Uvod: Trčimo li s ciljem?

Sport je jedan od najstarijih i najpopularnijih oblika ljudskog natjecanja. Milijuni ljudi diljem svijeta prate olimpijske igre, svjetska prvenstva i različita sportska natjecanja. Vrhunski sportaši ulažu godine rada, discipline, odricanja i ustrajnosti kako bi postigli svoj cilj i osvojili nagradu.

Nije stoga slučajno da je apostol Pavao često koristio sportske ilustracije kako bi objasnio kršćanski život. Iako ne znamo je li osobno pratio natjecanja, jasno je da je dobro poznavao sportsku kulturu grčko-rimskog svijeta te ju je koristio kao snažnu sliku duhovne stvarnosti.

U svojim poslanicama govori o trkačima, natjecateljima, hrvačima i vojnicima. Njegova je poruka jednostavna: kao što sportaš prolazi kroz discipliniran trening kako bi osvojio prolaznu nagradu, tako i kršćanin treba živjeti disciplinirano kako bi ostao vjeran Kristu i primio neprolaznu nagradu.

Sport u antičkom svijetu

Tjelesna natjecanja postojala su tisućama godina prije Krista. U mnogim drevnim civilizacijama bila su povezana s vojnom obukom, religijskim svečanostima i javnim natjecanjima.

Prve zabilježene Olimpijske igre održane su 776. godine prije Krista u Olimpiji na Peloponezu, u Grčkoj. U početku je postojala samo jedna disciplina – utrka na jednu duljinu stadiona, otprilike 192 metra. Tijekom sljedećih stoljeća dodane su druge discipline poput hrvanja, petoboja, boksa, pankrationa i utrka bojnih kola.

Pobjednici su na samim igrama primali vijenac od maslinovih grančica kao simbol pobjede. Međutim, po povratku u svoje gradove često su bili nagrađivani novcem, povlasticama i velikim društvenim ugledom.

Takva su natjecanja bila iznimno popularna u grčko-rimskom svijetu, pa nije čudno da ih Pavao koristi kao ilustraciju duhovnog života.

Kršćanski život nije besciljno lutanje

U Prvoj poslanici Korinćanima Pavao piše:

“Ne znate li da u trkalištu svi trkači trče, ali samo jedan prima nagradu? Tako trčite da je osvojite!“ (1 Kor 9,24)

Pavao koristi sliku utrke kako bi naglasio ozbiljnost kršćanskog života. Pavao naglašava da ne smijemo živjeti kao oni koji „trče bez cilja“ (1 Kor 9,26).

Njegova poanta nije da će samo jedan vjernik biti nagrađen. U antičkim utrkama samo je jedan natjecatelj primao pobjednički vijenac, ali Pavao tom slikom želi pokazati da svaki kršćanin treba živjeti s predanošću, odlučnošću i usmjerenošću pobjednika.

Kršćanski život nije lutanje bez smjera.

Bog nas nije spasio samo kako bismo jednoga dana otišli u nebo. Pozvao nas je na život s jasnom svrhom – da upoznajemo Krista, postajemo sličniji njemu i služimo njegovu kraljevstvu.

Mnogi ljudi prolaze kroz život bez jasnog cilja. Dani se pretvaraju u godine, a godine u desetljeća. Međutim, vjernik zna prema čemu ide.

Na kraju puta ne čeka ga ljudsko priznanje nego susret s Gospodinom.

Najveća nagrada nije zemaljska slava nego Kristovo odobravanje:

“Dobro, slugo dobri i vjerni.“ (Mt 25,21)

Disciplina je neizostavan dio duhovnog rasta

Pavao nastavlja:

“Svaki se natjecatelj u svemu uzdržava.“ (1 Kor 9,25)

Nitko ne postaje vrhunski sportaš slučajno.

Medalje se ne osvajaju bez treninga.

Snaga se ne razvija bez napora.

Izdržljivost ne dolazi bez odricanja.

Isto vrijedi i za duhovni život. Mnoge male pobjede vode prema velikoj pobjedi.

Mnogi bi željeli snažnu vjeru bez molitve.

Željeli bi poznavati Božju riječ bez proučavanja.

Željeli bi duhovnu zrelost bez poslušnosti.

Željeli bi pobjedu bez borbe.

No Bog nas poziva na discipliniran život.

To uključuje:

• svakodnevnu molitvu,
• redovito proučavanje Svetoga pisma,
• zajedništvo s drugim vjernicima,
• služenje drugima,
• odricanje od grijeha,
• poslušnost Božjoj volji.

Kao što sportaš trenira svoje tijelo, tako vjernik treba razvijati duhovne navike koje ga približavaju Kristu.

Poznati sportaš je rekao: “Hrvač koji uspije nadvladati umor ima najveće izglede za uspjeh. Ključ je ustrajati kroz teške treninge koji razvijaju mentalnu snagu do točke kada se više ne predaješ umoru i boli.”

Cijena nagrade

Svaka vrijedna nagrada ima svoju cijenu.

Sportaši često odustaju od udobnosti, zabave i trenutnih zadovoljstava kako bi ostvarili veći cilj.

Pavao piše:

“Ja krotim svoje tijelo i držim ga u pokornosti.” (1 Kor 9,27)

Ovdje ne govori o samokažnjavanju nego o samokontroli.

Ne dopušta da njime upravljaju osjećaji, požude ili trenutne želje, nego ih podređuje Božjoj volji. Kao što sportaš disciplinira svoje tijelo radi pobjede, tako i vjernik razvija duhovnu disciplinu kako bi ostao vjeran Kristu i završio svoju utrku vjere.

Današnja kultura često govori:

• slijedi svoje osjećaje,
• radi ono što ti odgovara,
• živi kako želiš.

Isus govori drugačije:

“Ako tko hoće za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.” (Mk 8,34)

Duhovna zrelost uvijek uključuje odricanje od sebe i podlaganje Kristu.

Kršćanski život je duhovna borba

Novi zavjet često opisuje kršćanski život kao duhovnu borbu.

Ratovi se ne dobivaju lijenošću, ravnodušnošću ili duhovnom mlakošću (Gal 6,9).

Pavao govori o unutarnjem sukobu između stare i nove naravi (Rim 7,21-25).

Poziva vjernike da obuku svu Božju opremu za borbu (Ef 6,10-18).

Na kraju života može reći:

“Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao.” (2 Tim 4,7)

Vjernik se svakodnevno suočava s izazovima:

• napastima,
• grijehom,
• duhovnom lijenošću,
• pritiskom svijeta,
• sumnjama i obeshrabrenjem.

Velike duhovne pobjede ne događaju se preko noći.

One nastaju kroz svakodnevnu vjernost u malim stvarima.

Kao što vojske pobjeđuju zahvaljujući dugotrajnoj pripremi, tako i kršćani pobjeđuju kroz ustrajnu poslušnost Bogu.

Dva puta pred svakim čovjekom

U Poslanici Galaćanima Pavao opisuje dva načina života.

Pred svakim čovjekom uvijek stoje dva puta:

• lakši put,
• put discipline i ustrajnosti.

Pavao govori o izboru između:

• sijanja u tijelo,
• sijanja u Duha.

Jedan je život po tijelu.

Drugi je život po Duhu.

Jedan vodi u propast.

Drugi vodi u život.

Svaki dan donosimo odluke koje oblikuju naš karakter.

Možemo ulagati u prolazne stvari ili u ono što ima vječnu vrijednost.

Možemo ugađati svojim požudama ili slijediti vodstvo Duha Svetoga.

Ne postoji neutralan teren.

Svaki izbor ima posljedice.

Disciplina nije zamjena za milost

Važno je razumjeti da kršćanska disciplina nije pokušaj da zaslužimo Božju ljubav.

Pavao, koji govori o disciplini i utrci, također piše:

“Milošću Božjom jesam što jesam.” (1 Kor 15,10)

Duhovni rast nije rezultat ljudske snage same po sebi.

On je plod Božje milosti koja djeluje u životu vjernika.

Molimo, proučavamo Božju riječ i borimo se protiv grijeha ne kako bismo zaradili spasenje, nego zato što smo već spašeni Kristovom milošću.

Disciplina nije zamjena za milost.

Ona je odgovor na milost.

Prava nagrada nije popularnost

Današnji svijet uspjeh mjeri brojevima.

Bog ga mjeri vjernošću.

Tijekom svoje službe Isus je privlačio veliko mnoštvo ljudi. Ipak, nakon njegova uzašašća u gornjoj sobi bilo je okupljeno oko 120 učenika (Dj 1,15).

To nas podsjeća da Božje mjerilo uspjeha nije prvenstveno broj sljedbenika nego kvaliteta učenika.

Isus nije došao stvarati publiku.

Došao je stvarati učenike.

Isto vrijedi i za Crkvu danas.

Bog ne traži slavne ljude.

Traži vjerne ljude.

Postani uzor drugima

Kako vjernik raste, njegov život postaje svjedočanstvo drugima.

Pavao je pohvalio Solunjane jer su postali primjer drugim vjernicima.

Ljudi promatraju naš život više nego što slušaju naše riječi.

Promatraju:

• naš odnos prema Bogu,
• naš odnos prema obitelji,
• naš odnos prema patnji,
• naš odnos prema novcu,
• naš odnos prema drugim ljudima.

Duhovna disciplina ne koristi samo nama.

Ona postaje blagoslov za cijelu Crkvu.

Neprolazni vijenac

Sportaši se natječu za prolazne nagrade.

Medalje blijede.

Trofeji skupljaju prašinu.

Rekordi se ruše.

Ljudska slava nestaje.

Ali nagrada koju Krist daje svojoj djeci traje vječno.

Pavao piše da se sportaši natječu za raspadljiv vijenac, a kršćani za neraspadljiv.

To je nagrada vječnog zajedništva s Kristom, radosti njegove prisutnosti i zadovoljstva života provedenog na njegovu slavu.

Zaključak: Jesi li još uvijek u utrci?

Theodore Roosevelt jednom je rekao da priznanje ne pripada kritičaru koji stoji sa strane, nego čovjeku koji se nalazi u areni, koji se bori, pada, ustaje i nastavlja dalje.

“Nije važan kritičar, niti onaj koji pokazuje gdje je snažan čovjek posrnuo ili kako je netko mogao nešto učiniti bolje. Zasluge pripadaju čovjeku koji je u areni, čije je lice prekriveno prašinom, znojem i krvlju; koji se hrabro bori; koji griješi i iznova ne uspijeva, jer nema truda bez pogrešaka i nedostataka; ali koji se ipak usuđuje djelovati; koji poznaje velika oduševljenja i veliku predanost; koji se troši za vrijedan cilj; koji u najboljem slučaju na kraju upozna pobjedu velikog postignuća, a u najgorem slučaju, ako i ne uspije, barem ne uspijeva dok se hrabro usuđuje pokušati. Takav čovjek nikada neće biti među hladnim i plašljivim dušama koje ne poznaju ni pobjedu ni poraz.”

Isto vrijedi i za kršćanski život.

Bog ne traži savršene ljude.

Traži vjerne ljude.

Ljude koji će ustati nakon pada.

Ljude koji neće odustati kada postane teško.

Ljude koji će nastaviti trčati prema cilju.

Na kraju neće biti najvažnije koliko smo bili poznati, bogati ili uspješni u očima svijeta.

Bit će važno jesmo li ostali vjerni Kristu.

Zato trčimo svoju utrku s ustrajnošću, gledajući na Isusa, začetnika i dovršitelja naše vjere.

Jer nagrada koja nas čeka vrijedna je svakog odricanja, svake žrtve i svakog koraka poslušnosti.

Pitanja za osobno razmišljanje:

1. Trčim li svoju životnu i duhovnu utrku s jasnim ciljem da ugodim Kristu ili dopuštam da me svakodnevne brige, udobnost i prolazne stvari odvuku od onoga što je vječno važno?

2. Postoji li područje u mom životu u kojem trebam razviti veću duhovnu disciplinu i samokontrolu kako bih bio vjerniji Kristu te svojim životom poticao druge na vjernost Njemu?

Molim, podijelite dalje – neka se istina širi.

Objava Sport u Bibliji (1): Trčimo li s ciljem? pojavila se prvi puta na Početni dizajn.

Psalam 107

• 1 Hvalite GOSPODA, jer je dobar, jer milosrđe njegovo traje dovijeka!
• 2 Nek tako reknu oni koje otkupi GOSPOD, koje otkupi iz ruke protivnika,
• 3 i sabere ih iz zemalja, s istoka i sa zapada, sa sjevera i s juga.
• 4 Lutahu pustinjom, putem pustim, ne nađoše grada za nastan.
• 5 Gladni i žedni bijahu, duša je njihova klonula u njima.
• 6 Tad zavapiše GOSPODU u tjeskobi svojoj, od nevolja ih njihovih izbavi
• 7 i dovede ih na pravi put da idu u grad za nastan.
• 8 Neka hvale GOSPODA za milosrđe njegovo i za čudesa njegova sinovima ljudskim!
• 9 Jer nasiti dušu čeznutljivu i napuni dobrom dušu izgladnjelu.
• 10 Sjedili su u tmini i u sjeni smrti, zarobljenici bijede i željeza,
• 11 jer su prkosili riječima Božjim i prezirali savjet Svevišnjega.
• 12 Stoga im srce pokori tegobom: posrtahu, a nikog da pomogne.
• 13 Tad povikaše GOSPODU u tjeskobi svojoj i od nevolja ih njihovih spasi.
• 14 Izvede ih iz tmine i sjene smrti, i raskinu sveze njihove.
• 15 Neka hvale GOSPODA za milosrđe njegovo i za čudesa njegova sinovima ljudskim!
• 16 Jer razbi vrata mjedena, i zasune polomi željezne.
• 17 Lȕde, zbog prijestupničkog puta svojega i zbog bezakonja svojih, ispaštahu.
• 18 Svako se jelo gadilo duši njihovoj te do dveri smrti dopriješe.
• 19 Tad povikaše GOSPODU u tjeskobi svojoj, i od nevolja ih njihovih spasi.
• 20 Riječ svoju posla, i iscijeli ih, i izbavi ih iz pogibli njihovih.
• 21 Neka hvale GOSPODA za milosrđe njegovo i za čudesa njegova sinovima ljudskim!
• 22 I nek prinose žrtve zahvalnice, i kazuju s klicanjem djela njegova.
• 23 Oni koji brodovima silaze na more, koji posao obavljaju na velikim vodama,
• 24 oni su vidjeli djela GOSPODNJA, i čudesa njegova na moru dubokome.
• 25 Jer on reče, i podiže olujni vjetar, i digoše se vali njegovi.
• 26 Dizali se do neba, spuštali do bezdana; duša im se topila u nevolji.
• 27 Teturali su i posrtali kao pijani, i sva im je mudrost nestala.
• 28 Tad zavapiše GOSPODU u tjeskobi svojoj, i iz nevolja ih njihovih izvede.
• 29 Prometnu oluju u utihu, te valovi njeni umuknuše.
• 30 I obradovaše se kad utihnuše te ih povede u željenu luku.
• 31 Neka hvale GOSPODA za milosrđe njegovo i za čudesa njegova sinovima ljudskim!
• 32 Neka ga uzvisuju i u pučkome zboru, i na skupu starješina neka ga hvale!
• 33 On pretvori rijeke u pustinju, a izvore voda u žednu zemlju;
• 34 zemlju plodnu u slanište, zbog zloće onih koji se nastaniše u njoj.
• 35 On pretvori pustinju u jezero vodeno, a suhu zemlju u izvore voda.
• 36 I onamo nastani gladne da zasnuju grad za nastan;
• 37 i zasiju polja, i posade vinograde, i saberu obilnu ljetinu.
• 38 I blagoslovi ih te se namnožiše silno, i ne dade da im se stoka smanji.
• 39 Ali se smanjiše i poguriše od prisile, nevolje i žalosti.
• 40 Izli prezir na knezove i pusti ih da lutaju pustinjom i bespućem.
• 41 Al’ podiže iz nevolje potrebita, i rodove mu umnoži ko stado.
• 42 Čestiti će gledati i radovati se, a sve će bezakonje zatvoriti usta svoja.
• 43 I tko je mudar, neka pazi na ovo; i razumjet će takvi milosrđe GOSPODNJE.

Uvod: Bog koji ne odustaje

Život nas često dovede na mjesta na koja nikada nismo planirali doći. Ponekad lutamo bez smjera. Ponekad smo zarobljeni vlastitim odlukama. Nekada nas slome bolesti, razočaranja ili unutarnje borbe. A ponekad se osjećamo kao da nas oluja života baca s jednog vala na drugi.

Psalam 107 govori upravo o takvim ljudima.

To nije psalam o savršenim ljudima. To je psalam o izgubljenima, zarobljenima, bolesnima i uplašenima. To je psalam o ljudima koji su došli do kraja svojih snaga. Ali još više, to je psalam o Bogu koji ih nije ostavio.

Već u prvim stihovima čujemo poziv:

“Hvalite GOSPODA, jer je dobar, jer milosrđe njegovo traje dovijeka!” (Ps 107,1)

Ključna riječ cijelog psalma je Božja postojana ljubav. To je ljubav koja ne odustaje kada mi odustanemo od sebe. To je ljubav koja nas traži čak i onda kada smo se udaljili od Boga.

Četiri slike ljudske nevolje

Psalam 107 prikazuje četiri različite životne situacije. Iako su različite, svaka od njih slijedi isti obrazac:

1. Nevolja
2. Vapaj Bogu
3. Božje izbavljenje
4. Zahvalnost

To je obrazac koji se često ponavlja i u našim životima.

1. Izgubljeni i gladni – kada ne znamo kamo idemo

Prva skupina ljudi luta pustinjom.

“Lutahu pustinjom, putem pustim, ne nađoše grada za nastan.“ (Ps 107,4)

To nisu samo ljudi koji su se izgubili zemljopisno. To su ljudi koji su se izgubili životno.

Koliko danas ljudi živi upravo tako?

Imaju posao, obitelj, planove i ciljeve, ali duboko u sebi osjećaju prazninu. Traže smisao u uspjehu, odnosima, zabavi ili materijalnim stvarima, ali ništa ne može utažiti glad njihove duše.

Augustin je jednom napisao:

“Nemirno je naše srce dok ne pronađe mir u Tebi.”

Bog je stvorio čovjeka za zajedništvo sa sobom. Zato ništa stvoreno ne može ispuniti prazninu koja postoji bez Boga.

Kada su ovi ljudi zavapili Gospodinu, Bog ih je poveo pravim putem i doveo u grad sigurnosti.

I danas Krist govori:

“Ja sam put, istina i život.” (Ivan 14,6)

On nije samo pokazivač puta. On je put.

2. Zarobljenici – kada nas vlastiti grijesi drže u lancima

Druga slika prikazuje ljude koji sjede u tami i okovima.

“Sjedili su u tmini i u sjeni smrti, zarobljenici bijede i željeza.” (Ps 107,10)

Psalmist jasno kaže da su se našli u tom stanju zato što su odbacili Božju riječ.

Grijeh uvijek obećava slobodu, ali završava ropstvom.

Isus je rekao:

“Svaki koji čini grijeh rob je grijeha.” (Ivan 8,34)

Danas ljudi mogu biti zarobljeni različitim stvarima:

• ovisnostima,
• pornografijom,
• alkoholom,
• kockanjem,
• ogorčenošću,
• strahom,
• ponosom,
• potrebom za kontrolom.
• …

Mnogi misle da su slobodni dok zapravo služe svojim željama i navikama.

No Psalam 107 donosi nadu.

Kada su ti zarobljenici zavapili Bogu, On je razbio njihova vrata i raskinuo njihove lance.

Isti Bog djeluje i danas.

Krist nije došao samo oprostiti grijehe nego i osloboditi grešnike.

“Ako vas Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni.” (Ivan 8,36)

3. Napaćeni i slomljeni – kada život zaboli

Treća skupina ljudi trpi zbog vlastitih ludih odluka.

Njihova duša prezire hranu i približava se vratima smrti.

To je slika čovjeka koji je duhovno, emocionalno ili fizički iscrpljen.

Mnogi danas nose nevidljive rane:

• depresiju,
• anksioznost,
• osjećaj bezvrijednosti,
• usamljenost,
• tugu,
• emocionalnu iscrpljenost.

Svijet nudi mnogo privremenih rješenja, ali malo istinskog iscjeljenja.

Psalam nas podsjeća:

“Riječ svoju posla, i iscijeli ih, i izbavi ih iz pogibli njihovih.“ (Ps 107,20)

Bog djeluje kroz svoju Riječ.

Njegova istina liječi laži kojima nas je svijet naučio.

Njegova prisutnost liječi osamljenost.

Njegova milost liječi krivnju.

Njegova ljubav liječi slomljeno srce.

To ne znači da će svaka bolest odmah nestati, ali znači da nijedna rana nije izvan dosega Božje milosti.

4. Ljudi u oluji – kada gubimo kontrolu

Posljednja slika prikazuje mornare uhvaćene u strašnoj oluji.

Valovi ih bacaju prema nebu pa prema dubinama mora.

Izgubili su svu kontrolu.

To je slika mnogih životnih situacija.

Ponekad se nađemo u oluji:

• gubitka posla,
• bolesti,
• financijskih problema,
• obiteljskih sukoba,
• smrti voljene osobe,
• neizvjesnosti budućnosti.

U takvim trenucima čovjek shvati koliko je zapravo malen.

Kada su mornari zavapili Bogu, On je utišao oluju.

Ista se slika pojavljuje u Novom zavjetu kada Isus ustaje u čamcu i zapovijeda moru:

“Umukni! Utišaj se!” (Marko 4,39)

Vjetar je stao, a more se smirilo.

Zašto?

Jer je Isus Gospodar oluje.

Ponekad Bog smiri oluju oko nas.

Ponekad smiri srce usred oluje.

Ali uvijek ostaje s nama u čamcu.

Što nas Psalam 107 uči o Bogu?

1. Bog dopušta nevolje kako bi nas vratio sebi

U svakoj priči ljudi dolaze do točke kada više ne mogu sami.

Tek tada zavape Bogu.

Nevolje često postaju sredstvo kojim nas Bog vraća na pravi put.

Ono što nam se čini kao katastrofa može postati početak duhovne obnove.

2. Bog odgovara na iskren vapaj

Četiri puta u psalmu čitamo iste riječi:

“Tada zavapiše Gospodu u svojoj nevolji.”

I četiri puta Bog odgovara.

Bog nikada ne ignorira ponizno srce.

Možda ne odgovori na način koji očekujemo, ali uvijek čuje molitvu svoje djece.

3. Božja ljubav nikada ne prestaje

Glavna poruka psalma nalazi se u stalnom ponavljanju:

“Neka hvale GOSPODA za milosrđe njegovo i za čudesa njegova sinovima ljudskim!”

Psalmist želi da zapamtimo jednu istinu:

Bog je vjeran čak i kada mi nismo.

Njegova ljubav nije prolazni osjećaj.

Njegova ljubav nije uvjetovana našim uspjehom.

Njegova ljubav ne prestaje kada padnemo.

Njegova ljubav traje dovijeka.

Zaključak: Gdje se ti nalaziš u ovoj priči?

Možda si danas poput izgubljenog putnika.

Možda si zarobljen navikom ili grijehom.

Možda nosiš rane koje nitko ne vidi.

Možda prolaziš kroz oluju koju ne možeš kontrolirati.

Psalam 107 pokazuje da bez obzira gdje se nalaziš, put prema izbavljenju ostaje isti:

“Tada zavapiše Gospodu u svojoj nevolji, i on ih izbavi iz njihovih tjeskoba.”

Bog koji je izbavljao izgubljene u pustinji, oslobađao zarobljenike, liječio slomljene i utišavao oluje nije se promijenio.

Njegova postojana ljubav traje i danas.

Zato je posljednje pitanje Psalma 107 ujedno i pitanje za svakoga od nas:

“I tko je mudar, neka pazi na ovo; i razumjet će takvi milosrđe GOSPODNJE.” (Ps 107,43)

Mudrost nije samo znati za Božju ljubav.

Mudrost je živjeti u njoj, pouzdati se u nju i zahvaljivati za nju svaki dan.

Citati za razmišljanje

Ray Stedman

“Psalmist govori o postojanoj Božjoj ljubavi. Hebrejska riječ označava gorljivu i ustrajnu ljubav koja nikada ne odustaje.

Pjevamo o tome u poznatoj pjesmi:

‘O ljubavi koja me nikada ne pušta, u tebi odmaram svoju umornu dušu.’

Ono što na kraju slomi našu pobunu, iscijeli naše unutarnje rane i oslobodi nas naših emocionalnih okova jest bezuvjetna Božja ljubav koja nas nikada ne pušta.

Mogli bismo upotrijebiti izraz koji je ljudima danas lakše razumjeti. Umjesto ‘postojana ljubav’ mogli bismo reći ‘bezuvjetno prihvaćanje’.

To je ono što Božja ljubav čini. Ona nas prihvaća bez zadrške.

Prihvaćanje znači da si vrijedan upravo takav kakav jesi. Ono ti dopušta da budeš ono što jesi. Ne moraš se uklapati u tuđu predodžbu o tome kakav bi trebao biti.

Tvoje se misli uzimaju ozbiljno jer odražavaju tebe. Možeš govoriti o svojim osjećajima i razlozima zbog kojih se tako osjećaš, a nekome je doista stalo.

Prihvaćanje znači da možeš iznositi svoje ideje bez straha da ćeš biti ismijan ili odbačen. Čak možeš iznijeti i pogrešne ideje te o njima razgovarati. Osjećaš se sigurno.

To ne znači da nikada nećeš biti ispravljen ili da nikada nećeš pogriješiti. To znači da je sigurno biti ono što jesi i da te nitko neće uništiti zbog predrasuda.

Upravo o tome govori ovaj psalam, jer upravo tako Bog postupa s nama. Prihvaća nas takve kakvi jesmo, a zatim djeluje u nama kako bi nas učinio onime što duboko u sebi želimo biti.

To je ono što psalmist naziva postojanom Božjom ljubavlju.”

Ray Stedman

“Zastani i razmisli o svemu ovome.

Kako se to odnosi na tebe?

Mnogi ljudi prolaze kroz jednu ili više ovih teških situacija. Neki lutaju nemirni i izgubljeni. Neki su ogorčeni i pobunjeni. Neke drži u ropstvu određeni stav, navika ili način razmišljanja.

Drugi su bolesni, emocionalno iscrpljeni ili uplašeni zbog krize kroz koju prolaze.

Razmisli o tome kako te Bog prihvaća. Kako te voli. Kako mu je duboko stalo do tebe.

On te susreće upravo ondje gdje jesi i prihvaća upravo takvog kakav jesi.

Njegova se ljubav ne mijenja ni najmanje bez obzira jesi li uspješan ili neuspješan.

Njemu nije važno kako izgledaš u očima ljudi.

Bog te voli. Brine za tebe. Već te je primio. Već ti je dao sve što ti može dati u Isusu Kristu.

Zato se počni radovati toj istini.

Otkrit ćeš da će te ta ljubav osloboditi kako bi mogao živjeti u snazi i slobodi koju Bog daje.”

Charles Ryrie

“Unutar okvira himne koja započinje pozivom na slavljenje (r. 1–3) i završava opisom Božje providnosti (r. 33–43), psalmist prikazuje četiri slike izbavljenja naroda iz zarobljeništva:

putnike u nevolji koji bivaju vođeni do grada (r. 4–9),

zatvorenike koji bivaju oslobođeni iz tamnice (r. 10–16),

bolesnike kojima se vraća zdravlje (r. 17–22),

mornare koji sigurno stižu u luku (r. 23–32).

Svaka od ove četiri slike sadrži:

problem,

molitvu,

Božju intervenciju,

zahvaljivanje i slavljenje Boga.”

Beisner

“Zanimljivo je usporediti skupine ljudi koje psalmist opisuje.

Prvi su beskućnici i lutalice, dok su drugi zatvorenici.

Jedni traže granice i sigurnost, a drugi slobodu.

Treći su bolesni i slabi, dok su četvrti zdravi i snažni.

Bolesni i slabi mogli bi pomisliti da bi im život bio savršen kada bi imali zdravlje i snagu. Međutim, drugi su naučili da zdravlje i snaga sami po sebi ne jamče sigurnost.

Bez obzira na naše stanje, svi ovisimo o Božjoj milostivoj skrbi za najosnovnije potrebe života:

dom, slobodu, hranu, piće, zdravlje, snagu i sam život.

Jesu li Božji ljudi obeshrabreni, umorni ili opterećeni?

Jesu li pak blagoslovljeni, puni radosti i snage?

Jesu li slobodni ili zarobljeni, bolesni ili zdravi?

Bez obzira na njihovo stanje, vrijedi isti poziv:

‘Neka zahvaljuju Gospodinu za njegovu postojanu ljubav i za njegova čudesna djela sinovima ljudskim.'”

Pitanja za osobno razmišljanje:

1. Jesmo li sigurni u spoznaji da nas naš nebeski Otac potpuno prihvaća i bezuvjetno voli zato što nas je zaodjenuo pravednošću svoga Sina?

2. Jesmo li pronašli sigurnost u gradu našega Boga ili još uvijek lutamo izgubljeni i nemirni? Borimo li se neprestano s nezadovoljstvom ili smo otkrili da Bog može zadovoljiti glad naše duše?

3. Postoji li nešto što vas još uvijek drži u zarobljeništvu? Možda neki strah, navika koja upravlja vašim životom ili neka ovisnost? Gospodin vas želi izbaviti svojom postojanom ljubavlju. Postoji li vrijednost u tome što smo iskusili dubine grijeha i očaja ako nas je to dovelo do veće ovisnosti o Bogu i snažnije vjere u njega? Kada Bog izbavlja grešnika od osude, njegova se čudesna djela često posebno jasno vide upravo zbog težine okolnosti iz kojih ga je izbavio. Znači li to da ćemo biti zahvalniji što je Božje djelovanje u našem životu dramatičnije?

4. Jesmo li spremni otpustiti svoje zamjerke i sjećanja na osobne uvrede te istinski voljeti druge bezuvjetno, onom istom postojanom ljubavlju kojom Bog voli nas?

Molim, podijelite dalje – neka se istina širi.

Objava PSALAM 107 – Božja milost u životnim olujama pojavila se prvi puta na Početni dizajn.

Psalam 106

• 1 Slava GOSPODU! Hvalite GOSPODA, jer je dobar, jer milosrđe njegovo traje dovijeka!
• 2 Tko će iskazati silna djela GOSPODNJA, tko li razglasiti svu hvalu njegovu?
• 3 Blaženi su oni koji se drže pravde i onaj koji čini pravednost u svako doba!
• 4 Spomeni me se, GOSPODE, po dobroti koju iskazuješ puku svojemu, pohodi me svojim spasenjem:
• 5 da bih vidio dobro izabranika tvojih, da bih se radovao radosti naroda tvojega, da bih se dičio baštinom tvojom.
• 6 Zgriješili smo, zajedno s ocima našim, činili nepravdu, postupali zlo.
• 7 Oci naši u Egiptu ne razumješe čudesa tvoja; ne spomenuše se obilja milosrđa tvojih, već se pobuniše na moru — na moru Crvenome.
• 8 Ipak ih on spasi poradi imena svojega, da očituje silu svoju.
• 9 I zaprijeti Crvenome moru, i ono se isuši; i provede ih kroz dubine kao kroz pustinju.
• 10 I spasi ih iz ruke mrzitelja, i otkupi ih iz ruke neprijatelja.
• 11 I prekriše vode protivnike njihove, nijednoga od njih ne ostade.
• 12 Tada povjerovaše riječima njegovim i zapjevaše mu hvalu.
• 13 Al’ brzo zaboraviše djela njegova, nisu čekali na savjet njegov,
• 14 te se pohlepi odaše u pustinji i iskušaše Boga u pustari.
• 15 I dade im što su tražili, ali posla neishranjenost na dušu njihovu.
• 16 I pozavidješe Mojsiju u taboru, i Aronu, svecu GOSPODNJEMU.
• 17 Zemlja se rastvori i proguta Datana, i pokri skupinu Abiramovu.
• 18 I oganj sažeže skupinu njihovu, plamen spali opake.
• 19 Načiniše tele na Horebu i klanjahu se liku odlivenu.
• 20 I zamijeniše Slavu svoju obličjem vola koji travu ždere.
• 21 Zaboraviše Boga, spasitelja svojega, koji učini velike stvari u Egiptu,
• 22 čudesa u zemlji Hamovoj i strahote na Crvenome moru.
• 23 Stog’ naumi da ih zatre, da Mojsije, izabranik njegov, ne stade preda nj na branik te odvrati srdžbu njegovu da ih ne uništi.
• 24 I prezreše zemlju priželjkivanu, nisu vjerovali riječi njegovoj;
• 25 nego su mrmljali u svojim šatorima, nisu slušali glasa GOSPODNJEGA.
• 26 Tad podiže na njih ruku svoju da ih obori u pustinji
• 27 i da razbaca potomstvo njihovo među narode, i da ih rasije po zemljama.
• 28 I prionuše uz Baal-Peora, i jedoše žrtve prinesene mrtvima.
• 29 I razjariše ga svojim nedjelima te svali pošast na njih.
• 30 Tad usta Pinhas i sud izvrši, i pošast prestade.
• 31 I to mu se uračuna u pravednost, od koljena do koljena, dovijeka.
• 32 Razljutiše ga i kod meripskih voda te Mojsija snađe zlo zbog njih;
• 33 jer ogorčiše duh njegov te nepromišljeno prozbori usnama svojim.
• 34 Ne istrijebiše puke za koje im GOSPOD reče,
• 35 nego se izmiješaše s poganima i naučiše se djelima njihovim.
• 36 I služili su kumirima njihovim, a oni im postadoše zamkom.
• 37 Žrtvovali su i svoje sinove, i kćeri svoje zlodusima,
• 38 i prolijevali krv nedužnu, krv svojih sinova i kćeri svojih, koje žrtvovahu kumirima kanaanskim; i zemlja bijaše krvlju okaljana.
• 39 Tako se onečistiše djelima svojim, odaše se bludu svojim nedjelima.
• 40 Tad GOSPOD planu gnjevom na puk svoj i zgadi mu se njegova baština.
• 41 I predade ih u ruku poganima te vladahu njima oni što ih mrze.
• 42 Pritisnuše ih i neprijatelji njihovi te bijahu pokoreni rukom njihovom.
• 43 Mnogo ih je puta izbavljao, ali ga oni ogorčiše naumom svojim te bijahu poniženi za bezakonje svoje.
• 44 Ipak pogleda na nevolju njihovu kad ču njihov vapaj.
• 45 I spomenu se saveza svog s njima, i sažali se po velikom milosrđu svojemu.
• 46 I dade im da nađu smilovanje pred svima koji ih zarobiše.
• 47 Spasi nas, GOSPODE, Bože naš, i saberi nas iz narodā; da hvalimo tvoje sveto ime, da slavimo u hvali tvojoj!
• 48 Blagoslovljen GOSPOD, Bog Izraelov, odvijeka i dovijeka! I sav puk neka rekne: »Amen!« Slava GOSPODU!

Uvod

Psalam 106 jedan je od najiskrenijih prikaza ljudske grešnosti u cijeloj Bibliji. Dok Psalam 105 slavi Božju vjernost, Psalam 106 razotkriva nevjernost Božjeg naroda. Izraelci su iznova i iznova doživljavali Božju dobrotu, čudesa i izbavljenje, ali su se stalno vraćali starim obrascima neposlušnosti.

Ovaj psalam nije samo povijesni pregled Izraela. On je ogledalo svakome od nas. U njemu vidimo kako Sotona pokušava odvući vjernike od Boga i kako isti grijesi koji su uništavali ljude prije tisuća godina i danas ugrožavaju naš duhovni život.

Psalam 106 otkriva osam sigurnih načina kako se udaljiti od Boga i izazvati Njegov gnjev.

Ako bismo željeli sažeti poruku Psalma 106 jednom rečenicom, mogli bismo reći:

Psalam 106 pokazuje kako čovjek izaziva Božji gnjev, ali istovremeno otkriva kako Božja milost uvijek ostaje veća od čovjekove pobune.

I. GUBITAK PAMĆENJA

Prvi korak prema duhovnom padu jest zaboraviti što je Bog učinio.

Izraelci su stajali pred Crvenim morem. Iza njih je bila egipatska vojska, a ispred njih naizgled nerješiva prepreka. Umjesto da se sjete deset pošasti, Božje zaštite i Njegove vjernosti, dopustili su da strah nadvlada vjeru.

Korijen njihovog problema nije bio Crveno more nego zaboravno srce.

I danas se često događa isto. Bog nas izbavi iz teških situacija, odgovori na molitve i pokaže svoju vjernost, ali kada se pojavi nova kušnja, ponašamo se kao da nam nikada nije pomogao.

Duhovna amnezija uvijek vodi prema duhovnoj pobuni.

Zanemarivanje Božje dobrote

(Psalam 106,6-12)

A. Temeljni problem – grijeh

Psalmist započinje vrlo važnim priznanjem:

“Zgriješili smo, zajedno s ocima našim, činili nepravdu, postupali zlo.”

Prije nego što govori o konkretnim grijesima, on priznaje korijen problema. Problem nikada nije bio Egipat, pustinja, neprijatelji ili teške okolnosti. Problem je bio u ljudskom srcu.

Ljudi često pokušavaju objasniti svoje postupke okolnostima. Govore da su bili pod pritiskom, umorni, povrijeđeni ili razočarani. Međutim, Bog uvijek pokazuje da je pravi problem grijeh koji prebiva u srcu čovjeka.

Psalmist također priznaje da se isti obrasci neposlušnosti prenose iz generacije u generaciju. Njihovi očevi su griješili, a sada i oni čine isto. To je upozorenje da nitko nije imun na ponavljanje starih pogrešaka.

B. Gubitak pamćenja kod Crvenoga mora

Nakon izlaska iz Egipta Izraelci su se našli u bezizlaznoj situaciji. Ispred njih bilo je Crveno more, a iza njih egipatska vojska.

Ljudski gledano, nalazili su se u zamci.

Međutim, njihov najveći problem nije bilo more niti faraonova vojska. Njihov najveći problem bio je što su zaboravili Boga.

Psalmist kaže:

“Nisu razumjeli tvoja čudesa.”

“Nisu se sjećali obilja tvoje dobrote.”

Samo nekoliko dana ranije gledali su kako Bog šalje pošasti na Egipat. Vidjeli su Njegovu silu i zaštitu. Ipak, kada se pojavila nova kušnja, ponašali su se kao da Bog nikada ništa nije učinio za njih.

To je jedan od najvećih problema i današnjih vjernika. Lako se sjećamo svojih problema, ali brzo zaboravljamo Božju vjernost.

C. Čudesno izbavljenje

Unatoč njihovoj nevjeri, Bog ih je izbavio.

Psalmist naglašava da to nije učinio zbog njihove zasluge:

“Radi svojega imena.”

“Da pokaže svoju silu.”

Božje djelovanje uvijek ima za cilj proslaviti Njega samoga. Spasenje nikada nije nagrada za ljudsku dobrotu nego izraz Božje milosti.

D. Privremena vjera i hvala

Nakon što je more bilo razdvojeno i narod spašen, svi su slavili Boga.

“Tada povjerovaše riječima njegovim i zapjevaše mu hvalu.”

Nažalost, njihova vjera nije dugo trajala.

Samo nekoliko redaka kasnije čitamo:

“Al’ brzo zaboraviše djela njegova”

Nije dovoljno doživjeti duhovno iskustvo. Potrebno je svakodnevno hodati u vjeri i poslušnosti.

II. NESTRPLJIVO UDOVOLJAVANJE SEBI

Narod nije bio zadovoljan jelovnikom ni vremenom obroka.

Problem zadovoljstva i vjere.

Bog je vodio Izrael kroz pustinju, ali narod nije želio čekati Njegovo vrijeme.

Umjesto povjerenja razvili su zahtjeve. Umjesto zahvalnosti razvili su požudu. Nisu bili zadovoljni Božjom skrbi nego su željeli više, brže i drugačije.

Nestrpljivost je često prikriveni oblik nevjere.

Kada ne želimo čekati Božji odgovor, lako posežemo za vlastitim rješenjima. Tražimo prečace, donosimo ishitrene odluke i pokušavamo ostvariti ono što želimo bez Božje mudrosti.

Bog nas ponekad disciplinira upravo dopuštajući nam da dobijemo ono što tvrdoglavo tražimo.

Zanemarivanje Božje providnosti

(Psalam 106,13-15)

A. Nestrpljivost

Narod nije želio čekati Božje vrijeme.

Psalmist kaže:

“Nisu čekali njegov savjet.”

Bog je imao plan, ali oni su željeli trenutačno zadovoljstvo.

Jedan od najvećih neprijatelja duhovne zrelosti jest nestrpljivost. Želimo odgovore odmah. Želimo rješenja odmah. Želimo promjene odmah.

Međutim, Bog često djeluje kroz proces čekanja jer upravo tada oblikuje naš karakter.

B. Udovoljavanje sebi

Narod nije bio zadovoljan Božjom skrbi.

Umjesto zahvalnosti razvili su požudu.

“Te se pohlepi odaše u pustinji.”

Njihov problem nije bio glad nego nezadovoljstvo.

Kada čovjek prestane biti zahvalan za ono što ima, vrlo brzo počinje žudjeti za onim što nema.

C. Božja disciplina

Bog im je dao ono što su tražili, ali je njihova požuda donijela posljedice.

Ponekad najveća kazna nije kada nam Bog uskrati ono što želimo, nego kada nam dopusti da dobijemo ono što uporno tražimo.

III. ZAVIST PREMA BOGOM POSTAVLJENIM VOĐAMA

Pobuna protiv Mojsija i Arona bila je mnogo više od sukoba s ljudima.

Bila je to pobuna protiv Božjeg autoriteta.

Korah, Datan i Abiram nisu bili zadovoljni ulogom koju im je Bog dao. Željeli su položaj, priznanje i utjecaj koji nisu bili njihovi.

I danas zavist prema vođama može proizvesti gorčinu, kritizerstvo i podjele. Kada počnemo vjerovati da bismo mi bolje vodili, bolje služili ili bolje upravljali od drugih, lako upadamo u isti grijeh.

Poniznost prihvaća mjesto koje nam je Bog dao. Ponos ga odbacuje.

Zanemarivanje Božjeg autoriteta

(Psalam 106,16-18)

A. Nerazumna pobuna

1. Protiv Mojsija

Pobunjenici nisu bili zadovoljni položajem koji im je Bog dao.

Počeli su zavidjeti Mojsiju i njegovom vodstvu.

Njihov problem nije bio nedostatak službe nego višak ponosa.

2. Protiv Arona

Pobuna je bila usmjerena i protiv Arona, “I pozavidješe Mojsiju u taboru, i Aronu, svecu GOSPODNJEMU.”

Odbacivanjem Arona zapravo su odbacivali Božji izbor.

B. Teška kazna

Bog je vrlo ozbiljno shvatio ovu pobunu.

Zemlja je progutala vođe pobune, a vatra je zahvatila njihove sljedbenike.

Ovaj događaj pokazuje da Bog očekuje poštovanje prema autoritetima koje je On postavio.

IV. MATERIJALISTIČKO IDOLOPOKLONSTVO

Zamijeniti Božju slavu idolima

Koliko je ljudsko srce sklono idolopoklonstvu!

Možda danas ne izrađujemo zlatna teleta, ali lako obožavamo novac, karijeru, ugled, uspjeh, sport, zabavu ili vlastite želje.

Idol je sve ono što zauzima mjesto koje pripada samo Bogu.

Kad god nešto postane važnije od poslušnosti Kristu, srce je već krenulo putem idolopoklonstva.

(Psalam 106,19-23)

A. Koliko nisko čovjek može pasti?

Jedan od najtragičnijih trenutaka izraelske povijesti dogodio se kod zlatnog teleta.

Narod koji je vidio Božju slavu zamijenio je živoga Boga:

“Likom vola koji jede travu.”

To pokazuje koliko brzo ljudsko srce može pasti kada izgubi pogled na Boga.

B. Koliko čovjek može biti zaboravljiv?

Psalmist kaže:

“Zaboraviše Boga, svojega Spasitelja.”

To je srž svakoga idolopoklonstva.

Nitko ne počinje obožavati idola dok prije toga ne prestane cijeniti Boga.

C. Koliko blizu uništenju čovjek može doći?

Bog je bio spreman izvršiti sud nad narodom.

Njihov grijeh bio je toliko ozbiljan da je zasluživao potpuno uništenje.

D. Koliko je važna posrednička molitva?

Mojsije je stao između Boga i naroda.

On je postao slika Krista koji danas posreduje za svoj narod.

Jedan čovjek na koljenima može učiniti više nego mnoštvo ljudi koji se oslanjaju na vlastitu snagu.

V. NEPRESTANO MRMLJANJE

Mrmljanje često počinje pitanjem: „Zašto ja?“ ili „Zašto nije drugačije?“ Umjesto da gledamo na Božju vjernost, usredotočujemo se na ono što nam nedostaje.

Zahvalnost hrani vjeru. Mrmljanje hrani nevjeru. Mrmljanje je mnogo ozbiljniji grijeh nego što mislimo.

Izraelci nisu samo izražavali nezadovoljstvo okolnostima. Njihovo mrmljanje bilo je otvoreni izraz nepovjerenja prema Bogu.

Nisu vjerovali Njegovim obećanjima.

Zanemarivanje Božjih obećanja

(Psalam 106,24-27)

A. Četiri grijeha malovjernoga naroda

1. Nezadovoljstvo

Prezreli su zemlju koju im je Bog obećao.

2. Nedostatak vjere

Nisu vjerovali Božjoj riječi.

3. Širenje nezadovoljstva

Njihovo mrmljanje postalo je zarazno.

4. Ignoriranje Božje riječi

Nisu poslušali glas Gospodnji.

Sve je počelo nevjerom, a završilo neposlušnošću.

B. Kazna – raspršenost i beznačajnost

Posljedica njihove nevjere bila je gubitak blagoslova i raspršenost među narodima.

Nevjera uvijek vodi dalje nego što čovjek planira otići.

VI. NESVETE VEZE (VJERSKI KOMPROMIS)

Zanemarivanje Božje svetosti

(Psalam 106,28-31)

A. Vjerska pokvarenost

Problem nije bio samo društveni kontakt nego duhovni kompromis. Kad se Božji narod počeo prilagođavati svijetu, ubrzo je počeo oponašati svijet.

I danas postoji velika opasnost da želimo biti toliko prihvaćeni od kulture da izgubimo vlastiti identitet. Kada istina postane manje važna od popularnosti, kompromis je već započeo.

Bog nije pozvao svoju Crkvu da bude poput svijeta nego da bude svjetlo svijetu.

1. U pripadnosti

Pridružili su se Baal-Peoru.

Problem je bio što su Izraelci počeli tražiti zadovoljstvo, identitet, sigurnost i ispunjenje izvan Boga.

Bog ih je pozvao da budu odvojen narod, a oni su poželjeli biti poput naroda oko sebe.

Drugim riječima:

• zamijenili su svetost kompromisom,
• poslušnost užitkom,
• odanost Bogu prihvaćanjem svijeta.

Većina kršćana danas neće kleknuti pred kip Baala.

Ali mnogi se mogu „pridružiti Baal-Peoru“ na drugačije načine.

To se događa kada:

• želimo biti prihvaćeni pod svaku cijenu,
• prilagođavamo svoja uvjerenja kulturi,
• toleriramo grijeh kako bismo izbjegli odbacivanje,
• tražimo ispunjenje u novcu, uspjehu, seksualnosti ili popularnosti umjesto u Kristu.

Grijeh gotovo nikada ne počinje otvorenom pobunom protiv Boga.

Najčešće počinje kompromisom.

Najprije se družimo sa svijetom.
Zatim prihvaćamo njegove vrijednosti.
Na kraju počinjemo živjeti kao svijet.

Upravo zato Psalm 106 ne kaže samo da su štovali Baala, nego da su mu se pridružili. Njihovo srce vezalo se za nešto drugo osim za Boga.

Najveća opasnost za Božji narod nije uvijek otvoreno odbacivanje Boga, nego postupno vezivanje srca uz ono što nije Bog.

Zato pitanje Psalma 106 nije:

“Imaš li Baalov kip u kući?”

Nego:

“Što je danas osvojilo tvoje srce više nego Krist?”

Jer ono čemu je srce najviše privrženo postaje naš stvarni bog.

2. U praksi

Sudjelovali su u poganskim obredima.

Njihov problem nije bio samo druženje s poganima nego prihvaćanje njihovih vrijednosti.

B. Božji gnjev

Njihova djela izazvala su Božji gnjev.

Bog nije ravnodušan prema grijehu. Kada svjesno biramo neposlušnost i kompromis umjesto svetosti, ne udaljavamo se samo od Njegovih blagoslova nego izazivamo Njegovo protivljenje. Božja ljubav ne poništava Njegovu svetost, stoga nas ovaj stih poziva da ozbiljno shvatimo grijeh i živimo u poslušnosti Bogu.

C. Kazna

Pošast je zahvatila narod.

Nakon što su se Izraelci pridružili Baal-Peoru i počeli sudjelovati u poganskim obredima, Božja reakcija nije izostala. Psalmist kratko, ali snažno kaže:

“Izbila je pošast među njima.” (Ps 106,29)

Ova pošast nije bila slučajna nesreća niti prirodna katastrofa. Bila je izraz Božje pravedne osude nad grijehom koji se proširio među narodom. Ono što je započelo kao naizgled bezazleno druženje s poganskim narodima završilo je duhovnom i moralnom katastrofom koja je zahvatila cijelu zajednicu.

Važno je primijetiti da Bog nije odmah poslao kaznu nakon prvog koraka kompromisa. Najprije su se družili s poganima, zatim prihvatili njihove običaje, potom sudjelovali u njihovim obredima, a tek onda je došla kazna. Grijeh gotovo uvijek napreduje korak po korak. Rijetko tko padne odjednom. Najčešće se radi o nizu malih kompromisa koji postupno udaljavaju čovjeka od Boga.

Pošast je također pokazala da grijeh nikada nije samo osobna stvar. Naši izbori utječu na druge ljude. Neposlušnost pojedinaca donijela je posljedice cijelom narodu. Danas živimo u kulturi koja često govori: „To je moj život, mogu raditi što želim.“ Međutim, Biblija nas podsjeća da naši grijesi uvijek imaju šire posljedice. Utječu na obitelj, crkvu, prijatelje i zajednicu.

Glavna pouka ove pošasti jest da Bog ozbiljno shvaća grijeh i da kompromis nikada nije bezopasan. Ono što čovjek smatra malim odstupanjem od Božje volje može s vremenom prerasti u veliku duhovnu katastrofu.

Pošast nas također uči da je grijeh poput zaraze. Ako se ne zaustavi, širi se i uništava sve pred sobom. Zato Bog poziva svoje ljude da se ne igraju s kompromisom, nego da ga prepoznaju i odbace dok je još na početku.

Za vjernika danas ovo je poziv na budnost. Mnogo je lakše spriječiti prvi korak prema grijehu nego liječiti posljedice nakon što se grijeh ukorijeni u životu. Bog u svojoj ljubavi upozorava prije nego što disciplinira, a mudrost je poslušati Njegovo upozorenje dok još ima vremena.

D. Pravedni posrednik – Pinhas

Pinhas je revnovao za Božju svetost i zaustavio širenje zla.

Bog i danas traži ljude koji će stati na stranu istine bez kompromisa.

VII. TVRDOGLAVA SRDITA VOLJA

Zanemarivanje Božjih uputa

(Psalam 106,32-33)

A. Provokacija nije opravdanje za grešan gnjev

Narod je izazvao Mojsija, ali njihova provokacija nije opravdavala njegovu reakciju.

Kod voda Meribe čak je i Mojsije pao.

U trenutku gnjeva izgubio je samokontrolu i govorio nepromišljeno.

To je upozorenje svima nama.

Nije pitanje hoće li nas netko provocirati. Pitanje je kako ćemo reagirati kada se to dogodi.

Mnogi veliki duhovni padovi započeli su jednim nekontroliranim trenutkom ljutnje.

B. Gnjev i gubitak samokontrole opasna su kombinacija

Mojsije je „prenaglio svojim usnama“.

To znači da je Mojsije govorio pod utjecajem ljutnje, frustracije i povrijeđenosti, umjesto pod vodstvom Božje mudrosti.

Njegove riječi nisu odražavale Božji karakter nego njegovo trenutačno emocionalno stanje.

Nije problem bio samo u riječima, nego u srcu koje se u tom trenutku prepustilo gnjevu.

Jakost provokacije nikada nije opravdanje za grešnu reakciju. Možemo biti u pravu u onome što osjećamo, ali ipak pogriješiti u načinu na koji govorimo i reagiramo. Jedna nepromišljena riječ izrečena u gnjevu može nanijeti više štete nego mnogo pogrešnih postupaka.

Mojsijev primjer nas uči da čak i duhovno zreli ljudi moraju paziti na svoje riječi jer je samokontrola znak duhovne zrelosti.

Mojsije je dopustio da mu emocije upravljaju jezikom, umjesto da Duh Božji upravlja njegovim riječima. To je upozorenje svakom vjerniku da pazi što govori kada je povrijeđen, ljut ili razočaran.

Jedan trenutak nekontroliranog gnjeva ostavio je ozbiljne posljedice.

C. Kazna

Čak je i Mojsije osjetio posljedice neposlušnosti.

Nakon što je Mojsije u gnjevu govorio narodu i udario stijenu umjesto da joj samo govori kako je Bog zapovjedio, Gospodin mu je rekao:

“Budući da mi niste vjerovali i niste me posvetili pred očima sinova Izraelovih, nećete uvesti ovaj zbor u zemlju koju im dajem.” (Br 20,12)

To je bila vrlo ozbiljna posljedica. Mojsije je četrdeset godina vodio narod kroz pustinju, podnosio njihove pobune, molio za njih i ostao vjeran Bogu u mnogim kušnjama. Ipak, zbog ovog čina neposlušnosti nije smio ući u Kanaan.

Zašto je Bog tako strogo postupio?

Zato što je Mojsije bio vođa naroda i predstavljao Boga pred ljudima. Njegova neposlušnost nije bila samo osobni propust. Svojim riječima i postupkom dao je narodu pogrešnu sliku o Bogu.

Bog je želio pokazati da je svetost važna za svakoga, pa čak i za najveće vođe.

Bog ne gleda na položaj osobe nego na poslušnost srca. Nitko nije toliko duhovno zreo, toliko iskusan ili toliko važan da bi bio iznad Božjih načela. Mojsije je ostao Božji sluga, Bog ga nije odbacio, ali je ipak snosio posljedice svog grijeha.

To nas podsjeća da Bog oprašta grijeh, ali ne uklanja uvijek sve njegove posljedice. Zato je mudro slušati Boga odmah, a ne učiti kroz bolne posljedice neposlušnosti.

Bog od svojih slugu očekuje samokontrolu i poslušnost.

VIII. PRIJATELJSTVO SA SVIJETOM

Zanemarivanje Božje jedinstvenosti

(Psalam 106,34-39)

A. Nepotpuna poslušnost = neposlušnost i nova iskušenja

Narod nije izvršio ono što je Bog zapovjedio. Bog je zapovjedio Izraelu da se odvoji od poganskih naroda, ali oni su odlučili živjeti među njima i prihvatiti njihove običaje.

Djelomična poslušnost uvijek otvara vrata novim kušnjama.

B. Miješanje vodi oponašanju

“Pomiješali su se s narodima.”

“Naučili su njihove običaje.”

Ljudi kojima se divimo i s kojima se poistovjećujemo oblikuju naš način života.

C. Idolopoklonstvo vodi u pokvareno poganstvo

Ono što je započelo kompromisom završilo je duhovnom katastrofom.

Svaki korak udaljavanja od Boga vodi prema sve većoj duhovnoj tami.

Prijateljstvo sa svijetom uvijek završava udaljavanjem od Boga.

Zaključak

Ponavljanje istoga ciklusa

(Psalam 106,40-46)

Povijest Izraela može se sažeti u četiri riječi:

A. Pad

Narod je ponovno griješio.

B. Gnjev

Bog je odgovarao pravednim sudom.

C. Kazna

Neposlušnost je donosila posljedice.

D. Izbavljenje

Kada su vapili Bogu, On ih je ponovno spašavao.

Stalnost Božje ljubavi i suosjećanja

Najveće čudo Psalma 106 nije čovjekova pobuna nego Božja strpljivost.

Unatoč svim padovima, nevjeri, idolopoklonstvu, mrmljanju i kompromisima, Bog nije odustao od svoga naroda.

Njegova ljubav bila je postojanija od njihove neposlušnosti.

Njegovo suosjećanje bilo je veće od njihova grijeha.

To je i danas nada svakom vjerniku. Koliko god puta pali, vrata pokajanja ostaju otvorena. Bog je svet i pravedan, ali je također milostiv i pun suosjećanja prema onima koji mu se vraćaju iskrena srca.

Zato Psalm 106 završava slavljenjem Boga. Nakon svega što je narod učinio, posljednja riječ nije grijeh, nego milost. Posljednja riječ nije pobuna, nego Božja vjernost. Posljednja riječ nije osuda, nego slava Bogu koji ostaje vjeran kroz sve naraštaje.

Ipak, svaki čovjek mora odlučiti što će izazvati u Bogu.

Možemo živjeti tako da izazivamo Njegov gnjev kroz neposlušnost, ili možemo živjeti tako da tražimo Njegovu milost kroz pokajanje i vjeru.

Psalam 106 završava slavljenjem Boga jer je Njegova milost veća od našeg pada.

To je dobra vijest za svakoga tko je spreman vratiti se Gospodinu.

Citati za razmišljanje

Barnes

“Ovaj psalam u osnovi se sastoji od tri dijela:

I. Kratak uvod, koji ističe dužnost slavljenja Boga, govori o njegovu milosrđu i izražava želju autora psalma da i sam sudjeluje u Božjem milosrđu te dijeli blagoslovljeni položaj Božjih izabranika (r. 1–5).

II. Pregled povijesti naroda i priznanje njihovih grijeha kroz sva razdoblja njihove povijesti, uz naglašavanje njihove stalne sklonosti neposlušnosti prema Bogu. Posebno se osvrće na njihovu povijest u Egiptu (r. 6–12), u pustinji (r. 13–33) i u kanaanskoj zemlji (r. 34–43).

III. Molitva, utemeljena na činjenici da je Bog mnogo puta djelovao u njihovu korist, da ponovno intervenira i sabere ih među narodima kako bi ga opet mogli slaviti (r. 44–48).”

Clarke

Zapis o ponavljanoj pobuni

I. Iskazivanje hvale (1–3)

“Aleluja!”

1. Početni poziv (r. 1) – poziv na slavljenje i poticaj na zahvalnost.
2. Izazovni usklik (r. 2).
3. Izraz pouzdanja (r. 3) – „Blago“ ili „Sretan“. Blaženstvo onih koji žive po Božjoj volji.

II. Molba za izbavljenje (4–5)

Osobna molitva psalmista.

III. Pregled povijesti – osobni (6)

„Sagriješili smo.“

IV. Pregled povijesti predaka (7–46)

„Naši su očevi sagriješili.“

1. Pobuna i oporavak (7–12)

Provokacija tijekom izlaska iz Egipta.

• Grijeh (r. 7)
• Spasenje (r. 8–12) – „Ipak“

2. Pobuna i oporavak (13–23)

• Grijeh (r. 13–16)
• Ispitivanje i kazna (r. 17–18)
• Grijeh (r. 19–22)
• Ispitivanje i kazna (r. 23a)
• Spasenje (r. 23b–c) – Mojsijevo posredovanje

3. Pobuna i oporavak (24–31)

• Grijeh (r. 24–25)
• Ispitivanje i kazna (r. 26–27)
• Grijeh (r. 28–29a)
• Ispitivanje i kazna (r. 29b)
• Spasenje (r. 30–31) – Pinhasovo posredovanje

4. Pobuna i oporavak (32–43a)

• Grijeh (r. 32a)
• Ispitivanje i kazna (r. 32b–33)
• Grijeh (r. 34–39)
• Ispitivanje i kazna (r. 40–42)
• Spasenje (r. 43a) – Jahvina intervencija

5. Pobuna i oporavak (43b–46)

Provokacija u Kanaanu.

• Grijeh (r. 43b–c)
• Spasenje (r. 44–46) – „Ipak“

V. Molba za izbavljenje (47)

Nacionalna molitva.

VI. Iskazivanje hvale (48)

„Aleluja!“

1. Završni izraz slavljenja (r. 48a–b) – „Blagoslovljen neka je Gospodin.“
2. Završni poziv (r. 48c).

Willem VanGemeren

“Ovaj psalam nadopunjuje Psalam 78 u svom prikazu izraelske povijesti, otkrivajući Izraelovu neosjetljivost na sva velika i dobra djela koja je Gospodin učinio. U svom naglasku na Izraelovu nevjernost stoji u suprotnosti s Psalmom 105, gdje psalmist bilježi Božju vjernost kroz njegovu prisutnost, zaštitu i providnost.”

VanGemeren o recima 13–15

“Izraelova je vjera vrlo brzo oslabila (r. 13). Premda su vidjeli velika Gospodnja djela, brzo su postali nestrpljivi kada Bog nije odmah odgovorio na njihove potrebe.

Veliki Kralj u svojoj je mudrosti znao što učiniti i kada to učiniti, ali njihovo odbijanje da se podlože njegovu savjetu pokazalo je neovisnost koja će se kasnije razviti u duhovnu bolest tvrdokornosti i buntovništva.

Mrmljali su zbog hrane i vode (Izl 15,22–25; 16,1–17,7). U svojoj požudi pohlepno su jeli prepelice bez zahvalnosti i poštovanja prema Bogu (Br 11; Ps 78,28–29). Tako su ‘iskušavali Boga’ svojim sebičnim duhom.

Bog im je dao ono što su željeli, ali je njihova požuda završila bolešću, a njihova ih je nestrpljivost odvela u preranu smrt.”

Derek Kidner

“Unatoč tome što razotkriva ljudsku nezahvalnost, ovaj je psalam zapravo psalam hvale, jer se kao njegova glavna tema pojavljuje Božja izvanredna dugotrpljivost.

To je temelj završne molitve (r. 47) i daje duboki smisao doksologiji koja zatvara ne samo ovaj psalam nego i cijelu četvrtu knjigu Psalama (Ps 90–106).”

Pitanja za osobno razmišljanje:

1. Bog kaže da oni koji ne vjeruju njegovim obećanjima žive u neposlušnosti i ne mogu iskusiti istinsko zadovoljstvo. Možete li prepoznati područje svoga života u kojem mrmljanje ili nezadovoljstvo proizlazi iz nedostatka povjerenja u Božja obećanja? Ako možete, što biste trebali promijeniti?

2. Kako je moguće doživjeti Božje čudesno izbavljenje, a zatim živjeti kao da se ono nikada nije dogodilo? Postoji li opasnost da zaboravimo Božju vjernost čim se suočimo s novim problemom?

3. Griješne navike i loši obrasci ponašanja često se prenose iz naraštaja u naraštaj. Kako možete prekinuti takve obrasce i izgraditi novu obiteljsku baštinu koja će budućim generacijama prenositi vjeru, poslušnost i pobožnost?

4. Možete li poput Mojsija stati u molitvi između Boga i onih koji su zalutali? Za koje osobe vas Bog danas poziva da ustrajno posredujete i molite za njihovo obraćenje, obnovu ili povratak Gospodinu?

Molim, podijelite dalje – neka se istina širi.

Objava PSALAM 106 – SOTONINA VOLJA ZA TVOJ ŽIVOT – Osam sigurnih načina kako izazvati Božji gnjev pojavila se prvi puta na Početni dizajn.

Objava PSALAM 105 – Bog koji čuva svoja obećanja pojavila se prvi puta na Početni dizajn.

Objava PSALAM 104 – Kako stvorenje objavljuje Božju slavu i providnost pojavila se prvi puta na Početni dizajn.

Psalam 103

• 1 Blagoslivljaj GOSPODA, dušo moja, i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
• 2 Blagoslivljaj GOSPODA, dušo moja, i ne zaboravi sva dobročinstva njegova:
• 3 on prašta sva bezakonja tvoja, iscjeljuje sve tvoje bolesti;
• 4 on od propasti otkupi život tvoj, okruni te milosrđem i smilovanjem;
• 5 usta tvoja ispunja dobrotom, ko orlu ti se mladost obnavlja.
• 6 GOSPOD čini pravedna djela, i pravicu svima potlačenima.
• 7 Putove svoje obznani Mojsiju, djeci Izraelovoj djela svoja.
• 8 Milosrdan je i milostiv GOSPOD, spor na gnjev, a bogat milosrđem.
• 9 Neće se zauvijek parbiti s nama i neće dovijeka u srdžbi ustrajati.
• 10 Ne postupa s nama po grijesima našim i ne uzvraća nam po našim bezakonjima.
• 11 Jer kako je nebo visoko nad zemljom, tako je veliko milosrđe njegovo prema onima koji se njega boje.
• 12 Kako je istok daleko od zapada, tako udaljuje od nas prijestupe naše.
• 13 Kao što se otac smiluje djeci, tako se GOSPOD smiluje onima koji se njega boje.
• 14 Jer on poznaje građu našu, spominje se da smo mi prašina.
• 15 Što ti je čovjek! Dani su njegovi kao trava, kao cvijet u polju, tako cvjeta.
• 16 Jer prijeđe vjetar preko njega, i nestane ga; i ne pamti ga više mjesto njegovo.
• 17 A milosrđe je GOSPODNJE odvijeka i dovijeka nad onima koji se njega boje, i pravednost njegova nad sinovima sinova,
• 18 koji drže savez njegov i spominju se odredaba njegovih, da ih izvrše.
• 19 GOSPOD u nebu postavi prijestolje svoje, i kraljevstvo njegovo vlada nad svime.
• 20 Blagoslivljajte GOSPODA, anđeli njegovi, vi silni u snazi što njegovu izvršite riječ kad glas riječi njegove čujete!
• 21 Blagoslivljajte GOSPODA, sve vojske njegove, vi koji mu služite vršeći volju njegovu!
• 22 Blagoslivljajte GOSPODA, sva djela njegova, po svim mjestima vladavine njegove! Blagoslivljaj GOSPODA, dušo moja!

Psalam 103 jedan je od najljepših psalama hvale u cijeloj Bibliji. U njemu kralj David ne govori prvenstveno drugima, nego samome sebi. Kao da budi svoju uspavanu dušu i govori:

„Blagoslivljaj Gospoda, dušo moja, i sve što je u meni, sveto ime njegovo!“ (Psalam 103,1)

Zašto je to potrebno? Zato što ljudi lako zaboravljaju. Zaboravljamo Božju dobrotu, njegove blagoslove, njegova izbavljenja i njegovu svakodnevnu brigu. Često više razmišljamo o onome što nemamo nego o onome što smo već primili.

David zato podsjeća sebe i nas na četiri velike istine koje nas potiču da nastavimo blagoslivljati Gospodina bez obzira na okolnosti.

1. Sjećaj se svega što je Bog učinio za tebe

David započinje pozivom:

“Ne zaboravi nijedno njegovo dobročinstvo.”

Kršćanski život nije samo gledanje naprijed; on uključuje i pogled unatrag. Kada se prisjećamo Božje vjernosti u prošlosti, naša vjera dobiva snagu za sadašnjost.

David navodi nekoliko velikih Božjih darova:

Oproštenje grijeha

Prvi i najveći blagoslov jest oproštenje.

Bog ne oprašta djelomično. On oprašta potpuno. Kroz Isusa Krista naši grijesi nisu samo prekriveni nego uklonjeni. Da nam Bog nije dao ništa drugo osim oproštenja, već bismo imali dovoljno razloga za vječnu zahvalnost.

Iscjeljenje

Bog iscjeljuje naše bolesti. Ponekad tjelesno, ponekad emocionalno, a uvijek duhovno.

Mnogi ljudi nose rane prošlosti, krivnju, strahove i slomljenost. Bog je liječnik duše koji donosi obnovu ondje gdje ljudska snaga prestaje.

Izbavljenje

David govori da Bog otkupljuje naš život od propasti.

Koliko nas je puta Bog sačuvao od odluka koje su mogle uništiti naš život? Koliko puta nas je zaštitio od opasnosti kojih nismo bili ni svjesni?

Njegova nas ruka vodi kroz mnoge zamke života.

Ljubav i suosjećanje

Bog nas ne okrunjuje osudom nego milošću.

Njegova ljubav nije hladna i udaljena. Ona je osobna, brižna i puna suosjećanja.

Zadovoljstvo koje dolazi od Boga

David kaže da nas Bog zasićuje dobrima.

Problem današnjeg čovjeka nije nedostatak stvari nego nedostatak zadovoljstva. Ljudi neprestano traže još više novca, uspjeha, iskustava ili priznanja, a ipak ostaju prazni.

Samo Bog može ispuniti najdublje potrebe ljudskog srca.

Kada to čini, događa se ono što David opisuje riječima:

“Mladost ti se obnavlja kao u orla.”

Bog vraća snagu umornima i nadu obeshrabrenima.

2. Pouzdaj se u Božju očinsku brigu

Psalam 103 prikazuje Boga kao savršenog Oca.

Mnogi ljudi imaju pogrešnu sliku Boga. Vide ga kao strogog suca koji samo čeka da ih kazni. David ga prikazuje drukčije.

Bog je pun suosjećanja

“Milosrdan je i milostiv GOSPOD, spor na gnjev, a bogat milosrđem.“

Bog nije nestrpljiv s nama. On razumije naše slabosti i naše borbe.

Bog zna kako smo stvoreni

David piše:

“Jer on dobro zna kako smo sazdani, spominje se da smo prah.”

Bog zna naša ograničenja.

On zna naše strahove, slabosti i borbe bolje nego mi sami. Zato je njegova milost veća od naših padova.

Bog potpuno oprašta

Jedan od najpoznatijih stihova Psalma 103 kaže:

“Koliko je istok daleko od zapada, toliko udaljuje od nas bezakonja naša.”

Istok i zapad nikada se ne susreću. Tako daleko Bog uklanja grijehe onih koji mu pripadaju.

Mnogi kršćani vjeruju da im je Bog oprostio, ali sami sebi nikada ne oproste. Nastavljaju nositi teret prošlosti koji je Bog već uklonio.

Kada Bog oprašta, on oprašta potpuno.

3. Živi za ono što traje vječno

David nas podsjeća koliko je ljudski život prolazan.

Čovjek je poput trave

Danas cvate, sutra ga nema.

Ljudi ulažu goleme napore u stvari koje neće trajati. Grade karijere, skupljaju bogatstvo i traže slavu, a često zanemaruju ono što je vječno.

Sve zemaljsko prolazi.

Božja ljubav ostaje zauvijek

Za razliku od čovjeka, Bog je vječan.

Njegova ljubav ne blijedi. Njegova obećanja ne zastarijevaju. Njegova vjernost ne prestaje.

Poslušnost otkriva kome pripadamo

David naglašava da su Božji blagoslovi povezani s onima:

• koji ga se boje,
• koji čuvaju njegov savez,
• koji vrše njegove zapovijedi.

Poslušnost nije teret nego odgovor ljubavi.

Ne slušamo Boga kako bismo zaslužili njegovu ljubav; slušamo ga zato što smo njegovu ljubav već primili.

4. Slavi Boga kao Kralja svega stvorenja

Psalam završava veličanstvenim pogledom na Božju suverenost.

Bog vlada nad svime

“GOSPOD u nebu postavi prijestolje svoje, i kraljevstvo njegovo vlada nad svime.“

Ništa nije izvan njegove kontrole.

Kada se svijet čini kaotičnim, Bog i dalje sjedi na prijestolju.

Kada ne razumijemo okolnosti, Bog i dalje ostvaruje svoje planove.

Kada osjećamo nesigurnost, Bog ostaje nepromjenjiv.

Nebo slavi Boga

David poziva:

• anđele,
• nebeske vojske,
• sva Božja djela,

da zajedno slave Gospodina.

Anđeli nam daju primjer potpune poslušnosti. Oni slušaju Božju riječ i izvršavaju njegovu volju bez oklijevanja.

Ako nebeske sile neprestano slave Boga, koliko više bismo to trebali činiti mi koji smo iskusili njegovo spasenje?

Ne zaboravi blagoslivljati Gospoda

Psalam 103 počinje i završava istim riječima:

“Blagoslivljaj Gospoda, dušo moja!”

To nije samo pjesnički izraz. To je svakodnevni poziv svakom vjerniku.

Kada se suočiš s brigama, blagoslivljaj Gospodina.

Kada prolaziš kroz kušnje, blagoslivljaj Gospodina.

Kada primaš blagoslove, blagoslivljaj Gospodina.

Kada ne razumiješ njegov plan, blagoslivljaj Gospodina.

Prisjećaj se njegovih dobročinstava. Pouzdaj se u njegovu očinsku ljubav. Živi za ono što traje vječno. Pokloni se njegovoj vrhovnoj vlasti.

I tada će se iz dubine tvoga srca ponovno začuti Davidov poklik:

“Blagoslivljaj Gospoda, dušo moja, i sve što je u meni njegovo sveto ime!”

U Psalmu 103 David više puta govori:

“Blagoslivljaj Gospoda, dušo moja!“ (Ps 103,1.2.22)

Na prvi pogled to može zvučati čudno. Kako čovjek može blagoslivljati Boga ako je Bog izvor svakog blagoslova? Zar nije Bog taj koji blagoslivlja nas?

Odgovor leži u značenju hebrejske riječi „barak“, koja se prevodi kao blagoslivljati.

Kada Bog blagoslivlja čovjeka, to znači da mu daje milost, dobročinstva, zaštitu, uspjeh, mir i život.

Kada čovjek blagoslivlja Boga, to ne znači da Bogu daje nešto što On nema ili da ga čini većim nego što jest. To znači:

• slaviti ga,
• veličati ga,
• zahvaljivati mu,
• govoriti dobro o njemu,
• priznavati njegovu veličinu,
• iskazivati mu čast i štovanje.

Drugim riječima, blagoslivljati Boga znači srcem, riječima i životom odavati mu slavu koju zaslužuje.

Što znači blagoslivljati Boga u praksi?

Zahvaljivati mu za njegova dobročinstva

Zato David odmah nastavlja:

“Ne zaboravi nijedno njegovo dobročinstvo.“ (Ps 103,2)

Osoba koja blagoslivlja Boga ne usredotočuje se samo na probleme nego se prisjeća Božje vjernosti.

Govoriti dobro o njemu pred drugima

Isus je rekao:

“Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.”(Mt 5,16)

Kada svjedočimo o Božjoj dobroti, blagoslivljamo njegovo ime.

Štovati ga u molitvi i pjesmi

Blagoslivljati Boga uključuje slavljenje, pjevanje i molitvu.

Zato mnogi psalmi počinju ili završavaju pozivom na hvalu.

Pokoravati mu se

Ne možemo istinski blagoslivljati Boga usnama, a živjeti protiv njegove volje.

Poslušnost je jedan od najdubljih oblika štovanja.

Isus je rekao:

“Ako me ljubite, zapovijedi moje čuvajte.” (Iv 14,15)

Diviti se njegovom karakteru

David u Psalmu 103 ne slavi samo ono što Bog čini nego i ono što Bog jest:

• milosrdan,
• milostiv,
• spor na srdžbu,
• bogat ljubavlju,
• pun suosjećanja.

Blagoslivljati Boga znači uživati u njegovoj veličini i ljepoti.

Zašto David govori svojoj duši?

Zanimljivo je da David ne govori drugima nego sebi:

“Blagoslivljaj Gospoda, dušo moja!“

Ponekad naša duša nije raspoložena za zahvalnost. Umorni smo, razočarani ili zabrinuti. Tada trebamo učiniti ono što je učinio David – propovijedati sami sebi.

Ne slušati samo svoje osjećaje, nego podsjećati svoje srce:

• Bog je oprostio moje grijehe.
• Bog je bio vjeran.
• Bog me nije napustio.
• Bog još uvijek vlada.

Tada blagoslivljanje Boga postaje svjestan čin vjere, a ne samo osjećaj.

Blagoslivljati Gospoda znači prepoznati tko je Bog, zahvaljivati mu za ono što je učinio i odavati mu čast, slavu i ljubav cijelim svojim životom.

Zato David ne kaže samo:

“Blagoslivljaj Gospoda, jezik moj.“

nego:

“Blagoslivljaj Gospoda, dušo moja, i sve što je u meni njegovo sveto ime!“

To je poziv da cijelo naše biće – misli, osjećaji, riječi, odluke i djela – postane izraz slavljenja Boga.

Citati za razmišljanje:

“Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja, i sve što je u meni njegovo sveto ime! Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja, i ne zaboravi nijedno njegovo dobročinstvo.

Tako počinje ovaj psalam. David potiče samoga sebe, budi svoju dušu i poziva se na slavljenje Boga. Blagoslivljati znači govoriti dobro o Gospodinu u duhu divljenja, zahvalnosti i čuđenja.

Nakon dva retka samopoticanja slijedi sedamnaest razloga za slavljenje Gospodina. David se prisjeća njegovih dobročinstava i ne želi ih zaboraviti.

Kad dolazi do kraja popisa, više mu nije dovoljno da samo njegova duša slavi Boga. Prisjetio se toliko Božje veličine da želi da mu se pridruže svi anđeli i sva djela stvaranja.”

H. C. Leupold

“Među svim blagoslovima koji posebno potiču hvalu Gospodinu, oproštenje grijeha s pravom stoji na prvome mjestu. Nema većeg blagoslova za grešnika niti takvog koji je toliko nezaslužen.

Iscjeljenje bolesti također je jedan od velikih Božjih darova. Uz to, Bog izbavlja čovjeka od propasti, ne samo od groba nego i od svake prijeteće nesreće koja bi mogla uništiti njegov život.”

James Beisner

“Kralj David u Psalmu 103 veliča Božju dobrotu oslanjajući se na Božju objavu Mojsiju. Njegova se perspektiva širi poput koncentričnih krugova:

• od sebe samoga (r. 1–5),
• prema Izraelu i narodima (r. 6–19),
• prema nebeskim anđelima (r. 20–21),
• prema cijelom stvorenju (r. 22).

Psalam djeluje poput velike simfonije – počinje tiho, raste prema veličanstvenom vrhuncu i zatim se ponovno smiruje.”

Lloyd John Ogilvie

“Kako možemo otkriti tajnu trajno obnovljenog duhovnog života?

Psalam 103 daje ključ svakodnevne obnove.

David je prošao kroz teško razdoblje slabosti i bolesti koje ga je dovelo blizu smrti. Gospodin mu je dao novi početak. Kao odgovor na to, David okuplja sve svoje sposobnosti kako bi blagoslivljao Boga zbog oproštenja, iscjeljenja, novog početka i svih darova njegove ljubavi.

Rezultat je bio da se njegova mladost obnovila poput orlove.”

Max Lucado

“Sjećanje na ono što je doista važno – ispravni prioriteti – ključ je duhovnog života.”

DOBROBITI VJEROVANJA

I. Himna hvale Bogu

Zašto ga slaviti?

Koji su razlozi da mu vjerujemo?

II. Bog je pun ljubavi i suosjećanja (Ps 103,8)

Iste riječi koje je Bog objavio Mojsiju na Sinaju (Izl 34,6).

Bog disciplinira, ali uvijek iz ljubavi.

• Ne nosi zamjerke kao ljudi.
• Ne daje nam ono što zaslužujemo.

Mi mislimo da zaslužujemo najbolje.

U stvarnosti zaslužujemo osudu zbog svojih grijeha.

III. Ljubav visoka kao nebesa (Ps 103,11)

Kod ljudi udaljenost često slabi ljubav.

Kod Boga udaljenost postaje slika veličine njegove ljubavi.

IV. Oproštenje udaljeno kao istok od zapada (Ps 103,12)

Naši grijesi i slabosti često nas progone.

Budući da Bog oprašta nama, trebamo:

• oprostiti sebi
• oprostiti drugima

Previše kršćana živi poraženo zbog osjećaja krivnje.

V. Suosjećanje koje nadilazi ljudsko iskustvo

Bog ima suosjećanje poput oca.

Nježan je i brižan.

I prorok Izaija koristi sliku majke:

“Može li žena zaboraviti svoje dojenče? … Pa kad bi ga i zaboravila, ja tebe zaboraviti neću.” (Iz 49,14–15)

Bog poznaje naša ograničenja.

• Mi smo prah.
• Mi smo cvijet koji vene.

Ali Bog je vječan.

• On nas pamti zauvijek.
• Njegov blagoslov dopire i do naše djece i unučadi.

VI. Slavite Gospodina!

Pitanja za osobno razmišljanje:

1. Koristimo li najbolje svoje ograničeno vrijeme na zemlji kako bismo blagoslivljali Gospoda zbog njegove vječne ljubavi? Kako možemo slaviti Boga cijelim svojim bićem? Što to konkretno uključuje?

2. Kako nam je Gospod nedavno pokazao svoju očinsku brigu? Bog zna kako smo sazdani. Zna da smo prah i prema tome oblikuje svoja očekivanja. Kako ti vidiš samoga sebe? Imaš li možda očekivanja od sebe koja su veća čak i od onih koja Bog ima za tebe?

3. Kako nam ovaj popis Božjih milosrdnih djela može pomoći da bolje postupamo prema drugima?

4. Kako nas primjer svetih anđela može potaknuti na veće strahopoštovanje prema Bogu i veću poslušnost? Na koji način strah Gospodnji i poštovanje prema njemu mijenjaju naš svakodnevni život?

Molim, podijelite dalje, neka se istina širi.

Objava PSALAM 103 – Blagoslivljaj Gospoda! – Četiri razloga za neprestanu zahvalnost pojavila se prvi puta na Početni dizajn.

Psalam 102

• 1 Čuj, GOSPODE, molitvu moju, i vapaj moj neka do tebe dođe!
• 2 Lica svoga ne skrivaj od mene u dan nevolje moje! Prikloni k meni uho svoje, u dan kada zazovem usliši me žurno!
• 3 Jer dani mi poput dima nestaju, i kosti mi se žare kao ognjište.
• 4 Srce mi je kao trava pokošeno i sasušeno te i kruh svoj zaboravih jesti.
• 5 Od glasa mojih uzdaha kosti mi se uz kožu prilijepiše.
• 6 Sličan sam pelikanu u pustinji, postadoh kao sova med’ razvalinama.
• 7 Bdijem, i postajem kao samotan vrabac na krovu.
• 8 Neprijatelji me moji ruže povazdan, oni što bjesne na me proklinju se mnome.
• 9 Jer pepeo sam jeo poput kruha, i piće svoje miješao sa suzama
• 10 pred gnjevom tvojim i srdžbom tvojom; jer ti si me podigao, pa me odbacio.
• 11 Dani su moji kao sjena što se nagnu, i ja se sasuših kao trava.
• 12 Ali ti, GOSPODE, ostaješ dovijeka, i spomen na te od koljena do koljena.
• 13 Ti ćeš ustati, smilovat’ se Sionu, ta vrijeme je da mu budeš milostiv; jer — došao je čas!
• 14 Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo, i sažališe se nad prašinom njegovom.
• 15 I bojat će se narodi imena GOSPODNJEGA, i svi kraljevi zemaljski slave tvoje.
• 16 Jer GOSPOD će opet sagraditi Sion, pokazat će se u slavi svojoj.
• 17 Osvrnut će se na molitvu oskudnih, i molitvu njihovu neće prezreti.
• 18 Zapisat će se ovo za budući naraštaj, da puk što bude stvoren hvali GOSPODA.
• 19 Jer on gleda s visine svetišta svojega, s nebesa GOSPOD promatra zemlju,
• 20 da čuje jauk sužnja, da odriješi smrti podložne;
• 21 da na Sionu objavi ime GOSPODNJE i hvalu svoju u Jeruzalemu;
• 22 kad se puci skupe zajedno, i kraljevstva, da bi služili GOSPODU.
• 23 Istrošio je putem snagu moju, skratio mi dane.
• 24 Rekoh: »Bože moj, ne uzmi me usred dana mojih! Od koljena do koljena godine su tvoje.
• 25 Odavna si zemlju utemeljio, i nebesa su djelo ruku tvojih.
• 26 Ona će propasti, a ti ostaješ, i sve će kao haljina ostarjeti; promijenit ćeš ih kao odjeću, i bit će promijenjeni.
• 27 A ti si isti, i godine tvoje minuti neće.
• 28 Djeca će slugu tvojih živjeti, i potomstvo njihovo utvrdit će se pred tobom.«

Postoje trenuci u životu kada čovjek ne osjeća samo usamljenost među ljudima, nego i duboku duhovnu samoću pred Bogom. To su razdoblja kada molitve izgledaju kao da ne prelaze strop sobe, kada odgovori ne dolaze, a srce polako vene pod težinom boli, iscrpljenosti i tišine.

Psalam 102 upravo je takva molitva. To nije hladna teološka rasprava, nego vapaj čovjeka koji se nalazi u svojevrsnoj „duhovnoj samnici“. Psalmist ne skriva svoju bol. On otvoreno govori o očaju, slabosti, usamljenosti i osjećaju odbačenosti. Ipak, usred tame pojavljuje se tračak svjetla – pogled prema vječnom i nepromjenjivom Bogu.

Kada tišina postane najteža borba

Jedna od najtežih stvari u duhovnom životu nije uvijek sama patnja, nego osjećaj da Bog šuti. Psalmist zato započinje očajničkim vapajem:

“Gospode, čuj molitvu moju!“

To nije formalna molitva. To je očajnički krik čovjeka koji traži odgovore, pomoć i izbavljenje. Ponekad očekujemo da će Bog odmah odgovoriti na našu patnju, ali Psalam 102 podsjeća nas da Bog nije dužan djelovati prema našem rasporedu.

Ipak, Božja šutnja ne znači Božju odsutnost. Tišina ne znači nedostatak ljubavi. Često upravo u razdobljima kada Boga najmanje osjećamo, On najdublje oblikuje naše srce.

Koliko puta smo i sami prolazili kroz trenutke kada smo čekali „onu poruku“, ono ohrabrenje, onaj odgovor koji nikako nije dolazio? Psalmist razumije upravo taj osjećaj.

Dani koji nestaju poput dima

Psalmist svoju unutarnju borbu opisuje snažnim slikama:

• dani mu nestaju poput dima,
• srce mu vene poput pokošene trave,
• tijelo slabi, nema apetita
• san više ne donosi odmor,
• oko njega vlada tišina, a jedino što čuje jest vlastita bol.

To je slika čovjeka koji je emocionalno i duhovno iscrpljen.

Danas mnogi ljudi žive upravo tako. Okruženi su informacijama, ljudima i komunikacijom, ali iznutra osjećaju prazninu i odvojenost. Vanjski život može izgledati stabilno, dok se unutra vodi teška bitka.

Duhovna izolacija često dolazi tiho. Ne pojavljuje se odjednom. Ona polako iscrpljuje srce, oduzima radost i zatvara čovjeka u unutarnju tamu.

Psalam 102 pokazuje da Bog ne odbacuje molitvu takve osobe. Bog ne prezire slomljeno srce.

Tri ptice usamljenosti

Posebno su upečatljive slike triju ptica:

Pelikan u pustinji

Ptica koja pripada moru nalazi se na potpuno pogrešnom mjestu. Izgubljena je i bez doma.

Sova u ruševinama

Slika izolacije, tame i napuštenosti.

Usamljena ptica na krovu

Odvojena od jata, sama, promatra svijet iz daljine.

Koliko se puta i mi osjećamo upravo tako? Kao da ne pripadamo. Kao da smo zaboravljeni. Kao da nas nitko ne razumije.

Ipak, Biblija nas podsjeća na još jednu pticu – vrapca.

“Ne prodaju li se dva vrapca za novčić? Pa ipak nijedan od njih ne pada na zemlju bez Oca vašega.“

Ako Bog vidi vrapca, vidi i tebe. “Njegovo oko je na vrapcu.”

Ptice su stvorene za zajedništvo, za let u jatu, a ne za usamljeno sjedenje na hladnom krovu.

Koliko se puta čovjek osjeća upravo tako – odvojeno, neshvaćeno i izgubljeno?

Psalmist govori i o pelikanu u pustinji te sovi u ruševinama. Sve tri slike govore o nepripadnosti, izgubljenosti i osamljenosti.

Možda si se i sam nekada osjećao:

• kao da ne pripadaš,
• kao da te nitko ne razumije,
• kao da si ostavljen sam sa svojim mislima i borbama.

Ako Bog vidi malog vrapca, vidi i čovjeka koji sjedi u tami vlastite samoće.

Kada bol postane i duhovna borba

Najdublji dio patnje nije uvijek ono što dolazi izvana, nego ono što se događa u čovjekovu srcu. Psalmist ne govori samo o neprijateljima i ruganju drugih ljudi. On osjeća i težinu vlastite slabosti pred Bogom.

To je trenutak kada čovjek počinje postavljati pitanja:

• Zašto Bog dopušta ovu bol?
• Zašto odgovori kasne?
• Zašto se osjećam napušteno?

Biblija ne skriva takva pitanja. Biblija nije knjiga lažnog optimizma. Ona realno govori o ljudskoj patnji. Ona ne prikazuje vjeru kao život bez tame, nego kao hod kroz tamu s Bogom koji ostaje vjeran.

Veliki zaokret: „A ti, Gospode, ostaješ dovijeka“

Usred cijelog psalma dolazi ključni trenutak:

“A ti, Gospode, ostaješ dovijeka.“

Tu se perspektiva mijenja.

Psalmist je i dalje slab. Okolnosti se možda još nisu promijenile. Bol nije nestala. Ali pogled više nije usmjeren samo na tamu – nego na Boga.

Sve u čovjekovu životu je prolazno:

• emocije,
• zdravlje,
• snaga,
• okolnosti,
• sigurnosti ovoga svijeta.

Ali Bog ostaje isti.

Njegova ljubav ne slabi. Njegova obećanja ne stare. Njegova prisutnost ne nestaje čak ni onda kada je čovjek ne osjeća.

To je tračak svjetla u tami duhovne izolacije. To ne znači da bol odmah prestaje, ali znači da bol nema posljednju riječ.

Bog vidi dalje od naše trenutne boli

Psalam 102 podsjeća nas da Bog djeluje s vječnom perspektivom. Čovjek vidi sadašnji trenutak, ali Bog vidi cijelu priču.

Bog često gradi nešto dublje od trenutne ugode – oblikuje srce koje će naučiti potpuno ovisiti o Njemu.

Ponekad tek kroz tamu čovjek nauči koliko mu je Bog stvarno potreban. Ponekad naš sadašnji život nema smisla bez vječne perspektive.

Ponekad budući blagoslov ima prednost nad trenutnim olakšanjem

Jedna od težih lekcija duhovnog života jest prihvatiti da Bog ne djeluje uvijek prvenstveno radi naše trenutne ugode ili brzog olakšanja. Psalam 102 pokazuje da Bog često gradi nešto veće od onoga što čovjek trenutno vidi. Ovaj psalam usmjerava pogled prema vječnosti i Božjem djelovanju kroz generacije.

Psalmist počinje osobnom boli, ali njegov pogled postupno prelazi na Božje planove za buduće naraštaje, obnovu Siona i objavu Božje slave narodima. Time nas Psalam podsjeća da Bog ne djeluje samo za ovaj trenutak, nego za vječnost.

Mi često želimo:

• trenutno rješenje,
• trenutno izbavljenje,
• trenutno olakšanje.

Ali Bog ponekad dopušta određena razdoblja tame jer kroz njih priprema veći blagoslov – ne samo za nas, nego i za druge ljude, buduće generacije i svoju slavu.

To ne znači da Bog ignorira našu bol. Naprotiv, On vidi svaku suzu i čuje svaki uzdah. Ali Njegova mudrost nadilazi našu ograničenu perspektivu.

Ponekad ono što danas izgleda kao kašnjenje zapravo je dio većeg Božjeg plana koji će tek kasnije postati vidljiv.

Naša prolaznost i Njegova vječnost

Psalam završava snažnim kontrastom između čovjekove slabosti i Božje nepromjenjivosti.

Čovjek je prolazan poput sjene. Snaga nestaje. Dani prolaze brzo.

Ali Bog ostaje dovijeka.

To je nada vjernika. Naša sigurnost ne počiva na našoj emocionalnoj stabilnosti, nego na Božjoj vjernosti.

Kada se sve oko nas ruši, On ostaje stijena.

Kada smo slabi, On ostaje snažan.

Kada sjedimo u tami vlastite duhovne samice, Njegova prisutnost i dalje ostaje stvarna.

Zaključak

Psalam 102 govori svakome tko se nekada osjećao zaboravljeno, iscrpljeno i usamljeno. On nas podsjeća da čak i u najdubljoj tami postoji tračak svjetla.

Ne zato što smo snažni.
Ne zato što uvijek razumijemo što Bog radi.
Nego zato što Bog ostaje isti.

Možda danas prolaziš kroz razdoblje duhovne izolacije. Možda se osjećaš poput usamljene ptice na krovu. Možda tvoje molitve još uvijek čekaju odgovor.

Ali Psalam 102 nas podsjeća:

Bog još uvijek čuje.
Bog još uvijek vidi.
Bog još uvijek ostaje dovijeka.

Citati za razmišljanje:

Cambridge

“Psalam je najbolje razumjeti kao molitvu jednog Izraelca koji vidi sličnost između svoje nevolje i stanja Jeruzalema. Jeruzalem je u ruševinama, ali Bog će ga obnoviti; psalmist je u nevolji, ali Bog će ga izbaviti. Zbog toga psalmist upućuje svoj vapaj Bogu koji je vječan, dok je čovjek slab i prolazan.”

Barnes

“Ovu tužaljku napisao je neki pobožni prognanik pred kraj sedamdeset godina sužanjstva, tijekom kojih je narod Izraela bio zadržan u Babilonu. Sveta zemlja tada je bila opustošena i neobrađena; njezini gradovi bili su razoreni; Jeruzalem gomila ruševina…

Usred te silne i nagomilane tuge, pobožni pisac nastoji pronaći utjehu za sebe i svoje sunarodnjake u nepromjenjivom postojanju, sveopćoj providnosti i vjernim obećanjima Boga…

Na kraju nalazi utočište u Božjoj vječnosti i vječnom trajanju Njegova kraljevstva.”

VanGemeren

“Ovaj psalam ubraja se među sedam pokajničkih psalama (Ps 6; 32; 38; 51; 102; 130; 143).

Neki od njih tako su označeni zbog svoje ispovjedne naravi; drugi zbog njihove uporabe u kršćanskoj zajednici. Psalam 102 primjer je ove druge skupine.

Naglašava patnju i disciplinu koje su često povezane s grijehom (usp. r. 10, 23–24).

Psalam je primjer književne vrste osobne tužaljke. Ta tužaljka proizlazi iz progonstva, kada su zajedno s bezbožnima i pobožni bili prognani iz zemlje.”

Struktura:

A. Uvodna molitva (r. 1–2)
B. Tužaljka (r. 3–11)
C. Obećanja (r. 12–22)
B’. Tužaljka (r. 23–27)
A’. Završna perspektiva (r. 28)

Yates

Za r. 12–22:

“Obnova naroda. ‘A ti, Gospode, ostaješ dovijeka.’ Nasuprot prolaznosti psalmista (r. 11), Bog ostaje. Upravo na toj istini temelji se obnova Siona.”

Kidner

“Tradicionalno pogrešno nazvan pokajničkim psalmom (petim od sedam…), ovaj je psalam zapravo vapaj čovjeka čije su patnje neobjašnjive, poput Jobovih.

Kao što naslov sugerira, ovo je molitva koju mogu ponavljati oni koji su blizu kraja svoje izdržljivosti, pronalazeći ovdje riječi koje ih vode ‘na prostrano mjesto’.

Nevolje su u početku osobne, ali kasnije bivaju nadvladane brigom za Sion, čija je sudbina slavna, ali bolno spora u svom ispunjenju.

Završni odlomak naglašava suprotnost između ljudske vremenske ograničenosti i Gospodnje vječnosti, dovodeći psalam do veličanstvenog zaključka koji se u prvom poglavlju Poslanice Hebrejima primjenjuje na Krista.”

Ferguson

“Nekoć preplavljen melankolijom i pesimizmom, ispunjen nesigurnošću i slomljen osjećajem da je Božje lice zauvijek skriveno od njega, sada gleda unaprijed – čak i dalje od vlastitog životnog vijeka s radosnim iščekivanjem i dubokim osjećajem sigurnosti u slavna obećanja svoga Gospodina.”

Pitanja za osobno razmišljanje:

1) Budući da je naš život kratak i naši dani često „iščezavaju kao dim“, što našem životu daje pravi smisao i trajnu vrijednost?
Možemo li se prisjetiti trenutaka kada nas je Bog već izbavio iz teških situacija? Što nas sadašnja kriza uči o Božjem karakteru i našoj potrebi da ovisimo o Njemu?

Kada se osjećaš preplavljeno i iscrpljeno, način na koji reagiraš često pokazuje koliko doista vjeruješ Bogu i oslanjaš se na Njega.

Psalmist je znao da ima slobodan pristup Bogu. Zato mu je dolazio iskreno, otvoreno i hrabro, poput djeteta koje traži pomoć od svog oca.

Činiš li i ti isto ili se zatvaraš u mrmljanje, prigovaranje i očaj bez nade?

Znati da je Božja pomoć dostupna nije isto što i stvarno tražiti tu pomoć.

2) Razmišljaj o slikama triju ptica u redcima 6–7. Što nam one govore o usamljenosti i osjećaju nepripadanja?
U trenucima kada se osjećamo izgubljeno, odbačeno ili potpuno sami, prisjetimo se još jedne biblijske slike — vrapca.

„Njegovo oko je na vrapcu i znam da brine za mene.“

Ako Bog vidi i najmanjeg vrapca, onda sigurno vidi i našu bol.

Možeš li se sjetiti još nekih biblijskih primjera kada se činilo da Bog šuti?

3) Možemo li prihvatiti da su neka Božja obećanja namijenjena „budućem naraštaju“ (r. 18), a ne samo našem sadašnjem trenutku?
Što nam može pomoći da razvijemo vječnu perspektivu umjesto stalne potrebe za trenutnim odgovorima i brzim rješenjima?

Ponekad Bog radi nešto mnogo veće od onoga što trenutno možemo razumjeti.

4) Kako nauk o Božjoj nepromjenjivosti može praktično utjecati na naš svakodnevni život?
Bog se nikada ne mijenja — On ostaje isti zauvijek.

Donosi li ti ta istina mir, sigurnost i stabilnost? Potiče li te da Mu češće dolaziš u molitvi i povjerenju?

Ili te obeshrabruje razlika između tvoje slabosti, promjenjivosti i Božje savršene postojanosti?

Psalam 102 podsjeća nas da je upravo Božja nepromjenjivost sigurno utočište za naše nestabilno srce.

Molim, podijelite dalje – neka se istina širi.

Objava PSALAM 102 – Tračak svjetla u tami samnice – duhovne izolacije pojavila se prvi puta na Početni dizajn.

Psalam 101

• 1 Zapjevat ću o milosrđu i pravdi, tebi ću, GOSPODE, pjevati hvale!
• 2 Bit ću mudar na putu savršenu: kad li ćeš k meni doći? Hodit ću u domu svojemu u čestitosti srca svoga.
• 3 Neću pred oči svoje stavljat’ ništa opako; mrzim djela onih koji otpadoše, ona ne prianjaju uza me.
• 4 Srce izopačeno odstupit će od mene, za zlo neću ni znati.
• 5 Tko potajno kleveće bližnjega svojega, takva ću istrijebiti. Onoga očiju oholih i srca uznosita, takva neću podnositi.
• 6 Moje su oči nad vjernima na zemlji, da bi sa mnom boravili. Tko hodi putem savršenim, taj će mi služiti.
• 7 Neće boraviti u domu mojemu tko prijevare kuje; tko govori laži, neće opstati pred očima mojim.
• 8 Jutrom ću uništavati sve opake na zemlji, da bih iz grada GOSPODNJEGA istrijebio sve koji bezakonje čine.

U vremenu kada su povjerenje, istina i moral često narušeni, Psalam 101 dolazi kao snažan poziv na život integriteta. David, kralj Izraela, ne govori samo o tome kako vladati narodom, nego prvenstveno o tome kako živjeti pred Bogom. Prije nego što govori o upravljanju drugima, govori o upravljanju vlastitim srcem.

To je ključna poruka ovog psalma: pravi integritet uvijek počinje iznutra.

Integritet nije predstava za javnost

Danas nije teško ostaviti dobar dojam. Ljudi mogu izgledati uspješno, duhovno ili moralno u javnosti, dok je njihov privatni život potpuno drugačiji. Međutim, David razumije da Bog ne gleda samo vanjštinu. Zato kaže:

“Hodit ću u domu svojemu u čestitosti srca svoga.“ (Psalam 101,2)

Drugim riječima, integritet se ne dokazuje na pozornici, nego kod kuće. Ne u govoru pred ljudima, nego u svakodnevnim odlukama kada nas nitko ne vidi.

Bog traži cjelovitost srca – život u kojem nema dvostrukih standarda.

Temelj integriteta: Božja dobrota i pravda

David započinje psalam riječima:

“Pjevat ću o dobroti i pravdi.”

Pravi integritet ne proizlazi iz ljudske snage niti iz želje za reputacijom. On se gradi na razumijevanju Božjeg karaktera. Kada čovjek shvati Božju svetost, milost i pravednost, tada počinje ozbiljno razmišljati o vlastitom životu.

Integritet nije samo moralna disciplina; to je odgovor na Boga.

Ljudi koji vole Boga žele živjeti na način koji Ga proslavlja.

Što uništava integritet?

David vrlo otvoreno govori o stvarima koje kvare srce čovjeka.

1. Gledanje „ništavnih stvari“

“Neću stavljati pred oči svoje ništa opako.”

Ovo se danas odnosi na mnogo više od očitog grijeha. Sve što truje naš um, odvaja nas od Boga ili troši naš život na prazne stvari može postati opasnost.

To uključuje:

• nemoralni sadržaj,
• površnu zabavu,
• ovisnost o društvenim mrežama,
• destruktivne razgovore,
• život bez svrhe.

Ono što redovito gledamo oblikuje naše srce.

2. Izopačeno srce

David zna da problem nije samo izvan nas, nego i unutar nas. Čovjek može izvana izgledati religiozno, ali imati srce puno ponosa, gorčine, manipulacije ili licemjerja.

Zato je potrebno svakodnevno preispitivanje pred Bogom.

3. Gubitak osjetljivosti na zlo

Kada se čovjek previše približi grijehu, savjest postaje otvrdnula. Ono što je nekad bilo šokantno postaje normalno.

Današnja kultura često slavi ono što Bog naziva grijehom. Zato kršćanin mora čuvati svoje srce i svoj um.

Integritet vođe

Drugi dio Psalma 101 govori o tome kako vođa treba upravljati drugima.

David govori protiv:

• klevete,
• oholosti,
• laži,
• prijevare,
• zla.

Pravi vođa ne tolerira zlo radi popularnosti ili osobne koristi.

To vrijedi za:

• političke vođe,
• pastore,
• roditelje,
• profesore,
• poduzetnike,
• vođe službi,
• svakog kršćanina kojem je povjeren utjecaj na druge.

Vođa bez integriteta može uništiti cijelu zajednicu.

Najprije srce, pa služba

Jedna od najvažnijih lekcija ovog psalma jest redoslijed.

David prvo govori o svom srcu i domu, a tek onda o kraljevstvu.

To je Božji princip:

• prvo karakter,
• pa autoritet;
• prvo privatni život,
• pa javna služba;
• prvo poslušnost,
• pa utjecaj.

Mnogi žele utjecaj bez svetosti, poziciju bez karaktera i uspjeh bez poslušnosti Bogu. Međutim, Bog traži drugačiji put.

Isus Krist – savršeni Kralj integriteta

Psalam 101 konačno pokazuje prema Isusu Kristu.

David je imao dobre namjere, ali nije bio savršen kralj. Samo je Isus živio potpuno bez grijeha. On je jedini Kralj čiji su život, riječi i srce bili potpuno čisti.

Isus je pokazao:

• savršenu pravednost,
• savršenu ljubav,
• savršenu istinu,
• savršeno milosrđe.

Iako je živio među grešnicima, grijeh nikada nije upravljao Njime. Volio je ljude bez kompromisa s istinom.

Kao Njegovi sljedbenici, pozvani smo živjeti isto tako – biti svjetlo u tami, ali ne postati dio tame.

Zaključak

Psalam 101 poziv je na autentičan život.

Bog ne traži savršene ljude koji nikada ne griješe, nego ljude koji iskreno žele hodati u istini, pokajanju i poslušnosti.

Integritet znači:

• biti isti pred ljudima i pred Bogom,
• živjeti ono što govorimo,
• čuvati srce od zla,
• donositi pravedne odluke,
• ostati vjeran čak i kada nitko ne vidi.

U svijetu punom kompromisa, Bog još uvijek traži ljude čistog srca.

Jer istinski integritet ne mijenja samo osobu – on mijenja obitelj, crkvu, društvo i buduće generacije.

Citati za razmišljanje:

Cambridge:

“Stihovi 2-4 predstavljaju kraljeve ideale za njegov osobni odnos vjernosti prema Bogu, dok stihovi 5-8 opisuju kako vidi svoj odnos prema podanicima. Psalam je mogao biti korišten prilikom kraljeve krunidbe, a kasnije i tijekom prikladnih blagdanskih svečanosti.”

Barnes:

“Ta ista načela, kaže on, trebaju upravljati njime i u višem odnosu – kao vladarom i kraljem; jer su to načela jednako potrebna u upravljanju državom kao i obitelji. To su načela koja dobar čovjek treba nositi sa sobom u svim javnim dužnostima života, bez obzira na svoj položaj.”

Beisner:

“Tri velika načela za koja David kaže da će upravljati njegovim ponašanjem kao kralja jesu: dobrota ili milosrđe (hebrejski: hesed), pravda ili sud (hebrejski: mishpat) i besprijekornost, integritet ili nevinost (hebrejski: tamiym). Iz njegove predanosti tim načelima proizići će sva njegova djela kao kralja.

David ta načela razmatra obrnutim redoslijedom od onoga kojim ih uvodi. U stihovima 2-4 objašnjava što podrazumijeva pod besprijekornošću i kako će je postići; u stihovima 5-8 prelazi na pravdu i milosrđe, usredotočujući se u 5. stihu na praktične učinke pravde, a u stihovima 6-8 na učinke milosrđa (premda su pravda i milosrđe toliko isprepleteni da se te ideje preklapaju u ovom psalmu).

Na kraju 8. stiha naznačuje veliku svrhu svega spominjući ‘grad Gospodnji’ – čini se da mu je cilj učiniti taj grad sjajnim u pravednosti, tako da zli budu uklonjeni iz njega, a vjerni uzvišeni u njemu.“

Scroggie:

“Možemo sigurno pretpostaviti da je David napisao ovaj psalam na početku svoje vladavine, u vrijeme kada je odlučio prenijeti Kovčeg saveza u Jeruzalem iz kuće Obed-Edoma (2 Sam 6,1-15). Rekao je: ‘Kako će Kovčeg Gospodnji doći k meni?’ (2 Sam 6,9), a ovdje kaže: ‘O, kada ćeš doći k meni?’ (r. 2). Kao što je zbog bezakonja Kovčeg bio odsutan iz kraljevskog grada, tako se samo kroz pravednost mogao vratiti. Na takav se put David odlučuje.

To pokazuje ponavljanje riječi ‘hoću’ devet puta i ‘ću’ šest puta, a ta odluka donesena je u ovisnosti o Gospodinu.

Psalam ima dva glavna dijela (1-4 i 5-8): prvi je osoban, a drugi odnosan; prvi se odnosi na kraljevo srce i dom, a drugi na njegov dvor i grad. Najprije ono što je unutra, zatim ono što je izvana. Najprije privatno, zatim javno. Najprije se treba posvetiti sebi, a zatim drugima. To je pravi i neizbježni redoslijed.

Ne može postojati čist dvor ako je kralj pokvaren; niti vladar može tražiti od naroda ono što sam odbija pokazati u vlastitom životu.

Ako želimo promicati integritet oko sebe, moramo ga najprije njegovati u sebi. Dom je temelj države, a srce je temelj prijestolja. Istinit život je najuzvišeniji zakon.”

Pitanja za osobno razmišljanje:

1. Kako možeš živjeti besprijekornim životom i biti nevin od zla? Je li moguće imati savršeno srce?
2. Rečeno nam je da živimo odvojeno od zlih. Sprječava li takav odvojeni život djelotvorno naviještanje Evanđelja onima kojima je ono najpotrebnije?
3. Isus je živio među grešnicima. Je li to bilo zato što nije imao izbora, budući da je bio jedini koji je živio savršenim životom? Kako se Isusov odnos prema grešnicima uspoređuje sa savjetima danima u ovom psalmu?
4. Kao Isusovi sljedbenici, kako možemo voljeti zle, a da sami ne budemo pod njihovim utjecajem?

Molim, podijelite dalje – neka se istina širi.

Objava PSALAM 101 – Integritet koji mijenja život i društvo pojavila se prvi puta na Početni dizajn.

Psalam 100

• 1 Klikni GOSPODU, zemljo sva!
• 2 Služite GOSPODU s radošću! Dođite s poklikom pred lice njegovo!
• 3 Znajte da je on, GOSPOD, Bog; on nas je stvorio, a nismo se sami; njegov smo puk i ovce paše njegove.
• 4 Uđite sa zahvalnicom na dveri njegove, u dvore njegove s hvalom; hvalite ga, blagoslivljate ime njegovo!
• 5 Jer dobar je GOSPOD, dovijeka je milosrđe njegovo, i vjernost njegova od koljena do koljena.

“Služite GOSPODU s radošću! Dođite s poklikom pred lice njegovo!”

Psalam 100 jedan je od najljepših biblijskih poziva na zahvalnost, slavljenje i radosno štovanje Boga. Kratak je, ali iznimno dubok. U samo nekoliko redaka pokazuje nam zašto vjernik ne živi u trajnom prigovaranju, težini i hladnoj religioznosti, nego u radosti, zahvalnosti i sigurnosti.

Glavna poruka psalma može se sažeti ovako:

Radosni smo i zahvalni jer je Gospod Bog i jer je Gospod dobar.

1. Pozvani smo na radosno štovanje

Psalam počinje snažnim pozivom:

“Klikni GOSPODU, zemljo sva!”

Bog ne poziva svoj narod na tiho, beživotno i mehaničko štovanje. On poziva na radost. Na pjesmu. Na zahvalnost koja izlazi iz srca i prelijeva se preko usana.

Tri izraza posebno se ističu:

Kličite Gospodinu.
Naša vjera nije nešto što skrivamo samo u sebi, nego se treba vidjeti kroz naš život, riječi i način na koji pokazujemo koliko je Bog velik i dobar.

Služite Gospodinu s radošću.
Služenje Bogu ne bi trebalo biti nešto što činimo preko volje ili samo zato što moramo, nego odgovor srca koje je svjesno koliko mu je Bog dao i koliko ga je Bog ljubio.

Dođite pred njega s pjesmom.
Pjesma nije samo glazbeni dodatak bogoslužju. Ona je izraz duše koja se sjeća Božje dobrote.

Pitanje za nas glasi: dolazimo li pred Boga s radošću ili samo iz navike? Je li naše srce zahvalno ili umorno od nezadovoljstva?

2. Radosni smo jer je On Bog

Psalmist nastavlja:

“Znajte da je on, GOSPOD, Bog;”

Radost vjernika ne počiva na okolnostima, nego na istini o Bogu. On je Bog. On vlada. On nije dalek, slab ili ravnodušan. On je Stvoritelj, Gospodar i Pastir svoga naroda.

“On nas je stvorio, a ne mi sami sebe.”

Ova rečenica ruši ponos samodostatnosti. Ne postoji čovjek koji je sam sebe stvorio. Naš život nije slučajnost, niti smo sami sebi izvor postojanja. Bog nas je stvorio, oblikovao i dao nam svrhu.

Zato psalam kaže:

“Mi smo njegov narod i ovce paše njegove.”

Pripadati Bogu nije ropstvo, nego sigurnost. Onaj tko pripada Dobrom Pastiru ne mora živjeti izgubljeno. Ovca ovisi o pastiru za vodstvo, zaštitu i hranu. Tako i vjernik uči svakodnevno ovisiti o Bogu.

3. Pozvani smo na zahvalnost

Psalam nas zatim vodi prema ulasku u Božju prisutnost:

“Uđite na vrata njegova sa zahvaljivanjem, u dvore njegove s hvalama.”

Zahvalnost nije samo pristojna riječ koju izgovorimo kada nešto dobijemo. Zahvalnost je način života. Ona je stav srca koje prepoznaje da sve dobro dolazi od Boga.

Zahvalan čovjek ne vidi samo ono što mu nedostaje, nego prepoznaje ono što mu je Bog već dao. Zahvalnost mijenja pogled. Ona nas izvlači iz samosažaljenja, prigovaranja i uspoređivanja s drugima.

Psalmist kaže:

“Zahvaljujte mu, blagoslivljajte ime njegovo.”

Zahvalnost nije skrivena samo u srcu. Ona se izražava riječima, pjesmom, molitvom i načinom života.

4. Zahvalni smo jer je On dobar

Zašto trebamo zahvaljivati?

Psalam daje jednostavan i snažan odgovor:

“Jer dobar je Gospod.”

Božja dobrota nije prolazna. Ona nije ovisna o našim osjećajima. Bog je dobar i kada su okolnosti teške. Dobar je i kada ne razumijemo sve što se događa. Dobar je jer je Njegov karakter nepromjenjiv.

Psalmist dodaje:

“Njegova ljubav traje dovijeka, njegova vjernost od koljena do koljena.”

Božja ljubav nije kratkotrajna emocija. Ona je postojana, vjerna i vječna. Njegova vjernost ne završava s jednom generacijom. Ona se proteže kroz povijest, kroz obitelji, kroz crkvu i kroz sve one koji se pouzdaju u Njega.

5. Zahvalan život je svjedočanstvo drugima

Naša radost i zahvalnost nisu samo osobna stvar. One postaju svjedočanstvo ljudima oko nas. Kada vjernik živi zahvalno, pokazuje da njegov život ne ovisi samo o okolnostima, nego o Bogu.

Najveći dar koji možemo dati drugima nije samo lijepa riječ, nego život koji odražava Božju dobrotu. Radostan i zahvalan kršćanin ohrabruje, podiže i usmjerava druge prema Gospodu.

To ne znači da kršćanin nikada ne plače, ne pati ili ne prolazi kroz teške dane. Ali znači da i usred svega zna kome pripada.

Zaključak

Psalam 100 nas poziva da zastanemo i preispitamo srce.

Jesmo li radosni?
Jesmo li zahvalni?
Služimo li Bogu iz ljubavi ili iz navike?
Dolazimo li pred Njega s pjesmom ili samo s teretom?
Živimo li kao Njegov narod i ovce Njegove paše?

Naša radost ima temelj: On je Bog.
Naša zahvalnost ima razlog: On je dobar.

Zato možemo klicati, služiti, pjevati, zahvaljivati i blagoslivljati Njegovo ime.

Jer Gospodin je dobar.
Njegova ljubav traje dovijeka.
Njegova vjernost ostaje od naraštaja do naraštaja.

Citati za razmišljanje:

Stott:

“Pozvani smo štovati Boga ne samo zato što nas je stvorio i uzeo k sebi kao svoje, nego zato što ostaje uz nas. Nebeski lončar nikada neće odbaciti svoje djelo; nastavit će ga oblikovati u posudu koja je lijepa i korisna. Nebeski pastir nikada neće napustiti svoje ovce; vodit će ih na zelene pašnjake i k tihim vodama. Njegova dobrota i milosrđe pratit će ih sve dane njihova života. Posuda je sigurna u lončarevoj ruci. Ovce su sigurne u pastirovom naručju.”

Ogilvie:

“Psalam snažno naglašava da je radost siguran znak da živimo po milosti, a ne vlastitim naporima. Podsjeća nas da Bog vlada, da pripadamo Njemu i da je Njegova milost vječna…

Najveći dar koji možemo dati drugima jest ponovno otkriti Gospodnju dobrotu prema nama. Tada će se to preliti u radostan stav i lice koje će nadahnuti i ohrabriti druge.”

Maddux:

„Sveopći poziv prema Bogu“

I. Radosno slavljenje Boga
II. Služenje Bogu s radošću
III. Dolazak Bogu s pjesmom
IV. Spoznaja da je On naš Gospodin i Bog
V. Priznavanje našega Stvoritelja
VI. Potpuno štovanje Boga

A. Na Njegovu mjestu
B. S hvalom
C. Sa zahvalnošću
D. Sa strahopoštovanjem
E. Zbog Njegove dobrote
F. Zbog Njegove postojane ljubavi
G. Zbog vječne ISTINE

Clarke:

“Bilo bi dobro kada bi kršćani više poznavali potpuno predanje svetoj radosti izraženoj u ovim psalmima. Takvo štovanje mora biti spontano, a ne imitacija (usp. Ef 5,19). Savršenstvo i odmor nalaze se u Bogu. Svako služenje trebalo bi biti radosno.”

Scroggie:

“U Psalmu 99 dvije glavne teme su svetost i suverenost; ovdje su to radost i univerzalnost.

RADOST – Ne možemo uvijek pjevati, ali ne bismo trebali uvijek ni uzdisati. U glazbi života postoje bolni tonovi, ali trebali bi postojati i snažni tonovi pobjede. Šest puta u tri retka odzvanja nota radosti (1, 2, 4), i to s dobrim razlogom kada promatramo Boga koji traži našu hvalu.

UNIVERZALNOST – Psalam počinje i završava ovom mišlju: ‘sva zemlja’ (r. 1); ‘svi naraštaji’ (r. 5). Trebamo zastati i razmisliti o tome, jer će tek više od petsto godina kasnije vrata evanđelja biti otvorena poganima. Jasno je stoga da je ovaj psalam proročki i seže dalje od našeg vremena, do dana kada će molitva biti ispunjena: ‘Sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji.’”

Carr:

POZIV NA ZAHVALNOST

I. (r. 1–2) NAŠ ULAZAK U NJEGOVU PRISUTNOST

II. (r. 3) NAŠE PROSVJETLJENJE O NJEGOVOJ OSOBI

A. Riječ o Njegovoj sili

B. Riječ o Njegovu otkupljenju

Psalmist kaže: “Mi smo njegov narod.”

C. Riječ o Njegovoj brizi

Ovaj nas redak podsjeća da smo Njegovo stado. Kao takvi, pod zaštitom smo Dobrog Pastira.

III. (r. 4–5) NAŠ IZRAZ NJEGOVE HVALE

A. Hvala treba biti vidljiva

Psalmist kaže da trebamo ulaziti na Njegova vrata i u Njegove dvore s hvalom. To nije aktivnost koja se skriva u kutu daleko od pogleda drugih. Jednostavno rečeno, ne bismo se trebali sramiti štovanja Gospodina.

(Ilustracija: Korisno je pogledati hebrejsku praksu bogoslužja i vidjeti kako su javno slavili Gospodina.)

1. Pljeskanje

Ps 47,1:
„Plješćite rukama svi narodi, kličite Bogu glasom pobjede.“

To ne označava pljesak kao aplauz, nego snažan i iznenadan zvuk koji skreće pažnju na činjenicu da štovatelj slavi Boga.

2. Podizanje ruku

Ps 63,4:
„Tako ću te blagoslivljati za života, u tvoje ću ime ruke dizati.“

Ps 134,2:
„Dižite ruke prema svetištu i blagoslivljajte Jahvu.“

Podignute ruke prema nebu bile su znak obožavanja i slavljenja. Simbolizirale su uzdizanje i proslavljanje Boga.

3. Ples

2 Sam 6,14:
„David je iz svega srca plesao pred Jahvom.“

Kada je David razmišljao o Božjoj prisutnosti i veličini, nije se sramio radosno slaviti Gospodina pred svima.

B. Hvala treba biti glasna

U recima 1 i 2 psalmist koristi riječi poput „kličite“ i „pjevanje“. Nijedno od toga ne može se činiti u tišini! Prava hvala Bogu očituje se glasnim izrazom.

C. Hvala treba biti voljna

To znači da mora biti čin naše volje. Prema retku 5, Bog je dobar, vjeran i Njegova istina traje zauvijek. Kada to razumijemo, tada svjesno odlučujemo slaviti Njegovo ime zbog stvarnosti onoga što On jest.

Pitanja za osobno razmišljanje:

1. Kakve pjesme Bog želi da donosiš pred Njega?
2. Pozvani smo služiti Bogu s radošću i pjesmom u srcu. Je li naše služenje Bogu istinski smisleno ako ga činimo samo iz osjećaja dužnosti, bez radosti?
3. Bog sebe naziva našim pastirom, a nas svojim ovcama. Živiš li s takvom ovisnošću o Bogu kakvu ovca ima prema svom pastiru? Kako možeš razviti veću ovisnost o Njemu?
4. Zašto bi pjevao Božju hvalu i zahvalnost pred ljudima, a ne samo pred Bogom kojem je ta hvala upućena?

Molim, podijelite dalje – neka se istina širi.

Objava PSALAM 100 – Zahvalan život: Radost koja proizlazi iz spoznaje tko je Bog pojavila se prvi puta na Početni dizajn.

Psalam 99

• 1 GOSPOD kraljuje — nek zadršću puci; sjedi među kerubima — nek se zemlja potrese!
• 2 Velik je GOSPOD na Sionu, i nad svim pucima uzvišen je on.
• 3 Neka hvale ime tvoje, veliko i strašno: ono je sveto!
• 4 I kraljeva snaga ljubi pravdu; ti utvrdi pravicu, pravdu i pravednost ti stvori u Jakovu.
• 5 Uzvisujte GOSPODA, Boga našega, i poklonite se podnošku nogu njegovih — on je svet!
• 6 Mojsije i Aron bijahu među svećenicima njegovim, i Samuel, među onima koji zazivlju ime njegovo; zazvaše GOSPODA, i on ih usliša.
• 7 U stupu od oblaka govoraše njima; čuvali su svjedočanstva njegova i odredbe koje im dade.
• 8 GOSPODE, Bože naš, ti ih usliša; ti bijaše Bog koji im oprosti, ali i osvetnik za djela njihova.
• 9 Uzvisujte GOSPODA, Boga našega, i poklonite se na svetoj gori njegovoj; jer svet je GOSPOD, Bog naš!

U svijetu obilježenom nesigurnošću, nepravdom i nestabilnim ljudskim vodstvima, Psalam 99 usmjerava naš pogled prema jedinom savršenom Kralju — svetome Bogu koji vlada u veličanstvu, pravednosti i vjernosti. Ovaj psalam nije samo pjesma štovanja; on je snažan podsjetnik da Bog nije udaljen ni pasivan promatrač povijesti. On kraljuje sada.

Tri puta u ovom psalmu ponavlja se ista istina:

“Svet je GOSPOD.“

To nije samo opis Božjeg karaktera. To je poziv čovjeku da zastane, pokloni se i preispita vlastiti život pred svetim Bogom.

1. Bog vlada u veličanstvu – Njegova suverenost

Psalam započinje riječima:

“Gospod kraljuje.“ (Ps 99,1)

To je jedna od najvažnijih izjava cijelog Svetog pisma. Bog nije kandidat za prijestolje. On nije jedan od mnogih vladara. On kraljuje apsolutno, potpuno i zauvijek.

Dok se ljudske vlasti mijenjaju, dok ideologije propadaju i narodi drhte pred krizama, Božje prijestolje ostaje nepokolebljivo.

Psalmist opisuje Boga kao Onoga koji:

• sjedi nad kerubinima,
• uzvišen je nad svim narodima,
• velik je na Sionu,
• ima veliko i strašno ime.

To govori o Njegovoj jedinstvenosti i neusporedivosti. Nitko nije poput Boga. Nijedan kralj, predsjednik, vođa ili sustav ne može zauzeti Njegovo mjesto.

Ispravan odgovor na Božje veličanstvo

Kada čovjek stvarno razumije tko je Bog, postoje samo dva ispravna odgovora:

• strahopoštovanje,
• slavljenje.

Psalmist kaže:

“Neka narodi dršću.“

Današnji čovjek želi Boga koji ga neće uznemiravati, Boga prilagođenog njegovim željama i životnom stilu. Ali biblijski Bog izaziva drhtaj srca jer je svet, moćan i apsolutno iznad svega.

Istovremeno, taj isti Bog poziva na slavljenje:

“Neka slave tvoje veliko i strašno ime.“

Pravo štovanje počinje onda kada čovjek prestane sebe stavljati u središte života i prizna da Bog pripada prijestolju.

2. Bog ljubi pravdu – Njegova pravednost

Psalam 99 posebno naglašava da Bog ne vlada samovoljno niti nepravedno.

“Ti učvršćuješ pravicu; ti činiš pravo i pravednost.“ (Ps 99,4)

To je ogromna utjeha u svijetu punom korupcije, manipulacije i nepravde. Ljudi često koriste moć za vlastitu korist, ali Bog svoju vlast koristi za dobro, istinu i pravednost.

Njegova svetost nije odvojena od Njegove pravde. Bog ne ignorira zlo. On vidi:

• skrivene motive,
• nepravdu,
• laž,
• iskorištavanje,
• licemjerje.

I upravo zato Njegova vladavina donosi nadu potlačenima i upozorenje oholima.

Božja pravda i naš život

Pitanje nije samo:

“Je li Bog pravedan?“

Pravo pitanje glasi:

“Jesmo li mi spremni živjeti pod Njegovom pravednošću?“

Čovjek često želi milost za sebe, ali strogu pravdu za druge. Međutim, pred svetim Bogom svi stojimo kao grešnici kojima je potrebna milost.

Zato psalmist poziva:

“Uzvisujte GOSPODA, Boga našega, i poklonite se na svetoj gori njegovoj; jer svet je GOSPOD, Bog naš!“

Pravo štovanje uključuje poniznost. Ne možemo slaviti Boga, a istovremeno živjeti u pobuni protiv Njegove istine.

3. Bog uslišava molitve – Njegova vjernost

U posljednjem dijelu psalma spominju se Mojsije, Aron i Samuel – ljudi koji su zazivali Boga i doživjeli Njegovu vjernost.

To je snažna poruka:
Bog nije samo uzvišeni Kralj; On je Bog koji sluša.

Bog odgovara onima koji Ga zazivaju

Psalmist kaže:

“Zazivali su Gospodina, i on ih je uslišao.“

Bog čuje vapaj:

• slomljenoga,
• umornoga,
• izgubljenoga,
• pokajnika,
• čovjeka koji traži mudrost i pomoć.

Ali psalam također pokazuje važnu istinu:
Božja objava traži poslušnost.

“Čuvali su njegova svjedočanstva.“

Današnje kršćanstvo često želi Božje blagoslove bez poslušnosti. Ljudi žele:

• mir bez pokajanja,
• vodstvo bez predanja,
• oproštenje bez promjene života.

Ali odnos s Bogom uključuje i milost i poslušnost.

Oproštenje i disciplina

Psalam završava jednom vrlo dubokom slikom Božjeg karaktera:

“Bio si im Bog koji oprašta, ali si kažnjavao njihova nedjela.“

Bog oprašta, ali istovremeno odgaja svoju djecu. Njegova disciplina nije znak odbacivanja nego ljubavi.

Kao što dobar otac ispravlja svoje dijete, tako Bog oblikuje svoje ljude kako bi rasli u svetosti.

To znači da posljedice naših odluka ponekad ostaju, čak i kada je grijeh oprošten. Ipak, Božja milost ostaje veća od našeg pada.

Svet je Gospodin, Bog naš

Psalam završava pozivom:

“Uzvisujte GOSPODA, Boga našega, i poklonite se na svetoj gori njegovoj; jer svet je GOSPOD, Bog naš!“

U vremenu kada se svetost često umanjuje, a Boga pokušava prilagoditi čovjeku, Psalam 99 vraća fokus na istinu:
Bog je svet.

Njegova svetost:

• izaziva strahopoštovanje,
• uspostavlja pravdu,
• otkriva grijeh,
• ali i pruža milost onima koji Ga traže.

I upravo je to ljepota Evanđelja:
sveti Bog poziva grešne ljude da mu pristupe kroz Isusa Krista.

Zato pravo štovanje nije samo pjesma nedjeljom. To je život poklonjen Kralju koji vlada u svetosti, pravdi i vjernosti.

Citati za razmišljanje:

Maddux: „Gospodin kraljuje“

I. Narod stoji u strahopoštovanju

A. Kralj je postojan.
B. Zemlja se potresa.
C. Gospodin je velik:

1. Na Sionu
2. U uzvišenosti
3. U imenu
4. U svetosti
5. U sili
6. U sudu
7. U pravičnosti
8. U izvršenju pravde
9. U pravednosti

D. Štovanje u poniznosti.

II. Prošlost svjedoči

A. Zakon — Zakonodavac.
B. Svećenstvo.
C. Prorok-sudac.
D. Njihove uslišane molitve.
E. Bog im je govorio:

1. U stupu od oblaka
2. U oproštenju
3. U ukoru i stezi

III. Sadašnjost poziva na štovanje

A. Predmet štovanja.
B. Mjesto štovanja.
C. Motiv štovanja.

Derek Kidner

“Tako se tema svetosti, obogaćena razvojem kroz dvije strofe psalma, vraća u pripjevu koji je povezan s retkom 5. Nije bez značenja što se izraz: ‘Svet je On!’ (r. 3, 5) sada proširuje i dobiva toplinu pa glasi: ‘Jer svet je Gospodin, Bog naš!’ Veličanstvo nije umanjeno, ali posljednja riječ sada pripada prisnosti. On je svet; ali je također, unatoč svemu što zaslužujemo, nije ga sram nazvati se našim Bogom. Zato ga s pravom štujemo.“

Charles Spurgeon (uz redak 4)

“Bog je Kralj, prijestolje milosti njegovo je prijestolje, a žezlo kojim vlada sveto je kao i On sam. Njegova sila nikada ne djeluje tiranski; On je suveren i apsolutan u svojoj vlasti, ali njegova se moć raduje pravdi i koristi se samo za pravedne svrhe… Pravda nije samo uspostavljena nego i provedena u Božjem kraljevstvu; zakoni se izvršavaju, a izvršna vlast jednako je pravedna kao i zakonodavna.

Neka svi potlačeni, kao i svi koji ljube ono što je pravo, pronađu velik razlog za slavljenje. Drugi su narodi pod svojim tiranima bili žrtve i počinitelji strašnih nepravdi, ali kada su plemena bila vjerna Gospodinu, uživala su pravednu vlast unutar svojih granica i postupala pošteno prema svojim susjedima.

Politička vještina koja uživa u lukavstvu, pristranosti i gruboj sili potpuno je suprotna Božjoj kraljevskoj vlasti kao što je tama suprotna svjetlu. Jehovina palača nije razbojnička tvrđava niti dvorac tiranina, izgrađen nad tamnicama, kamenjem koje su klesali robovi i povezivali krvlju iscrpljenih slugu.

Povijest većine ljudskih vlasti ispisana je suzama potlačenih i kletvama obespravljenih; kronike Gospodnjega kraljevstva sasvim su drukčije: istina sjaji u svakom retku, dobrota u svakom slogu i pravda u svakom slovu. Slava imenu Kralja čija blaga slava sjaji između kerubinskih krila.“

Reginald Heber

“Svet! Svet! Svet! Gospod Bog Svemogući!
Rano ujutro pjesma naša uzdiže se Tebi:
Svet! Svet! Svet! Milostiv i moćan!
Bog u tri osobe, blagoslovljeno Trojstvo.”

Pitanja za osobno razmišljanje:

1. Bog nije samo svet, nego je i njegovo ime sveto te zaslužuje slavljenje i strahopoštovanje zbog onoga što predstavlja.
   Što njegovo ime znači tebi?
   Pokazuješ li njegovu imenu manje poštovanja nego samome Bogu?
2. Uzima li Božji osjećaj za pravednost i pravdu u obzir čovjekove slabosti i nemoći?
   Kad bi Bog postupao prema tebi isključivo po pravdi, kakvu bi pravdu primijenio?
3. Imaš li danas kao kršćanin prednost nad Mojsijem, Aronom i Samuelom u načinu na koji možeš pristupiti Bogu?
4. Kako Bog može opraštati, a ipak te disciplinirati zbog tvojih pogrešaka?

Molim, podijelite dalje – neka se istina širi.

Objava PSALAM 99 – Bog koji kraljuje u svetosti, pravdi i vjernosti pojavila se prvi puta na Početni dizajn.