Psalam 108
“Hvala Bogu koji nas uvijek vodi u svojoj pobjedničkoj povorci u Kristu.” (2. Korinćanima 2,14)
Živimo u vremenu u kojem mnogi žele pobjedu, ali bez borbe. Žele mir bez predanja, blagoslov bez poslušnosti i uspjeh bez ovisnosti o Bogu. Međutim, Psalam 108 otkriva nam jednu važnu istinu: Božja pobjeda ne započinje na bojnom polju nego u srcu.
Ovaj psalam sastavljen je od dijelova dvaju drugih psalama (Psalam 57 i Psalam 60), ali zajedno tvore snažnu poruku o štovanju, povjerenju i pobjedi. David nas vodi kroz duhovni proces koji započinje slavljenjem Boga, a završava sigurnošću da će Bog pobijediti sve naše neprijatelje.
Njegova poruka jednako je aktualna danas kao i prije tri tisuće godina:
Pobjeda pripada onima koji svoje pouzdanje stavljaju u Boga.
Prvi dio psalma ne govori o neprijateljima, ratovima ili problemima. Govori o srcu.
To je zato što Bog zna da najveće bitke često ne vodimo oko sebe nego unutar sebe.
Prije nego što pobijedi naše okolnosti, Bog želi osvojiti naše srce.
“Postojano je srce moje, Bože.”
David ne kaže da su njegove okolnosti stabilne. Ne kaže da su njegovi neprijatelji nestali. Ne kaže ni da su svi problemi riješeni.
Govori o svom srcu.
Riječ „postojano“ opisuje nešto što je čvrsto, nepokolebljivo i ukorijenjeno. Davidova sigurnost nije u okolnostima nego u Bogu.
To je velika razlika između duhovne zrelosti i duhovne nezrelosti.
Nezrela osoba služi Bogu kada joj je dobro.
Zrela osoba služi Bogu zato što je Bog dobar.
Kada su apostoli bili bičevani zbog Krista, nisu prestali slaviti Boga. Kada je Pavao bio zatvoren u tamnici, pjevao je himne usred noći. Njihova radost nije ovisila o okolnostima nego o Gospodinu.
Prava pobjeda započinje kada naše srce postane stabilnije od naših okolnosti.
“Probudi se, harfo i citro; ja ću probuditi zoru.”
David ne čeka da ga osjećaji pokrenu na slavljenje.
On odlučuje slaviti.
Mnogi danas čekaju posebno raspoloženje za molitvu, čitanje Biblije ili odlazak na bogoslužje. David pokazuje upravo suprotno.
On budi zoru slavljenjem.
Drugim riječima, Bog je njegova prva misao, a ne posljednja opcija.
Velike pobjede često počinju u tihim jutarnjim satima kada čovjek klekne pred Boga prije nego što se suoči sa svijetom.
“Slavit ću te, Gospodine, među narodima.”
Davidova vjera nije privatna.
Njegova zahvalnost postaje svjedočanstvo.
Današnji svijet želi vjeru zatvoriti unutar zidova crkve, ali Bog želi da njegova slava bude poznata među narodima.
Ljudi možda nikada neće otvoriti Bibliju, ali promatraju naš život.
Promatraju kako reagiramo na probleme.
Promatraju kako se odnosimo prema ljudima.
Promatraju imamo li nadu kada drugi očajavaju.
Naš život često je prvo evanđelje koje netko pročita.
“Jer je velika ljubav tvoja do nebesa i vjernost tvoja do oblaka.”
David ne slavi Boga zbog svojih uspjeha.
On slavi Boga zbog Božjeg karaktera.
Božja ljubav nije prolazna emocija.
To je savezna ljubav koja ostaje vjerna čak i kada mi padnemo.
Na križu vidimo najveći dokaz te ljubavi.
Bog nije samo rekao da nas voli.
Pokazao je to.
Svijet se neprestano mijenja.
Mišljenja se mijenjaju.
Kulture se mijenjaju.
Vrijednosti se mijenjaju.
Ali Božja riječ ostaje ista.
Kada se sve oko nas trese, postoji stijena koja se ne može pomaknuti.
To je Božja istina.
“Uzvisi se nad nebesima, Bože.”
Davidov cilj nije njegova osobna pobjeda.
Njegov cilj je Božja slava.
To je jedna od najvećih lekcija duhovnog života.
Mnogi žele da Bog proslavi njihove planove.
David želi da njegov život proslavi Boga.
Kada Božja slava postane naš najveći cilj, mnogi naši problemi prestaju biti središte našeg svijeta.
Nakon što je usmjerio svoje srce prema Bogu, David sada govori o pobjedi.
To nije slučajno.
Štovanje uvijek prethodi pobjedi.
Pouzdanje uvijek prethodi oslobođenju.
“Spasi svojom desnicom i usliši me.”
David razumije nešto što mnogi zaboravljaju:
Pobjeda ne dolazi od čovjeka nego od Boga.
Njegovo pouzdanje nije u vojsci.
Nije u strategiji.
Nije u ljudskim sposobnostima.
Pouzdanje je u Božjoj sili.
Koliko puta pokušavamo riješiti svoje probleme vlastitim snagama?
Tek kada iscrpimo sve mogućnosti, okrećemo se Bogu.
David čini suprotno.
On prvo ide Bogu.
Bog nabraja područja Izraela koja pripadaju Njemu.
Šekem.
Sukot.
Gilead.
Manaše.
Efrajim.
Juda.
Poruka je jednostavna:
Bog vlada svojim narodom.
Prije nego što pobijedi neprijatelje izvana, Bog želi urediti stanje iznutra.
Najveći neprijatelji često nisu oko nas nego u nama.
Ponos.
Nepovjerenje.
Strah.
Neposlušnost.
Sumnja.
Bog želi osvojiti svaki dio našega života.
Efrajim predstavlja snagu.
Juda predstavlja vlast.
Bog pokazuje da posjeduje sve što je potrebno za pobjedu.
Ništa mu ne nedostaje.
On nije samo Spasitelj.
On je Kralj.
Krist danas sjedi na prijestolju i vlada poviješću, narodima i životima svoje djece.
To znači da nijedna situacija nije izvan njegove kontrole.
Moab.
Edom.
Filisteja.
Narodi koji su nekada prijetili Izraelu sada su prikazani kao potpuno pokoreni.
Za vjernika danas oni predstavljaju sve ono što se suprotstavlja Božjoj volji:
Kristova pobjeda na križu jamstvo je da zlo neće imati posljednju riječ.
David priznaje da je bilo trenutaka kada se činilo da ih je Bog odbacio.
To je iskustvo koje poznaju svi vjernici.
Postoje razdoblja kada molitve izgledaju neuslišano.
Kada se vrata zatvaraju.
Kada problemi traju duže nego što očekujemo.
Ali Božja šutnja nije Božja odsutnost.
Bog često radi najdublje stvari upravo onda kada ga najmanje razumijemo.
Privremeni porazi često su škola za buduće pobjede.
Psalam završava riječima koje predstavljaju vrhunac cijelog teksta:
“Pomoć čovjeka je uzaludna.”
Koliko je puta Izrael pokušavao pronaći sigurnost u političkim savezima, vojnoj sili ili ljudskim rješenjima?
Isto činimo i mi.
Tražimo sigurnost u novcu.
U vezama.
U obrazovanju.
U vlastitim sposobnostima.
Sve to ima svoje mjesto, ali nijedna od tih stvari ne može zamijeniti Boga.
Zato David zaključuje:
“S Bogom ćemo junački djelovati, jer će on pogaziti naše neprijatelje.”
Ne kaže:
„Mi ćemo pobijediti za Boga.“
Nego:
„S Bogom ćemo pobijediti.“
To je tajna duhovnog života.
Bog ne poziva svoje ljude da budu samodostatni.
Poziva ih da budu ovisni o njemu.
Psalam 108 započinje pjesmom, a završava pobjedom.
To nije slučajnost.
Prije nego što je David vidio promjenu okolnosti, promijenio je smjer svojega srca.
Prije nego što je tražio pobjedu nad neprijateljima, tražio je Boga.
To je redoslijed koji se nikada ne mijenja.
Štovanje prije pobjede.
Pouzdanje prije oslobođenja.
Predanje prije trijumfa.
Kada je srce postojano u Bogu, kada se usredotočimo na njegovu ljubav i vjernost, kada prestanemo vjerovati vlastitoj snazi i počnemo se oslanjati na njegovu, tada možemo zajedno s Davidom reći:
“S Bogom ćemo junački djelovati, jer će on pogaziti naše neprijatelje.”
I zato, bez obzira na bitku koju danas vodiš, zapamti:
Pobjeda ne pripada najjačima, najpametnijima ili najuspješnijima. Pobjeda pripada onima koji pripadaju Bogu.
“Ovaj je psalam sastavljen od dva dijela: stihovi 1–5 preuzeti su iz Psalma 57,7–11, a stihovi 6–13 iz Psalma 60,5–12.
U sadašnjoj nevolji može se činiti da je Bog napustio svoj narod (r. 11), ali oni su i dalje njegovi ljubljeni (doslovno: ‘tvoji ljubljeni’; usp. Iz 5,1). Upravo sa spoznajom njegove trajne ljubavi ova se molitva uzdiže (usp. r. 4).
(10–13) Završna molba za pomoć također je priznanje da je naučena važna lekcija poniznosti. Narod je shvatio da nitko osim Boga ne može pomoći protiv neprijatelja. Bez njega su gubili svoje bitke i bez njega ne mogu zadobiti izbavljenje. Ali sada, kada su ponovno naučili pouzdavati se u Boga, imaju svaki razlog za pouzdanje, jer on ostaje kralj-ratnik koji je obećao povesti ih u pobjedu nad njihovim neprijateljima.”
O izrazu „da budu izbavljeni tvoji ljubljeni“:
„Riječ prevedena kao ‘ljubljeni’ i glagol preveden kao ‘budu izbavljeni’ nalaze se u množini, što pokazuje da se ne misli na pojedinca, nego na Božji narod.“
“Pred nama je Jutarnja pjesma ratnika, kojom on slavi svoga Boga i osnažuje svoje srce prije nego što uđe u dnevne bitke.”
1. Da bi netko mogao pjevati i slaviti Boga svim srcem, njegovo srce mora biti postojano, čvrsto i nepokolebljivo. Kako se to postiže u životu vjernika?
2. David spominje Božju ljubav, istinu, uzvišenost, silu i izbavljenje kao razloge za slavljenje. Što još kod Boga potiče tebe na slavljenje?
3. Bog spašava i skrbi za one koje ljubi i koji ga priznaju. Ponekad ne prepoznajemo vlastite slabosti, ali brzo uočavamo ono što nam nedostaje. Koju potrebu želiš da Bog ispuni u tvom životu? Što je do sada priječilo njezino ispunjenje? Postoji li područje tvoga života nad kojim nemaš kontrolu i iz kojega trebaš Božje izbavljenje?
4. Moraš se osloniti na Boga da vodi tvoje bitke umjesto da se pouzdaješ u sebe ili druge ljude. Uz Božju pomoć dolazi pobjeda. Jesu li sve bitke u svojoj biti duhovne i je li zato Božja pomoć uvijek neophodna?
Molim, podijelite dalje – neka se istina širi.
