Psalam 49
U svijetu koji neprestano naglašava uspjeh, bogatstvo i materijalnu sigurnost, Psalam 49 donosi izuzetno važnu i duboko izazovnu poruku: ono što ljudi često smatraju najčvršćim temeljom života zapravo je prolazno i nepouzdano. Ovaj psalam nas poziva da zastanemo, razmislimo i preispitamo vlastite vrijednosti, jer nas suočava s istinom koja nadilazi sve društvene razlike i osobne okolnosti.
Na samom početku psalma upućen je snažan poziv:
„Čujte ovo… poslušajte, svi!“
Ovaj poziv nije upućen samo jednoj skupini ljudi, nego svim narodima i svim stanovnicima svijeta, bez obzira na njihov društveni status ili financijsko stanje. Psalam jasno naglašava da se ova mudrost odnosi jednako na bogate i siromašne, na utjecajne i neznatne, jer svi ljudi dijele istu sudbinu i suočavaju se s istim temeljnim pitanjima života i smrti.
U tom smislu, ovo nije samo religijski tekst, nego univerzalna životna istina koja zadire u srž ljudskog postojanja.
Psalmist iskreno iznosi pitanje koje se i danas često javlja u ljudskim srcima:
“Čega da se bojim?“
To pitanje proizlazi iz promatranja stvarnosti u kojoj bezbožni ljudi često napreduju, stječu bogatstvo i ostavljaju dojam sigurnosti i uspjeha. U takvim trenucima lako se pojavi unutarnja nesigurnost, pa čak i strah – kao da propuštamo nešto važno ili kao da je njihov put zapravo ispravan.
Međutim, psalam nas usmjerava da ne gledamo samo ono što je vidljivo i trenutačno, nego da sagledamo stvarnost iz perspektive vječnosti.
Jedna od ključnih poruka ovog psalma jest da bogatstvo ima vrlo jasna i nepremostiva ograničenja. Iako novac može omogućiti određenu razinu udobnosti i sigurnosti u ovom životu, on ne može riješiti najvažnija pitanja ljudskog postojanja.
Bogatstvo:
Psalmist naglašava da svi ljudi, bez iznimke, umiru i ostavljaju sve što su stekli. Iako mnogi pokušavaju ostaviti trajni trag kroz imovinu, ime ili nasljeđe, stvarnost je da ništa od toga ne može spasiti čovjeka niti mu osigurati vječni život.
Zato psalam iznosi snažnu i pomalo potresnu istinu: čovjek koji se pouzdaje samo u materijalno, na kraju završava poput životinje – bez nade i bez vječne perspektive.
Nasuprot toj prolaznosti i nesigurnosti stoji veličanstvena nada pravednih, izražena u riječima:
“Ali Bog će dušu moju otkupiti iz ruke Šeolove, ta on će me primiti!”
Ova izjava donosi temeljnu razliku između onih koji se uzdaju u bogatstvo i onih koji se uzdaju u Boga. Ono što novac nikada ne može postići, Bog daruje svojom milošću – otkupljenje, oproštenje i vječni život.
Pravedni nemaju sigurnost u prolaznim stvarima, nego u osobnom odnosu s Bogom. Njihova nada ne prestaje smrću, nego upravo tada dolazi do svog punog ostvarenja.
Psalam jasno zaključuje:
“Ne boj se kad se tko bogati.”
Ovaj poziv ima duboko praktično značenje. Strah se često javlja kada uspoređujemo vlastiti život s tuđim uspjehom i kada počnemo vjerovati da je materijalno bogatstvo najvažnije mjerilo vrijednosti.
Međutim, psalam nas podsjeća da je takva perspektiva kratkovidna. Bogatstvo može stvoriti privid sigurnosti, ali ono ne može promijeniti konačnu stvarnost – smrt i vječnost.
Zato nema razloga za strah, jer ono što izgleda kao prednost u ovom životu nema trajnu vrijednost ako nije povezano s Bogom.
Ovaj psalam nas ne poziva samo da promatramo druge, nego da preispitamo vlastito srce. Ključno pitanje nije koliko posjedujemo, nego u što polažemo svoju sigurnost i nadu.
Možemo znati istinu da “ne možemo ništa ponijeti sa sobom”, ali ipak živjeti kao da možemo. To se očituje u našim prioritetima, odlukama i načinu na koji vrednujemo život.
Poruka Psalma 49 može se sažeti u jednu duboku i trajnu istinu:
Pravednost i odnos s Bogom vrijede više od bilo kakvog bogatstva, jer jedino oni imaju vječnu vrijednost.
Bogatstvo prolazi, ostaje iza nas i ne može nas spasiti.
Ali Bog nudi ono što ništa drugo ne može – otkupljenje i vječni život.
Zato nas ovaj psalam poziva da ne gradimo život na onome što ćemo jednog dana izgubiti, nego na onome što traje zauvijek.
Ne možeš to ponijeti sa sobom – ali možeš biti primljen od Boga koji ostaje zauvijek.
Alden:
“Knjiga Propovjednika, na neki način, predstavlja komentar na redak 10 ovoga psalma. Bilo da su ljudi bogati ili siromašni, mudri ili ludi – svi umiru, a ono što su stekli moraju ostaviti iza sebe. Kako će se i od strane koga koristiti njihovo nasljedstvo, nešto je što čovjek teško može kontrolirati.
Neki ljudi pokušavaju ostaviti trag iza sebe gradeći spomenike – nadgrobne ploče, crkve, škole – pa čak i daju svoja imena ulicama, gradovima i državama. No takva djela ne mogu sačuvati njihovu dušu (r. 11), bez obzira na to koliko su radili ili koliko su bogati postali.
Redak 12 ponovno naglašava neizbježnu istinu: čovjek umire poput životinje. Taj redak zatvara prvu strofu i ponavlja se na kraju psalma kao snažan podsjetnik.
Ludost je misliti da čovjek neće umrijeti. Još je veća ludost primati priznanja i čestitke od ljudi, a pritom ignorirati Božji sud. Kraj takvog života nalikuje ovci u klaonici. Sve što je izgrađeno – kuće i bogatstvo – bit će uništeno u ognju propasti.“
Phillips:
“Bevrijedno bogatstvo”
I. Tema bogatstva uvedena (6)
A. Pjesnik je predstavljen (1–4)
B. Problem je predstavljen (5–6)
II. Tema bogatstva detaljno razrađena (7–20)
A. Svjetovno bogatstvo proizvodi duhovnu sljepoću (7–12)
B. Svjetovno bogatstvo potiče duhovnu površnost (13)
C. Svjetovno bogatstvo dovodi do duhovnog bankrota (14–20)
Bogati lud je:
Phillips:
“Ovaj psalam govori o siromašnim bogatašima – ljudima koji imaju novac, ali to je sve što imaju. Obitelj, odnosi, budućnost i smisao – ništa im nije važno osim novca.
Takvi ljudi su zapravo siročad vječnosti. Kada se veze ovog života prekinu, bit će poput broda bez sidra, nošeni beskrajnim morem bez pravca – bez karte i kompasa, bez svjetla sunca ili zvijezda. Bit će zauvijek gonjeni snažnim vjetrovima Božjeg gnjeva, sve dublje i dublje u tamu.”
Yates (o r. 5–12):
“‘Zašto da se bojim?’ Psalmist pristupa starom problemu uspjeha bezbožnih na drugačiji način. Umjesto očaja, on postavlja pitanje: Zašto se uopće brinuti?
S tom polazišnom točkom razvija razmišljanje koje je obilježeno pouzdanjem, a ne pesimizmom. Nigdje ne optužuje Boga za nepravdu, nego stalno usmjerava pažnju na konačnu sudbinu onih koji se uzdaju u svoje bogatstvo.
Svi ljudi dolaze do kraja života i svi moraju ostaviti svoje bogatstvo iza sebe.”
Spurgeon (o r. 14):
“Kao nijema stoka koja se tjera prema svojoj propasti, ljudi bez Boga bivaju vođeni prema uništenju. Poput ovaca koje slijede bez razmišljanja, tako i oni koji su odlučili živjeti samo za ovaj svijet bivaju nošeni svojim strastima sve dok ne dođu do kraja svog puta – a taj kraj vodi u dubine propasti.
Smrt je njihov pastir – mračan i neumoljiv – koji ih vodi na mjesto njihove vječne sudbine, gdje vladaju praznina i bijeda. Pravedne vodi Dobri Pastir, ali bezbožnima je smrt ta koja ih vodi dalje, prema paklu.
Kao što smrt vlada nad njima u ovom životu, jer nisu prešli iz smrti u život, tako će ih i u budućnosti proždirati strahote smrti.”
G. Campbell Morgan:
“Ovaj psalam je pjesma o jednom temeljnom načelu. Psalmist na početku poziva ljude svih slojeva i društvenih skupina da obrate pažnju.
On jasno odbacuje ideju da materijalno bogatstvo ima stvarnu moć, i potvrđuje da prava snaga leži u pravednosti.
Postoje dvije stvari koje bogatstvo ne može učiniti: ne može pomoći čovjeku da izbjegne smrt, niti može osigurati pravi život onome koji ga posjeduje.
Duboka čežnja ljudskog srca za besmrtnošću vidi se u gradnji kuća i ostavljanju imena, ali sve to ostaje uzaludno. Ljudi time ne mogu osigurati osobnu vječnost, baš kao ni životinje koje također umiru.
Pouka ovog psalma je jednostavna, ali veličanstvena: pravednost je moćnija od bogatstva. Ona doseže dalje i postiže više.
Bogatstvo odlazi praznih ruku, ali pravednost – čak i u smrti – pjeva o otkupljenju i o jutru koje dolazi.”
Molim, podijelite dalje – neka se istina širi.
