Psalam 50
Psalam 50 otvara pred nama veličanstvenu i ozbiljnu sliku: Bog ulazi u sudnicu. No, to nije obična sudnica – njezin krov je nebo, a pod zemlja. Sudac nije čovjek, nego sam Bog. Svjedoci su nebo i zemlja. A optuženi? Ne pogani narodi, nego Božji vlastiti narod.
Ovaj psalam razbija jednu opasnu zabludu:
činjenica da pripadamo Božjem narodu ne znači da smo izuzeti od Njegova suda.
Naprotiv – Božji sud počinje upravo s Njegovim narodom.
“Sa Siona, vrhunca ljepote, Bog zasja. Bog naš dolazi i ne šuti; pred njim oganj proždire, oko njega silna bjesni oluja.” (Ps 50,2-3)
Bog se ovdje objavljuje na dva načina:
To nije kontradikcija – to je punina Božjeg karaktera.
Mi često želimo Boga koji je samo ljubav, bez suda. Ili Boga koji je samo sudac, bez milosti. Ali Biblija ne dopušta takvu selektivnu teologiju.
Bog je istovremeno:
Zato je problem kada ljudi “pripitome” Boga – kada ga svedu na ideju koja im odgovara. Psalam 50 nas podsjeća:
Bog nije onakav kakvim ga mi zamišljamo – nego onakav kakav jest.
“Ne korim te zbog tvojih žrtava ili paljenica tvojih — one su svagda preda mnom. Neću od tvojega doma uzimati junca, ni jaraca iz torova tvojih.” (Ps 50,8-9)
Bog ne optužuje Izrael zato što ne prinosi žrtve – nego zato što ih prinosi bez srca.
Ključna istina ovog dijela je: vanjski religijski činovi ne mogu nadomjestiti unutarnju stvarnost.
Bog jasno kaže:
To znači: bogoslužje nije za Boga zato što On nešto treba – nego zato što mi trebamo biti promijenjeni.
Religioznost bez srca izgleda ovako:
To je ono što apostol Pavao naziva: “obličje pobožnosti, ali bez njezine sile” (2 Tim 3,5)
Bog ne sluša samo riječi – On promatra život.
“Prinesi Bogu žrtvu zahvalnu… i zazovi me u dan nevolje.” (Ps 50,14-15)
Usred optužbe, Bog daje rješenje.
Ne traži:
On traži dvije stvari:
Zahvalnost pokazuje da razumijemo milost.
Nezahvalnost otkriva:
“Ispuni svoje zavjete“ znači: živjeti ono što ispovijedamo.
Prava vjera uvijek se vidi u poslušnosti.
Ovdje Bog razotkriva licemjerje: “A opakomu Bog govori: »Što navodiš odredbe moje i u usta svoja uzimaš savez moj?” (Ps 50,16)
Ljudi koji govore o Bogu – ali žive protiv Njega.
Opis grijeha je vrlo konkretan:
Ovo je važno: problem nije neznanje, nego svjesno zanemarivanje Božje volje.
“To sve si činio, a ja sam šutio; zacijelo si mislio da sam kao ti.“ (Ps 50,21)
Koliko je ovo aktualno!
Ljudi često misle:
Ali Božja šutnja nije odobravanje.
To je milost koja daje vrijeme za pokajanje.
Psalam 50 otkriva da unutar Božjeg naroda postoje dvije skupine:
Obje skupine trebaju isto: istinsko obraćenje srca.
“Tko prinosi zahvalnicu, meni slavu daje; i onomu koji upravlja put svoj — njemu ću pokazati spasenje Božje.” (Ps 50,23)
Bog završava ne osudom, nego pozivom.
Poruka psalma nije: “Uništit ću vas”
nego:
“Vratite se meni dok još ima vremena.”
Psalam 50 nas suočava s ključnim pitanjem:
Jesmo li stvarni pred Bogom – ili samo religiozni?
Bog ne traži savršenstvo u izvedbi, nego:
Istinsko bogoslužje nije ono što činimo nedjeljom – nego način na koji živimo svaki dan.
Bog ne treba tvoje riječi – On želi tvoje srce.
Bog ne treba tvoje rituale – On traži tvoju stvarnost.
Jer:
Bog vidi one koji Ga zaboravljaju – i poziva ih da Mu se vrate.
“Sion je označavao mjesto gdje je Bog prisutan i blizu svome narodu. Ali to nije sve. Iz toga proizlazi da je Sion postao mjesto odakle je narod očekivao pomoć. Sion je postao izvor izbavljenja i spasenja…
No kako je grijeh među narodom rastao i kako je Božji sud postao neizbježan, čak i nad Sionom (Tužaljke 2,15), postajalo je sve jasnije, osobito prorocima, da Sion – Davidov grad, zemaljski Jeruzalem – nije idealan grad.
Počeli su uviđati da ovaj Sion upućuje prema budućem i nebeskom Sionu…
U Psalmu 50 imamo prizor sudnice. Krov sudnice je nebo, a pod je zemlja. Bog sam je sudac (r. 4 i 6). Bog je i onaj koji poziva optužene (r. 5) i glavni svjedok (r. 7).
Optuženi su – Božji vlastiti narod.
Nakon što je scena postavljena (r. 1–7), slijedi optužba, presuda, objašnjenje, propisana korekcija i konačni cilj koji sudac želi postići.“
“Kad Bog sudi, učinit će dvije stvari:
Prvo što Bog želi u bogoslužju jest zahvalno srce.
Drugo – poslušnu volju. To nije prisila, nego odluka.
Treće – duh molitve:
‘Zazovi me u dan nevolje; ja ću te izbaviti, a ti ćeš me slaviti.’
Postoji i druga skupina ljudi – licemjeri…
Oni imaju tri obilježja:
“Koji su to veliki grijesi protiv Saveza? Dva su:
Bog optužuje svoj narod za:
“Bog jasno pokazuje da Mu žrtve nisu potrebne niti su Mu same po sebi važne.
Njegov prvi zahtjev je – integritet.
Često je lakše činiti izvanjske stvari nego imati ispravno srce pred Bogom…
Za Izraelce su žrtve zamijenile pravu službu, a paljenice unutarnju pobožnost.“
Sud nad Izraelom
I. Sud dolazi (r. 1–6)
II. Sud je neizbježan (r. 7–23)
“‘Silni Bog, Gospodin, progovorio je.’
Tri Božja imena:
To je Bog koji poziva narode da svjedoče sudu:
Bog moći, veličanstva i milosti.“
Jesam li stvarno predan Bogu – ili samo religiozan?
Molim, podijelite dalje – neka se istina širi.
