Psalam 133
Psalam 133 jedan je od najkraćih psalama, ali njegova je poruka snažna i trajno aktualna: jedinstvo među Božjim narodom dragocjen je blagoslov.
U vremenu podjela, neslaganja i udaljavanja među ljudima, ovaj nas psalam podsjeća koliko je lijepo kada braća i sestre žive u slozi. Jedinstvo nije prikazano samo kao nešto korisno ili poželjno, nego kao sveto, ugodno i životvorno.
„Gle, kako je dobro i kako je ugodno kad braća zajedno žive u slozi!“
— Psalam 133,1
Prvi redak Psalma 133 odmah ističe njegovu glavnu temu. Zajedništvo među vjernicima opisano je kao nešto istodobno dobro i ugodno.
Dobro je jer odgovara Božjoj volji i donosi zdravlje zajednici. Ugodno je jer stvara ozračje mira, sigurnosti, prihvaćanja i ljubavi.
Takvo jedinstvo ne znači da svi ljudi moraju imati isto mišljenje o svakoj temi. Ono znači da ih, unatoč razlikama, povezuje ista vjera, isti Gospodin i ista pripadnost Božjoj obitelji.
„Jedan Gospodin, jedna vjera, jedno krštenje.“
Jedinstvo je, dakle, cilj kojemu vjernici trebaju težiti. Ono se ne događa samo od sebe. Potrebni su poniznost, strpljenje, opraštanje i spremnost da dobro zajednice stavimo ispred vlastitog ponosa.
Psalmist zatim jedinstvo uspoređuje s dragocjenim uljem:
„Kao dragocjeno ulje na glavi, koje se slijeva na bradu, na Aronovu bradu, i spušta se do ruba njegovih haljina.“
Ova slika dolazi iz područja bogoslužja. Aron, prvi izraelski veliki svećenik, bio je pomazan svetim uljem prilikom posvećenja za službu.
Ulje je bilo znak svetosti, časti, posvećenja i Božje prisutnosti. Nije se koristilo nemarno ni u svakodnevne svrhe. Bilo je odvojeno za ono što pripada Bogu.
Upravo zato usporedba s uljem pokazuje koliko je bratska ljubav sveta i dragocjena. Jedinstvo među Božjim narodom nije samo pitanje dobrih međuljudskih odnosa. Ono ima duhovnu vrijednost i povezano je sa služenjem Bogu.
Spurgeon je zapisao da bratska ljubav ima sladak miris poput dragocjene pomasti kojom je bio pomazan veliki svećenik. Ako se jedinstvo može usporediti s uljem posvećenja, onda ga ne smijemo smatrati nevažnim ili sporednim.
Druga slika dolazi iz prirode:
„Kao rosa s Hermona koja silazi na gore Siona; jer ondje je Gospodin zapovjedio blagoslov – život dovijeka.“
Hermon je visoka planina poznata po obilnoj rosi, vlazi i svježini. U suhom podneblju rosa je bila iznimno važna jer je osvježavala zemlju i podržavala život biljaka.
Jedinstvo Božjeg naroda djeluje na sličan način. Ono osvježava, obnavlja i donosi život. Ondje gdje vladaju ljubav, međusobno poštovanje i pomirenje, zajednica može rasti i donositi plod.
Nasuprot tome, sukobi, ogovaranje, zavist i nepraštanje isušuju zajednicu. Oni oduzimaju radost, slabe povjerenje i otežavaju zajedničko služenje.
Rosa s Hermona zato je snažna slika tihog, ali životvornog djelovanja jedinstva.
Iskustvo pokazuje da jedinstvo može biti lako narušeno. Ponekad ga ugrožavaju velike teološke ili moralne razlike, ali često ga narušavaju mnogo manje stvari: povrijeđen ponos, loša komunikacija, pogrešne pretpostavke, borba za utjecaj ili nespremnost na opraštanje.
Neke bi se bolne situacije mogle izbjeći kada bi ljudi razgovarali otvoreno i smireno, provjerili činjenice prije donošenja zaključaka i bili spremni priznati vlastitu pogrešku.
Očuvanje jedinstva često zahtijeva žrtvu. Možda ćemo morati odustati od potrebe da uvijek budemo u pravu, prvi učiniti korak prema pomirenju ili oprostiti čak i kada druga strana još nije u potpunosti razumjela koliko nas je povrijedila.
To ne znači zanemarivati istinu, pravdu ili zdrave granice. Pravo jedinstvo ne gradi se prikrivanjem problema, nego njihovim rješavanjem u ljubavi.
Kada psalmist govori: „kako je dobro i kako je ugodno kad braća zajedno žive u slozi“, riječ braća ne odnosi se samo na članove iste obitelji. U Starom zavjetu taj se izraz često koristi za pripadnike izraelskog naroda – Božjeg saveznog naroda. Psalam je vjerojatno bio pjevan dok su Izraelci hodočastili u Jeruzalem na velike blagdane. Ljudi iz različitih plemena, gradova i obitelji okupljali su se kako bi zajedno štovali Boga. Unatoč razlikama, bili su jedna obitelj jer su pripadali istom Gospodinu.
Ta slika dobiva svoje puno značenje u Novom zavjetu. Krist je svojom žrtvom srušio pregrade koje su razdvajale ljude i stvorio jedan novi Božji narod. Zato Novi zavjet često govori o Crkvi kao o Božjoj obitelji, a vjernike naziva braćom i sestrama u Kristu. Jedinstvo nije utemeljeno na zajedničkom podrijetlu, kulturi ili osobnim sklonostima, nego na zajedničkoj vjeri u Isusa Krista.
Ipak, načelo Psalma 133 može se primijeniti i na biološku obitelj. Upravo je obitelj prvo mjesto na kojem učimo što znači živjeti s drugima. Ondje učimo dijeliti, opraštati, pokazivati strpljenje, prihvaćati različitosti i tražiti pomirenje nakon sukoba. Bliskost ne nastaje sama od sebe, nego se gradi ljubavlju, povjerenjem, poniznošću i spremnošću da jedni drugima služimo.
Obitelj tako postaje svojevrsna škola zajedništva koja nas priprema za život u široj Božjoj obitelji. Načela koja učimo kod kuće – ljubav, vjernost, opraštanje i međusobno poštovanje – jednako su potrebna i u životu Crkve. Ondje gdje se ta načela žive, zajednica postaje mjesto na kojem ljudi mogu iskusiti Božji blagoslov i prepoznati njegovu prisutnost.
Psalam završava riječima:
„Jer ondje je Gospodin zapovjedio blagoslov – život dovijeka.“
Ovim riječima psalmist pokazuje da je jedinstvo mjesto na kojem Bog izlijeva svoj blagoslov. Ondje gdje njegov narod živi u ljubavi, slozi i međusobnom poštovanju, očituje se njegova prisutnost i njegovo djelovanje. Takva zajednica postaje mjesto duhovne obnove, ohrabrenja i rasta.
Izraz „život dovijeka“ upućuje na najveći Božji blagoslov – vječni život. Taj život nije nagrada za dobre međuljudske odnose niti ga možemo zaslužiti svojim trudom. Vječni život Božji je dar koji primamo po njegovoj milosti, vjerom u Isusa Krista.
Međutim, oni koji su primili taj dar pozvani su živjeti na način koji odražava novu stvarnost kojoj pripadaju. Ako smo postali članovi Božje obitelji, tada smo pozvani graditi odnose koji odgovaraju toj pripadnosti. Ljubav, poniznost, opraštanje i služenje nisu uvjet za spasenje, nego plod života koji je Bog već darovao.
Zato Psalam 133 nije samo pjesma o tome kako je lijepo kada se ljudi slažu. On nas podsjeća da je jedinstvo znak Božjeg djelovanja među njegovim narodom. Ono svjedoči svijetu da Krist mijenja ljudska srca i stvara novu zajednicu u kojoj ljudi različitih karaktera, podrijetla i iskustava mogu živjeti zajedno u ljubavi.
Ako ćemo jednoga dana provesti vječnost zajedno u Božjoj prisutnosti, tada već sada trebamo učiti živjeti kao braća i sestre u Kristu. To znači opraštati kada smo povrijeđeni, tražiti pomirenje kada dođe do sukoba, nositi bremena jedni drugih i stavljati dobro zajednice ispred vlastitih interesa. Takav život nije uvijek lagan, ali upravo kroz njega Božji blagoslov postaje vidljiv u njegovoj Crkvi.
Barnes:
„Ovaj psalam na vrlo lijep način prikazuje bratsku ljubav, osobito njezin miran, blag i ugodan utjecaj – poput pomasti koja se slijevala s glave pomazanog svećenika ili poput nježne rose na Hermonu ili Sionu. To je psalam koji se jednako može primijeniti na crkvu, obitelj ili skup prijatelja.“
Barnes o izrazu „kako je ugodno“:
„Riječ koja se ovdje koristi znači: ljupko, dražesno, privlačno; ono što ispunjava um radošću. Upotrebljava se za voljenu osobu (Pj. 7,6), prijatelja (2 Sam. 1,26), mjesto (Post. 49,15), riječi (Izr. 15,26), ljepotu ili slavu, kao što je Gospodnja (Ps. 27,4). Opisuje zadovoljstvo koje osjećamo promatrajući sliku, krajolik, slušajući ugodne zvukove i blage glasove ili doživljavajući ljubav.“
Spurgeon:
„Oko njega se širi sladak miris, usporediv s dragocjenom pomasti kojom je prvi veliki svećenik bio pomazan prilikom svoga posvećenja. To je sveta stvar, baš kao i ulje posvećenja koje se smjelo koristiti samo u službi Gospodnjoj. Koliko sveta mora biti bratska ljubav kada se može usporediti s uljem koje se nije smjelo izliti ni na koga osim na Gospodinova velikog svećenika!“
Cambridge o izrazu „rosa s Hermona“:
„Hermon je najviša planina u lancima Libanona i Antilibanona, koji primaju najviše oborina na području drevnoga Izraela. Izraz vjerojatno označava rosu i maglu koje donose život i osvježenje, a za koje se vjerovalo da dolaze iz područja Hermona.“
Molim, podijelite dalje – neka se istina širi.
