Psalam 131
„Uzdaj se, Izraele, u GOSPODA, odsada pa dovijeka.“ (Psalam 131,3)
Psalam 131 jedan je od najkraćih psalama, ali sadrži jednu od najdubljih pouka o duhovnom životu. U samo tri retka David otkriva put od nemira do mira, od ambicije do poniznosti i od samopouzdanja do pouzdanja u Boga.
Njegova poruka može se sažeti u jednu rečenicu:
Tajna zadovoljstva jest u tome da uravnotežimo realna očekivanja od sebe s uzvišenom nadom u Gospodina.
David započinje ispoviješću:
„GOSPODE, ne oholi se srce moje i ne uznose se moje oči.“
Poniznost nije omalovažavanje sebe niti osjećaj manje vrijednosti. Ona znači imati ispravan pogled na sebe pred Bogom.
Ponizan čovjek:
Oholost počinje u srcu, ali se brzo vidi u našem pogledu, riječima i ponašanju.
1. Kako razmišljam o sebi
„GOSPODE, ne oholi se srce moje.“
2. Kako razmišljam o drugima
„I ne uznose se moje oči.“
David nastavlja:
„I ne idem za velikim ni za onim što je previsoko za me.“
Poniznost u djelima – ne preuzimati više nego što mogu nositi.
To ne znači da se trebamo zadovoljiti prosječnošću ili prestati razvijati darove koje nam je Bog dao.
Naprotiv, znači prihvatiti vlastite granice.
Neke stvari pripadaju samo Bogu.
Moramo paziti da ne težimo činiti ono što jedino Bog može učiniti. Bog može djelovati kroz nas, ali moramo biti oprezni da takve stvari ne pokušavamo ostvariti vlastitom snagom, tj. „po tijelu“.
Čovjek postaje nemiran kada želi kontrolirati ono što ne može kontrolirati ili razumjeti ono što mu Bog još nije otkrio.
Sjetimo se Babilonske kule. Ljudi nisu željeli služiti Bogu nego dosegnuti nebo vlastitim snagama. Ambicija bez poniznosti uvijek završava razočaranjem.
Bog nas poziva na vjernost, a ne na samodostatnost.
Središte psalma nalazi se u drugom retku:
„Smirio sam i utišao dušu svoju.“
Ovaj mir nije prirodno stanje čovjeka.
David kaže da je smirio svoju dušu. To je bila svjesna odluka.
Naša duša često želi više:
No istinski mir dolazi tek kada prestanemo zahtijevati da nam život ide prema našim planovima i naučimo vjerovati Božjoj dobroti.
Mir zadovoljstva:
„Zaista, smirio sam i utišao svoju dušu.“
„Kao dijete odbijeno od prsa što počiva uz svoju majku, tako je moja duša u meni kao odbijeno dijete.“
Jedna od najljepših slika u Starom zavjetu glasi:
„Kao što dijete podojeno počiva na majci svojoj, kao dijete podojeno duša je moja u meni.“
Malo dijete traži majku prvenstveno zbog hrane.
Odbijeno dijete više ne dolazi samo zbog mlijeka.
Ono dolazi zbog same majke.
To je slika duhovne zrelosti.
Mnogi traže Boga prvenstveno zbog njegovih darova:
Zreo vjernik pronalazi zadovoljstvo u samoj Božjoj prisutnosti.
Njegova najveća radost nije ono što Bog daje, nego to što je Bog s njim.
Psalam završava pozivom:
„Uzdaj se, Izraele, u GOSPODA, odsada pa dovijeka.“
David svoje osobno iskustvo pretvara u poziv cijelom narodu.
Nada u Gospodina nije prolazni osjećaj optimizma.
To je trajno pouzdanje da Bog vodi naš život, čak i kada ne razumijemo njegove putove.
Takva nada oslobađa od tjeskobe jer više ne ovisimo o vlastitoj sposobnosti da sve riješimo.
Ovaj kratki psalam uči nas nekoliko važnih istina:
Charles Spurgeon napisao je:
„Kad prestanemo žudjeti za svijetom, počinjemo se uzdati u Gospodina.“
A Eugene Peterson podsjeća da Psalam 131 „orezuje“ dvije velike prepreke duhovnom rastu: neobuzdanu ambiciju i djetinjastu ovisnost.
David nas poziva na drugačiji put.
Ne put samodokazivanja.
Ne put neprestanog dokazivanja vlastite vrijednosti.
Nego put poniznosti, mira i pouzdanja.
To je put na kojem srce napokon nalazi odmor u Bogu.
O unutarnjoj borbi koja je bila potrebna:
„Pisac je morao uzeti sebe u ruke: ‘smirio je i utišao’ svoju dušu. Možda je nekoć bio zaokupljen velikim planovima i moćnim pothvatima koji su ga vodili putem ambicije. S vremenom je uvidio da nije ispravno da čovjek traži velike stvari za sebe i teži takvoj slavi. Kada je spoznao pogrešnost svoga puta, odustao je od prijašnjih težnji. Kao uzor uzima dijete… Kao što odbijeno dijete zadovoljno počiva uz svoju majku, više ne tražeći dojku, tako i on, odviknut od svojih ambicija, zadovoljno počiva uz svoga Boga.“
„Ono što srce želi, oči traže. Kamo idu naše želje, ondje obično slijedi i naš pogled. Ovaj sveti čovjek nije tražio uzvišene položaje na kojima bi mogao zadovoljiti svoje samopoštovanje, niti je gledao svisoka na druge smatrajući ih manje vrijednima. Ohol pogled Gospodin mrzi…“
Također kaže:
„Kad prestanemo žudjeti za svijetom, počinjemo se uzdati u Gospodina.“
„Kad bismo ovom psalmu dali naslov, teško bismo pronašli bolji od onoga kojim je puritanac Jeremiah Burroughs naslovio svoju knjigu: ‘Rijedak dragulj kršćanskog zadovoljstva’.
Burroughs je s pravom zadovoljstvo nazvao ‘draguljem’, jer je prekrasno vidjeti tu milost u nečijem životu. Ona oplemenjuje duh mlađih, daje dostojanstvo starijima i pomaže nam razumjeti što je psalmist mislio kada je rekao da Gospodin ‘kiti ponizne spasenjem’ (Ps 149,4).“
Hoću li moliti da promijeniš svoju volju, Oče moj,
dok ne postane nalik mojoj?
Ne, Gospodine, nikada. Radije te molim
da moju ljudsku volju sjediniš sa svojom.
Molim te, utišaj moju užurbanu i nestrpljivu čežnju;
ublaži bol silnih želja.
Pogledaj kako se u mojim tihim odajama
gomilaju želje.
Zabrani ih, Gospodine. Očisti ih, makar ognjem.
Djeluj u meni da želim i činim ono što je tebi po volji.
Neka sve u meni, mirno i pomireno,
strpljivo čeka vrijeme moga Ljubljenoga,
dok napokon, napokon,
ne postanem poput odbijenog djeteta.
Razmišljanje i preispitivanje vlastitog odnosa s Bogom.
Nije naveden. Usp. 2 Sam 6,22.
„Ne bavim se…“
1. Poniznost
„Srce moje nije oholo.“
Ovaj psalam nalikuje tihom pjevu mirnog djeteta koje je naučilo počivati na majčinim grudima. Više je meditacija nego objava i otkriva stanje duše koje svjedoči o pravoj poniznosti.
2. Vjernost
„Što je za mene previsoko.“
Znak je odanosti kada je duša zadovoljna onime što joj je Bog dao i ne upušta se u zabranjene putove. Psalmist ostaje vjeran Jahvi i slijedi ga samo ondje kamo ga Bog vodi.
1. Podložnost
„Smirio sam svoju dušu.“
Velik dio našeg nezadovoljstva proizlazi iz vlastite samovolje. Kada svoju volju podložimo Bogu, dolaze mir i zadovoljstvo. Ovladati vlastitim duhom i podložiti ga Bogu tajna je pravoga zadovoljstva.
2. Predanje
„Kao odbijeno dijete.“
Kada naučimo odreći se radosti i udobnosti za koje mislimo da su nam potrebne ili da na njih imamo pravo, Bog nam daje nešto bolje – ono što doprinosi našem duhovnom rastu i snazi. Odlučno odricanje od sebe donosi pobjedu, pa nalazimo spokoj u Očevu naručju.
„Uzdaj se u Gospodina.“
1. Oslanjanje
„Neka se Izrael uzda.“
Iz takvih iskustava psalmist upućuje svoj poziv. Oni koji se uzdaju u Boga mogu iskusiti isti mir srca. Božja je briga za nas najbolja, njegovi su sudovi savršeni, a njegova volja naš vječni mir.
2. Počinak
„Od sada i dovijeka.“
Tek kada prestanemo oslanjati se na sebe i na prolazne stvari te se pouzdamo u Boga i njegovu vječnost, ulazimo u pravi počinak. Tada upoznajemo „mir koji nadilazi svaki razum“.
„Kršćanska vjera zahtijeva stalno održavanje. Potrebno joj je posvećivati pažnju. Psalam 131 upravo je takav psalam održavanja. On je za vjernika ono što je obrezivanje za vrtlara: uklanja ono što izgleda dobro onima koji ne znaju bolje i smanjuje udaljenost između našega srca i njegovih korijena u Bogu.
Psalam 131 obrezuje dvije stvari: neobuzdanu ambiciju i djetinjastu ovisnost – ono što bismo mogli nazvati ‘postati prevelik za vlastite hlače’ i ‘odbijati presjeći pupčanu vrpcu’.”
„Ambicija je težnja koja je izgubila mjeru. Težnja je usmjerena, stvaralačka energija koja nas vodi prema rastu u Kristu i oblikuje ciljeve po Duhu. Ambicija uzima istu tu energiju rasta i razvoja te je koristi da stvori nešto jeftino i bezvrijedno – znojno gradeći novi Babilon, dok smo mogli uživati u Edenu.“
1. Po čemu se ovakav stav poniznosti razlikuje od pasivnosti koja vodi prosječnosti? Kako možemo težiti izvrsnosti u svemu, a ipak ostati vjerni duhu ovoga psalma? Kada naše ambicije postaju prepreka podložnosti Božjem planu za naš život?
2. Kako će naše zadovoljstvo rasti ako počivamo u sigurnom odnosu s Gospodinom (poput odbijenog djeteta koje mirno počiva uz majku), umjesto da tjeskobno nastojimo od Boga dobiti sve više i više? Razmisli o borbi kroz koju malo dijete prolazi tijekom odvikavanja od dojenja dok ne dođe do mira i zadovoljstva. Jesmo li još uvijek u toj borbi ili smo ušli u razdoblje mira?
3. Što je činilo sadržaj Izraelove nade u Gospodina? Čemu se mi nadamo? Razmisli koliko bi uzvišene trebale biti naše nade.
4. Odražava li naš život mir, tišinu i spokoj koje psalmist opisuje? Usporedi s blaženstvima, osobito s mislima o onima koji su „krotka i ponizna srca“.
Molim, podijelite dalje – neka se istina širi.
