Transformacija ima cijenu

Približno vrijeme čitanja: 5 min

Stara verzija tebe ne može uvijek poći s tobom.

Razvoj uvijek znači da nešto što nam je nekada bilo dovoljno više nije dovoljno. Razvoj znači da postupno nadilazimo svoja ograničenja, ostavljamo loše navike iza sebe, mijenjamo način razmišljanja i napuštamo uvjerenja koja su nas godinama držala na istome mjestu.

Ako želimo postati ono što imamo potencijal postati, nešto ćemo morati ostaviti iza sebe.

Transformacija ima cijenu.

To posebno dobro razumijemo u sportu.

Mnogi ljudi žele biti jači, brži, izdržljiviji i zdraviji. Želimo bolje izgledati, bolje se osjećati i postići rezultate koje danas nemamo. Međutim, vrlo brzo nailazimo na problem: želimo novi rezultat, ali bismo često željeli zadržati stare navike.

Želimo bolje tijelo bez promjene prehrane, veću snagu bez redovitog treninga i bolju kondiciju bez prolaska kroz nelagodu. Želimo napredak, ali ne želimo uvijek prihvatiti način života koji taj napredak zahtijeva.

A tijelo je u tom smislu prilično iskreno.

Njega ne zanima što smo namjeravali učiniti. Ono se prilagođava onome što stvarno i redovito radimo.

Vrijeme samo po sebi ne znači napredak

Postoji velika razlika između toga da nešto dugo radimo i toga da se u tome razvijamo.

Možemo trenirati godinama, a ipak vrlo malo napredovati ako cijelo vrijeme ponavljamo iste stvari na isti način. Možemo zadržati isti intenzitet, iste navike, isti odnos prema prehrani i odmoru, pa čak i iste izgovore, a onda se čuditi što se ništa bitno ne mijenja.

Samo zato što nešto dugo radimo ne znači da u tome napredujemo.

Pravi razvoj traži prilagodbu. U jednom trenutku ono što nas je dovelo do sadašnje razine više neće biti dovoljno da nas odvede na sljedeću. Tada dolazi onaj neugodniji dio razvoja: moramo biti spremni nešto promijeniti.

Ne možemo očekivati drukčiji rezultat dok uporno branimo iste navike.

Možda problem nije u programu treninga, nego u tome što preskačemo trening kada nam se ne da. Možda nije sve u genetici, nego i u tome što spavamo pet sati. Možda problem nije uvijek u tome što „nemamo vremena“, nego u tome što vrijeme koje imamo dajemo stvarima koje su nam trenutačno ugodnije.

Ponekad već dobro znamo što bismo trebali učiniti. Problem je u tome što još nismo odlučili da nam je cilj dovoljno važan da bismo zbog njega nešto drugo promijenili.

Tu razvoj postaje osoban.

Svaki napredak nešto košta

Ako želiš redovito trenirati ujutro, možda ćeš morati ranije odlaziti na spavanje. Ako želiš promijeniti tjelesnu kompoziciju, morat ćeš obratiti pozornost na način prehrane. Ako želiš postati jači, morat ćeš postupno prihvaćati veća opterećenja. Ako želiš razviti kondiciju, morat ćeš prihvatiti određenu razinu nelagode.

A ako želiš razviti disciplinu, morat ćeš naučiti da odluku o treningu ne možeš svaki put donositi prema tome kako se toga dana osjećaš.

To ne znači da tijelo treba ignorirati, da treba trenirati kroz ozljedu ili da je svaki odmor znak slabosti. Upravo suprotno, zreo pristup sportu uključuje trening, oporavak i sposobnost slušanja vlastitoga tijela.

Ali postoji razlika između potrebnog odmora i stalnog traženja razloga da ne napravimo ono što smo odlučili napraviti.

Ne možemo zadržati potpuno istu rutinu i očekivati potpuno novu verziju sebe.

Tijelo se prilagođava onome što od njega redovito tražimo

Jedna od fascinantnih stvari u sportu jest sposobnost ljudskog tijela da se prilagođava.

Kada ga izložimo odgovarajućem opterećenju, a zatim mu omogućimo dovoljno vremena i uvjeta za oporavak, ono postupno postaje sposobnije nositi ono što mu je nekada bilo teško.

Težina koja nam je prije nekoliko mjeseci predstavljala ozbiljan izazov jednoga dana može postati dio zagrijavanja. Tempo zbog kojega smo nekada brzo ostajali bez daha s vremenom može postati sasvim podnošljiv. Pokret koji nam je u početku bio nespretan može nakon stotina ponavljanja postati gotovo prirodan.

Ali takva prilagodba ne događa se zato što smo jednom napravili nešto teško.

Događa se kroz ponavljanje.

Upravo zato napredak često nije spektakularan. Mnogo češće izgleda kao još jedan trening kada nam se nije osobito treniralo, još jedan kvalitetan obrok, još jedna večer u kojoj smo odlučili dovoljno spavati i još jedno pravilno izvedeno ponavljanje kada nitko ne gleda.

Velike promjene često nastaju iz vrlo običnih stvari koje smo dovoljno dugo i dovoljno dosljedno ponavljali.

Ponekad moramo promijeniti i svoje okruženje

Promjena nije samo pitanje programa treninga, jer na naše navike snažno utječe i ono što nas okružuje.

Ako pokušavamo živjeti discipliniranije, a cijelo naše okruženje normalizira nedisciplinu, promjena će nam biti mnogo teža. Ako ljudi oko nas ismijavaju svaki pokušaj da nešto promijenimo, prije ili poslije osjetit ćemo pritisak da se vratimo osobi kakvu oni poznaju.

To, naravno, ne znači da trebamo odbaciti svakoga tko ne trenira ili živi drukčije od nas. Ali trebamo ozbiljno razmisliti o tome tko i što oblikuje naše standarde.

Ljudi s kojima provodimo vrijeme, sadržaj koji svakodnevno gledamo i navike koje smatramo normalnima polako oblikuju naš pogled na ono što je moguće, vrijedno i poželjno.

Dobro okruženje neće odraditi trening umjesto nas, ali nam može pomoći da postanemo osoba kojoj trening, disciplina i briga o sebi više nisu nešto neobično, nego normalan dio života.

Najteža promjena često nije fizička

Možemo promijeniti program treninga, prehranu i raspored, a ipak ostati zarobljeni u istom načinu razmišljanja.

„Nisam ja za to.“

„Nikada nisam bio sportski tip.“

„Nemam genetiku.“

„Prekasno mi je.“

„Ja jednostavno nemam disciplinu.“

Problem je u tome što, ako dovoljno dugo nešto govorimo o sebi, vrlo lako počnemo živjeti u skladu s tim. Naša prošlost počne određivati granice onoga što smatramo mogućim u budućnosti.

Zato transformacija nije samo pitanje mišića, kondicije ili broja na vagi. Ponekad se najveća promjena mora dogoditi u načinu na koji vidimo sami sebe.

Možda do sada nisi bio discipliniran, ali to ne znači da ne možeš postati discipliniraniji.

Možda si mnogo puta počeo i odustao, ali prethodno odustajanje ne znači da moraš odustati i sljedeći put.

Možda danas nisi tamo gdje želiš biti, ali tvoje današnje stanje nije konačna presuda o tome gdje možeš biti za šest mjeseci, godinu ili nekoliko godina.

Ono što si bio objašnjava gdje se danas nalaziš. Ne mora određivati kamo ideš.

Ne mora svaki trening biti savršen

Jedna od zamki transformacije jest očekivanje da će od trenutka kada odlučimo nešto promijeniti sve ići savršeno.

Neće.

Bit će treninga koji će biti odlični i treninga na kojima ćemo se osjećati slabo. Bit će tjedana kada ćemo se držati plana i dana kada ćemo ga potpuno promašiti. Bit će razdoblja brzog napretka i razdoblja kada ćemo imati osjećaj da stojimo na mjestu.

To nije dokaz da promjena ne funkcionira. To je normalan dio procesa.

Prava disciplina ne znači nikada ne pogriješiti. Ona znači da jedan loš dan ne pretvorimo u loš mjesec. Ako propustimo trening, vratimo se sljedećem. Ako pogriješimo s prehranom, sljedeći obrok ponovno može biti dobar izbor.

Napredak se rijetko uništi jednim lošim danom. Mnogo češće ga uništi odluka da nakon jednoga lošeg dana potpuno odustanemo.

Zato cilj nije savršenstvo.

Cilj je kontinuitet.

Transformacija ima cijenu

Ako želiš nešto što nikada nisi imao, vrlo je moguće da ćeš morati početi raditi nešto što do sada nisi radio. Jednako tako, vjerojatno ćeš nešto morati prestati raditi.

Tu nema velike tajne.

Razvoj traži promjenu.

Ponekad će to značiti promjenu treninga, ponekad prehrane, rasporeda ili prioriteta. Ponekad će značiti da trebamo ozbiljnije shvatiti odmor i oporavak. Ponekad ćemo morati promijeniti okruženje, a ponekad način na koji razmišljamo o sebi.

I upravo zato možda nije dovoljno pitati:

„Koji rezultat želim postići?“

Bolje pitanje glasi:

„Kakva osoba trebam postati da bih mogla dugoročno živjeti na toj razini?“

Jer možda ne želiš samo izgubiti nekoliko kilograma. Možda želiš postati osoba koja se brine o svojem tijelu.

Možda ne želiš samo podići veću težinu. Možda želiš postati osoba koja zna biti dosljedna.

Možda ne želiš samo istrčati određenu udaljenost. Možda želiš dokazati samome sebi da možeš ustrajati i kada postane teško.

Tada sport prestaje biti samo pitanje rezultata. Postaje mjesto na kojem razvijamo karakter.

I možda je zato uz pitanje što želimo postići dobro postaviti još jedno:

„Što više ne mogu ponijeti sa sobom ako želim nastaviti naprijed?“

Možda je to izgovor koji već godinama ponavljam.

Možda navika koja me stalno vraća unatrag.

Možda nedisciplina koju sam proglasio dijelom svojega karaktera.

Možda način razmišljanja koji mi govori da nisam sposoban za više.

Možda stalna potreba da biram ono što je lakše.

Transformacija ima cijenu, jer razvoj uvijek podrazumijeva da nešto staro više nije dovoljno za ono novo prema čemu idemo.

Ne moraš prestati biti ti. Ali ne možeš očekivati napredak ako se grčevito držiš svega što te održava starim.

Stara verzija tebe ne može uvijek poći s tobom.

Hvala što čitaš Početni dizajn.

Ovaj je tekst javno dostupan, pa ga slobodno proslijedi nekome kome bi mogao biti koristan.

dr. Mihael Bermanec

Podržite ovaj rad

Ako vam je ovaj sadržaj bio koristan i želite podržati vrijeme, istraživanje i trud uložen u njegovu izradu, svoj doprinos možete dati dobrovoljnom donacijom.

Hvala na podršci.

Podržite rad – https://pocetnidizajn.com/donacije/