oslobađa čovjeka kako bi živio neovisno o Njemu, nego kako bi mogao slobodno hodati Njegovim putem.

Neka tvoje lice zasja

U nastavku psalmist moli:

„Neka lice tvoje zasja nad tvojim slugom i pouči me svojim odredbama.“
(Psalam 119,135)

Ovo je molitva za Božju blizinu, naklonost i pouku. Najveći blagoslov nije samo promjena okolnosti, nego Božje lice koje sjaji nad Njegovim slugom.

Kada Bog obasja čovjekov život svojom prisutnošću, srce dobiva mir, snagu i jasnoću. Tada Božja riječ više nije samo zapovijed izvana, nego svjetlo koje vodi iznutra.

Suze zbog onih koji odbacuju Božju riječ

Odlomak završava potresnim riječima:

„Potoci suza teku iz mojih očiju jer ljudi ne drže tvoga Zakona.“
(Psalam 119,136)

Psalmist ne plače prvenstveno zbog sebe. Plače zbog ljudi koji odbacuju Božju riječ. Njegovo srce boli jer vidi što se događa kada ljudi žive daleko od Boga.

To je znak srca koje ljubi Boga. Čovjek koji ljubi Božju riječ ne može ostati ravnodušan prema grijehu, pobuni i duhovnoj izgubljenosti drugih ljudi. Ne gleda ih s prezirom, nego s tugom i suosjećanjem.

Takva tuga nije beznađe. Ona postaje poticaj na molitvu, svjedočenje i vjernost.

Zaključak

Psalam 119,129–136 pokazuje da je Božja riječ svjetlo koje vodi, hrana koja zadovoljava, istina koja oslobađa i temelj sigurnog hoda s Bogom.

Psalmist nas uči da Božju riječ ne trebamo samo čitati, nego je trebamo ljubiti. Ne trebamo je samo poznavati, nego u njoj hodati. Ne trebamo je samo čuvati za sebe, nego dopustiti da nas oblikuje tako da postanemo svjedoci njezina svjetla drugima.

Zato molitva ovoga odlomka može postati i naša molitva:

Gospodine, učvrsti moje korake u svojoj riječi. Ne dopusti da grijeh zavlada nada mnom. Neka tvoje lice zasja nada mnom i pouči me svojim putovima.

U Božjoj riječi nalazimo svjetlo za put, slobodu za srce i milost za svaki korak vjere.

Citati za razmišljanje

Yates: Najveće čudo nije samo postojanje Božje riječi, nego svjetlo koje ona unosi u ljudsko srce. Ona daje razumijevanje i onima koji nemaju veliko znanje, dok psalmist iskreno tuguje zbog onih koji odbacuju Božji zakon.

VanGemeren: Božja riječ otkriva veličinu Božjih djela i njegov karakter. Ona prosvjetljuje, daje mudrost jednostavnima i ispunja srce onih koji za njom iskreno čeznu. Zato je psalmistu Božja riječ izvor najvećega zadovoljstva i duhovne snage.

Zemek: Psalmistove suze nisu posljedica osobne povrijeđenosti, nego duboke boli zbog ljudi koji svjesno odbacuju Božju volju. Srce koje ljubi Boga ne može ostati ravnodušno prema grijehu koji udaljava ljude od Njega.

Spurgeon: Ljudsko tlačenje može nanijeti veliku patnju i lako navesti čovjeka na grijeh. Zato psalmist ne traži samo oslobođenje od neprijatelja, nego Božju pomoć kako bi ostao vjeran Njegovoj riječi i usred nevolja.

Pitanja za osobno razmišljanje:

1. Smatram li Božju riječ najvećim blagom i izvorom istinske mudrosti?
2. Čeznem li za Božjom riječju jednako kao što čovjek žeđa za vodom?
3. Dopuštam li Božjoj riječi da usmjerava moje svakodnevne odluke i korake?
4. Tugujem li zbog ljudi koji odbacuju Boga i njegovo spasenje te molim li za njih?

Molim, podijelite dalje – neka se istina širi.

Objava PSALAM 119 (129-136) – Učvrsti moje korake u svojoj riječi pojavila se prvi puta na Početni dizajn.

Psalam 119

• 121 AJIN Činio sam pravdu i pravicu, ne ostavljaj me mojim tlačiteljima!
• 122 Založi se za dobro sluge svojega, da me ne tlače oholice!
• 123 Oči mi ginu za spasenjem tvojim i za riječju tvoje pravednosti.
• 124 Čini sa slugom svojim po svojemu milosrđu i pouči me svojim propisima.
• 125 Ja sam sluga tvoj: daj mi razbora da upoznam tvoja svjedočanstva.
• 126 Vrijeme je da djeluješ, GOSPODE: prekršiše Zakon tvoj.
• 127 Zato ljubim zapovijedi tvoje više od zlata, i od zlata najčišćega.
• 128 Stoga smatram ispravnima sve odredbe o svemu, i mrzim svaki lažan put.

Postoje trenuci kada nepravda traje toliko dugo da čovjek počne osjećati nemoć. Molio je, čekao, trpio, pokušavao ostati vjeran, ali okolnosti se ne mijenjaju. Upravo iz takve dubine dolazi molitva psalmista:

„Vrijeme je da djeluješ, GOSPODE: prekršiše Zakon tvoj.“
(Psalam 119,126)

Ove riječi nisu izraz nestrpljivosti, nego vapaj čovjeka koji zna da konačna pomoć ne dolazi od ljudi, nego od Boga. Psalmist ne traži osvetu iz ogorčenosti, nego Božju pravednu intervenciju usred nepravde.

Vjernost usred nepravde

Psalmist započinje riječima:

„Činio sam pravdu i pravicu, ne ostavljaj me mojim tlačiteljima!“

On ne tvrdi da je bez grijeha, nego da je nastojao živjeti pošteno, pravedno i vjerno pred Bogom. Ipak, unatoč tome, suočava se s tlačenjem i nepravdom.

To nas podsjeća na važnu istinu: vjernost Bogu ne znači da ćemo uvijek biti pošteđeni nepravde. Ponekad upravo oni koji žele hodati Božjim putem najdublje osjećaju težinu svijeta koji odbacuje Božju riječ.

Ali psalmist zna kome se obraća. On ne uzima pravdu u svoje ruke, nego predaje svoju nevolju Bogu. Njegova molitva otkriva srce koje vjeruje da Bog vidi, zna i djeluje u pravo vrijeme.

Bog je zaštitnik svojih slugu

Psalmist dalje moli:

„Založi se za dobro sluge svojega, da me ne tlače oholice!“

Ova molitva pokazuje njegovu potpunu ovisnost o Bogu. On sebe naziva Božjim slugom. To nije znak slabosti, nego poniznosti. Zna da pripada Gospodinu i da se njegov život nalazi u Božjim rukama.

Kada moli da Bog „jamči“ za njega, zapravo traži da se Bog zauzme za njegovu stvar. On nema snage sam se izbaviti. Zato moli Boga da bude njegov zaštitnik, branitelj i sigurnost.

To je velika utjeha za svakoga tko prolazi kroz nepravdu. Bog ne gleda ravnodušno patnju svojih slugu. On ne zaboravlja one koji mu pripadaju.

Kada se Božji odgovor čini odgođenim

Jedan od najiskrenijih redaka ovoga odlomka glasi:

„Oči mi ginu za spasenjem tvojim i za riječju tvoje pravednosti.“

Psalmist čeka toliko dugo da su mu oči umorne od iščekivanja. To je slika duše koja neprestano gleda prema Bogu i pita: „Gospodine, kada ćeš djelovati?“

Čekanje je jedno od najtežih područja vjere. Lako je vjerovati kada Bog brzo odgovori. Mnogo je teže ostati vjeran kada se čini da nebo šuti.

Ali psalmist ne odustaje. I dok čeka izbavljenje, on i dalje čezne za Božjom riječju. To je znak zrele vjere. Kašnjenje iz naše perspektive ne znači da je Bog zakasnio. Bog nikada ne djeluje prerano niti prekasno. On djeluje u svoje savršeno vrijeme.

U čekanju nam treba razumijevanje

Zanimljivo je da psalmist ne moli samo za izbavljenje. On moli:

„Čini sa slugom svojim po svojemu milosrđu i pouči me svojim propisima. Ja sam sluga tvoj: daj mi razbora da upoznam tvoja svjedočanstva.“

Dok čeka Božju intervenciju, traži Božju pouku. To je vrlo važno. U nevolji često najviše želimo promjenu okolnosti, ali Bog nas u tim trenucima želi učiti dubljem pouzdanju.

Psalmist zna da mu nije potrebna samo vanjska pomoć. Potrebno mu je i unutarnje razumijevanje. Želi gledati svoju situaciju Božjim očima. Želi razumjeti Božju riječ, Božje putove i Božju pravednost.

To je molitva koja mijenja srce: „Gospodine, izbavi me, ali me i pouči. Pomozi mi da u ovoj nevolji bolje upoznam Tebe.“

Vrijeme je da Gospodin djeluje

Vrhunac odlomka nalazi se u riječima:

„Vrijeme je da djeluješ, GOSPODE: prekršiše Zakon tvoj.“

Psalmist promatra svijet u kojem ljudi odbacuju Božji autoritet, preziru Njegovu riječ i gaze Njegov zakon. Zlo se ne čini slučajno. Ono postaje način života.

Zato njegov vapaj nije samo osoban. On ne moli samo za vlastito izbavljenje, nego za Božju pravednost. Želi da Bog pokaže da Njegova riječ nije prazna, da Njegov zakon nije nevažan i da zlo neće imati posljednju riječ.

I danas postoje trenuci kada vjernik može reći: „Gospodine, vrijeme je da djeluješ.“ Ne zato što mi određujemo Božji raspored, nego zato što vjerujemo da Bog vidi nepravdu i da će u svoje vrijeme pokazati svoju svetost, pravednost i milost.

Božja riječ vrjednija od zlata

Dok čeka Božje djelovanje, psalmist ne gubi ljubav prema Božjoj riječi. Naprotiv, kaže:

„Zato ljubim zapovijedi tvoje više od zlata, i od zlata najčišćega.“

Nepravda oko njega ne umanjuje vrijednost Božje riječi. Ona je čini još dragocjenijom. Kada ljudi odbacuju Božje zapovijedi, psalmist ih još više ljubi. Kada svijet bira laž, on se još čvršće drži istine.

Božja riječ za njega nije samo skup pravila. Ona je bogatstvo veće od zlata. Ona daje smjer, sigurnost, mudrost i nadu.

Zato može reći:

„Stoga smatram ispravnima sve odredbe o svemu, i mrzim svaki lažan put.“

Ljubav prema Božjoj riječi uvijek vodi prema odbacivanju laži. Ne možemo istodobno ljubiti Božju istinu i miriti se s putem koji joj se protivi.

Zaključak

Psalam 119,121–128 uči nas kako živjeti kada nepravda traje, kada se Božji odgovor čini odgođenim i kada svijet oko nas odbacuje Božju riječ.

Psalmist nas ne uči očaju, nego vjeri. Ne poziva nas na osvetu, nego na pouzdanje u Boga. Ne potiče nas da napustimo Božju riječ, nego da je ljubimo više od svega.

Kada ne možemo sami promijeniti okolnosti, možemo se osloniti na Boga koji vidi. Kada ne razumijemo Božje vrijeme, možemo tražiti Njegovu mudrost. Kada ljudi gaze Božji zakon, možemo ostati vjerni Njegovoj istini.

Jer doći će trenutak kada će Gospodin djelovati.

A dok čekamo, pozvani smo ljubiti Njegovu riječ, hodati u pravednosti i vjerovati da Bog nikada ne zaboravlja svoje sluge.

Citati za razmišljanje

Leupold: Ovaj odlomak prikazuje vjernoga Božjeg slugu koji svoju parnicu predaje u Božje ruke i čvrsto se drži Njegove riječi. Nazivajući sebe „slugom“, psalmist pokazuje poniznost i svjesnost svoga mjesta pred Bogom.

Vanjska nepravda ne smije poljuljati unutarnju vjernost.

Spurgeon: Kada ljudi odbacuju Božji zakon, izvrću istinu i preziru Božji autoritet, vjernici s čežnjom iščekuju da Bog pokaže svoju silu. On može djelovati sudom nad zlom ili duhovnom obnovom koja ponovno uzdiže njegov narod.

Yates: Nakon što potvrđuje svoju vjernost Bogu, psalmist s pouzdanjem očekuje Božju intervenciju. Kada ljudska pomoć zakaže, ostaje sigurnost da će Gospodin djelovati u pravo vrijeme.

Pitanja za osobno razmišljanje:

1. Živim li kao vjeran sluga koji svoje pouzdanje stavlja u Gospodina?
2. Kada prolazim kroz nepravdu, tražim li Božju pomoć ili se oslanjam samo na vlastitu snagu?
3. Kako reagiram kada se čini da Bog dugo ne odgovara na moje molitve?
4. Cijenim li Božju riječ više od prolaznih vrijednosti ovoga svijeta?

Molim, podijelite dalje – neka se istina širi.

Objava PSALAM 119 (121-128) – Vrijeme je da Gospodin djeluje pojavila se prvi puta na Početni dizajn.

Psalam 119

• 113 SAMEH Mrzim one srca podijeljena, a ljubim Zakon tvoj.
• 114 Ti si moj zaklon i štit moj, u tvoju se riječ pouzdajem.
• 115 Odstupite od mene, zlotvori, jer ja ću držati zapovijedi Boga svojega.
• 116 Podupri me po riječi svojoj, i živjet ću, i nemoj me postidjeti zbog nade moje.
• 117 Podrži me, i bit ću spašen, i razmatrat ću svagda propise tvoje.
• 118 Odbacuješ sve koji zastraniše od propisa tvojih, jer njihova je obmana laž.
• 119 Uklanjaš ko trosku sve opake na zemlji, stoga ljubim svjedočanstva tvoja.
• 120 Tijelo mi dršće od straha pred tobom, i tvojih se bojim sudova.

Psalam 119 najveći je psalam u Bibliji i veličanstvena pjesma o vrijednosti Božje riječi. U svakom njegovu odlomku psalmist iznova pokazuje da Božja riječ nije samo knjiga koju treba poznavati, nego temelj na kojemu se gradi cijeli život.

U odlomku označenom hebrejskim slovom Samekh (Ps 119,113–120) naglasak je stavljen na poštovanje Božje riječi. Psalmist pokazuje da se istinska odanost Božjoj riječi ne vidi samo u poznavanju njezina sadržaja, nego u svakodnevnim odlukama, odnosima, pouzdanju u Boga i načinu na koji gledamo na Njegove sudove. On nas uči da poštovanje Božje riječi vodi prema poštovanju Božjih sudova, jer onaj tko ozbiljno shvaća ono što Bog govori, ozbiljno će shvaćati i ono što Bog čini.

Cjelovita predanost Božjoj riječi

Psalmist započinje vrlo odlučnom izjavom:

“Mrzim ljude dvostruka srca, a zakon tvoj ljubim.“

Predanost Božjoj riječi započinje odlukom srca. Psalmist odbacuje dvostrukost, kolebljivost i neodlučnost. Ne govori samo o ljudima koji ponekad pogriješe, nego o onima koji stalno pokušavaju živjeti između poslušnosti i neposlušnosti, želeći zadržati i Boga i vlastite putove.

Takvo podijeljeno srce ne može biti postojano. Upravo zato Novi zavjet upozorava da je „čovjek dvostruke duše nepostojan na svim svojim putovima“ (Jak 1,8).

Nasuprot tome stoji ljubav prema Božjem zakonu. Psalmist ne sluša Božju riječ zato što mora, nego zato što je voli. Ona mu daje smjer, stabilnost, mudrost i sigurnost usred promjenjivoga svijeta.

Pouzdanje u Božju zaštitu i Njegova obećanja

Dalje psalmist ispovijeda:

“Ti si moje skrovište i moj štit; u tvoju se riječ uzdam.“

Bog nije samo Onaj koji daje zapovijedi. On je i Onaj koji štiti one koji Mu pripadaju.

Slika skrovišta govori o mjestu sigurnosti. Kao što je David mnogo puta nalazio zaklon pred neprijateljima, tako svaki vjernik može pronaći sigurnost u Božjoj prisutnosti.

Slika štita govori o Božjoj aktivnoj zaštiti. Kada neprijatelj napada, Bog ne ostavlja svoju djecu bez obrane.

No psalmist svoju sigurnost ne temelji samo na Božjoj zaštiti nego i na Njegovoj riječi:

“U tvoju se riječ uzdam.“

On strpljivo čeka ispunjenje Božjih obećanja. Vjera nije samo vjerovanje da Bog može nešto učiniti, nego i spremnost da Ga čekamo kada odgovor ne dolazi odmah.

Odbacivanje utjecaja koji udaljavaju od Boga

Sljedeće riječi zvuče vrlo odlučno:

“Odstupite od mene, zlikovci, da mogu vršiti zapovijedi Boga svojega.“

Psalmist razumije koliko društvo utječe na čovjeka. Ljudi s kojima provodimo vrijeme oblikuju naše razmišljanje, vrijednosti i odluke.

Zato se ne udaljava od zlih ljudi iz osjećaja vlastite pravednosti, nego zato što želi ostati vjeran Božjim zapovijedima. Njegova najveća želja nije pobijediti druge u raspravi, nego sačuvati vlastito srce u poslušnosti Bogu.

I danas vrijedi isto načelo. Ako želimo rasti u vjeri, moramo mudro birati utjecaje kojima dopuštamo da oblikuju naš život.

Božja riječ nikada ne razočarava

Psalmist zatim moli:

“Podrži me po svojoj riječi da živim i ne daj da se postidim svoje nade.“

Ove riječi otkrivaju duboku ovisnost o Bogu.

On ne traži samo razumijevanje Božje riječi nego i snagu da ustraje. Svjestan je da vlastite sposobnosti nisu dovoljne. Samo ga Bog može održati kroz kušnje, nevolje i životne borbe.

Istodobno moli da se njegova nada ne pokaže uzaludnom.

To nije sumnja u Boga, nego molitva puna povjerenja. Nada koja počiva na Božjoj riječi nikada neće završiti razočaranjem jer Bog ostaje vjeran svojim obećanjima.

Božja zaštita vodi prema trajnoj vjernosti

Psalmist nastavlja:

“Podupri me da budem siguran te ću uvijek paziti na tvoje odredbe.“

Njegov cilj nije samo izbjeći opasnost.

Božju zaštitu traži zato da bi mogao nastaviti živjeti u poslušnosti. Sigurnost nije sama sebi svrha. Bog nas čuva kako bismo Mu mogli ostati vjerni tijekom cijeloga života.

Poštovanje Božjih sudova

Drugi dio ovoga odlomka usmjerava pogled prema Božjim sudovima.

Psalmist promatra kako Bog postupa s onima koji odbacuju Njegovu riječ.

Za njih kaže da:

• odstupaju od Božjih odredaba,
• žive u prijevari,
• njihova je prijevara na kraju uzaludna.

Bog ih odbacuje poput troske koja se odvaja od čistoga metala.

Ova slika pokazuje da pred Božjom svetošću ništa nečisto neće ostati.

Takva spoznaja ne izaziva kod psalmista zadovoljstvo zbog propasti drugih ljudi, nego još veću ljubav prema Božjoj riječi.

“Zato ljubim svjedočanstva tvoja.“

Što više razumije Božju svetost i pravednost, to više cijeni Njegove zapovijedi.

Strahopoštovanje pred svetim Bogom

Posljednji redak završava riječima:

“Tijelo moje dršće od straha pred tobom i bojim se sudova tvojih.“

Ovdje nije riječ o strahu koji tjera čovjeka od Boga.

To je sveto strahopoštovanje pred Bogom koji je savršeno pravedan i svet.

Psalmist zna da Božji sudovi nisu proizvoljni. Oni su uvijek pravedni, istiniti i dobri. Zato želi živjeti tako da njegovo srce ostane otvoreno Božjoj opomeni, stezi i ispravljanju.

Zaključak

Psalam 119,113–120 pokazuje da se poštovanje Božje riječi ne izražava samo riječima nego načinom života.

Ono se očituje u nepodijeljenoj odanosti Bogu, u strpljivom čekanju Njegovih obećanja, u mudrom izboru društva, u potpunom oslanjanju na Njegovu snagu i u dubokom poštovanju Njegove svetosti i pravednosti.

Što čovjek više ljubi Božju riječ, to će ozbiljnije shvaćati Božje sudove. I što više razumije Božju pravednost, to će više cijeniti dar Njegove riječi koja ga vodi putem života.

Citati za razmišljanje

Leupold

“Ovaj odlomak može se promatrati kao molitva za snagu da čovjek ostane vjeran Božjoj riječi usred snažnog protivljenja. U hebrejskom tekstu pojavljuju se neke rijetko korištene riječi jer svaka kitica započinje slovom koje se vrlo rijetko koristi u hebrejskom alfabetu.”

VanGemeren

“Put pravednika i put bezbožnika jasno su razdvojeni. Bezbožnici su ljudi dvostruka srca, zlotvori, neposlušni Božjoj riječi i puni prijevare. Psalmist se potpuno odvaja od njih. Takvo odvajanje samo je po sebi izraz njegove predanosti Bogu. On mrzi kolebljivost, ali ljubi Gospodnji Zakon. Poziva zlotvore da se udalje od njega kako bi mogao još vjernije vršiti Božje zapovijedi.”

Yates

“Ti si moje skrovište i moj štit. Oštar kontrast između nevjernih ljudi i psalmista naglašava njegovu odanost Bogu. Upravo mu ta vjernost daje osjećaj sigurnosti i snagu da s pouzdanjem gleda u budućnost.”

Murphy

“Božja riječ predstavlja zakon od kojega je strašno skrenuti. Ljudi koji odstupaju od puta pravednosti dvoumni su ljudi koji pokušavaju služiti i Bogu i bogatstvu. Ljubiti Božji zakon znači mrziti njegovo kršenje. Kazna bezbožnih i izbavljenje potlačenih veličanstveno otkrivaju Božju pravednost.”

G. Campbell Morgan

“Kroz cijeli ovaj odlomak psalmist promatra put i posljedice bezbožnosti. Izražava mržnju prema ljudima dvostruka srca, onima koji nisu potpuno odani Bogu. Poziva zlotvore da se udalje od njega i priznaje da Bog odbacuje takve ljude. Nasuprot njima potvrđuje vlastitu vjernost Božjem zakonu i svoje pouzdanje u Boga. Razlog zbog kojega se odvaja od zlih jest želja da sačuva Božje zapovijedi. Promatrajući Božje sudove nad bezbožnicima, ispunjen je svetim strahopoštovanjem. To su riječi čovjeka osjetljive i budne savjesti.”

Pitanja za osobno razmišljanje:

1. Koliko je čvrsta i postojana moja odluka da budem poslušan Božjoj riječi? Na kojim područjima pokazujem kolebljivost?
2. Kada mi se čini da Bog dugo ne ispunjava svoja obećanja, čekam li strpljivo, hraneći svoju vjeru Njegovom riječju?
3. Volim li Božje zapovijedi i ostajem li im vjeran kao što to pokazuje psalmist?
4. Imam li zdravo poštovanje prema Božjim sudovima – kako prema osudi zla tako i prema Božjoj stezi i ispravljanju u vlastitom životu?

Molim, podijelite dalje – neka se istina širi.

Objava Psalam 119 (113-120) – Poštovanje Božje riječi put je prema poštovanju Božjih sudova pojavila se prvi puta na Početni dizajn.

Kada izgovori zvuče mudro, ali zapravo skrivaju neposlušnost

Bog kroz cijelu Bibliju poziva svoje ljude na korake vjere. Gotovo svaki put prepreka nije bila otvorena pobuna, nego oklijevanje.

Mojsije je smatrao da nije dovoljno sposoban. Gideon je tražio još jedan znak. Jeremija je mislio da je premlad. Jona je pobjegao u suprotnom smjeru. Bog je govorio, a čovjek je pronalazio razloge za čekanje.

Ni danas nije mnogo drukčije.

Većina vjernika neće reći:

“Ne želim poslušati Boga.”

To zvuči previše iskreno.

Umjesto toga kažemo:

• “Još nisam spreman.”
• “Treba još malo pričekati.”
• “Ne želim se isticati.”

Sve to može zvučati razumno, odgovorno pa čak i duhovno.

Ali iza tih riječi često se krije nešto dublje.

Problem nije prvenstveno nedostatak hrabrosti.

Problem je nedostatak povjerenja.

Svaka od ove tri laži zapravo je različit oblik nepovjerenja u Boga.

1. “Još nisam spreman. Treba mi još malo informacija.”

Mudrost je biblijska vrijednost.

Bog nas ne poziva na nepromišljenost. Potiče nas da računamo trošak, tražimo savjet i razmišljamo (Izr 21,5).

Ali postoji trenutak kada dodatne informacije više ne služe donošenju bolje odluke, nego odgađanju poslušnosti.

Koliko ljudi godinama govore:

• još moram proučiti,
• još moram moliti,
• još nije pravo vrijeme,
• još nisam dovoljno sposoban.

Pitanje je:

Što ako problem nije nedostatak znanja nego strah od pogreške?

Mojsije je imao odgovor na svaki Božji poziv.

“Nisam dovoljno rječit.”

“Tko sam ja?”

“Neće mi vjerovati.”

Na kraju mu Bog nije dao još argumenata.

Rekao mu je:

“Ja ću biti s tobom.” (Izl 3,12)

To je često odgovor koji i nama nedostaje.

Mi želimo više sigurnosti.

Bog nam daje svoju prisutnost.

Vjera ne znači da imamo odgovor na svako pitanje.

Vjera znači da vjerujemo Onome koji ima odgovore.

Bog rijetko otkriva cijeli put odjednom.

Najčešće osvijetli tek sljedeći korak.

2. “Polako. Ne treba žuriti.”

Ovo može biti vrlo mudar savjet.

Ali može biti i vrlo opasan izgovor.

Nisu svi koji idu polako mudri.

Neki jednostavno izbjegavaju rizik.

Postoji velika razlika između strpljenja i odugovlačenja.

Mudrost čeka kada Bog kaže: “Čekaj.”

Strah čeka i onda kada Bog kaže: “Kreni.”

Kada je Isus pozvao učenike:

“Pođite za mnom”

nije im dao godinu dana za razmišljanje.

Oni su ostavili mreže i krenuli.

Koliko je službi ostalo nikada započeto?

Koliko je ljudi ostalo bez ohrabrenja jer smo šutjeli?

Koliko je razgovora s nevjernicima ostalo neobavljeno?

Koliko je poziva ostalo neostvareno jer smo čekali “pravi trenutak”?

Naravno da nije svaka žurba od Boga.

Ali nije ni svako čekanje mudrost.

Ponekad riječ “jednom” postane najopasnija riječ u našem duhovnom životu.

Jednom ću…

• početi služiti,
• oprostiti,
• svjedočiti,
• pokrenuti ono na što me Bog zove,
• više moliti,
• ozbiljnije živjeti za Krista.

Ali Bog vrlo često govori:

“Danas, ako glas njegov čujete…” (Heb 3,15)

3. “Ne želim privlačiti pozornost.”

Ova rečenica zvuči vrlo ponizno.

Ali nije uvijek poniznost.

Ponekad je to samo drugačije lice straha.

Isus je osudio one koji su činili dobra djela kako bi ih ljudi vidjeli (Mt 6).

Ali isti Isus rekao je:

“Vi ste svjetlost svijeta… neka tako zasvijetli vaša svjetlost pred ljudima.” (Mt 5,14-16)

Nema proturječja.

Razlika je u motivu.

Jedni žele da ljudi vide njih.

Drugi žele da ljudi vide Krista.

Ako zbog straha od ljudi skrivamo darove koje nam je Bog dao, tada naš problem više nije poniznost.

Naš problem postaje neposlušnost.

Izreke kažu:

“Strah od čovjeka postavlja zamku, a tko se uzda u Gospodina, siguran je.” (Izr 29,25)

Najveće pitanje nije:

“Hoće li ljudi primijetiti mene?”

Nego:

“Hoće li zbog moje šutnje manje ljudi upoznati Krista?”

4. “Nemam vremena.”

Ovo je možda najprihvaćeniji izgovor našega vremena.

Većina nas doista živi ubrzanim tempom. Posao, obitelj, obveze, služenje, poruke, sastanci i neprestani osjećaj da nešto još treba obaviti lako nas uvjere da jednostavno nemamo vremena.

Ali vrijedi se zapitati:

Je li problem doista nedostatak vremena ili način na koji određujemo svoje prioritete?

Svi ljudi imaju isti broj sati u danu.

Razlika nije u količini vremena, nego u onome što smatramo najvažnijim.

Često kažemo:

• Nemam vremena za molitvu.
• Nemam vremena čitati Božju riječ.
• Nemam vremena služiti.
• Nemam vremena razgovarati s djecom.
• Nemam vremena svjedočiti.
• Nemam vremena pomoći nekome u potrebi.

A zapravo ne kažemo da nemamo vremena.

Kažemo da je nešto drugo dobilo prednost.

Isus je živio život ispunjen zahtjevima. Ljudi su ga neprestano tražili, mnoštvo ga je okruživalo, bolesnici su čekali, učenici postavljali pitanja, a protivnici ga pokušavali uhvatiti u riječi.

Pa ipak, Evanđelja više puta pokazuju da je pronalazio vrijeme za molitvu i zajedništvo s Ocem.

Nije dopuštao da hitno postane važnije od onoga što je najvažnije.

Marta je bila zauzeta mnogim poslovima, dok je Marija sjedila kraj Isusovih nogu. Isus nije rekao da je Martino služenje bilo pogrešno, nego da je Marija “izabrala bolji dio” (Lk 10,42).

To je ključna razlika.

Problem nije što imamo mnogo obveza.

Problem nastaje kada nam obveze postupno zauzmu mjesto koje pripada Bogu.

Ponekad govorimo da nemamo vremena, a zapravo se bojimo usporiti. Ako stanemo, morat ćemo se suočiti s vlastitim srcem, s Božjim glasom ili s odlukama koje već dugo odgađamo.

Ponekad kažemo:

• Nemam vremena.
• Nemam novca.
• Nemam mogućnosti.

Naravno, postoje stvarna ograničenja koja ne možemo zanemariti. No vrijedi se iskreno zapitati: je li problem doista u okolnostima ili u tome što čekam da mi bude potpuno ugodno prije nego što poslušam Boga?

Zato pitanje nije:

“Imam li dovoljno vremena?”

Nego:

“Za što uvijek pronađem vrijeme?”

Naši kalendari često otkrivaju ono što naše usne ne žele priznati.

Jer ono što nam je doista važno, za to gotovo uvijek pronađemo vrijeme.

Bog ne traži od nas da zanemarimo odgovornosti koje nam je povjerio. Ali nas poziva da njega stavimo na prvo mjesto, vjerujući da će se pobrinuti za ono što slijedi.

Isus nas podsjeća:

“Tražite najprije Kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, a sve će vam se ostalo nadodati.“ (Mt 6,33)

Nije slučajno da Isus nije rekao: “Kad budete imali vremena, tražite Kraljevstvo.”

Rekao je: “Tražite najprije.”

Jer problem našeg vremena najčešće nije manjak sati u danu, nego manjak ispravnih prioriteta.

5. “Umoran sam.”

Ovo je jedan od najčešćih razloga koje danas čujemo.

I često je potpuno istinit.

Ljudi su umorni.

Umorni od posla.

Od obiteljskih obveza.

Od stresa.

Od neprospavanih noći.

Od razočaranja.

Od dugotrajnih borbi.

Bog to zna.

Isus nikada nije osuđivao ljude zato što su bili umorni.

Naprotiv, rekao je:

“Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti.“ (Mt 11,28)

Problem nije u tome što smo umorni.

Problem nastaje kada umor postane trajno opravdanje da prestanemo činiti ono na što nas Bog poziva.

Koliko smo puta rekli:

• danas neću moliti, preumoran sam,
• danas neću otvoriti Božju riječ,
• danas neću otići u crkvu,
• danas neću nazvati osobu kojoj sam trebao biti ohrabrenje,
• danas neću služiti.

Ponekad je odmor upravo ono što nam treba.

Ali ponekad nije tijelo ono koje je najumornije.

Umorno je srce.

Iscrpljenost može biti posljedica života bez dovoljno odmora, ali može biti i posljedica života u kojem pokušavamo nositi terete koje nam Bog nikada nije namijenio.

Zanimljivo je da je Isus, i kada je bio fizički iscrpljen, uvijek iznova tražio zajedništvo s Ocem. Povlačio se na molitvu ne zato što je imao višak vremena ili energije, nego zato što je znao odakle dolazi njegova snaga.

Ponekad mislimo da ćemo se Bogu vratiti kada se malo odmorimo.

Ali često upravo u njegovoj prisutnosti pronalazimo odmor koji nam nedostaje.

Prorok Izaija piše:

“A oni koji se u Gospodina uzdaju dobivaju novu snagu; podižu krila kao orlovi, trče i ne sustaju, hode i ne malakšu.“ (Iz 40,31)

To ne znači da vjernik nikada neće biti umoran.

To znači da Bog može obnoviti čovjeka koji dolazi k njemu.

Zato pitanje nije samo:

“Jesam li umoran?”

Nego:

“Tražim li obnovu na pravom mjestu?”

Ponekad nam treba san.

Ponekad godišnji odmor.

Ponekad razgovor s prijateljem.

Ali iznad svega, treba nam Krist.

Jer postoji umor koji liječi krevet i postoji umor koji može izliječiti samo Božja prisutnost.

Što zapravo štitimo?

Ako skinemo sve naše razloge i objašnjenja, često ostane samo srce.

Što zapravo čuvamo?

Možda svoj ugled.

Možda sigurnost.

Možda osjećaj kontrole.

Možda želimo izbjeći neuspjeh.

Možda se bojimo da ćemo biti odbačeni.

Ali Isus nas nije pozvao da sačuvamo svoj komfor.

Pozvao nas je da uzmemo svoj križ i slijedimo njega.

Najveći neprijatelj poslušnosti često nije otvorena pobuna protiv Boga.

To su naši dobro uređeni izgovori.

Krist je učinio ono što mi često izbjegavamo

Isus nije čekao savršene okolnosti.

Nije tražio ljudsko odobravanje.

Nije birao lakši put.

Njegova je hrana bila vršiti volju Očevu (Iv 4,34).

Ta ga je poslušnost odvela sve do križa.

Ljudskim očima križ je izgledao kao poraz.

Božjim očima bio je najveća pobjeda u povijesti.

Na križu je Isus podnio odbacivanje ljudi kako se mi više ne bismo morali bojati njihova mišljenja.

Ondje je ponio našu nevjeru, naš strah i naše propuštene prilike.

Zato kršćanski život nije poziv da postanemo neustrašivi.

To je poziv da sve više vjerujemo Kristu.

Jer sigurnost ne nalazimo u vlastitoj hrabrosti, nego u njegovoj vjernosti.

Zaključak

Sotona rijetko govori:

“Nemoj poslušati Boga.”

Mnogo češće šapće:

“Pričekaj još malo.”

“Još nisi spreman.”

“Ne ističi se.”

“Budi razuman.”

“Nemaš vremena za to.”

“Umoran si.”

Godine mogu proći u tim tihim izgovorima.

Na kraju života možda nećemo najviše žaliti zbog pogrešaka koje smo napravili služeći Kristu.

Možda ćemo više žaliti zbog prilika koje nikada nismo iskoristili jer smo čekali trenutak koji nikada nije došao.

Zato se vrijedi iskreno zapitati:

• Čekam li još “više informacija”, iako mi je Bog već pokazao dovoljno da učinim sljedeći korak?
• Nazivam li svoj oprez mudrošću, iako se zapravo bojim neuspjeha?
• Šutim li o Kristu iz poniznosti ili iz straha od ljudi?
• Što bih danas učinio kada bih više vjerovao Božjim obećanjima nego vlastitim izgovorima?

Vjera nije odsutnost straha. Vjera je poslušnost Bogu usred straha. A upravo tada njegova se snaga najjasnije očituje u našoj slabosti. (2 Kor 12,9)

Molim, poijelite dalje – neka se istina širi.

Objava Pet laži koje si vjernici govore kako bi ostali u zoni ugode pojavila se prvi puta na Početni dizajn.

• 105 NUN Tvoja je riječ nozi mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi.
• 106 Prisegnuh se, i riječ ću održati, da ću čuvati pravedne sudove tvoje.
• 107 Pritisnut sam veoma: oživi me, GOSPODE, po riječi svojoj!
• 108 Prihvati, molim te, prinose usta mojih, GOSPODE, i pouči me svojim sudovima.
• 109 Život je moj svagda mi u ruci, ali Zakona tvojega ne zaboravljam.
• 110 Opaki mi postaviše zamku, ali ja ne skrenuh od tvojih odredaba.
• 111 Svjedočanstva tvoja baština su mi dovijeka, ta ona su radost srcu mojemu.
• 112 Priklonio sam srce svoje da tvoje vrši propise — uvijek i do kraja.

“Tvoja je riječ nozi mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi.” (Psalam 119,105)

Uvod

Psalam 119 najveći je psalam u Bibliji i veliča vrijednost Božje riječi u životu vjernika. U odlomku 119,105–112, koji odgovara hebrejskom slovu Nun, psalmist opisuje Božju riječ kao svjetlo koje vodi čovjeka kroz tamu ovoga svijeta.

Glavna poruka ovog odlomka može se sažeti u jednu rečenicu:

Božja riječ osvjetljava naše putove na putu pravednosti.

Dok prolazimo kroz život pun izazova, kušnji i neizvjesnosti, upravo nam Božja riječ daje sigurnost, smjer i nadu.

1. Božja riječ pokazuje pravi put (r. 105)

“Tvoja je riječ nozi mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi.”

Ovo je jedan od najpoznatijih stihova cijelog Svetoga pisma.

Svjetiljka ne osvjetljava cijeli put odjednom, nego dovoljno da možemo učiniti sljedeći korak. Tako i Bog najčešće ne otkriva cijelu budućnost, nego nam daje dovoljno svjetla za poslušan hod u sadašnjosti.

Kroz cijelu Bibliju susrećemo snažan kontrast između svjetla i tame:

• Bog je svjetlost.
• Grijeh pripada tami.
• Božja riječ vodi, dok čovjek bez nje lako zaluta.

Kada se udaljimo od Božje riječi, gubimo orijentaciju. Kada joj ostanemo vjerni, ona postaje naš svakodnevni vodič.

2. Poslušnost je odgovor na Božju pravednost (r. 106)

“Prisegnuh se, i riječ ću održati, da ću čuvati pravedne sudove tvoje.”

Psalmist ne izražava prolazni osjećaj, nego donosi čvrstu odluku.

Njegova predanost vidi se u tri koraka:

• zakleo se,
• potvrđuje svoju odluku,
• ustrajno će izvršavati Božje zapovijedi.

Poslušnost nije rezultat prisile nego priznanja da su Božje odredbe pravedne i dobre.

3. Nevolje iskušavaju našu vjernost (r. 107–110)

Vjernost Bogu ne oslobađa čovjeka patnje.

Psalmist opisuje svoje stanje vrlo iskreno:

• teško je pogođen,
• život mu je neprestano ugrožen,
• neprijatelji mu postavljaju zamke.

Unatoč tome, on ne odustaje od Boga.

Božja riječ daje novu snagu

Njegova molitva glasi:

“Oživi me, GOSPODE, po riječi svojoj.”

On ne traži lakši život nego novu snagu za vjernost.

Božja riječ ne samo da pokazuje put nego i obnavlja čovjeka kada je iscrpljen.

Božja riječ poučava

Psalmist moli:

“Pouči me svojim sudovima.”

Čak i usred patnje ostaje učenik Božje škole.

Zahvalnost usred kušnje

Iako prolazi kroz teškoće, ne prestaje zahvaljivati Bogu.

Njegova hvala nije posljedica lagodnog života nego dubokog povjerenja.

Ustrajnost do kraja

Dvije njegove izjave sažimaju njegovu postojanost:

• Tvoga Zakona ne zaboravljam.
• Nisam odstupio od tvojih naredaba.

Vanjske okolnosti nisu promijenile njegov odnos prema Božjoj riječi.

4. Božja riječ naša je vječna baština (r. 111–112)

“Svjedočanstva tvoja baština su mi dovijeka, ta ona su radost srcu mojemu.”

Većina ljudi svoju sigurnost traži u materijalnim dobrima.

Psalmist najveće bogatstvo vidi u Božjoj riječi.

Njegova je baština trajna, neprolazna i vječna.

Zbog toga može reći:

“Priklonio sam srce svoje da tvoje vrši propise — uvijek i do kraja.”

Njegova poslušnost nije kratkotrajan entuzijazam nego cjeloživotna odluka.

Što možemo naučiti?

Ovaj odlomak podsjeća nas na nekoliko važnih istina:

• Božja riječ daje smjer našem životu.
• Poslušnost proizlazi iz povjerenja u Božju pravednost.
• Nevolje ne moraju ugasiti našu vjeru.
• Božja riječ daje novu snagu i donosi utjehu.
• Prava baština vjernika nije prolazno bogatstvo nego Božja istina.
• Vjernost Bogu traje cijeli život.

Zaključak

Put kojim kršćanin hoda nije uvijek lagan. Ponekad je mračan, neizvjestan i pun prepreka. Upravo zato Bog nije ostavio svoj narod bez vodstva.

Njegova riječ ostaje svjetiljka našim nogama i svjetlo našoj stazi.

Dok joj vjerujemo, proučavamo je i živimo prema njoj, možemo sigurno koračati putem pravednosti koji vodi u vječni život.

“Tvoja je riječ nozi mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi.” (Psalam 119,105)

Citati za razmišljanje

Charles C. Ryrie:
“Psalmist se zavjetuje da će uvijek slijediti Božju riječ.”

H. C. Leupold:
“Psalmist se zavjetuje na vjernost prosvjetljujućoj Božjoj riječi u svim okolnostima, bez obzira na cijenu (rr. 105–112)…

(U vezi s retkom 107) Ovaj redak može značiti da su ljudi učinili da trpi upravo zato što je vjerno izvršavao Božju volju. No on pribjegava molitvi da ga Bog oživi, odnosno da mu dâ tjelesnu snagu kako bi mogao podnijeti ono što mora podnijeti. Ne dopušta da ga potpuno slomi ono što ga teško pritišće. I dalje može prinositi hvalu Bogu za mnoga dobra koja još uvijek uživa. U dubokoj poniznosti smatra da njegove slabe hvale nisu prihvatljive Bogu ako ih sam Bog ne udostoji primiti. Posebno želi slaviti Boga za pomoć koju mu je pružila Njegova riječ. Gotovo u istom dahu, dok zahvaljuje za ono što je Božja riječ učinila za njega, moli da još više upozna to neprocjenjivo blago.”

Charles H. Spurgeon (uz redak 105):
“Mi smo putnici kroz grad ovoga svijeta i često smo pozvani hodati njegovom tamom. Nikada ne bismo trebali krenuti bez svjetla Božje riječi kako ne bismo posrnuli. Svaki čovjek treba osobno, praktično i redovito koristiti Božju riječ kako bi znao kojim putem ide i što ga na tom putu očekuje.

Kad se tama spusti oko mene, riječ Gospodnja poput goruće baklje osvjetljava moj put. U starim istočnim gradovima nije bilo ulične rasvjete pa je svaki prolaznik nosio vlastitu svjetiljku kako ne bi pao u otvoreni odvod ili se spotaknuo o nečistoću na putu. To je vjerna slika našeg puta kroz ovaj mračni svijet. Bez Svetoga pisma ne bismo znali ni kojim putem ići ni kako njime hodati.

Jedna od najpraktičnijih koristi Svetoga pisma jest vodstvo u svakodnevnom životu. Ono nam nije dano da nas zadivi svojim sjajem, nego da nas vodi svojim poukama. Istina je da um treba prosvjetljenje, ali još više noge trebaju usmjerenje, jer inače i glava i noge mogu završiti u jarku.

Blago čovjeku koji Božju riječ prisvaja kao svoju i koristi je kao svoju utjehu i savjetnicu – kao svjetiljku svojim nogama i svjetlo svojoj stazi. Ona je svjetiljka noću, svjetlo danju i radost u svako doba. David je njome upravljao svoje korake i njezinom svjetlošću uočavao prepreke na svome putu. Tko hoda u tami, prije ili kasnije će se spotaknuti, ali onaj tko hoda u svjetlu ostaje postojan.”

Charles H. Spurgeon (uz redak 112):
“Nije bio napola sklon kreposti, nego joj je bio predan svim srcem. Cijelo njegovo biće bilo je usmjereno prema ustrajnoj i praktičnoj pobožnosti. Bio je odlučan držati Gospodnje odredbe svim svojim srcem tijekom cijelog života, bez odstupanja i bez odustajanja.

Molitvom, razmišljanjem i čvrstom odlukom usmjerio je cijelo svoje biće prema Božjim zapovijedima; ili drugim riječima, Božja ga je milost nagnula da svoje srce usmjeri prema svetosti.

Mnogi su skloni propovijedati, ali psalmist je bio sklon živjeti ono što propovijeda. Mnogi su skloni obredima, ali on je bio sklon vršiti Božje odredbe. Mnogi slušaju samo povremeno, ali David je želio slušati uvijek. Mnogi se zadovoljavaju privremenom religioznošću, ali ovaj je pobožni čovjek gledao u vječnost i bio odlučan vršiti odredbe svoga Gospodina i Kralja do samoga kraja.”

John C. Zemek (uz r. 111–112):
“Pozitivan stav zadovoljstva temelj je ove odluke na poslušnost.

1. (r. 111) Zadovoljstvo čovjeka Božjega snažan je poticaj.

• Zadovoljan je jer je Božja riječ njegova vječna baština.
• Zadovoljan je jer mu Božja riječ pruža sadašnje ispunjenje.

2. (r. 112) Zadovoljstvo čovjeka Božjega vodi ga vjernoj primjeni Božje riječi.

Snažna svjedočanstva zadovoljstva u retku 111 i sveobuhvatna potvrda ustrajnosti u retku 112 zaključuju razmišljanja pod slovom Nun.

Teško je pravilno razumjeti težinu psalmistove izjave da je Božja riječ njegova baština ako ne znamo koliko je obećanje zemlje bilo važno Izraelcima. Hebrejska riječ koja se ovdje koristi nosi savezničko značenje i povezana je s Božjim obećanjem da će Izraelu dati Obećanu zemlju (usp. Izl 32,13).

Stoga, kada kaže: „Uzeo sam tvoja svjedočanstva za svoju baštinu zauvijek”, on pokazuje da mu je Božji zakon vredniji od bilo kakvog zemaljskog posjeda. Ne umanjuje važnost obećane zemlje, nego uzdiže vrijednost Božje riječi, osobito ako je u vrijeme pisanja bio u progonstvu.

Kao što je ranije priznao da je sam Gospodin njegov „udio” (r. 57), tako sada svjedoči da je Božja riječ njegova vječna baština.”

G. Campbell Morgan:
“Psalmist sebe vidi kao hodočasnika koji prolazi svijetom tame u kojem bi lako mogao zalutati. Na takvom putovanju objavljena volja njegova Boga postaje mu svjetiljka i svjetlo. Tako istodobno prepoznaje svetost Božje zapovijedi i vrijednost duhovnog prosvjetljenja koje kroz nju sjaji.”

Pitanja za osobno razmišljanje:

1. Usporedite koliko je teško kretati se po mraku čak i u vlastitoj kući koja nam je dobro poznata. Koliko je tek nerazumno krenuti u nepoznato bez svjetla koje nam Gospodin besplatno pruža!
2. Jesmo li odlučni držati se Božje riječi čak i kada nas to boli? Jesmo li spremni podnositi nevolje radi vjernosti svojim biblijskim uvjerenjima?
3. Na koje vas je načine Zli ili njegovi sluge pokušao saplesti na vašem životnom putu? Što vas je upozorilo na zamke i opasnosti? Kako ste se uspjeli zaštititi?
4. Razmišljamo li o Božjim svjedočanstvima kao o svojoj trajnoj i dragocjenoj baštini?

Molim, podijelite dalje neka se istina širi.

Objava PSALAM 119 (105–112) – Božja riječ – svjetlo na životnom putu pojavila se prvi puta na Početni dizajn.