Psalam 132
Božje prebivalište temeljni je prioritet Davidova kraljevstva.
Psalam 132 jedan je od najznačajnijih mesijanskih psalama jer povezuje tri velike biblijske teme: Davidov savez, Božje prebivalište među svojim narodom i obećanje vječnoga Kralja. Dok se na povijesnoj razini odnosi na prijenos Kovčega saveza i posvetu Hrama, njegova poruka doseže svoj vrhunac u Isusu Kristu, u kojem Bog trajno prebiva među svojim narodom.
Prema nekim tumačima, među kojima je i Albert Barnes, Psalam 132 mogao je napisati Salomon povodom posvete Hrama. Barnes ističe da je sadržaj psalma gotovo sažetak Salomonove posvetne molitve u 2. Ljetopisa 6. Teme su iste: izgradnja Hrama, Božje obećanje Davidu i Božja prisutnost među svojim narodom.
Bez obzira na pitanje autorstva, psalam nas vodi prema jednoj središnjoj istini: Božja prisutnost najveće je bogatstvo Božjeg naroda.
Psalam započinje molbom:
“Spomeni se, Gospodine, Davida i svih njegovih nevolja.”
David nije bio poznat po lagodnom životu nego po mnogim kušnjama. Ipak, njegova najveća čežnja nije bila izgraditi vlastitu palaču, nego pronaći dostojno mjesto za Božju prisutnost.
Njegov zavjet pokazuje koliko mu je to bilo važno:
“Neću ući u svoju kuću… neću dati sna svojim očima… dok ne nađem mjesto Gospodinu.”
Davidove riječi otkrivaju čovjeka čiji su prioriteti bili usmjereni prema Bogu.
Narod se prisjeća kako je tražio Kovčeg saveza i kako je dolazio pred njega kako bi se poklonio Gospodinu.
Kovčeg nije bio predmet obožavanja, nego vidljivi znak Božje prisutnosti među Izraelom.
Vrhunac ovoga dijela nalazi se u pozivu:
“Ustani, Gospodine, na svoje počivalište.”
Slijedi molitva da:
Božja prisutnost uvijek proizvodi svetost i radost.
Drugi dio psalma temelji se na Božjoj vjernosti.
Bog je Davidu dao obećanje da će njegov potomak sjediti na prijestolju.
Istodobno postoji poziv na poslušnost:
“Ako tvoji sinovi budu držali moj Savez…”
Povijesno gledano, mnogi Davidovi nasljednici nisu ostali vjerni Bogu. Zbog toga se ovo obećanje u svojoj punini ostvaruje tek u Isusu Kristu, Davidovu Sinu, koji je savršeno poslušan Ocu i čije kraljevstvo nema kraja.
Bog objavljuje:
“Gospodin je izabrao Sion.”
Sion nije izabran zbog svojih prirodnih prednosti nego zato što ga je Bog izabrao.
To nas podsjeća da Božji izbor uvijek proizlazi iz njegove milosti.
Bog obećava obilne blagoslove:
Sve ove slike nalaze svoje konačno ispunjenje u Kristu.
Novi zavjet otkriva da je Hram bio samo sjena onoga što će doći.
Isus Krist postaje pravo mjesto Božje prisutnosti među ljudima.
Nakon njegova uskrsnuća, Duh Sveti prebiva u svakom vjerniku, a Crkva postaje Božji hram.
Zato danas pitanje više nije gdje se nalazi Kovčeg saveza ili Hram, nego:
Prebiva li Krist u našem srcu?
Psalam 132 postavlja nekoliko važnih pitanja:
David je bio spreman odreći se vlastite udobnosti kako bi Gospodin imao dostojno mjesto među svojim narodom. To ostaje izazov svakom vjerniku.
„Ovaj psalam jasnije nego bilo koji drugi u Psalteru izražava značenje Davidova kraljevstva. Za razliku od čestih promjena dinastija u sjevernom kraljevstvu nakon Salomonove smrti, koje su donosile političke prevrate i krvoprolića (1 Kr 15,25–29; 16,8–22), kontinuitet Davidove loze u južnom kraljevstvu osiguravao je političku stabilnost. Teološki gledano, Davidov dom bio je za narod Jude simbol Božje naklonosti. Međutim, ovdje se jasno priznaje da je ta naklonost djelomično bila uvjetovana kraljevom poslušnošću Božjem zakonu (redak 12). Zato možemo razumjeti gorljivu molitvu ovoga psalma da Bog i dalje blagoslivlja Davidov dom (redak 10).“
„Područje Jaara vjerojatno označava okolicu Kirjat-Jearima, gdje je Kovčeg dugo vremena počivao (1 Sam 7,2). Efrata može biti drugo ime za Kirjat-Jearim ili pak Davidovo rodno mjesto (Rut 4,11).“
„David je odlučio pronaći mjesto na kojem će Jehova dopustiti da se njegovo štovanje dostojno obavlja, dom u kojem će Bog postaviti znak svoje prisutnosti i zajedništva sa svojim narodom. U to vrijeme u cijeloj Davidovoj zemlji nije postojalo prikladno mjesto za Kovčeg nad kojim je Gospodin postavio Pomirilište, gdje se mogla prinositi molitva i gdje se očitovala njegova slava. Sve je bilo zapušteno, a javno bogoslužje zanemarivano. Zato kralj odlučuje biti prvi koji će uspostaviti bolji poredak.“
„Snaga da stojimo i spremnost da skočimo“
„Na taj način Psalam 132 njeguje sjećanje i hrani nadu koja vodi zreloj poslušnosti. Čuva nas od religije koja ne poznaje Božje putove pa ostaje plijen svakoga straha. Štiti nas od religije ispunjene maštarijama i noćnim morama jer se odvojila od Božjih obećanja. Razvija snažan osjećaj kontinuiteta s prošlošću i živu želju za istraživanjem budućnosti. To je pjesma koju pjevamo kako bismo ostali uravnoteženi, a ne otupjeli; kako bismo hodali uspravno sredinom puta, a ne zapeli u kolotečini prosječnosti. Njezine riječi potiču nas da posegnemo za budućnošću, a da pritom ne izgubimo dodir sa svakodnevnom stvarnošću. Njezini ritmovi potiču nas na nove pustolovine u Duhu, ali bez fanatizma. Kršćanski život zahtijeva da čvrsto stojimo na zemlji, ali i da činimo skokove vjere.
Kršćanin koji samo stoji na mjestu nije bolji od kipa. Onaj koji neprestano skače pobuđuje sumnju da nije čovjek nego lutka na opruzi. Ono što nam je potrebno jest poslušnost – snaga da stojimo i spremnost da skočimo, te mudrost da znamo kada treba činiti jedno, a kada drugo. Upravo to dobivamo kada se točno sjećanje na Božje putove spoji sa živom nadom u njegova obećanja.“
Psalam 132 nije samo pjesma o Hramu niti samo povijesni podsjetnik na Davidovu revnost. To je poziv svakom vjerniku da Božju prisutnost učini središtem života.
Bog ostaje vjeran svojim obećanjima. On je izabrao Sion, ispunio obećanje u Isusu Kristu i danas prebiva u svome narodu po Duhu Svetome.
Kad je Božja prisutnost naš najveći prioritet, tada i svi ostali blagoslovi dolaze na svoje pravo mjesto.
Psalam 132 uči da najveći blagoslov nije obilje, sigurnost ni uspjeh, nego Božja prisutnost među njegovim narodom. To znači živjeti u zajedništvu s Bogom koji prebiva među svojima, vodi ih svojom riječju, oblikuje svojim Duhom i ostaje vjeran svojim obećanjima. Kada je takvo zajedništvo s Bogom u središtu našega života, tada i svi drugi blagoslovi nalaze svoje pravo mjesto – ne kao zamjena za Boga, nego kao izraz njegove vjernosti i milosti.
1. Gdje je danas Božje prebivalište? Dok čitaš ovaj psalam imajući na umu da je tvoje tijelo hram Božji i da je Kristovo tijelo (Crkva) Božji hram, koje uvide stječeš?
2. Dok razmišljamo o Gospodinovoj vjernosti njegovim obećanjima, koliko smo mi vjerni obvezama koje preuzimamo pred Gospodinom? Izvršavamo li svoja obećanja? Što je Davida stajala njegova revnost za Gospodina?
3. Kakve posljedice ovaj psalam ima za nauk o izabranju? Kakvu sigurnost i utjehu nalazimo u istinama o Božjem suverenom izboru? Koje su mesijanske poruke ovoga psalma?
4. Na koje nas je načine Bog u posljednje vrijeme obilno blagoslovio?
Molim, podijelite dalje – neka se istina širi.
